Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž-483/2026-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Tihane Cišper, predsjednice vijeća, Branke Križanić Perharić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vesne Gašparuš – Horvat, članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja ĐO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Darko Šuper, odvjetnik u Osijeku, Europske avenije 3/I, protiv tuženika AUTOSERVIS TIM d.o.o., OIB: 19545022937, Franje Račkog 65, Đakovo, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Grubeša, odvjetnik u Osijeku, Ul. Ivana Gundulića 36b, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-105/2024-11 od 8. travnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika AUTOSERVIS TIM d.o.o. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-105/2024-11 od 8. travnja 2026. pod toč. I. izreke i pod toč. III. izreke u dijelu kojem je naloženo tuženiku AUTOSERVIS TIM d.o.o. isplatiti tužitelju ĐO trošak parničnog postupka u iznosu od 4.166,62 eura sa zateznim kamatama tekućim od 8. travnja 2026. pa do isplate.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-105/2024-11 od 8. travnja 2026. pod toč. III. izreke u dijelu kojem je naloženo tuženiku AUTOSERVIS TIM d.o.o. isplatiti tužitelju ĐO trošak parničnog postupka u iznosu od 375,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 8. travnja 2026. pa do isplate te se u tom dijelu odbija zahtjev kao neosnovan.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika AUTOSERVIS TIM d.o.o. za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 458,50 eura.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja ĐO za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 250,00 eura.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju u roku 15 dana isplati za razdoblje od 15. rujna 2018. do 1. listopada 2018. iznos od 212,43 eura, od 1. listopada 2018. do 31. siječnja 2019. mjesečni iznos od 424,86 eura, na koje iznose teku zatezne kamate od dana podnošenja tužbe 21. veljače 2019. pa do isplate, za razdoblje od 11. listopada 2019. do 1. studenog 2019. iznos od 283,24 eura te od 1. studenog 2019. do 30. lipnja 2021. mjesečni iznos od 424,86 eura, na koje iznose teku zatezne kamate od 15. u mjesecu za odnosni mjesec pa do isplate (toč. I. izreke), dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbijen (toč. II. izreke). U toč. III. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 4.541,62 eura sa zateznim kamatama tekućim od 8. travnja 2026. pa do isplate, u roku od 15 dana.

2. Prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da je tužba povučena u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa za stjecanje bez osnove za uporabu poslovnog prostora u vlasništvu tužitelja za veljaču 2019.

3. Protiv toč. I. i III. izreke presude žali se tuženik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom navodi da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenično stanje kada zaključuje da je tuženik bio nepošteni posjednik već od 2018., jer je posjed predmetne nekretnine stečen uz suglasnost vlasnika temeljem usmenog kupoprodajnog ugovora sklopljenog između tužitelja i RO, kada je znatan dio kupoprodajne cijene i isplaćen, kao i da tužitelj svoje potraživanje nije usmjeravao prema tužitelju kao pravnoj osobi, već prema RO, kao fizičkoj osobi i nositelju obrta. Također, navodi da je pogrešno utvrđen trenutak u kojem tuženik postaje nepošten posjednik jer iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da tuženik prije podnošenja tužbe nije bio pozvan na plaćanje naknade, niti na predaju posjeda predmetne nekretnine. Također, ukazuje da je pogrešan zaključak suda prvog stupnja kojim se znanje i svijest RO imputira tuženiku kao pravnoj osobi, ne uzimajući u obzir da RO nije bio direktor tuženika kroz cijelo utuženo razdoblje, već da je u jednom razdoblju funkciju direktora obnašala njegova supruga. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te obvezati tužitelja na naknadu troškova postupka. Potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 458,50 eura.

4. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava žalbene navode tuženika i predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu. Potražuje trošak za sastav odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 eura.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. U postupku suda prvog stupnja nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), na koje je ovaj sud dužan paziti po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate naknade koristi koju je tuženik imao za vrijeme posjedovanja nekretnine u vlasništvu tužitelja, upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Đakovu, zemljišnoknjižni odjel Đakovo, k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], za razdoblje od 15. rujna 2018. do 1. listopada 2018. u iznosu od 212,43 eura, za razdoblje od 1. listopada 2018. do 31. siječnja 2019. u iznosu od 424,86 eura mjesečno, za razdoblje od 11. listopada 2019. do 1. studenog 2019. u iznosu od 283,24 eura te za razdoblje od 1. studenog 2019. pa do 30. lipnja 2021. u iznosu od 424,86 eura mjesečno, sve s pripadajućim zateznim kamatama.

8. Prvostupanjski je sud nakon provedenog postupka utvrdio sljedeće bitne činjenice:

- da su tužitelj kao vlasnik obrta [obrt] i RO **.**.2014. potpisali ugovor o ortakluku radi zajedničkog obavljanja obrta,

- da je tužitelj istupio iz ortakluka 31. prosinca 2015. te da je RO nastavio obavljati djelatnost kao jedini nositelj obrta i to na nekretnini koja je predmet ovoga postupka, sve do srpnja 2018. kada je obrt prestao djelovati,

- da je tužitelj bio upisan kao vlasnik predmetne nekretnine do 1. srpnja 2021. kada je otuđio nekretninu na temelju ugovora o darovanju u korist supruge PO,

- da je tuženik predao tužitelju izvansudskim putem predmetnu nekretninu u posjed 20. prosinca 2021.,

- da tuženik za vrijeme posjeda predmetne nekretnine nije plaćao naknadu za utuženo razdoblje na ime njezina korištenja,

- da je sadašnji zakonski zastupnik tuženika RO bio direktor tuženika do 19. srpnja 2018. kada je opozvan i direktorom je imenovana njegova supruga SO,

- da je u postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Vukovaru pod poslovnim brojem P-335/2020 RO odbijen s tužbenim zahtjevom radi nalaganja ovdje tužitelju da s istim sklopi ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine, dok je ovdje tužitelju naloženo RO isplatiti iznos od 205.000,00 kuna zajedno s pripadajućim zateznim kamatama,

- da iz sadržaja tužbe podnesene u postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Vukovaru pod poslovnim brojem P-335/2020 proizlazi da je ovdje tužitelj u ožujku 2018. obavijestio RO da neće primiti ostatak kupoprodajne cijene te da neće sklopiti ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine,

- da bi mjesečni bruto prihod nekretnine od zakupa iznosio 424,86 eura,

- da tužitelj prije podnošenja tužbe nije pozivao tuženika na predaju u posjed predmetne nekretnine i plaćanje tražbine.

9. Sukladno odredbi čl. 164. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst, 94/17 - ispravak pročišćenog teksta i 52/25 – dalje: ZVDSP) pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno, dok sukladno čl. 165. ZVDSP-a nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario. Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (čl. 18. st. 3. ZVDSP-a).

10. Neosnovano tuženik u žalbi osporava zaključak prvostupanjskog suda da je tijekom utuženog razdoblja bio nepošteni posjednik predmetne nekretnine. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbe čl. 18. st. 3., čl. 164. i čl. 165. ZVDSP-a kada je zaključio da je tuženik najkasnije tijekom prve polovice 2018. imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na besplatno posjedovanje i korištenje predmetne nekretnine. Naime, iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je između tužitelja i RO postojao spor oko realizacije usmenog kupoprodajnog ugovora, pri čemu je već tijekom prve polovice 2018. RO bilo poznato da tužitelj odbija sklopiti ugovor o kupoprodaji i primiti ostatak kupoprodajne cijene. Tu okolnost potvrđuje sam sadržaj tužbe podnesene u predmetu Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-335/2020, kao i navodi samog tuženika tijekom postupka iz podneska od 21. rujna 2021. Naime, okolnost što je posjed izvorno predan uz suglasnost vlasnika ne znači sama po sebi da je posjed tijekom cijelog utuženog razdoblja ostao pošten, jer poštenje posjeda prestaje čim posjednik sazna ili s obzirom na okolnosti ima dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Stoga, kako je to pravilno utvrdio i sud prvog stupnja, u trenutku kada je tužitelj odbio sklopiti ugovor o kupoprodaji nekretnine i primiti ostatak kupoprodajne cijene, tuženik je imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed u smislu čl. 18. st. 3. ZVDSP-a.

11. Neosnovani su i žalbeni navodi kojima tuženik osporava mogućnost da se poštenje tuženika kao pravne osobe prosuđuje prema poštenju RO kao fizičke osobe. Naime, odredbom čl. 18. st. 6. ZVDSP-a propisano je da se poštenje i istinitost posjeda pravne osobe prosuđuje se prema poštenju i postupanju one fizičke osobe koja je za tu pravnu osobu ovlaštena poduzimati čine stjecanja ili izvršavanja njezina posjeda, a poštenje i istinitost posjeda osoba koje imaju zakonskoga zastupnika - prema poštenju i postupanju toga zastupnika. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je RO bio zakonski zastupnik tuženika sve do 19. srpnja 2021. Stoga, kako je odlučni trenutak za pitanje poštenja saznanje da tužitelj ne želi sklopiti ugovor o kupoprodaji te primiti ostatak kupoprodajne cijene, u kojem trenutku je RO bio zakonski zastupnik tuženika, to je pravilno sud prvog stupnja poštenje tuženika prosuđivao prema poštenju i postupanju tadašnjeg zakonskog zastupnika RO.

12. Nisu osnovani niti žalbeni navodi da tuženik nije mogao biti smatran nepoštenim posjednikom prije primitka tužbe jer mu prethodno nije bio upućen zahtjev za predaju posjeda niti zahtjev za plaćanje naknade. Naime, pravilno prvostupanjski sud razlikuje trenutak dospijeća tražbine naknade koristi od pitanja poštenja posjeda. Okolnost što tužitelj prije podnošenja tužbe nije dokazao uredno upućen zahtjev tuženiku relevantna je za početak tijeka zateznih kamata, zbog čega su iste pravilno dosuđene od dana podnošenja tužbe, odnosno od dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa, ali ne utječe na pravilnost zaključka o nepoštenju posjeda.

13. Budući da žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke, a ovaj sud ne nalazi ni razloge na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu u toč. I. izreke, kako je i odlučeno u toč. I. izreke ove drugostupanjske presude.

14. S obzirom na to da je predmetni postupak započeo 22. veljače 2019., zbog čega sud pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o trošku sukladno čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), trebalo je i preispitati pravilnost odluke suda prvog stupnja o troškovima postupka iz toč. III. izreke presude.

15. Naime, sud prvog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju za sastav podnesaka od 8. siječnja 2021. nagradu odmjerio primjenom Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23 i 107/25 - dalje: Tarifa), umjesto Tbr. 8. toč. 4. Tarife. Naime, predmetnim je podneskom tužitelj predložio nastavak prekinutog postupka zbog čega se ne može radi o obrazloženom podnesku u smislu Tbr. 8. toč. 1. Tarife, već o ostalim podnescima iz Tbr. 8. toč. 4. Tarife. Stoga, tužitelju za sastav navedenog podneska pripada pravo na 50,00 eura, što uvećano za iznos PDV-a iznosi 62,50, umjesto priznatih 250,00 eura. Također, sud prvog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo i kada je tužitelju za pristup na ročište od 14. travnja 2021. nagradu odmjerio primjenom Tbr. 9. toč. 1. Tarife. Naime, iz Zapisnika od 14. travnja 2021. na listu 57 spisa proizlazi da je prije početka raspravljanja rasprava odgođena. Stoga, nagradu je trebalo odmjeriti primjenom Tbr. 9. toč. 5. Tarife, u iznosu od 50,00 eura, što uvećano za iznos PDV-a iznosi 62,50, umjesto priznatih 250,00 eura.

15.1. Stoga, trebalo je na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a preinačiti toč. III. izreke presude u dijelu priznatog troška za iznos od 375,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama, kako je i odlučeno u toč. II. izreke ove drugostupanjske presude.

16. U preostalom dijelu odluka o trošku je pravilna kako po osnovi (čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a), tako i po visini (čl. 155. st. 2. ZPP-a) pravilnom primjenom odredbi Tarife.

16.1 Slijedom navedenog, trebalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi u preostalom dijelu toč. III. izreke pobijane presude, kako je i odlučeno u toč. I. izreke ove drugostupanjske presude.

17. Odluka o troškovima žalbenog postupka pod toč. III. izreke ove drugostupanjske presude temelji se na čl. 166. st. 1. i 2. ZPP-a. Zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka je odbijen kao neosnovan, jer njegova žalba nije osnovana glede glavne stvari.

18. Zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu odbijen je kao neosnovan jer taj trošak nije bio potreban za vođenje postupka u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a, kako je i odlučeno u toč. IV. izreke ove drugostupanjske presude.

19. U nepobijanom dijelu (toč. II. izreke) prvostupanjska presuda nije ispitivana u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. ZPP-a.

U Velikoj Gorici 27. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Tihana Cišper