Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj Gž Ob-102/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda dr. sc. Ivana Tironija kao predsjednika vijeća, Lucije Lasić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Ivane Erceg Ćurić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marica Anđić, odvjetnica iz Županje, protiv tuženice SŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Hrvoje Miličević, odvjetnik iz Županje, uz sudjelovanje mlt. LŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa posebna skrbnica ĐŽ, zaposlenica Centra za posebno skrbništvo, Dislocirana jedinica Osijek, radi razvoda braka, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P Ob- 55/2025-20 od 20. ožujka 2026., 28. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se odbija žalba tuženice kao neosnovana i u točki II., te u dijelu pod točkom IV. izreke kojim je obvezana tuženica doprinositi za uzdržavanje mlt. LŽ mjesečni iznos od 252,56 eura počevši od donošenja pobijane presude (20. ožujka 2026.) pa sve dok za to budu postojali zakonski razlozi potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P Ob-55/2025-20 od 20. ožujka 2026.
II. Preinačuje se pobijana presuda u dijelu pod točkom IV. izreke kojim je obvezana tuženica doprinositi za uzdržavanje mlt. LŽ mjesečni iznos od 252,56 eura za razdoblje od podnošenja tužbe (5. ožujka 2025.) do 20. ožujka 2026. na način da se u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom je suđeno:
"I. Razvodi se brak sklopljen između tužitelja ZŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženice SŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] sklopljen dana 05. lipnja 1993.godine u [adresa], koji je upisan u maticu vjenčanih Matičnog ureda Županja za godinu 1993. pod rednim brojem 36.
II. Mlt. dijete LŽ, rođena **.**.2008. u [adresa], živjet će sa tužiteljem ZŽ, kao ocem, na adresi [adresa].
III. Tužitelj ZŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženica SŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ostvarivat će zajednički roditeljsku skrb nad mlt.djetetom LŽ.
IV. Tuženica SŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] se obvezuje doprinositi za uzdržavanje mldb. djeteta LŽ iznos od 252,56 Eura mjesečno, počevši od dana podnošenja tužbe, sve dok za to postoje zakonski razlozi, tako što je sve dospjele obroke dužna platiti odjednom u roku od 15 dana, sa zakonskom zateznom kamatom na svaki dospjeli, a neplaćeni obrok, počevši od dana dospjelosti, sve do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 01.srpnja te godine, a one koji budu dospijevali ubuduće najkasnije do svakog 15. -tog u mjesecu unaprijed, sve na ruke ili na račun oca ZŽ.
V. Svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka.".
2. Protiv te presude žali se tuženica, pobijajući prvostupanjsku presudu u točkama II. i IV. izreke, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - u nastavku ZPP), s prijedlogom da se u pobijanom dijelu presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima, a podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Nakon što je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu ispitana u okviru ovlaštenja iz članka 365. stavka 2. ZPP ovaj je sud utvrdio kako u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, a nije ostvarena ni povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11) ZPP na koju se izrijekom poziva tuženica jer pobijana presuda nema takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.
6. U ovoj fazi postupka predmet spora je odluka s kojim roditeljem će stanovati mlt. LŽ, a posljedično tome i odluka o visini uzdržavanja koju je u obvezi plaćati roditelj koji ne stanuje s mlt. djetetom. U odnosu na navod tuženice kako prvostupanjski sud nije odlučio o održavanju osobnih odnosa mlt. LŽ s roditeljem s kojim ne stanuje treba navesti kako propust suda da u izreci odluči o tom pitanju, makar iz obrazloženja pobijane presude proizlazi kako je sud odluku o susretima i druženju mlt. LŽ s majkom, obzirom na dob, želje i iznimnu zrelost mlt. LŽ koja će uskoro postati punoljetna te preporuku nadležnog Hrvatskog zavoda za socijalni rad, prepustio svakodnevnom dogovoru majke i djeteta, ne dovodi u sumnju pravilnost pobijane odluke o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati i o obvezi uzdržavanja mlt. djeteta.
7. Suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno je prvostupanjski sud u pogledu odluke s kojim roditeljem će stanovati mlt. dijete, nakon što je postupio po odredbi članka 416. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 – u nastavku ObZ), zaključio kako je u interesu mlt. djeteta da nakon razvoda braka roditelja stanuje s ocem. U tom pravcu izjasnio se stručni tim nadležnog Hrvatskog zavoda za socijalni rad čiji psiholog je obavio psihijatrijski intervju sa djevojčicom, a da je takva odluka u najboljem interesu mlt. LŽ upućuje i razgovor stručne savjetnice suda sa mlt. djetetom.
8. Ovdje treba naglasiti kako je mlt. LŽ više nego jasno i pred Hrvatskim zavodom za socijalni rad i pred sudom, u razgovoru sa stručnom savjetnicom suda, iskazala nezadovoljstvo sukobom roditelja, izrazila privrženost i majci i ocu, te odbila izjasniti se s kojim roditeljem želi stanovati, pa sud tako iskazanu volju djeteta mora poštivati, a svako daljnje saslušanje djevojčice, kod po psiholozima utvrđenih mogućih posljedica po mentalno zdravlje djeteta, protivno je interesu mlt. LŽ.
9. Iako oboje roditelja prema mišljenju Hrvatskog zavoda za socijalni rad ispunjavaju kriterije za dobru brigu o mlt. LŽ, upravo je forsiranje tuženice da se dijete ponovnim saslušanjem pred sudom na neki način prisili na izjašnjavanje, za razliku od tužitelja koji u svom iskazu pred sudom daje prednost dobrobiti djeteta i spremnost na prihvaćanje sudske odluke makar ista bila suprotna njegovim željama, upućuju na zaključak kako je otac bolje povezan sa djevojčicom i bolje prepoznaje njene emocionalne potrebe. Iako će mlt. LŽ za manje od tri mjeseca postati punoljetna, ovaj sud drži nužnim žurnim donošenjem jasne odluke o tome s kojim roditeljem će mlt. LŽ stanovati otkloniti od tako mlade osobe teret odlučivanja i daljnjeg izlaganja roditeljskim pritiscima i konfliktu.
10. Suprotno stajalištu tuženice, okolnost što je tužitelj, kako proizlazi iz iskaza stranaka, tijekom trajanja ove parnice napuštao adresu prebivališta, ne ide u prilog tuženici, jer je iz cjelokupne dokumentacije jasno da je time tužitelj izbjegao izlaganje djeteta roditeljskim konfliktima. Točno je da je u interesu djeteta da po razvodu braka roditelja ne mijenja adresu prebivališta, koja adresa je u ovom trenutku zajednička i za oboje roditelja, makar je tuženik prema vlastitom iskazu odselio, ali je, obzirom na psihološko stanje mlt. LŽ, još važnije poduzeti sve da se zaustavi izloženost djevojčice konfliktu, a koju činjenicu tuženica nedovoljno prepoznaje.
11. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud odlučio da mlt. LŽ po razvodu braka roditelja stanuje s ocem na adresi prijavljenog prebivališta oca i djeteta, ali i naglasiti kako eventualna promjena adrese prebivališta oca ne mijenja odluku o tome s kojim roditeljem će dijete stanovati.
12. U pogledu obveze uzdržavanja pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbi članka 310. stavka 1. ObZ kada je obvezao tuženicu kao roditelja koji ne stanuje s djetetom da obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja, a određivanjem tih potreba u iznosu od 252,56 eura mjesečno, kod nesporne činjenice da je tuženica radno sposobna i da nema drugih obveza uzdržavanja, prvostupanjski sud nije povrijedio materijalno pravo na štetu tuženice, jer je navedeni iznos niži od minimuma iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta u Republici Hrvatskoj koje je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom prema Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (Narodne novine broj 75/2025).
13. Međutim, u situaciji kada iz spisa proizlazi:
- da roditelji nisu postigli sporazum o tome s kojim roditeljem će stanovati mlt. LŽ,
- da oba roditelja kao i mlt. dijete imaju prijavljeno prebivalište u [adresa] na adresi [adresa],
- da je tužitelj u međuvremenu napustio adresu prebivališta,
ovaj sud smatra kako tužitelj nije dokazao da bi do donošenja prvostupanjske presude, kojom presudom je to pitanje uređeno, samostalno svakodnevno skrbio o mlt. LŽ,
pa je utoliko žalba tuženice osnovana u dijelu u kojem pobija odluku suda po kojoj je u obvezi platiti mjesečne iznose uzdržavanja u razdoblju od podnošenja tužbe do donošenja prvostupanjske presude.
14. Zbog izloženih razloga, dakle, po odredbi članka 368. ZPP, djelomično je odbijena žalba tuženice kao neosnovana i presuđeno kao u izreci po I., dok je po odredbi članka 373.a ZPP, preinačena prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom IV. izreke kao u izreci ove drugostupanjske odluke pod II.
Split, 28. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Ivan Tironi
