Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska ulica 26d
Poslovni broj: Gž-1201/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Bađun, predsjednice vijeća, Milka Samboleka, izvjestitelja i člana vijeća te Tatjane Ledinšćak-Babić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoj po punomoćniku Branimiru Fingleru, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika B2 KAPITAL d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367, zastupani po punomoćnicima (odvjetnicima) iz Odvjetničkog društva Zec i Partneri d.o.o. u Osijeku, radi proglašenja ovrhe/pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, povodom žalbe tuženika podnesene protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: P-1248/2023-9 od 26. kolovoza 2025., na sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: P-1248/2023-9 od 26. kolovoza 2025.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:
„I. Proglašava se nedopuštenom ovrha, odnosno izravna naplata novčane tražbine tužiteljice RF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava s računa tužiteljice RF na račun tuženika B2 Kapital d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367, a po tuženikovom zahtjevu za izravnu naplatu podnesenom Financijskoj agenciji 31. srpnja 2023. temeljem zadužnice izdane 10. travnja 2009. u Valpovu, na kojoj je javni bilježnik Ružica Gagro iz Valpova ovjerila potpis 10. travnja 2009. pod brojem OV - 4255/2009.
II. Nalaže se tuženiku B2 Kapital d.o.o. da tužiteljici RF naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.026,55 EUR (tisućudvadesetšest eura i pedesetpet centi) zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 26. kolovoza 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 (petnaest) dana.
III. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika B2 Kapital d.o.o. za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 250,00 EUR (dvjestopedeset eura), kao neosnovan.“
2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tuženik pobija presudu i poziva se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07-odluka US RH; 84/08; 96/08-odluka US RH; 123/08-ispravak; 57/11; 148/11-pročišćeni tekst; 25/13; 89/14- odluka US RH; 70/19; 80/22; 114/22; 155/23 i 146/25; dalje: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti u cijelosti na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno presudu ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao i obvezati tužiteljicu naknaditi tuženiku parnični trošak s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja odluke do isplate.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice protiv tuženika radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, konkretno izravne naplate novčane tražbine, pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava s računa tužiteljice na račun tuženika, a po tuženikovom zahtjevu za izravnu naplatu od 26. srpnja 2023., zaprimljenom na Financijskoj agenciji 31. srpnja 2023., temeljem zadužnice izdane 10. travnja 2009. u [adresa], na kojoj je javni bilježnik Ružica Gagro iz Valpova ovjerila potpis tužiteljice 10. travnja 2009. pod brojem: OV-4255/2009.
6. Nakon što je konstatirao da je među parničnim strankama sporno je li tuženik, kao ovrhovoditelj, ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, je li tražbina prestala i je li nastupila zastara tražbine, dok nije sporno da je tužiteljica sklopila Ugovor o kreditu s Hypo-Alpe-Adria bank d.d. (sada Addiko bank d.d.) dana 21. ožujka 2008., da je banka dopisom od 25. svibnja 2010. jednostrano raskinula ugovor o kreditu i da je ovršenik pokrenuo postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom pred prvostupanjskim sudom pod brojem: Ovr-4361/2023, prvostupanjski sud ocjenjuje predložene i provedene (materijalne) dokaze, iznosi pravni okvir spora i utvrđuje odlučne činjenice:
- da je tužiteljica 7. svibnja 2007. sklopila ugovor o tekućem računu te ugovor o brzom kreditu po tekućem računu od 21. ožujka 2008. do 21. rujna 2008. u iznosu od
13.500,00 kn sa Slavonskom bankom d.d.,
- da je radi osiguranja naplate tužiteljica 10. travnja 2009. ovjerila zadužnicu,
- da je zadužnica 24. kolovoza 2009. dostavljena OTP bank i d.d. na provedbu, koja je dopisom od 1. rujna 2009. obavijestila Hypo Alpe-Adria-bank d.d. da je ista uvrštena u redoslijed naplate,
- da je Hypo Alpe-Adria-bank d.d., kao ovrhovoditelj, dostavio Financijskoj agenciji zadužnicu od 10. travnja 2009. na provedbu,
- da je dopisom od 3. studenog 2014. Hypo Alpe-Adria-bank d.d. obavijestila tužiteljicu o ustupu potraživanja,
- da je Financijska agencija 4. kolovoza 2018. utvrdila nemogućnost ispunjenja izvršenja temeljem članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima u odnosu na predmetnu zadužnicu i
- da je tuženik podnio zahtjev za izravnu naplatu 31. srpnja 2023. temeljem predmetne zadužnice protiv ovršenice (ovdje tužiteljice).
6.1. Prvostupanjski sud zaključuje da Addiko bank d.d. (putem svojih pravnih prednika Slavonske banke d.d., odnosno Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.) ima tražbinu prema tužiteljici, ali da tuženik nije dostavio dokaz da je tražbina prešla na njega, sukladno čl. 183. st. 4. primjenjivog Ovršnog zakona (NN br. 57/96; 29/99; 42/00 - odluka US RH; 173/03; 194/03 - ispravak; 151/04; 88/05; 121/05 i 67/08), što je tuženik (kao ovrhovoditelj) bio dužan dokazati tj. bio je dužan dokazati da je pravo iz zadužnice (kao ovršne isprave koja je izdana 10. travnja 2009.) valjanim pravnim poslom preneseno s vjerovnika na njega, s time da je u konkretnom slučaju valjani pravni posao isprava na kojoj je javno ovjerovljen potpis vjerovnika. Sud ocjenjuje neosnovanom tvrdnju tuženika kako je iz zahtjeva za izravnu naplatu vidljivo da postoji njegova aktivna legitimacija (u postupku izravne naplate) i nakon uvida u zahtjev za izravnu naplatu koji je tuženik (ovrhovoditelj) dostavio Financijskoj agenciji prilikom provedbe ovrhe zaključuje da taj zahtjev nije valjani dokaz da je pravo iz zadužnice valjanim pravnim poslom preneseno s vjerovnika na tuženika, jer samo pozivanje tuženika da je "ispravom pod nazivom Izjava o prijenosu prava iz zadužnica od dana 22. rujna 2016 godine, ovjerenom po javnom bilježniku Mladen Matoš, Zagreb…" kao i da je takva isprava deponirana u Centru za prisilnu naplatu i predstečajne nagode ovršnih isprava te upisana u upisnik , nije dovoljno kako bi sud utvrdio ovu odlučnu činjenicu.
6.2. Stajalište je prvostupanjskog suda da je tuženik morao dostaviti ispravu kojom bi dokazao da je pravo iz zadužnice valjanim pravnim poslom preneseno s vjerovnika na njega, pa kako to nije učinio, tuženik nije dokazao tu činjenicu, nakon čega sud primjenjuje pravilo o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a i prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice jer je teret dokaza navedene činjenice bio na tuženiku.
7. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.
8. U prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se tuženik poziva u žalbi. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je odluku o prihvaćanju tužbenog zahtjeva tužiteljice obrazložio jasnim, relevantnim, neproturječnim i valjanim razlozima koji navodima žalbe nisu dovedeni u sumnju. U tom kontekstu ovaj sud dopušta da je točna tvrdnja tuženika da je u postupku pred Financijskom agencijom priložio Izjavu o prijenosu prava po ovršnoj ispravi i da bez tog dokumenta Financijska agencija ne bi aktivirala zadužnicu, ali suprotno tvrdnji tuženika okolnost da je zahtjev zaprimljen i da je zadužnica aktivirana pred Financijskom agencijom sama po sebi u ovom parničnom postupku ne dokazuje da je priložena valjana izjava i da je tuženik aktivno legitimiran.
8.1. Naime, prema odredbi čl. 7. st. 1. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, slijedom čega teret dokaza u parnici ne leži uvijek na tužitelju, već je naprotiv tužitelj dužan dokazati istinitost svojih tvrdnji, a tuženik svojih navoda ili prigovora. Dakle, u konkretnom slučaju tuženik je bio taj koji je bio dužan dokazati da je pravo iz zadužnice valjanim pravnim poslom preneseno s vjerovnika na njega, što on nije učinio, s obzirom da se u ovom postupku samo poziva na ispravu pod nazivom „Izjava o prijenosu prava i zadužnica od dana 22. rujna 2016.“, ali ne predlaže provođenje dokaza uvidom u tu ispravu, koja se niti ne nalazi u ovršnom spisu.
8.2. U ovom dijelu ovaj sud napominje da se tuženik u žalbi najprije poziva na ispravu (Izjavu) od 22. rujna 2016., da bi u nastavku žalbe tvrdio da je prvostupanjski sud zanemario činjenicu da je tužiteljica obaviještena o ustupu potraživanja na tužitelja, a što proizlazi iz dostavljene obavijesti o ustupu potraživanja. Kod toga tuženik očito gubi iz vida da je prvostupanjski sud u toč. 21. obrazloženja analizirao predmetnu obavijest o ustupu potraživanja, pa su nejasni upravo žalbeni navodi tuženika s obzirom da se on poziva na ispravu (Izjavu) od 22. rujna 2016. o kojoj tužiteljica očito nije mogla biti obaviještena dopisom od 24. listopada 2014., na kojeg se tuženik u kontekstu ustupa potraživanja poziva u žalbi.
8.3. Nije počinjena niti bilo koja druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.
9. Nisu ostvareni niti žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.
9.1. U odnosu na tvrdnje tuženika da je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio tvrdnje tužiteljice da nikada nije bila u poslovnom odnosu s tužiteljem i da prema njemu nema nikakvog duga, ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik (kao ovrhovoditelj) bio dužan dokazati da je pravo iz zadužnice valjanim pravnim poslom preneseno s vjerovnika na njega, s time da je u konkretnom slučaju valjani pravni posao isprava na kojoj je javno ovjerovljen potpis vjerovnika, ali da tuženik tijekom postupka nije predložio provođenje dokaza u tom pravcu.
9.2. Žalbeni navodi u kojima se tuženik poziva na pogrešnu primjenu materijalnog prava tvrdeći da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe o zastari potraživanja nisu odlučni u ovom žalbenom postupku, s obzirom da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi već iz činjenice da tuženik u ovom postupku nije dokazao da je sporna tražbina prešla s vjerovnika na njega temeljem valjanog pravnog posla, dakle temeljem isprave na kojoj je javno ovjerovljen potpis vjerovnika , jer tuženik nije predložio provođenje bilo kakvog relevantnog dokaza iz kojeg bi se mogla utvrditi ova činjenica.
10. Pravilna je i valjano obrazložena odluka o troškovima postupka koju je prvostupanjski sud utemeljio na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a koju tuženik u žalbi posebno ne pobija.
11. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP -a odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda.
U Varaždinu 28. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Sanja Bađun
