Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-9134/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice vijeća, te Davorka Kučana i Karmen Novak Hrgović, članova vijeća, uz sudjelovanje Matee Sačević u svojstvu sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog EČ, zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23.; dalje: ZSPC), rješavajući o žalbi okrivljenika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu od 23. rujna 2024., broj: Pp-3785/2025-4, u sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba okrivljenog EČ kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

II Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22; PZ) okrivljeni EČ je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 40,00 EUR (četrdeset eura) u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu okrivljeni EČ proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje iz članka 282. stavka 9. i članka 289. stavka 4. ZSPC-a za koje mu je, uz primjenu članka 39. PZ-a, izrečena ukupna kazna zatvora u trajanju od 30 dana u koju se temeljem članka 40. PZ-a uračunava vrijeme provedeno u zadržavanju u vezi s prekršajima u trajanju od 22. rujna 2025. u 11,00 sati do 23. rujna 2025. u 12,00 sati kao dva dana zatvora, pa mu je preostalo za izdržati kaznu zatvora u trajanju od 28 dana. Istom presudom okrivljenik je proglašen krivim da je počinio prekršaj iz članka 196. stavka 7. ZSPC-a za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 130,00 eura. Okrivljeniku je također temeljem članka 58. PZ-a izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 6 mjeseci u koju se uračunava vrijeme mjere opreza. Okrivljenik je temeljem članka 139. stavka 6. PZ-a u cijelosti oslobođen plaćanja troškova prekršajnog postupka.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni EČ je, putem branitelja Antuna Žanetića, odvjetnika u Blatu, pravodobno podnio žalbu zbog svih zakonom dopuštenih razloga. Okrivljenik tako u žalbi u bitnome navodi da sud nije cijenio sve olakotne okolnosti na strani okrivljenika te kako smatra da su ispunjeni uvjeti za izricanje uvjetne osude. Ističe da je u postupku došlo do povrede njegovih prava jer policijski službenik prilikom postupanja nije postupao u skladu sa zakonom i nije ga na jasan način poučio o njegovim pravima, posebice u odnosu na prekršaj iz članka 282. stavka 9. ZSPC-a. Također navodi da je bio u zabludi oko prekršaja iz članka 289. stavka 4. ZSPC-a jer je mislio da je mjera već istekla. Smatra da je olakotna okolnost ta da postupanjem okrivljenika nije ostvarena nikakva šteta niti je netko drugi ugrožen. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 202. stavka 1. PZ-a po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka na koje isti pazi po službenoj dužnosti iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Razmatrajući navode žalbe, vijeće ovog Suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice te olakotne i otegotne okolnosti na strani okrivljenika, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za djela prekršaja za koja se tereti, koji je prihvatljiv i ovom Sudu.

6. Ispitujući navode žalbe okrivljenika, istome se ukazuje na odredbu članka 194. stavka 2. PZ-a koja propisuje da se protiv odluke o prekršaju donesene prema članku 171.a PZ-a, žalba može podnijeti samo protiv odluke o prekršajnopravnoj sankciji i drugim mjerama, a na što je okrivljenik i upozoren u uputi o pravnom lijeku. S obzirom da je okrivljenik iznoseći svoju obranu pred sudom u postupku u cijelosti priznao počinjenje svih prekršaja i potvrdio točnim navode iz optužnog akta, sada bez uspjeha pobija presudu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Nadalje, ispitujući odluku o kazni u povodu žalbe okrivljenika, ovaj drugostupanjski Sud smatra da je prvostupanjski sud cijenio sve okolnosti iz članka 36. PZ-a, suprotno navodima žalbe, a koje su od utjecaja na visinu i mjeru kazne, te je opravdano okrivljeniku za prekršaje iz članka 282. stavka 9. i članka 289. stavka 4. ZSPC-a utvrdio pojedinačne kazne zatvora od 15 dana, odnosno za oba izrekao ukupnu kaznu zatvora u trajanju od 30 dana u koju se uračunava vrijeme zadržavanja od 2 dana. Takva odluka suda je opravdana jer je okrivljenik sukladno potvrdi Ministarstva pravosuđa o prekršajnoj kažnjavanosti od 23. rujna 2025. (klasa: 740-04/25-02/127732) tri puta pravomoćno kažnjavan za neke od najtežih prometnih prekršaja (dva puta za prekršaj iz članka 216. stavka 3. ZSPC-a, za prekršaj iz članka 199. stavka 9. i članka 282. stavka 9. ZSPC-a). Za svaki od tih prekršaja okrivljenik je kažnjen novčanom kaznom, a iz kojih je vidljiva gradacija jer je za iste prekršaje najprije kažnjavan nižim novčanim kaznama u blizini zakonskog minimuma dok su kasnije izricane više novčane kazne čak i u visini zakonskih maksimuma.

1. Iz navedenog je razvidno da je okrivljenik recidivist u činjenju nekih od najtežih prometnih prekršaja, od kojih čak i ponavlja istovrsne prekršaje, pa je jasno da pokazuje iznimnu upornost u kršenju zakona zbog čega je nužno da bude adekvatno sankcioniran. Razvidno je da ranije novčane kazne, koje su blaža vrsta kazne, na njega nisu ostvarile nikakav učinak odnosno nisu ostvarile svrhu kažnjavanja, pa je nužno da mu se u ovom predmetu izrekne teža vrsta kazne, kazna bezuvjetnog zatvora, jer je jedino takvom vrstom kazne moguće očekivati da će okrivljenik u budućnosti uskladiti svoje ponašanje sa zakonskim propisima. Istome se napominje da niti jedna okolnost koju je istaknuo u žalbi nije naročito izražena olakotna okolnost koja bi učinila osnovanim preinačenje odluke o kazni.

2. Što se tiče prekršaja iz članka 196. stavka 7. ZSPC-a istome je za taj prekršaj izrečena novčana kazna u zakonom propisanom paušalnom iznosu, što je u svakom slučaju opravdano i razumno. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, izrečene kazne primjerene su težini počinjenih prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, te je pravilna ocjena prvostupanjskog suda da će takvim kaznama biti ostvarena svrha kažnjavanja dok okrivljenik nije ničime doveo u pitanje osnovanost takve odluke. Zbog svega navedenog, žalba okrivljenika je neosnovana te ju je valjalo odbiti i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

8. Ispitujući u povodu žalbe odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od šest mjeseci, ovaj Sud je mišljenja da je ista na zakonu utemeljena, s obzirom na odredbu članka 58. PZ-a, a imajući na umu težinu i značaj djela, budući da opisano postupanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometne discipline i u potpunosti opravdava procjenu prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od ponavljanja djela i potrebe otklanjanja uvjeta koji mu omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja, posebice imajući na umu stjecaj zaista teških prometnih prekršaja. Trajanje mjere određeno je u zakonom propisanim granicama (od jednog mjeseca do dvije godine), razmjerno pravilnoj ocjeni osobina ličnosti okrivljenika, dok žalitelj navodima žalbe nije doveo u pitanje osnovanost odluke suda prvog stupnja.

9. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c PZ-a koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (ekvivalent u eurima), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.

10. Zbog navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 28. svibnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Matea Sačević, v.r.

Renata Popović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.