Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26d

Poslovni broj: Gž-571/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Miličeviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Miličević i Šupuković u Zagrebu, protiv tuženika Merkur osiguranje d.d., Zagreb, Ulica kneza Ljudevita Posavskog 31, OIB: 08937835435, zastupanog po punomoćnici Vanji Joka Brkljačić, odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3000/2020-44 od 10. travnja 2025., na sjednici vijeća 28. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3000/2020-44 od 10. travnja 2025. u točkama I. i III. izreke.

II. U nepobijanoj točki II. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 4.376,60 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama od 23. ožujka 2020. do isplate, dok je pod točkom II. izreke odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 405,50 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama. Pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 3.848,08 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama od 10. travnja 2025. do isplate.

2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tuženik u točkama I. i III. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu da preinači pobijanu presudu u skladu sa žalbenim razlozima, podredno da ukine presudu u pobijanom dijelu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužitelj je u odgovoru na žalbu osporio žalbene navode tuženika te predložio odbiti u cijelosti žalbu tuženika kao neosnovanu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za naknadu štete koja mu je nastala na obiteljskog kući uslijed potresa koji se dogodio 22. ožujka 2020. na području [adresa] i okolice na temelju ugovora o imovinskom osiguranju broj 411759 – police osiguranja s uključenim osiguranjem od odgovornosti od potresa sklopljenim s tuženikom.

6. Prvostupanjski sud, nakon što je konstatirao da među strankama nije sporan:

- nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija,

- da je tuženik u mirnom postupku isplatio tužitelju iznos od 26.152,00 kn (3.470,97 EUR-a)

dok je sporna visina štete (tuženik tvrdi da je isplatom iznosa od 3.470,97 EUR-a tužitelju naknadio štetu koja je nastala na njegovoj kući uslijed potresa) i tijek zateznih kamata, kao i osnovanost tuženikovog prigovora podosiguranja, pa je radi utvrđivanja navedenih spornih okolnosti proveo dokaz uvidom u dokumentaciju priloženu u spisu, izvršio uviđaj na licu mjesta i proveo vještačenje po sudskom vještaku građevinske struke dipl. ing. ŽŠ, koji je i usmeno saslušan na ročištu 18. rujna 2024., temeljem kojih utvrđuje:

- da su stranke sklopile Ugovor o osiguranju broj 411759 s početkom trajanja 25. kolovoza 2018. na neodređeno vrijeme odnosno do otkaza, koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja, za mjesto osiguranja [adresa], predmet kojeg osiguranja je zgrada – građevinski objekt, s osiguranjem od opasnosti potresa do svote osiguranja u iznosu od 100.000,00 EUR-a i godišnjom premijom 153,60 EUR-a po osiguranom riziku od opasnosti potresa,

- da se 22. ožujka 2020. dogodio osigurani slučaj – potres u kojemu je oštećen predmet osiguranja u vlasništvu tužitelja,

- da je tužitelj 23. ožujka 2020. podnio tuženiku odštetni zahtjev te da mu je tuženik u mirnom postupku isplatio iznos od 3.470,96 EUR-a,

- da iz nalaza i mišljenja te dopuna nalaza i mišljenja građevinskog vještaka, detaljno opisanih pod točkama 10. do 13. obrazloženja, proizlazi da procijenjena vrijednost troškova sanacije štete isključivo za zgradu – objekt iznosi ukupno 6.278,05 EUR-a bez PDV-a, odnosno 7.847,57 EUR-a s uračunatim PDV-om,

- da je neosnovan tuženikov prigovor podosiguranja jer iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka proizlazi da nova građevinska vrijednost obiteljske kuće izgrađene na zemljištu 9202/27 k. o. [katastarska općina] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na adresi [adresa] na dan osiguranog slučaja iznosi 93.054,50 EUR-a, dok građevinska vrijednost iste kuće na dan osiguranog slučaja iznosi 78.747,37 EUR-a, pa je vrijednost osigurane stvari u trenutku osiguranog slučaja bila manja od policom ugovorene svote osiguranja u iznosu od 100.000,00 EUR-a, zaključuje da se u ovom konkretnom slučaju radi o zahtjevu tužitelja po osnovi ugovornog osiguranja – ugovora o osiguranju sklopljenog s tuženikom 31. kolovoza 2018., na temelju kojega je tužitelj uplaćivao premije osiguranja, pa je tuženik po nastupu osiguranog slučaja (potresa) na temelju ugovora o osiguranju i odredbe čl. 35. Općih uvjeta za osiguranje imovine (dalje: Uvjeti) koji čine sastavni dio ugovora o osiguranju, dužan tužitelju isplatiti iznos osigurnine za štetu prouzročenu osiguranim slučajem, radi čega je navode tuženika kojima osporava osnovanost zahtjeva tužitelja tvrdnjom da je tužitelju po zahtjevu za konstrukcijsku obnovu potresom oštećene obiteljske kuće sukladno Zakonu o obnovi zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko- moslavačke županije i Karlovačke županije rješenjem o novčanoj pomoći nadležnog Ministarstva utvrđeno pravo na novčanu pomoć za troškove konstrukcijske obnove potresom oštećene obiteljske kuće ocijenio irelevantnim za odlučivanje u ovom postupku. Prvostupanjski sud je, stoga, zaključivši da je tuženik dužan ispuniti svoju obvezu koju je preuzeo sklapanjem ugovora o osiguranju s tužiteljem, primjenom odredbe čl. 35. Uvjeta i čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 - dalje: ZOO), a nakon što je od utvrđene visine štete u iznosu od 7.847,57 EUR-a odbio nesporno plaćeni iznos od 3.470,97 EUR-a, naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.376,60 EUR-a. Prvostupanjski sud je odbio preostali dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 405,50 EUR-a, koji se odnosi na naknadu plaćenog preliminarnog vještačenja – izradu elaborata za osiguranje dokaza, kao neosnovan zaključivši da se ne radi o troškovima vještačenja u postupku sudskog osiguranja dokaza.

7. Tuženik u žalbi prvenstveno ističe da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio neosnovanim njegov prigovor o neosnovanosti tužbenog zahtjeva obzirom je tužitelj po zahtjevu za konstrukcijsku obnovu potresom oštećene obiteljske kuće sukladno Zakonu o obnovi zgrada oštećenih potresom na području [adresa], Krapinsko - zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke županije i Karlovačke županije (dalje: Zakon o obnovi) primio isplatu u iznosu od 57.412,55 EUR-a bez PDV- a na temelju rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine od 16. listopada 2023. i tim je sredstvima u cijelosti sanirao štetu koja mu je nastala, pri tom imajući u vidu odredbu čl. 35. Uvjeta koja propisuje da iznos osigurnine predstavlja naknadu za pretrpljenu štetu i ne može biti veći od štete koju je osiguranik pretrpio nastupanjem osiguranog slučaja, ne postoji obveza tuženika na isplatu osigurane svote, pa je stoga, suprotno navodima prvostupanjskog suda, novčana pomoć koju je tužitelj ostvario na temelju Zakona o obnovi u direktnoj vezi s isplatom osigurnine koju tužitelj potražuje u ovome postupku.

8. Imajući u vidu da među strankama nije sporno da su sklopile ugovor o imovinskom osiguranju broj 411759, kojim je između ostalog ugovoreno i osiguranje od opasnosti potresa, da je tužitelj platio premiju za taj osigurani rizik te da je nastupio osigurani rizik-potres uslijed kojeg je došlo do oštećenja na zgradi-obiteljskoj kući tužitelja, to se u ovom konkretnom slučaju radi o dvostrano-obveznom naplatnom pravnom poslu, kojim su ugovorne stranke preuzele prava i obveze, pa se tako tužitelj po istom obvezao platiti tuženiku godišnju premiju za osiguranje od opasnosti potresa, a tuženik se obvezao tužitelju isplatiti iznos osigurnine za štetu prouzročenu osiguranim slučajem. Kako tužitelj tužbenim zahtjevom zahtijeva ispunjenje tuženikove preuzete ugovorne obveze – isplatu iznosa osigurnine za štetu prouzročenu osiguranim slučajem – potresom, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da isplata novčane pomoći koju je tužitelj ostvario temeljem odredbi Zakona o obnovi zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke županije i Karlovačke županije nije ni u kakvoj vezi s isplatom osigurnine iz ugovornog odnosa stranaka , pri čemu valja istaknuti da citirani Zakon ne sadrži odredbe koje bi zabranjivale ili ograničavale kumulaciju prava na isplatu novčane pomoći na temelju tog Zakona i prava na isplatu osigurnine po valjanom ugovoru o osiguranju. Stoga su žalbeni navodi tuženika kojima u tom dijelu osporava utvrđeno činjenično stanje i pravilnost primjene materijalnog prava neosnovani.

9. Daljnjim žalbenim navodima tuženik ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 i 146/2025– dalje: ZPP), koju obrazlaže tvrdnjom da postoji proturječje između onoga što se u obrazloženju presude navodi o odlučnim činjenicama i isprava koje o tim činjenicama svjedoče jer je prvostupanjski sud propustio obrazložiti zašto stav vještaka iznijet u usmenoj dopuni nalaza i mišljenja smatra dostatnim za otklanjanje njegovih prigovora kada je iz troškovnika radova koji je sastavio sudski vještak vidljivo da su osim sanacijskih radova, obračunati i radovi koji povećavaju vrijednost nekretnine u odnosu na stanje prije potresa (bojanje kompletnih površina zidova i stropova, zamjena starih dotrajalih vrata potpuno novima znatno višeg cjenovnog razreda, dobava i postava znatno kvalitetnije keramike u kupaonici, potpuno nova fasadna boja), čime je tužitelj dobio nekretninu znatno boljih svojstava nego što su bila prije potresa.

10. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutog žalbenog razloga, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP -a, jer je pod točkom 14. obrazloženja prvostupanjske presude jasno i dostatno obrazložio zbog čega prihvaća nalaz i mišljenje te dopune nalaza i mišljenja građevinskog vještaka, pa imajući u vidu i nalaz te dopune nalaza vještaka, detaljno obrazložene pod točkama 10. do 13. obrazloženja prvostupanjske presude, to i prema ocjeni ovog suda upotreba novih suvremenih materijala prilikom sanacije nastalih oštećenja (pogotovo nosivog zida) ne predstavlja poboljšice u odnosu na stanje nekretnine kakvo je bilo prije potresa, kako to pogrešno tvrdi tuženik, već povoljniju i jeftiniju sanaciju oštećenja nastalih potresom, a sve u svrhu da se oštećeni nosivi zid dovede u stanje kakvo je bilo prije potresa.

11. Neosnovano tuženik u žalbi osporava primijenjenu metodologiju izračuna visine štete, tvrdeći da se u ovom predmetu radi o šteti koja predstavlja umanjenje nečije imovine tj. o običnoj šteti gdje pri utvrđivanju njezine visine sudski vještak uopće nije vodio računa o ispravnoj metodologiji procjene štete u slučaju prirodne nepogode tj. potresa koja je propisana Pravilnikom o registru šteta od prirodnih nepogoda (NN 65/19), već je koristio metodologiju propisanu Zakonom o procjeni vrijednosti nekretnina, te visinu štete utvrdio primjenom troškovničke metode (iz koje je prema obrazloženju vještaka jasno vidljivo koje vrste radova je potrebno izvesti, u kojoj količini i po kojoj jediničnoj cijeni, dok je Pravilnikom o registru šteta od prirodnih nepogoda način izračuna određen određivanjem postotka oštećenosti građevine, što nikako ne može biti toliko precizno i točno kao troškovnička metoda). Naime, odredbom čl. 6. Pravilnika o registru šteta od prirodnih nepogoda (''Narodne novine'' broj 65/2019 , dalje: Pravilnik) propisan je način procjene šteta na građevinama, pa je tako u stavku 4. istog članka propisano da se, osim navedenom formulom iz stavka 1. tog članka, šteta može procijeniti i primjenom troškovničke metode, tj. izradom troškovnika radova potrebnih za dovođenje građevine u stanje prije nepogode, pa imajući u vidu da je građevinski vještak procjenu visine štete izračunao primjenom troškovničke metode te da iz nalaza i mišljenja te njegovih dopuna jasno proizlazi da prilikom izračuna visine štete nisu uračunavane poboljšice, to neosnovano tuženik žalbenim navodima osporava utvrđeno činjenično stanje i primjenu materijalnog prava.

12. Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno na dosuđeni iznos štete tužitelju dosudio zateznu kamatu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Naime, odredbom čl. 943. st. 4. ZOO-a propisano je ne ispuni li osiguratelj svoju obvezu u rokovima iz toga članka, duguje osiguraniku odnosno korisniku osiguranja zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju, kao i naknadu štete koja mu je uslijed toga nastala, pa imajući u vidu da tuženik u rokovima propisanim u stavku 1. i 2. tog članka nije u cijelosti ispunio svoju obvezu isplate osigurnine za štetu prouzročenu osiguranim slučajem – potresom, to je prvostupanjski sud pravilno dosudio tužitelju zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, pa stoga tuženik u žalbenoj fazi postupka neosnovano osporava tijek kamata.

13. Prvostupanjski sud je odluku o trošku donio primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZPP- a, zaključivši da tužitelj u parnici nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu (u osnovu je uspio u cijelosti, dok je s visinom uspio sa 92%, odnosno ukupan uspjeh tužitelja je 96%), te mu je dosudio trošak parničnog postupka u iznosu od 3.848,08 EUR-a, a koji trošak se odnosi na trošak zastupanja za radnje pobrojane u točki 23.1. obrazloženja (visina troška utvrđena je primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ''Narodne novine“ broj 138/2023, 107/2025), trošak vještačenja te trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu.

14. Tuženik, osporavajući odluku o trošku, osporava tužitelju pravo na trošak sastava odštetnog zahtjeva tvrdeći da isti nije neophodan za vođenje parnice, te navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio omjer uspjeha stranaka u sporu i da se iz obrazloženja ne može zaključiti na temelju čega je sud utvrdio uspjeh tužitelja sa 96%.

15. Prvostupanjski sud je jasno i detaljno pod točkom 23. obrazložio način na koji je utvrdio uspjeh tužitelja u parnici, što pravilnim prihvaća i ovaj sud, te isto nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tuženika, pa su u tom dijelu neosnovani žalbeni navodi tuženika.

16. Protivno žalbenim navodima tuženika, tužitelj ima pravo na trošak sastava odštetnog zahtjeva prema Tbr. 32. Tarife, jer je riječ o odštetnom zahtjevu koji je upućen tuženiku povodom ovog parničnog postupka i radi se o trošku učinjenom povodom tužbe sukladno čl. 151. st. 1. ZPP-a, a što je sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci poslovni broj Rev-904/2023-2 od 8. svibnja 2024.

17. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika te primjenom odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 2. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkom I. i III. izreke.

18. Obzirom da tuženik nije uspio sa svojom žalbom, to mu sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a nije dosuđen trošak žalbenog postupka.

19. Nepobijana točka II. izreke presude nije bila predmetom ispitivanja u žalbenom postupku, pa ista ostaje neizmijenjena.

U Varaždinu 28. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun