Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-208/2026-2

U I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun kao predsjednice vijeća, te Tatjane Ledinšćak-Babić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Milka Samboleka, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tužitelja IŠA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužiteljice SŠA iz [adresa], 8004 Zurich, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćnici Mari Ostojić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika SŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Šušnjaru, odvjetniku iz Zagreba, radi iseljenja i isplate, te po tužbi tuženika SŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Šušnjaru, odvjetniku iz Zagreba, protiv tužiteljice IŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tužitelja ĐŠA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužiteljice SŠA iz [adresa], 8004 Zurich, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćnici Mari Ostojić, odvjetnici iz Zagreba, radi donošenja presude koja nadomješta ugovor o najmu sa zaštićenom najamninom, povodom žalbe tuženika podnesene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ps-18/2023-78 od 10. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-18/2023-78 od 10. prosinca 2025. pod točkom III. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Usvaja se žalba tuženika te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-18/2023-78 od 10. prosinca 2025. ukida pod točkom I. i IV. izreke i u tom dijelu predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

II. U nepobijanom odbijajućem dijelu pod točkom II. izreke navedena presuda ostaje neizmijenjena.

III. O troškovima žalbe odlučit će se u novoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku da iseli iz stana u [adresa], pobliže opisanog u izreci te da ga preda slobodnog od osoba i stvari tužiteljima, dok je pod točkom II. izreke odbijen tužbeni zahtjev radi isplate iznosa na ime naknade za korištenje stana preciziranog u izreci. Pod točkom III. izreke odbijen je kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika radi donošenja presude kojom se nadomješta ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom, dok je pod točkom IV. izreke određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2. Navedenu presudu pravodobno podnesenom žalbom u odnosu na točke I., III i IV . izreke pobija tuženik iz svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga, predlažući da ovaj sud istu presudu u pobijanim točkama preinači, a podredno da se ista odluka ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Tužitelji nisu odgovorili na žalbene navode.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana, a djelomično neosnovana.

5. Nije sporno da je u vrijeme podnošenja tužbe vlasnik predmetne nekretnine bio ĐŠ koji je tijekom postupka preminuo, te da su tužitelji stekli suvlasništvo predmetne nekretnine na temelju nasljedstva iza smrti istog, da je majka tuženika, LŠ, na predmetnom stanu imala status zaštićenog najmoprimca i da je presuda Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ps-2168/97 od 16. svibnja 2000. nadomjestila ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom nakon što je vlasnik stana ĐŠ taj ugovor odbio sklopiti, da je tuženik bio član obiteljskog domaćinstva LŠ koja je umrla **.**.2003., pa da su na temelju odredbe čl. 38. Zakona o najmu stanova (Narodne novine broj: 91/96, 48/98, 66/98 i 22/06) njezinom smrću prava i dužnosti najmoprimca prešla na tuženika koji se nalazi i dalje u posjedu stana, kao i da s prednikom tužitelja kao vlasnikom stana tuženik nije nikada sklopio ugovor o najmu stana.

6. Sporno je je li protutužbeni zahtjev od 6. ožujka 2007. za donošenje presude koja će nadomjestiti ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom tuženik podnio u primjerenom i razumnom vremenu nakon smrti svoje majke 2003., odnosno ima li tuženik pravnu osnovu za korištenje predmetnog stana koji je vlasništvo tužitelja . Sporno je i je li tuženik kao bespravni korisnik opisanu nekretninu dužan predati tužiteljima u posjed i platiti im naknadu za bespravno korištenje iste u utuženom razdoblju, a osim toga je sporno je li vlasništvo predmetne nekretnine tuženik stekao dosjelošću.

7. Odlučujući o osnovanosti zahtjevu stranka, a polazeći od odredbe čl. 58. st. 1. Zakona o načinu izvršenja presude Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske broj zahtjeva 12027/10 i dr. („Narodne novine“ broj 36/24 i Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-3242/2018 i dr. - dalje:

Zakon o načinu izvršenja presude) kojom je dana 1. siječnja 2025. prestala važiti glava

XIII. Zakona o najmu stanova („Narodne novine“ broj:91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18 i 105/20, dalje: ZNS) i prestao postojati status zaštićenog najmoprimca osobama koje su to pravo stekle na temelju ZNS-a, te pozivajući se na odredbu čl. 58. st. 2. Zakona o načinu izvršenja presude, te odredbe čl. 24. st. 2., čl. 31. st. 1., čl. 33. st. 2. i čl. 38. st. 1. ZNS-a, a uvažavajući nespornu činjenicu da je status zaštićenog najmoprimca na predmetnom stanu imala majka tuženika, a da je on bio č lan obiteljskog domaćinstva, to je prema stavu suda smrću svoje majke tuženik ispunio uvjet najmoprimca na predmetnom stanu, ali je sukladno odredbi čl. 33. st. 2. ZNS-a bio dužan od vlasnika stana zahtijevati sklapanje ugovora o najmu, dok je pak najmodavac bio dužan obavijestiti najmoprimca o svojem vlasništvu i prebivalištu u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu tog Zakona.

8. Nadalje, kako sud smatra da tuženik nije dokazao da je vlasniku stana podnio zahtjev za sklapanje ugovora o najmu stana prije podnošenja protutužbe, ukazuje da je nedvojbeno da je tuženik nakon primitka dopisa vlasnika stana od 5. lipnja 2003 . kojim se isti obratio tuženiku nakon nešto više od dva mjeseca od smrti majke tuženika sa zahtjevom za iseljenje, mogao podnijeti tužbu protiv prednika tužitelja sa zahtjevom da sud donese presudu koja će nadomjestiti ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom.

9. Sud osim toga navodi da kada bi se i smatralo, a s obzirom na činjenicu da je tuženik smrću majke kao član obiteljskog domaćinstva stekao status najmodavca ex lege na predmetnom stanu i da se postojanje pretpostavki obvezno pravnog odnosa s vlasnikom stana predmnijeva, da su uvjeti iz čl. 22. ZNS-a o otkazu ugovora bili ispunjeni, jer sama tužba predstavlja otkaz ugovora o najmu stana u pisanom obliku, a ispunjeni su i uvjeti o trajanju otkaznog roka jer ovaj postupak traje više od 20 godina .

10. Iako prema recentnoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske sud tvrdi da rokovi iz čl. 33. ZNS nisu prekluzivni, pa da je obveza najmoprimca u primjerenom i razumnom vremenu koji se utvrđuje prema okolnostima svakog pojedinog slučaja, zatražiti od vlasnika stana sklapanje ugovora o najmu stana, a u suprotnom da će izgubiti prava koja mu pripadaju kao najmoprimcu.

11. Stoga u okolnostima konkretnog slučaja za postupanje tuženika kao najmoprimca u rokovima određenim čl. 33. st. 2. ZNS, za obvezu sklapanja ugovora o najmu stana prema mišljenju prvostupanjskog suda odlučna je činjenica da su prava i obveze na predmetnom stanu na tuženika kao najmoprimca, prešla smrću njegove majke u ožujku 2003. od kada je bio dužan sklopiti ugovor o najmu s vlasnikom stana, te da je znao komu se treba obratiti za sklapanje ugovora o najmu najkasnije primitkom dopisa u lipnju 2003., a da je tuženik tek u ovom postupku, koji je prednik tužitelja pokrenuo tužbom 14. svibnja 2004., radi njegovog iseljenja, tražio protutužbom od 6. ožujka 2007. donošenje presude koja će nadomjestiti ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom. Pritom sud naglašava da je tuženikov status najmoprimca na predmetnom stanu tek zakonska pretpostavka za posjedovanje stana, a da bi imao valjanu pravnu osnovu za posjedovanje stana najmoprimac mora ispuniti i zakonsku obvezu koja mu nalaže zahtijevati od vlasnika stana sklapanje ugovora o najmu stana i to u razumnom i primjerenom roku, što je tuženik propustio učiniti, jer se prema ranijim činjeničnim utvrđenjima vlasniku stana tuženik uopće nije obratio radi sklapanja ugovora o najmu stana, već je u ovom postupku skoro nakon 4 godine od nastanka te obveze i 3 godine nakon što je vlasnik stana protiv njega pokrenuo postupak za iseljenje, protutužbom tražio da presuda nadomjesti ugovor o najmu stana.

12. Slijedom navedenog, bez obzira na stjecanje statusa najmoprimca na temelju zakona, najmodavac i najmoprimac (kao član domaćinstva i nasljednik bivšeg najmoprimca) imaju prema mišljenju prvostupanjskog suda ne samo pravo već i obvezu sklopiti ugovor o najmu, pa kada do sklapanja takvog ugovora nije došlo, jer je najmoprimac propustio u odgovarajućem, a razumnom vremenu zatražiti njegovo sklapanje ili s tim u vezi zatražiti odgovarajuću sudsku zaštitu, tada je zbog nepoduzimanja ovih pravnih radnji kojima bi se konačno uredili odnosi vlasnika i korisnika stana, kroz razdoblje od gotovo četiri godine tuženik u smislu odredbi ZNS-a izgubio zakonom stečena prava najmoprimca na predmetnoj nekretnini.

13. U utvrđenim okolnostima, a u skladu sa navedenim odredbama ZNS-a i navedenim pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, tuženik prema mišljenju suda nije dakle izgubio samo status najmoprimca, već je izgubio i pravo na korištenje predmetnog stana, pa je slijedom toga zaključeno da je osnovan tužbeni zahtjev za iseljenje tuženika, s obrazloženjem da se nalazi u posjedu predmetnog stana bez pravne osnove, dok je protutužbeni zahtjev tuženika za donošenje presude koja će nadomjestiti ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom, odbijen kao neosnovan.

14. U odnosu na tuženikovu tvrdnju da je on vlasništvo stana stekao dosjelošću jer u stanu živi od rođenja kao četvrta generacija svoje obitelji, sud pojašnjava da ta činjenica nije dostatna za stjecanje vlasništva dosjelošću, jer u smislu odredbe čl. 159. st. 1. i 3. u vezi čl. 18. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 i 81/15) bez obzira na postojanje pretpostavki kvalitete posjeda bilo za redovnu ili izvanrednu dosjelost, da posjednik koji zna da nekretnina koju posjeduje nije njegova, ne može dosjelošću steći pravo vlasništva nekretnine, bez obzira na to koliko je trajao njegov posjed.

15. U odnosu na istaknuti prigovor prava na dom prvostupanjski sud ističe da se sukladno odredbi čl. 2. st. 1. Zakona o načinu izvršenja presude navedeni Zakon primjenjuje na stanove u vlasništvu fizičkih i pravnih osoba u kojima na dan njegova stupanja na snagu stanuju zaštićeni najmoprimci po osnovi bivšeg stanarskog prava.

16. Pozivajući se na odredbu čl. 15. st. 3. Zakona o načinu izvršenja presude sud ističe da je tuženik dokazao da je podnio Zahtjev za unos stana u registar stanova, ali da u rubriku za koju je od 5 zakonom predviđenih programskih mjera zainteresiran tuženik nije označio niti jednu mjeru, da je temeljem tog zahtjeva stanu dodijeljen privremeni registarski broj [registarska oznaka] i tuženiku status privremenog zaštićenog najmoprimca.

17. Kako je istom rješenjem utvrđena visina prosječne najamnine za stan, a tuženik je dostavio izjavu o nemogućnosti plaćanja utvrđene najamnine, navedeno rješenje je ukinuto te je obvezan tuženik plaćati tužiteljima plaćati prosječnu najamninu od srpnja 2025., u iznosu od 65,49 EUR-a te da im je od siječnja do srpnja dužan platiti jednokratne iznose najamnine koji su navedeni istim rješenjem.

18. Stoga sud smatra da je sukladno čl. 17. st. 1. navedenog Zakona o načinu izvršenja presude tuženik imao mogućnost u predmetom stanu ostvariti svoje pravo na dom na koji se poziva, pa s obzirom da isti koristi za stanovanje bez valjane pravne osnove u smislu ZNS-a, te je sukladno statusu privremeno zaštićenog najmoprimca bio u mogućnosti riješiti svoje stambeno pitanje prihvaćanjem jedne od programskih mjera, uključujući i ostvarenje prava na dom u predmetom stanu, a da se tuženik nije opredijelio ni za jednu od zakonom predviđenih mjera, to sud odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva za iseljenje tuženika i predaju posjeda predmetne nekretnine temelji na odredbama čl. 161. st. 1., čl. 162. i 163. i čl. 46. st. 2. navedenog Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima u svezi s čl. 64. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23).

19. Kako tuženik osporava da bi bio u obvezi plaćati tržišnu najamninu, odnosno naknadu u visini tržišne najamnine, koju prema stavu suda tužitelji nisu dokazali, to je sud dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu odbio kao neosnovan.

20. U žalbi tuženik ukazuje da je na raspravi 14. svibnja 2024. dao vrlo detaljan, logičan, životan i vjerodostojan iskaz, kojem je prvostupanjski sud trebao pok loniti vjeru, dok s druge strane tužitelje uopće nije saslušao, iako je tuženik ustrajao na tom dokazu, pa tvrdi da je time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka, slijedom čega da je predmetna presuda nezakonita. Brani tezu da u stanu ne stanuje bespravno, da ima status zaštićenog najmoprimca iza smrti svoje majke koji je stekao temeljem zakona. Navodi da je pozvao prednika tužitelja na sklapanje ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom, ali da se isti nije odazvao, pa da je podnio protutužbu da sud donese presudu kojom se navedeni ugovor zamjenjuje, navodeći da rok od 60 dana sukladno čl. 38. ZNS-a nije prekluzivan, te da sud taj rok pogrešno tumači na njegovu štetu. Ponavlja istaknuti prigovor prava na dom sukladno čl. 8. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori broj: 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10, dalje: Konvencija), tvrdeći da mu sud neosnovano ni po tom osnovu nije pružio sudsku zaštitu, a opisuje još i okolnosti oko održavanja stana.

21. Ispitujući pobijanu presudu sukladno žalbenim navodima, valja istači da u istoj nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 96/08 – Odluka USRH i 123/08 – ispravak koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju članka 52. stavka 1. uz izuzetke iz stavka 2. tog članka Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku objavljen u "Narodnim novinama" broj: 84/08, članka 53. stavka 1. uz izuze tke iz stavka 2., 3. i 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku objavljen u "Narodnim novinama" broj: 57/11, članka 102. stavka 1. uz izuzetke iz stavka 1., 2. i 3. tog članka Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ob javljen u "Narodnim novinama" broj: 25/13, članka 117. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj: 70/19 uz izuzetke propisane stavkom 2. i 3. istog članka i na temelju članka 107. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj: 80/22 uz izuzetke propisane stavkom 2., 3., 4. i 5. tog članka - dalje u tekstu: ZPP) a na koju sadržajno ukazuje tuženik, jer sud opravdano nije saslušao tužitelje na okolnosti koje je predlagao a posebno na okolnosti tužbe iz 2003. i protutužbe 2007 ., obzirom da i ovaj sud smatra da isti na te okolnosti nemaju saznanja, jer su preuzeli postupak kao nasljednici prvotnog tužitelja tek 2022. Isto tako, primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP- a, ovaj sud nije našao da bi pobijana presuda bila opterećena ijednom drugom bitnom povredom odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

22. Nadalje, na okolnost žalbenih navoda vezanih za odluku povodom protutužbe tuženika valja istači da je pravilno prvostupanjski sud zaključio, kako to tvrdi i tuženik da je isti nakon smrti svoje majke kao član obiteljskog domaćinstva stekao status najmoprimca ex lege na predmetnom stanu, a da su uvjeti iz 22. ZNS-a o otkazu ugovora biti ispunjeni jer sama tužba predstavlja otkaz ugovora o najmu stana u pisanom obliku s obrazloženjem, te da su ispunjeni uvjeti i o trajanju otkaznog roka jer ovaj postupak traje više od 20 godina (isti stav izražen je i u odluci Vrhovnog suda Rev-12/2014 od 7. veljače 2023.).

23. Nadalje, iako pravilno tuženik ukazuje da rokovi iz čl. 33. ZNS-a nisu prekluzivni, da je obveza najmoprimca u primjerenom i razumnom vremenu koje se utvrđuje prema okolnostima svakog pojedinog slučaja zatražiti od vlasnika stana sklapanje ugovora o najmu stana jer će u suprotnom izgubiti pravo koja mu pripadaju kao najmoprimcu ( isti stav izražen je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-1023/2017 od 28. travnja 2021., Rev-x-640/2012-2 od 8. travnja 2015. i Rev-256/2012-2 od 28. studenog 2017.), jer je tuženikov status najmoprimca, kako to pravilno navodi prvostupanjski sud, tek zakonska pretpostavka za posjedovanje stana, dok za valjanu pravnu osnovu za posjedovanje stana najmoprimca mora biti ispunjena i zakonska obveza koja mu nalaže zahtijevati od vlasnika stana sklapanje ugovora o najmu stana i to u razumnom i primjerenom roku, a što je tuženik propustio učiniti, jer nije dokazao da je od prednika tužitelja zahtijevao sklapanje navedenog ugovora, a tek je nakon nešto manje od četiri godine nakon tužbe za iseljenje podnio protutužbu na sklapanje navedenog ugovora, iako su mu vlasnik stana i njegovo prebivalište bili poznati , slijedom čega je zakonito prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kad je protutužbeni zahtjev tuženika odbio kao neosnovan, slijedom čega je u tom dijelu primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbijanjem žalbe tuženika potvrđena prvostupanjska presuda pod točkom III. izreke.

24. Međutim, u odnosu na tužbeni zahtjev na iseljenje, a cijeneći da je sud utvrdio da se u odnosu na predmetni stan prim jenjuje odredba čl. 15. st. 3. Zakona o načinu izvršenja presude obzirom da je tuženik podnio zahtjev za unos stana u registar stanova koji je predan Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, 11.srpnja 2024. a u tijeku je sudski postupak u svezi istog, pa je stanu dodijeljen privremeni registarski broj i tuženiku status privremenog zaštićenog najmoprimca, bez obzira na činjenicu što tuženik ne plaća tužiteljima najamninu sukladno rješenju navedenog ministarstva kojim je tuženik dužan plaćati najamninu od siječnja 2025. pa nadalje po 65,49 EUR-a mjesečno, ovaj sud smatra da je preuranjen zaključak prvostupanjskog suda da zbog tih okolnosti nije osnovan tuženikov prigovor prava na dom.

25. Naime, polazeći od odredbe čl. 18. st. 1. Zakona o načinu izvršenja presude iz koje proizlazi da ako je stan upisan u Registar sukladno čl. 15. navedenog Zakona, propisano je da od 1. siječnja 2025. odnosno od dana kada počinje provedba programa mjera prestaju svi pravni odnosi zaštićenog najma, a započinje novi pravni odnos prijelaznog zaštićenog najma u kojem je zaštićeni najmoprimac dućan plaćati 50% prosječne najamnine, a Republika Hrvatska ostalih 50%.

26. Obzirom da je u odnosu na tuženika doneseno privremeno rješenje 14. veljače 2025. Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine u kojem je tuženiku priznat pravni odnos prijelaznog zaštićenog najma te utvrđeno da je dužan plaćati 50% iznosa prosječne najamnine tužiteljima koje rješenje je ukinuto rješenjem istog Ministarstva od 24. svibnja 2025. i naloženo da je tuženik dužan plaćati tužiteljima kao suvlasnicima stana dio prosječne najamnine počevši od najamnine za mjesec srpanj 2025. u ukupnom iznosu od 65,49 EUR-a dok je tužiteljima dužan jednokratno isplatiti iznos prosječne mjesečne najamnine od siječnja do lipnja 2025. svakome po 130,98 EUR-a, koje iznose prema stanju spisa tuženik nije isplatio, niti plaća najamninu sukladno navedenom rješenju, postupanje zbog neplaćanja navedenog propisano je odredbom čl. 20. st. 5. tog Zakona o načinu izvršenja presude, iz kojeg proizlazi da ako zaštićeni najmoprimac kasni s plaćanjem svog dijela prosječne najamnine tri mjeseca uzastopno, da prijelazni zaštićeni najam stana prestaje po sili zakona, prvi dan mjeseca koji slijedi nakon tromjesečnog razdoblja neplaćanja prosječne najamnine, dok je odredbom st. 6. istog čl. propisano da je u slučaju iz st. 5., navedenog čl. zaštićeni najmoprimac dužan osloboditi stan i predati ga u posjed vlasniku u roku od 30 dana o dana pravomoćnosti rješenja donesenog u upravnom postupku kojim je utvrđena ta činjenica, koja se č injenica sukladno st. 7. istog čl. utvrđuje u upravnom postupku koji provodi nadležno ministarstvo.

27. Stoga kako iz stanja spisa proizlazi da nije odlučno da li je kod popunjavanja obrasca za unos stana u navedeni registar tuženik naznačio jednu od zakonom previđenih programskih mjera za koju je zainteresiran, obzirom da odabiri u navedenom obrascu nisu konačni i služe isključivo prikupljanju podataka i donošenju programa mjera jer će se stranke tek u 2025. konačno izjašnjavati kojoj će od programskih mjera dati prednost, pa zbog činjenice što tuženik nije odabrao jednu od programskih mjera na osnovu kojih bi prema stavu prvostupanjskog suda riješio svoje pravo na dom ne može biti razlog neosnovanosti njegovog prigovora prava na dom, kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud.

28. Međutim, kako je sud propustio utvrditi jesu li vlasnici, koji su se isto prijavili u navedeni Registar prema žalbenim navodima tuženika, pokrenuli taj postupak i je li doneseno navedeno rješenje o iseljenju, koje činjenice su odlučne za ocjenu osnovanosti dijela tužbenog zahtjeva tužitelja za iseljenje, očito je da je u odnosu na taj dio zahtjeva činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, slijedom čega je i pogrešno primijenjeno materijalno pravo kad je usvojen taj dio tužbenog zahtjeva. Osim toga sud je u odnosu na taj dio zahtjeva propustio utvrditi i ispitati sve okolnosti vezane za istaknuti prigovor prava na dom sukladno odredbi čl. 8. Konvencije, pa je zbog navedenih propusta, prihvaćanjem žalbe tuženika, a sukladno odredbi čl. 370. ZPP-a valjalo ukinuti točku I. izreke pobijane presude i posljedično odluku o troškovima postupka pod točkom IV. izreke i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

29. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud detaljno raspraviti i utvrditi sve okolnosti vezane uz postupak iseljenja tuženika kao privremeno zaštićenog najmoprimca temeljem Zakona o načinu izvršenja presude i u odnosu na istaknuti prigovor prava na dom sukladno odredbi čl. 8. Konvencije, pa će nakon toga ponovno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva za iseljenje, dajući za svoje razloge jasne i obrazložene zaključke koji imaju uporište u stanju spisa i provedenim dokazima, a novom odlukom odlučit će i o troškovima cijelog postupka.

30. U nepobijanom odbijajućem dijelu pod točkom II. izreke navedena presuda ostaje neizmijenjena.

U Varaždinu 28. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun