REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Posl. br. Pr-140/2024-15
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Puli-Pola po sucu toga suda Saši Javoranu, kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužitelja LA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po pun. LAC, protiv tuženika Hrvatskih šuma d.o.o., Zagreb, Ulica kneza Branimira 1, OIB: 69693144506, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 05. svibnja 2026. godine, održane u nazočnosti punomoćnika tužitelja, tužitelja osobno, punomoćnika tuženika i zz tuženika osobno, na temelju članka 335 ZPP-a, dana 28. svibnja 2026. godine
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku Hrvatskim šumama d.o.o., Zagreb, Ulica kneza Branimira 1, OIB: 69693144506 da tužitelju LA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati na ime razlike bruto plaće bruto iznos od 7.805,60 eura (slovima: sedam tisuća osamsto pet eura i šezdeset centi) zajedno sa propisanim zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose kako slijedi:
− na iznos od 178,18 EUR od 16.07.2018. do isplate,
− na iznos od 177,28 EUR od 16.08.2018. do isplate,
− na iznos od 179,15 EUR od 16.09.2018. do isplate,
− na iznos od 328,84 EUR od 16.10.2018. do isplate,
− na iznos od 32,24 EUR od 16.11.2018. do isplate,
− na iznos od 207,71 EUR od 16.01.2020. do isplate,
− na iznos od 148,46 EUR od 16.02.2020. do isplate,
− na iznos od 369,05 EUR od 16.03.2020. do isplate
− na iznos od 203,98 EUR od 16.04.2020. do isplate,
− na iznos od 206,81 EUR od 16.05.2020. do isplate,
− na iznos od 264,46 EUR od 16.06.2020. do isplate,
− na iznos od 204,09 EUR od 16.07.2020. do isplate,
− na iznos od 148,32 EUR od 16.08.2020. do isplate,
− na iznos od 264,20 EUR od 16.09.2020. do isplate,
− na iznos od 309,52 EUR od 16.10.2020. do isplate,
− na iznos od 248,94 EUR od 16.11.2020. do isplate,
− na iznos od 425,45 EUR od 16.12.2020. do isplate,
− na iznos od 152,21 EUR od 16.01.2021. do isplate,
− na iznos od 286,16 EUR od 16.02.2021. do isplate,
− na iznos od 313,03 EUR od 16.03.2021. do isplate
− na iznos od 143,19 EUR od 16.04.2021. do isplate,
− na iznos od 198,04 EUR od 16.05.2021. do isplate,
− na iznos od 295,44 EUR od 16.06.2021. do isplate,
− na iznos od 196,37 EUR od 16.07.2021. do isplate,
− na iznos od 202,25 EUR od 16.08.2021. do isplate,
− na iznos od 170,98 EUR od 16.09.2021. do isplate,
− na iznos od 194,12 EUR od 16.10.2021. do isplate,
− na iznos od 283,78 EUR od 16.11.2021. do isplate,
− na iznos od 164,13 EUR od 16.12.2021. do isplate,
− na iznos od 86,44 EUR od 16.01.2022. do isplate,
− na iznos od 316,44 EUR od 16.02.2022. do isplate,
− na iznos od 274,13 EUR od 16.03.2022. do isplate
− na iznos od 26,41 EUR od 16.04.2022. do isplate,
− na iznos od 130,00 EUR od 16.05.2022. do isplate,
− na iznos od 43,26 EUR od 16.06.2022. do isplate,
− na iznos od 41,32 EUR od 16.07.2022. do isplate,
− na iznos od 112,95 EUR od 16.08.2022. do isplate,
− na iznos od 66,75 EUR od 16.09.2022. do isplate,
− na iznos od 31,26 EUR od 16.10.2022. do isplate,
− na iznos od 112,45 EUR od 16.11.2022. do isplate,
− na iznos od 34,95 EUR od 16.12.2022. do isplate,
− na iznos od 17,46 EUR od 16.01.2022. do isplate,
− na iznos od 10,22 EUR od 16.02.2023. do isplate,
i to za period do 31.12.2022. po kamatnoj stopi primjenom uvećanja prosječne kamatne stope HNB-a na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, za period od 01. 01. 2023. pa do 29.12.2023.godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a za period od 30.12.2023.godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od 15 dana. II Odbija se tužitelj prema tuženiku sa preostalim dijelom zahtjeva za isplatom bruto razlike plaće preko iznosa glavnice priznate u stavku I izreke ove presude sa kamatom na isti, kao i glede isplate stimulativnog dijela plaće za 2018.godinu u bruto iznosu od 153,14 eura sa kamatom na isti od 16.11.2018.godine pa do isplate , kao neosnovan.
r i j e š i o j e
Utvrđuje se da je tužitelj povukao dio tužbe u kojoj je tražio isplatu naknade materijalne štete u visini razlike troškova prijevoza na relaciji Buzet-Rijeka i obrnuto za razdoblje od 18.6.2018. godine pa do 28.2.2022. godine.
Obrazloženje
1. Tužitelj je u tužbi naveo da je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Puli, poslovnog broja Pr-208/19, utvrđen je kao nedopušten otkaz ugovora o radu broj 123-1/12 tužitelju LA te je istom presudom tuženiku HRVATSKE ŠUME d.o.o. Zagreb, naloženo da tužitelja vrati na rad na druge odgovarajuće poslove obzirom da je je ukinuto radno mjesto direktora na kojem je tužitelj radio do trenutka otkaza. Tužitelju je ugovor o radu otkazan za obavljanje poslova direktora društva „Ambalaža“ Lanišće, koji poslovni subjekt je tijekom sudskog spora radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, pripojen Hrvatskim šumama d.o.o. Zagreb koje su preuzele predmetnu parnicu. Ugovorom o radu broj 123-1/12 od 30.09.2012., koji mu je nezakonito otkazan, ugovorena plaća tužitelja bila je 12.000,00 Kn bruto/1.592,67 EUR (članak 7. Ugovora). S obzirom da je tijekom sudskog spora radi nedopuštenosti otkaza, tužitelj u jednom dijelu razdoblja radio kod tuženika na radnom mjestu stručnog suradnika u Upravi šuma Podružnica Delnice, Radna jedinica „Mehanizacija, građevinarstvo i prijevoz Delnice“ Lučice, sa plaćom manjom od plaće koju bi primao na mjestu direktora, to mu je tuženik dužan naknaditi izgubljene plaće (razlike plaće) i druga primanja u tom razdoblju obzirom da je manje plaćene poslove tužitelj obavljao krivnjom poslodavca (tuženika). Prema procjeni i okvirnom izračunu tužitelja, umanjene plaće tužitelj je primao u razdoblju: -od 18.06.2018. do 31.01.2023. Prema nestručnom izračunu tužitelja, s navedene osnove tuženik mu je dužan naknaditi razliku bruto plaće u visini od oko 83.000,00 Kn odnosno 11.100,00 EUR. S obzirom da tužitelj stanuje u [adresa] i temeljem ugovora koji mu je nezakonito otkazan, radio je u [adresa] ([adresa]), zbog nezakonitog otkaza i krivnjom tuženika, bio je prisiljen raditi druge poslove i svakodnevno na radno mjesto putovati iz [adresa] ([adresa]) u [adresa] pored Delnica. užitelj je na posao putovao u Lučice, u razdoblju od 18.06.2018. do 31.10.2024. kada se temeljem presude vratio na rad u Lanišće. Prijevoz do radnog mjesta na navedenoj relaciji, kod tuženika je bio organiziran na način da je tužitelj svojim osobnim automobilom putovao do Rijeke, a nakon toga bi organiziranim prijevozom tuženika putovao do Lučica. Za relaciju od [adresa] do Rijeke i obrnuto, koja iznosi 106 km (u jednom smjeru 53 km), tužitelj je u jednom dijelu razdoblja trpio materijalnu štetu koja se sastojala u tome da je od tuženika dobivao troškove prijevoza (temeljem tada važećeg KU koji se primjenjivao kod tuženika) u visini 1.260,00 Kn, a stvarni mu je trošak putovanja iznosio 2.700,00 Kn. Iz navedenog proizlazi da je tužitelj svaki mjesec bio oštećen za oko 1.440,00 Kn (191,12 EUR), što bi sveukupno za razdoblje od 18.06.2018. do 28.02.2022, iznosilo 63.500,00 Kn odnosno 8.500,00 EUR. Nadalje, temeljem članka 60. Kolektivnog ugovora HŠ d.o.o. iz 2018.godine, radnicima tuženika tijekom listopada 2018. godine, isplaćivan je stimulativni dio plaće u visini od oko 1.200,00 Kn bruto ( 160,00 EUR), međutim, tužitelju taj stimulativni dio plaće nije isplaćen, stoga ga tužitelj potražuje ovom tužbom. Slijedom navedenog tužitelj je predložio da sud donese odluku kojom će prihvatiti tužbu i tužbeni zahtjev u specifikaciji u podnesku od 1.10.2025. godine listovi 143 do 144 spisa.
2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu. Navodi da tužitelj potražuje isplatu sve izgubljene zarade (plaće i ostala materijalna prava) od dana otkaza pa do dana vraćanja na rad, odnosno u razdoblju od 18. 6. 2018. godine pa do 31. 1. 2023. godine, za razdoblje koje navodi da je prema procjeni i okvirnom izračunu tužitelja, primao umanjenu plaći. Tužitelju LA radni odnos u trgovačkom društvu „Ambalaža“ d.o.o. Lanišće prestao je s danom 18. 6. 2018. godine, dok je Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme, Ur.broj: DIR-56-18-3314/01 od 8. lipnja 2018. godine, raspoređen na poslove stručnog suradnika u Radnoj jedinici „Mehanizacija, građevinarstvo i prijevoz Delnice“ s početkom rada 19. lipnja 2018. godine. Nakon toga, Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme, Klasa: DIR-24-01/2601, Urbroj: 00-07-01/02-24-13 od 29. 10. 2024. godine, tuženik je zaposlen na radnom mjestu tehnolog primarne prerade u Radnoj jedinici prerada drveta s početkom rada 1. 11. 2024. godine. Posljednjim Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme, Klasa: BU/24- 01/1742, Ur.broj: 14-00-08/01-24-03 od 30. prosinca 2024. godine, tužitelj je s danom 1. siječnja 2025. godine raspoređen na poslove Upravitelj radne jedinice „Prerada drveta Lanišće“. Dakle, nakon prestanka ugovora o radu u trgovačkom društvu „Ambalaža“ Lanišće, tužitelj je bez prekida nastavio radni odnos u tuženiku, te mu je isplaćivana plaća kao i sva ostala materijalna prava, sukladno odredbama Kolektivnog ugovora za radnike HŠ d.o.o. i popratnih važećih pravilnika. Tužitelj potražuje razliku bruto plaće u iznosu od 83.000,00 kn odnosno 11.100,00 eura, iznosa do kojeg je došao proizvoljno, nestručnim izračunom, za koji navodi da će precizirati tijekom postupka, nakon što tužitelj dostavi tražene podatke odnosno nakon što se isti utvrdi financijskim vještačenjem. Tuženik se stoga opreza radi protivi navedenom iznosu. Tužitelj nadalje navodi da je u razdoblju od 18. 6. 2018. pa do 31. 10. 2024. godine, putovao do posla na način da je osobnim automobilom putovao do Rijeke, a nakon toga bi organiziranim prijevozom tuženika putovao do Lučica (pored Delnica). Ističe da je za relaciju od [adresa] do Rijeke i obrnuto, koja iznosi 106 km (u jednom smjeru 53 km) u jednom dijelu razdoblja trpio materijalnu štetu koja se sastojala u tome da je od tuženika dobivao troškove prijevoza (temeljem tada važećeg KU) u visini 1.260,00 kn a stvarni trošak putovanja iznosio 2.700,00 kn, te da je svaki mjesec bio oštećen za oko 1.440,00 kn (191,12 EUR), što bi sveukupno za razdoblje od 18. 6. 2018. do 28. 2. 2022. godine iznosilo 63.500,00 kn odnosno 8.500,00 EUR. Međutim, sukladno tada važećem Kolektivnom ugovoru od 16. ožujka 2018. godine, člankom 79. stavkom 1. bilo je propisano: „Radnik ima pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla gradskim i međugradskim javnim prijevozom u visini stvarnih izdataka prema cijeni mjesečne prijevozne karte pod uvjetom da mu je mjesto stanovanja udaljeno od mjesta rada više od 3 kilometra. Mjesto stanovanja u smislu ovog Ugovora smatra se mjestom s kojeg radnik u pravilu redovito dolazi na posao.“ Istim člankom stavkom 3. bilo je propisano: „Ako na relaciji između mjesta rada i mjesta stanovanja radnika nema organiziranog javnog prijevoza, a potreba prijevoza objektivno postoji, radnik ima pravo na naknadu troškova u visini cijene javnog prijevoza na drugoj relaciji iste ili slične udaljenosti, a prema cjeniku javnog prijevoznika.“ U skladu s navedenim, tuženik je donio Odluku o odobrenju naknade troškova prijevoza na posao i s posla, Ur.broj:
DE-01-18-994/02 od 2. 7. 2018. godine, kojom je tužitelju odobrio naknadu troškova prijevoza na posao i s posla na relaciji [adresa] – [adresa] – [adresa] u visini mjesečne cijene javnog prijevoza na navedenoj relaciji. U predmetnoj odluci sadržana je i pouka o pravnom lijeku, tako da je tužitelj, u slučaju da je smatrao da mu je povrijeđeno pravo, mogao podnijeti zahtjev za zaštitu prava. Ističe da je tužitelju bila obračunata te isplaćivana naknada za troškove prijevoza na posao i s posla pod istim uvjetima kao i svim ostalim radnicima tuženika. Podredno, ističe prigovor zastare u skladu s člankom 139. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23), kojim je propisano da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za 5 godina. Tužitelj navodi da je temeljem čl. 60. Kolektivnog ugovora za radnike HŠ d.o.o. iz 2018. godine, radnicima tuženika tijekom listopada 2018. godine, isplaćivan stimulativni dio plaće u visini od oko 1.200,00 kn bruto (160,00 EUR) međutim, da tužitelju taj stimulativni dio plaće nije isplaćen, stoga ga potražuje ovom tužbom. Ističe se da je tužitelj u listopadu 2018. godine bio zaposlenik tuženika, te je od poslodavca mogao tražiti ostva renje svojeg prava ako je smatrao da je bio zakinut u svojim pravima. Podredno se ističe prigovor zastare potraživanja, u skladu s čl. 139. Zakona o radu.
3. U dokaznom postupku provedeni su dokazi čitanjem: dokumentacije na listovima 6-55 spisa, 64-66 spisa, 75-92 spisa, 98-139 spisa, 140-141 spisa, specificiranog tužbenog zahtjeva na listu 142-144 spisa, te dokumentacija na listu 145- 148 spisa uz uvid u presudu Pr-208/2019 od 16.6.2023. godine te čitanjem iskaza stranaka.
4. Tužbeni zahtjev tužitelja prema tuženiku djelomično je osnovan.
5. U ovoj pravnoj stvari temeljem postojećih dokaza u spisu nije sporna činjenica da na listovima 16-18 spisa prileži Ugovor o radu na neodređeno vrijeme zaključe između tužitelja i tvrtke Ambalaža d.o.o. od 30.09.2012.g. kojim čl. 1. Ugovora je tužitelj zasnovao radni odnos na neodređeno vrijeme u tvrtki Ambalaža d.o.o. kao direktor. Člankom 2 istog Ugovora potvrđeno je da tužitelj zasniva radni odnos na neodređeno vrijeme te da je suglasan da ga Skupština tog društva ima pravo opozvati s dužnosti člana Uprave direktora te da u tom slučaju tužitelj ima pravo povratka na rad u Hrvatske šume d.o.o. na neodređeno vrijeme na poslove koje odgovaraju njegovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu. Nesporna je činjenica da tužitelj kao direktor ima pravo na plaću u visini od 12.000,00 bruto uključujući dodatak na staž. Čl. 15 istog Ugovora propisan je da je tužitelju kao direktoru društva osigurava kontinuitet radnog odnosa iz čega proizlaze određena prava utvrđena propisima i Kolektivnim ugovorom za radnike Hrvatskih šuma d.o.o. (godišnji odmor, jubilarne nagrade, otpremnine) list 17 spisa.
6. Nije sporna činjenica da na listu 6 spisa prileži pravomoćna presuda Općinskog suda u Puli kojom presudom je utvrđen kao nedopušten otkaz ugovora o radu broj 123-1/12 sadržan u odluci tuženika od 30.04.2018.g. uz utvrđenje da tužitelju radni odnos tužitelja nije ni prestao. Stavkom 2 iste presude naloženo je tuženiku Hrvatskim šumama d.o.o. vratiti tužitelja na rad sukladno odredbama nezakonito otkazanog ugovora o radu od 30.9.2012.g. a potom temeljem čl. 16 Ugovora rasporediti tužitelja na slično drugo radno mjesto odgovarajuće po plaći, stručnoj spremi i radnom iskustvu tužitelja list 6 spisa.
7. Nije sporna činjenica da je vezano za navedenu ovršnu ispravu Presudu Pr- 208/19 od 16.6.2023.godine tužitelj vodio i ovršni postupak što dokazuju i dokazi na listu 147-148 spisa pred Općinskim sudom u Zagrebu Ovr-1163/24 protiv ovdje tuženika a vezano za vraćanje na rad koji ovršni postupak je sukladno rješenju o dovršetku ovrhe od 13.1.2025. okončan vraćanjem tužitelja na rad list 148 spisa.
8. Nije sporna činjenica da na listu 19 spisa prileži Ugovor o radu na neodređeno vrijeme zaključen između Hrvatskih šuma i tužitelja prema kojem ugovoru u čl. 1 se tužitelja raspoređuje u radnoj jedinici mehanizacija građevinarstvo i prijevoz Delnice na radno mjesto stručnog suradnika, uz navod u čl. 3 da će radnik poslove početi obavljati 01.11.2024. godine.
9. Nije sporna činjenica da je predmet tužbenog zahtjeva zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće za razdoblje od 18.6.2018. do 31.01.2023. kao i zahtjev za isplatom stimulativnog dijela plaće za 2018.g. što je vidljivo i iz lista 3 predmetne tužbe . Nesporna je i činjenica da je tužitelj tijekom postupka na ročištu od 6.5.2025. list 72 spisa povukao dio prvotnog tužbenog zahtjeva koji se odnosio i na naknadu materijalne štete u visini razlike troškova prijevoza na relaciji [adresa] i obrnuto za razdoblje od 18.6.2018. do 28.2.2022.g.
10. Nije sporna činjenica da je sam tužitelj u svom iskazu na ročištu od 5.5.2026. potvrdio da je njegova plaća u tvrtki Ambalaža d.o.o. u prosjeku bruto iznosila 12.000,00 kuna bruto, da je po ugovoru o radu na listu 19 spisa od 29.1.02024. raspoređen na poslove koji se opisuju u čl. 1 ugovora te da je u predmetnom razdoblju njegova plaća dok nije vraćen na posao bila manja. Nesporna je i činjenica da sukladno dokazu na listu 139 spisa kao i iskazu zz tuženika da je tvrtka Ambalaža d.o.o. dana 31.1.2018. pripojena tuženiku. Nesporna je i činjenica koja proizlazi i iz iskaza zz tuženika s ročišta od 5.5.2026. da su iz tvrtke Ambalaža d.o.o. preuzeti svi radnici iz te tvrtke na način da je formirana radna jedinica koja je pripojena tuženiku te da je tim radnicima u 2019.g. isplaćena stimulacija plaće za rezultate iz 2018.g. što je bilo u suglasju i sa dokazom na str. 141 spisa tj. Odlukom o stimulativnoj isplati radnicima HŠ d.o.o. od 31.10.2018.godine.
11. Nesporna je činjenica da je tijekom postupka tužena učinila u podnesku od 24.7.2025. list 96 spisa nespornim i samo pravo na isplatu razlike plaće samo u razdoblju od 18.6.2018. do 30.12.2018. u iznosu od 895,69 eura sukladno vlastitim obračunima list 96 spisa kao i činjenica da je tužena, radi smanjenja troškova, izvršila obračun i za cijelo razdoblje obuhvaćeno u tužbi sukladno dokazima na listu 98 -138 spisa te da je temeljem takvog obračuna tužitelj isti prihvatio i specificirao tužbeni zahtjev u podnesku od 01.10.2025.g. listovi 143-144 spisa.
12. Sve navedene okolnosti proizlaze iz postojećih pisanih dokaza u spisu.
13. Ono što je sporno u ovoj pravnoj stvari jest osnovanost osnove tužbenog zahtjeva za razdoblje nakon 30.12.2018. pa do 31.01.2023. i to vezano za isplatu razlike plaće kao i vezano za osnovanost osnove i visinu glede isplate stimulativnog dijela plaće za 2018.g. Sporan je i istaknuti prigovor zastare.
14. U odnosu na istaknuti prigovor zastare isti je bio djelomično osnovan. Naime, čl. 139 Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje u tekstu ZR) propisano je ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za 5 godina. Samo tako gledano budući je tužiteljeva tužba zaprimljena dana 18.12.2024. u zastari bi bila sva potraživanja vezano za isplatu razlike plaće koja su dospijevala od 16.7.2018. do 16.12.2019. budući bi tako gledao protekao opći zastarni rok od 5 godina. Međutim, sam tuženik je u podnesku od 24.7.2025. list 96 spisa naveo da tuženik čini nespornim pravo na isplatu razlike plaće u razdoblju od 18.6.2018. do 31.12.2018. u iznosu od 895,69 eura iz čega jasno proizlazi da je unatoč zastari za to vremensko razdoblje po tom činjeničnom osnovu priznao zastarjelu tražbinu tužitelja u tom dijelu u iznosu od 895,69 eura. Time je u smislu članka 240 Zakona o obveznim odnosima došlo i do prekida zastare. Budući je tuženik u odnosu na preostale tražbine istaknuo prigovor zastare to je njegov prigovor bio osnovan za dio tražbine vezano za isplatu bruto razlike plaće koja je dospijevala od 16.11.2018. koja a prelazi iznos od 32,24 eura o čemu će kasnije biti riječi pa do tražbine od 283,92 eura sa dospijećem 16.12.2019. budući je protekao zastarni rok od 5 godina pa je iz tog razloga valjalo u tom dijelu odbiti tražbinu tužitelja prema tuženiku zbog u tom dijelu prihvaćenog prigovora zastare stav II izreke ove presude. Isto tako je zastarjela i tražbina tužitelja prema tuženiku vezano za isplatu stimulativnog dijela plaće za 2018.g. u bruto iznosu od 153,14 eura s dospijećem 16.11.2018. (dospijeće se vidi i iz Odluke na str. 141 spisa članak 3 iste) budući je protekao petogodišnji zastarni rok pa je i u tom dijelu valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja prema tuženoj. Povratno, kako je već navedeno budući je tužen priznala i dio zastarjele tražbine tužitelja u iznosu od 895,69 eura za razdoblje od 18.6.2018. do 30.12.2018. opisano znači da je priznala slijedeće zastarjele iznose: iznos od 178,18 eura s dospijećem 16.7.2018., 177,28 eura s dospijećem 16.8.2018., 179,15 eura s dospijećem 16.19.2018., 328,84 eura s dospijećem 16.10.2018. što zbrojeno daje iznos od 863,45 eura. Međutim, kako je tužena priznala tražbinu zastarjelu do iznosa od 895,69 eura to znači da je priznala i dio zastarjele tražbine od 239,38 eura odnosno iznos od 32,24 eura (ili 895,69 – 863,45 = 32,24 eura) što znači da u tom djelu tražbina nije zastarjela zbog priznanja za iznos od 32,24 eura. Međutim, kako je obrazloženo zastarjela je bila tražbina na iznos od 207,14 eura s dospijećem 16.11.2018. (ili 239,38 – 32,24 = 207,14 eura) pa sve zaključno do tražbine od 283,92 eura s dospijećem 16.12.2019. godine po osnovu neisplaćene bruto razlike plaže. Stoga navedena tražbina od 895,69 eura koju je tužena unatoč zastari priznala nije zastarjela (priznanjem je zastara prekinuta) kao niti sve ostale tražbine počevši od iznosa od 207,71 eru s dospijećem od 16.1.2020. pa sve do iznosa 10,22 eura s dospijeće od 16.2.2023. (listovi 143 do 144 spisa) s osnova neisplaćene bruto razlike plaće te tražbine nisu zastarjele pa je u tom dijelu valjalo odbiti prigovor zastare kao neosnovan.
15. Kako je već navedeno visinu tražbina je obračunao sam tuženik što je tužitelj prihvatio pa ista glede visine više i nije bila sporna.
16. Vezano za osnovanost osnove nakon utvrđenja nedopuštenim odluke o otkazu ugovora o radu utvrđena je obveza tuženika osim vraćanja tužitelja na rad na radno mjesto koje je odgovaralo njegovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu prije otkaza nastala je i obveza tužene da uspostavi narušena prava tužitelja iz radnog odnosa i vezano za visinu plaće koju je tužitelj primao prije nedopuštenog otkaza ugovora o radu. Naime, čl. 2 Ugovora o radu od 30.09.2012. raniji poslodavac je preuzeo obvezu vratiti tužitelja u slučaju opoziva mjesta direktora na radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu. Budući je u međuvremenu došlo do pripajanja tvrtke Ambalaža d.o.o. 31.12.2018. list 139 spisa Hrvatskim šumama tužitelj je radi ispunjenja obveze glede vraćanja na rad i vodio kako je već navedeno ovršni postupak protiv Hrvatskih šuma pred Općinskim sudom u Zagrebu Ovr-1163/24 (list 148 spisa) koji je kako je već navedeno dovršen rješenjem o dovršetku ovrhe od 13.1.2025. godine tek kad je tuženik vratio tužitelja po ovršno ispravi na postao što nije osporio niti zz tuženika. Nesporno je da je tužitelj zaključio s tuženikom i ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 29.1.2024. list 19 spisa. Međutim tužitelj ne traži isplatu razlike plaće za razdoblje od zaključenja tog ugovora već kako je navedeno za ranije razdoblje od 18.6.2018. do 31.01.2023. godine. U odnosu na navode tužene da tužitelj nema pravo na isplatu plaće od 31.12.2018. pa do 31.01.2023.g. valja ukazati da u tom dijelu tuženik nije u pravu. Naime, utvrđenjem nedopuštenim otkaza ugovora o radu od 30.9.2012. list 16 spisa tužitelj je ponovno uspostavio u pravnom smislu poziciju koju je predviđao njegov ugovora o radu koji je nezakonito otkazan od tog datuma listovi 15-18 spisa pa je i odredba čl. 15 kojom se tužitelju osigurava kontinuitet radnog odnosa uključujući i njegova prava koja su utvrđena propisom i kolektivnim ugovorom a koja vrijede i za radnike Hrvatskih šuma primjerice godišnji odmor, jubilarne nagrade, otpremnine list 17 poleđine spisa. Stoga bi tužitelj imao pravo da nije došlo do zastare i na isplatu tzv. stimulativnog dijela plaće međutim u tom dijelu je njegova tražbina zastarjela sukladno prethodno obrazloženom. Tužitelju međutim pripada pravo na isplatu razlike plaće u odnosu na tražbinu koja nije zastarjela kao i onu što je prethodno obrazloženo koju je tuženik unatoč zastari priznao u iznosu od 895,69 eura. Sukladno obrazloženom glede visine valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja na isplatu ukupnog iznosa bruto od 7.805,60 eura (ili dio tražbine koju je unatoč zastari tužena priznala po tom osnovu od 895,69 eura kao i dio tražbine koji nije zastario i to počevši od iznosa 207,71 eur s dospijećem 16.1.2020. pa sve do iznosa od 10,22 eura s dospijećem od 16.2.2023. koji zbrojeni pojedinačni iznosi predstavljaju iznos od 6.909,95 eura ili 895,69 + 6.909,95 = 7.805,60 eura) stav I izreke ove presude zajedno sa propisnom zakonskom zateznom kamatom iz čl. 29 st 2 ZOO-a koja na te iznose teče počevši od dospijeća (članak 92 st. 3 ZPP-a) pa sve do isplate stav I izreke ove presude, a sve sukladno čl. 92 ZR-a.
17. Sukladno prethodno obrazloženom valjalo je odbiti tužitelja prema tuženiku preko iznosa priznatog u stavku I izreke ove presude s osnova isplate bruto razlike plaće sa kamatom na isti, kao i u cijelosti glede iznosa isplate stimulativnog dijela plaće za 2018.g. u bruto iznosu od 153,14 eura s kamatom od 16.11.2018. pa do isplate kao neosnovan stav II izreke ove presude.
18. U odnosu na postupovni dio ove parnice na ročištu od 5.5.2026. zakazano je ročište za objavu presude za dan 09.06.2026. ali je isto rješenjem prezakazano uslijed spriječenosti ranije za dan 28.05.2026. godine.
19. O parničnom trošku stranaka nije odlučivano budući isti nije niti bio specificiran u smislu čl. 164 ZPP-a.
U Puli, dana 28. svibnja 2026.
S u d a c
Saša Javoran
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana primitka otpravka ove odluke. O žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.
D n a:
- Tužitelju po pun.
- Tuženiku
