Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska ulica 26d

Poslovni broj: Gž-1385/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Bađun kao predsjednice vijeća te Tatjane Ledinšćak-Babić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Milka Samboleka, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Mariji Petri Sokač, odvjetnici iz Križevaca, protiv tuženice Addiko bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB:14036333877, zastupane po punomoćn icima iz Odvjetničkog društva Kožul & Petrinović iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, u povodu žalbe tuženice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima poslovni broj P-774/2019-34 od 26. veljače 2021., u sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba tuženice te se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima poslovni broj P-774/2019-34 od 26. veljače 2021. ukida i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci suda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke utvrđene su ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj 166-231/2007 sklopljenog između tužiteljice kao korisnice kredita i Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb kao kreditora u dijelu točki 2., 3., 4. i 6. i to - u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke, - u dijelu kojim je ugovoreno vraćanje kredita uz valutnu klauzulu u CHF, - u dijelu točke 2. kojom je ugovoreno da se kredit odobrava u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 31.183,00 CHF prema srednjem tečaju banke važećem na dan korištenja kredita, - u dijelu točke 3. kojim je ugovoreno da se kamata obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF kreditora na dan plaćanja,

- u dijelu točke 4. kojom je ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti švicarskih franaka obračunatih po srednjem tečaju za CHF kreditora na dan plaćanja i - u dijelu točke 6. kojim je ugovorena promjenjivost kamatne stope na način da je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora ili druge banke, a korisnik potpisom izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest banke o visini kamatne stope, visini anuiteta te novi otplatni plan u skladu s promijenjenom kamatnom stopom. U točki II. izreke iste presude naloženo je tuženici da tužitelj ici vrati iznos od 38.077,16 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 1. listopada 2015. pa do isplate, a točkom III. izreke naloženo je tuženici da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 13.755,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

2. Pravovremeno podnesenom žalbom navedenu presudu pobija tuženica u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog drugostupanjskom sudu da usvoji žalbu i preinači prvostupanjsku presudu na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, a tužiteljici naloži da tuženici naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, a podredno da usvoji žalbu tuženice, ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženice je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti određenih dijelova Ugovora o kreditu broj 166-231/2007 od 19. lipnja 2007., a kojim odredbama je propisana promjenjiva kamatna stopa sukladno Odluci banke te otplata kredita vezanog za CHF, kao i zahtjev za isplatu preplate na temelju tih ništetnih odredbi.

6. Svoje stajalište o osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud temelji na slijedećim utvrđenjima:

- da su stranke 19. lipnja 2007. sklopile Ugovor o kreditu broj 166-231/2007 (dalje: Ugovor) kojim je tuženica odobrila tužiteljici kao korisnici kredita potrošački kredit u kunskoj protuvrijednosti od 37.183,00 CHF prema srednjem tečaju tuženice važećim na dan korištenja kredita, a odobren je za kupovinu poljoprivredne mehanizacije,

- da je prema čl. 2. ugovora ugovorena godišnja kamatna stopa od 6,5 %, a prema čl. 6. Ugovora ista je promjenjiva sukladno Odluci o kreditnim stopama tuženice ili drugog akta banke,

- da je prema Aneksu Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine sklopljenim između stranaka 22. siječnja 2016. sukladno izračunu konverzije utvrđena preplata od 34.273,84 kn, a od kojeg iznosa je tužitelju dana mogućnost da iznos od 22.159,17 kn koristi za namirenje budućih anuiteta, a iznos od 12.114,73 kn sukladno pisanom sporazumu stranaka,

- da je odredbom čl. 4. Ugovora ugovorena otplata kredita 120 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti od 422,21 CHF obračunatih po srednjem tečaju CHF tuženice na dan plaćanja,

- da je vođen sudski postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača u odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj za CHF pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u kojem je donesena presuda broj P - 1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. u kojima je utvrđeno da je tuženica povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, zaključujući ugovore o kreditima koristeći se nepoštenim i time ništetnim odredbama na način da je ugovorena redovna kamatna stopa promjenjiva jednostranom Odlukom banke, a da se prije zaključenja nije pojedinačno pregovaralo o egzaktnim parametrima i metodi izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača,

- da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž - 6632/2017 od 14. lipnja 2018. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-2221/18 od 3. rujna 2019. utvrđeno da je tuženica povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, zaključujući ugovore o kreditima koristeći se nepoštenim i time ništetnim odredbama na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica u CHF, a da prije zaključenja nije u cijelosti informirala potrošače o svim parametrima bitnim za donošenje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača,

- da je sud vezan za pravna utvrđenja iz postupka kolektivne zaštite interesa i prava na temelju čl. 502.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013 i 89/2014 - dalje: ZPP koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu s člankom 117. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 70/2019, s izuzecima iz članka 117. stavka 2. i 3. tog Zakona)

- da je prema nalazu i mišljenju financijsko-knjigovodstvenog vještaka Marinele Vuković utvrđena preplata kamate u iznosu od 4.485,43 kn i preplata anuiteta za tečajnu razliku u iznosu od 49.616,65 kn,

- da je u povodu prigovora stranaka na nalaz i mišljenje vještakinje sud naložio dopunu nalaza i mišljenja uz zadatak da se u izračun uzme u obzir izvršena konverzija, a vještakinja je u dopuni nalaza i mišljenja dala izračun primjenom čl. 172. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 19/18 – dalje: ZOO) tako da potraživanje tužiteljice nakon uručavanja preplate priznate u konverziji iznosi 38.077,16 kn,

- da je predmetni Ugovor sklopljen kao potrošački ugovor, a tuženica je i pozivom tužiteljice na sklapanje Aneksa ugovora (sporazuma o konverziji) postupala s ugovorom kao potrošačkim,

iz čega zaključuje da je sud vezan za utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, odnosno da su odredbe Ugovora o kreditu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno Odluci banke i otplata anuiteta uz valutu CHF ništetne, a da unatoč provedenoj konverziji nije postignuta ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih stranaka, pa da primjenom čl. 323. ZOO-a tužiteljica ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta jer ocjenjuje da se imovina tuženice bez osnove povećala.

7. U žalbi tuženica ističe žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a obzirom da obrazloženje presude nije razumljivo, izreka presude proturječi razlozima presude i presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, konkretno obrazlažući to time što je prvostupanjski sud zanemario stajalište tuženice da je sporazumom o konverziji tužiteljici priznata preplata nastala zbog ništetnosti dijelova odredaba Ugovora kojima je propisana promjena kamatne stope i otplata kredita vezana za tečaj CHF te je taj iznos preplate iskorišten za daljnju otplatu kredita sukladno sporazumu o konverziji. Tuženica tvrdi da tužiteljica nema pravni interes za utvrđenje ništetnim odredbe Ugovora jer je sklopila Aneks Ugovora (Sporazum o konverziji) sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj: 102/15 – dalje: ZID ZPK/15). Prigovara da prvostupanjski sud nije proveo niti jedan dokaz na okolnost radi li se u konkretnom slučaju o potrošačkom ugovoru, a obzirom da je predmetni kredit bio namijenjen kupnji poljoprivredne mehanizacije. Nadalje, smatra da joj je onemogućeno raspravljanje pred sudom odnosno da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a time što nije proveo saslušanje djelatnika tuženice NĐ koja je radila na obradi predmetnog kredita te javnog bilježnika Ignaca Vugera koji je Ugovor solemnizirao, a nije dao ni razloge za odbijanje tih dokaznih prijedloga tuženice. Isto tako, tvrdi da sud nije odlučio o preinaci tužbe iako se tuženica preinaci protivila podneskom od 20. listopada 2020. pa smatra da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP -a u vezi čl. 190. st. 1. istog Zakona, ali ujedno prigovara i propustu prvostupanjskog suda što nakon naknadnog smanjenja tužbenog zahtjeva nije odbio razliku. Tuženica smatra da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo u odnosu na zastaru iz čl. 241. ZOO-a te čl. 323. ZOO-a u odnosu na posljedice ništetnosti odredaba Ugovora i ocjenjuje da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer sud nije obrazložio pravo na zakonske zatezne kamate koje je dosudio.

8. Ispitujući pobijanu presudu sukladno žalbenim navodima, prije svega valja istači, suprotno tvrdnjama tuženice, da sklapanjem Aneksa Ugovora tužiteljica nije izgubila pravni interes za utvrđenje ništetnim odredbi osnovnog Ugovora o kreditu. Naime, ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla, pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u izuzetnim slučajevima kada je zabrana manjeg značaja i kada je ugovor u cijelosti ispunjen, a što nije slučaj kod sklapanja Ugovora o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom u CHF. To znači da činjenica sklapanja Dodatka/Aneksa Ugovora o kreditu ne isključuje mogućnost utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi tog Ugovora, a isto je utvrđeno i u kolektivnom sporu na temelju pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., kao i brojnim stajalištima izraženim u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019., Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020., Rev-809/2021-2 od 21. prosinca 2022. i Rev-57/2024-2 od 23. siječnja 2024.

9. Nadalje, što se tiče saslušanja javnog bilježnika koji je solemnizirao predmetni Ugovor, ovaj sud ocjenjuje pravilnim odluku prvostupanjskog suda koji je taj dokazni prijedlog tuženice odbio. Naime, tvrdnje tuženice da je tužiteljica upoznata s posljedicama pravnog posla prilikom solemnizacije ugovora o kreditu kod javnog bilježnika nisu osnovane jer isti tužiteljici nije mogao objasniti rizike fluktuacije tečaja CHF koji nisu bili navedeni u Ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, kao i razloge i način na koji se mijenja kamatna stopa, niti je javni bilježnik imao takve zakonske ovlasti prema mjerodavnom zakonodavnom okviru, a takvo stajalište je istaknuto u sudskoj praksi redovnih sudova i Ustavnog suda Republike Hrvatske (Odluka broj U- III-4372/2021 od 30. lipnja 2022. i Odluke broj U-III-4223/2021 od 1. prosinca 2021.).

10. Vezano uz žalbene navode kojima tuženica osporava tužiteljici status potrošača, valja navesti da tuženica niti jednom činjenicom nije dovela u sumnju zaključak suda prvog stupnja da je tužiteljica sklopila Ugovor o kreditu nevezano uz bilo koji oblik trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Naime, valja istaknuti da su stranke sklopile Aneks Ugovora o kreditu temeljem ZID ZPK/15, a kojim Ugovorom kreditor (tuženica) preuzima radnju sklapanja tog Aneksa Ugovora o kreditu kao ispunjenje svoje zakonske obveze, a uz prihvaćanje izračuna konverzije od strane tužiteljice. Dakle, tim su Zakonom regulirani odnosi vjerovnika (banaka) i potrošača u Ugovorima o kreditu denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to na način da je propisano sklapanje sporazuma o konverziji kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR, što znači da se taj zakon odnosi samo na potrošačke kredite, a iz čega proizlazi da je tužiteljica bila potrošač. Osim toga u čl. 2. ugovora izričito je naznačeno da banka odobrava korisniku kredita „potrošački kredit“.

11. Argumenti kojima tuženica osporava pravno shvaćanje prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare ne mogu se prihvatiti osnovanim. Naime, postoji sada već ustaljena sudska praksa da u slučaju kada je ništetnost, kao u ovom sporu, utvrđena već u postupku kolektivne zaštite, zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

12. Prigovori tuženice u pogledu neodlučivanja prvostupanjskog suda o preinaci tužbe nisu osnovani. Tužiteljica je podnijela stupnjevitu tužbu jer prilikom pokretanja postupka nije imala svu potrebnu dokumentaciju te u samoj tužbi nije naznačila visinu kondemnatornog zahtjeva. Nakon što je po pozivu suda tuženica dostavila traženu dokumentaciju (u fazi prethodnog postupka) i na temelju iste provedeno financijsko vještačenje, tužiteljica je podneskom od 12. kolovoza 2020. postavila tužbeni zahtjev za isplatu u ukupnom iznosu od 54.102,08 kn (od toga s osnove preplate zbog valutne klauzule u iznosu od 49.616,65 kn i s osnove pretplate zbog promjenjive kamatne stope u iznosu od 4.485,43 kn) zajedno s zakonskom zateznom kamatom precizno navedenom na pojedinačne mjesečne iznose. Dakle, iznos tužbenog zahtjeva time nije povišen, već je naknadno postavljen. Stoga se u konkretnom slučaju ne radi o preinaci tužbe pa time nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 190. st. 1. istog Zakona.

13. Nije osnovan ni prigovor tuženice u odnosu na to što prvostupanjski sud nije odbio tužbeni zahtjev u dijelu za koji je isti smanjen/povučen nakon provedenog dodatnog financijskog vještačenja. Naime, iz sadržaja spisa proizlazi da je tužiteljica nakon provedenog dodatnog financijskog vještačenja sukladno nalazu i mišljenju vještaka podneskom od 30. prosinca 2020. smanjila tužbeni zahtjev tako da je zatražila isplatu u iznosu od 38.077,16 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. listopada 2015. pa do isplate, a tuženica se tom smanjenu, koje predstavlja djelomično povlačenje tužbe, nije protivila, konkretno nije se izjasnila o tome pa se sukladno čl. 193. st. 2. ZPP-a smatra da je pristala na povlačenje, pa je sud trebao donijeti rješenje o djelomičnom povlačenju tužbe.

14. Međutim, ispitujući pobijanu presudu u odnosu na preostale istaknute bitne povrede odredaba parničnog postupka, ovaj sud smatra da su u istoj počinjene povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. ZPP -a na koje sadržajno u žalbi upućuje tuženica.

15. Naime, iz sadržaja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud saslušao svjedoka GĐ (supruga tužiteljice), a istovremeno je odbio saslušati djelatnicu tuženice NĐ na okolnosti sklapanja konkretnog ugovora.

16. Naime, odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji se na presumpciji da potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora od strane banke nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a obzirom da ta okolnost nije bila predmetom utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu, u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke su ovlaštene tvrditi (a i tada dužne dokazivati) da se u postupku sklapanja ugovora pojedinačno pregovaralo o pojedinim odredbama ugovora odnosno da su potrošaču dane odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama ugovaranja spornih ugovornih odredbi u pogledu njihove konačne novčane ugovorne obveze te da je potrošač uz takvu punu obaviještenost ipak pristao na sklapanje takvog ugovora, a tada je redovnim sudovima zadaća da u pojedinačnom potrošačkom sporu provjere na koji način ta okolnost utječe na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na oc jenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora. Takvo je stajalište izraženo u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/4372/2021 od 30. lipnja 2022.

17. Prema sadržaju spisa tuženica je podneskom od 24. veljače 2020. predlagala saslušanje djelatnice banke NĐ kao osobe koja je neposredno sa tužiteljicom sklapala predmetni Ugovor upravo na okolnosti pojedinačnog pregovaranja o pojedinim odredbama Ugovora i davanja obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama ugovaranja spornih odredaba, a prvostupanjski sud je taj dokazni prijedlog odbio raspravnim rješenjem od 5. ožujka 2020., time da razloge za takvu odluku prvostupanjski sud nije dao niti u obrazloženju pobijane presude. Na taj način je tuženica onemogućena u raspravljanju te je ostvarena bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a odnosno odbijanjem saslušanja djelatnika tuženice protivno je zahtjevima jednakosti oružja i pravu na pristup sudu, a zbog navedenog propusta suda nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama čime je počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP -a, pa ni činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno te se ne može ispitati niti pravilnost primijenjenog materijalnog prava, slijedom čega je valjalo prihvatiti žalbu tuženice i primjenom odredbe čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP-a ukinuti pobijanu presudu u cijelosti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

18. U ponovnom postupku sud će otkloniti navedene nedostatke na način da će provesti dokaz saslušanjem svjedoka kojeg je predložila tuženica te ponovno ocijeniti provedene dokaze i donijeti odgovarajuću odluku koja ima uporište u stanju spisa i provedenim dokazima. Osim toga kod donošenja odluke sud se valja rukovoditi i odlukom u oglednom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske gdje je rješenjem broj Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava sud odgovorio da sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZIDZPK/15 ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te da Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti ZIDZPK/15 s Ustavom RH već je ocijenio da je isti usklađen s Ustavom.

19. Kako su u konkretnom slučaju sklapanjem Aneksa Ugovora o kreditu stranke izvršile konverziju kredita sukladno prisilnoj odredbi čl. 19.c ZIDZPK/15 na način da su svi iznosi plaćeni na ime otplate Ugovora o kreditu iskorišteni za ispunjenje obveze koje su ugovorene Aneksom Ugovora o kreditu, jer su u konkretnom slučaju u članku 2. Aneksa Ugovora o kreditu stranke suglasno utvrdile da preplata na dan 30. rujna 2015. iznosi 34.273,84 kn, da se iznos preplate od 22.159,11 kn koristi za namirenje budućih anuiteta i to najviše do 50 % dospjelog anuiteta sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, a preostali iznos preplate od 12.114,73 kn koristi se sukladno pisanom sporazumu između stranaka, ovaj sud navodi da je kod donošenja nove odluke sud dužan cijeniti prigovor tuženice da je tužiteljica sklapanjem Aneksa Ugovora o kreditu u skladu s odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15 - dalje: ZIDZPK/15) obeštećena s osnova nepoštenih ugovornih odredbi Ugovora o kreditu o promjenjivoj kama tnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF i to na način da ga ništetne odredbe ne obvezuju jer su zamijenjene valjanim odredbama o kamatama na kredite u EURIMA, a sve uplaćeno iskorišteno je za ispunjenje (nove) obveze ugovorene Aneksom Ugovora o kreditu.

20. Međutim, kako ZIDZPK/15 izričito ne regulira materijalnopravni učinak ništetnosti ugovorne odredbe propisan čl. 1111. st. 1. ZOO-a u vezi čl. 1115. istog Zakona kojim je propisan opseg vraćanja stečenog bez osnove na način da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kama te i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a ako je pošten od dana podnošenja zahtjeva , dok je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022. na revizijsko pitanje postavljeno u pogledu materijalnopravnih učinaka izvršene konverzije u smislu ZIDZPK/15 odgovorio da je obveza kreditora na više plaćenih iznosa po ništetnoj ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorene kamatne stope iz izvornog ugovora o kreditu prestala sklapanjem sporazuma o konverziji kredita iz čl. 19.c st. 1. toč. 6. ZIDZPK/15, odnosno zaključivanjem dodatka ugovora o kreditu , ali da je i nadalje ostala obveza plaćanja nepodmirenih pripadajućih zateznih kamata na te pojedinačne iznose obračunatih od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana prestanka obveze (izvršenom konverzijom), a koja obveza proizlazi iz čl. 1115. ZOO-a, a takvo pravno shvaćanje o pravnim učincima sporazuma o konverziji Ugovora o kreditu iz CHF u EUR i pravima potrošača je zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela 13. i 20. prosinca 2022. te ono glasi: „Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz čl. 19.c st. 1. toč. 6. ZIDZPK/15 nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz čl. 111. st. 1. ZOO na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s čl. 19.c ZIDZPK obračunatih u skladu s čl. 1115. ZOO-a od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije“, to valja u ponovnom postupku utvrditi je li tužiteljica, ako se sporne odredbe ugovora o kreditu utvrde ništetnim, ima pravo na zateznu kamatu na pojedinačne novčane iznose od datuma kada su stvarno plaćeni tuženici pa do 29. rujna 2015., sud će očitovanjem stranaka ili dopunom nalaza vještaka utvrditi datume plaćanja pojedinačnih iznosa i potom novom odlukom odlučiti o preostalom dijelu zahtjeva i cjelokupnim troškovima postupka (čl. 166. st. 3. ZPP).

U Varaždinu 28. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun