REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-2598/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Nikolini Labuhar Bazina, u pravnoj stvari tužiteljice MMB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Vesni Škare Ožbolt, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika SCALABLE GLOBAL SOLUTIONS d.d., Zagreb, Ulica Dragutina Albrechta 32, OIB: 85470532354, zastupanog po punomoćniku Zdravku Baburaku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Škarica i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu i isplate, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene dana 14. travnja 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužiteljice Frane Viduka, odvjetnika i punomoćnika tuženika, dana 28. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužiteljice MMB koji glasi: "3. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati naknadu plaće i sva ostala materijalna prava iz radnog odnosa za razdoblje od 1. siječnja 2026. godine pa do dana stvarnog povratka na rad, u iznosu od 5.521,00 EUR bruto mjesečno, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini mjesečni iznos od njegova dospijeća pa do isplate, po stopi propisanoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima.

4. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka, sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate."

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice MMB koji glasi: "Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati pravičnu novčanu naknadu sukladno članku 125. Zakona o radu, i to u iznosu od četiri (4) prosječne mjesečne bruto plaće tužiteljice, što ukupno iznosi 22.084,00 EUR bruto, sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate."

III. Nalaže se tužiteljici MMB naknaditi tuženiku SCALABLE GLOBAL SOLUTIONS d.d. trošak parničnog postupka u iznosu 1.250,00 EUR.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice MMB za naknadu troška postupka u iznosu od 2.500,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se tužba tužiteljice MMB od 31. prosinca 2025. u dijelu koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je odluka tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 15. prosinca 2025. godine ništetna, nezakonita i nedopuštena.

2. Nalaže se tuženiku da tužiteljicu vrati na rad na poslove sukladne njezinu ugovoru o radu, u roku od 8 dana."

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je s tuženikom imala sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Pravomoćnom sudskom presudom utvrđeno je da su odluke tuženika donesene u kolovozu 2024. bile nezakonite te je tuženiku naloženo da tužiteljicu vrati na rad u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude. Unatoč navedenoj pravomoćnoj sudskoj odluci, tuženik nije omogućio stvarni povratak tužiteljice na rad, već je odugovlačio s izvršenjem presude, onemogućavao joj normalno ostvarivanje prava iz radnog odnosa te faktično sprječavao reintegraciju. Dana 15. prosinca 2025. tuženik je donio novu odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljici. Roditeljski dopust tužiteljice završio je dana 28. studenoga 2025., a osporavana odluka o otkazu donesena je svega nekoliko dana nakon prestanka korištenja roditeljskog dopusta. Za vrijeme otkaznog roka tuženik je tužiteljicu oslobodio obveze rada te je jednostrano uračunao godišnji odmor u otkazni rok, iako tužiteljici nije omogućeno stvarno korištenje godišnjeg odmora niti joj je isplaćena naknada za neiskorišteni godišnji odmor. Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu donesena je protivno članku 115. stavku 1. točki 1. Zakona o radu, kojim je propisana zabrana otkazivanja ugovora o radu radnici za vrijeme korištenja roditeljskog dopusta te u razdoblju od 15 dana nakon prestanka korištenja tog prava. Kako je roditeljski dopust tužiteljice završio dana 28. studenoga 2025., a odluka o otkazu donesena je 15. prosinca 2025., razvidno je da je otkaz donesen unutar zakonom zabranjenog razdoblja. Riječ je o razdoblju apsolutne zakonske zabrane otkazivanja, pri čemu je takav otkaz ništetan po samom zakonu (ništetnost ex lege), neovisno o razlozima koje tuženik eventualno navodi, a na koju ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti. Predmetna zabrana ima imperativni karakter, usmjerena je na zaštitu roditeljstva i obiteljskog života te ne može biti derogirana poslovnim, organizacijskim ili drugim razlozima poslodavca. Pravomoćnom sudskom presudom tuženiku je naloženo vratiti tužiteljicu na posao. Umjesto stvarnog izvršenja navedene obveze, tuženik je proveo radnje kojima je faktično onemogućio povratak tužiteljice na rad, a potom je donio novu odluku o otkazu. Takvo postupanje predstavlja zlouporabu prava i izigravanje pravomoćne sudske odluke, protivno načelu savjesnosti i poštenja te svrsi sudske zaštite radnika. Postupanje tuženika predstavlja i nedopušteno pogoršanje položaja radnice nakon što je ostvarila sudsku zaštitu svojih prava. Tuženik nije dokazao postojanje stvarnog, objektivnog i opravdanog poslovnog razloga za otkaz ugovora o radu. Radno mjesto tužiteljice nije stvarno ukinuto, niti je dokazano da su prestale potrebe za obavljanjem poslova koje je tužiteljica obavljala, zbog čega je navedeni poslovni razlog prividan. Otkaz je vremenski i uzročno povezan s korištenjem roditeljskog dopusta te s prethodnim sudskim postupkom koji je tužiteljica vodila protiv tuženika, pri čemu je teret dokazivanja zakonitosti otkaza na tuženiku. Prije donošenja odluke o otkazu tuženik nije proveo zakonom propisano savjetovanje niti je tužiteljicu omogućio očitovanje, čime je počinjena bitna povreda postupka otkazivanja. Tuženik je nezakonito jednostrano uračunao godišnji odmor u otkazni rok, iako tužiteljici nije omogućeno njegovo stvarno korištenje niti joj je isplaćena naknada za neiskorišteni godišnji odmor, pri čemu takvo uračunavanje nema pravni učinak.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava u cijelosti osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor prekluzije na podnošenje tužbe pozivajući se na članak 133. stavak 3. Zakona o radu, jer se tužiteljica nije obratila poslodavcu za zaštitu povrijeđenog prava. Navodi tužiteljice da tuženik nije vratio tužiteljicu na rad prema presudi suda nisu točni, jer tužiteljici nikada nije prestao radni odnos kod tuženika. Tuženik je omogućio tužiteljici da iskoristi godišnji odmor što ona ne spori, odluku o korištenju godišnjeg odmora donosi poslodavac, i ne postoji neiskorišteni dio godišnjeg odmora. Odluka o prestanku radnog odnosa donesena je u zakonom dozvoljenom roku. Kod poslovno uvjetovanog otkaza odluka o razlozima je na poslodavcu i upravo je zato zakonodavac predvidio zaštitu u vidu otkaznog roka otpremnine, i zabrani zapošljavanja na tim poslovima u zakonom propisanom roku. Radnik koji je dobio poslovno uvjetovani otkaz ostvaruje i posebna prava pred Zakonom za zapošljavanje ako ta prava traži. U obrazloženju odluke navedeno je da kod poslodavca nije uspostavljeno radničko vijeće niti djeluje sindikat, stoga nije ni provođeno prethodno savjetovanje. Tuženik se protivi isplati bilo kakve pravične naknade kao neutemeljene. Tuženik predlaže sudu da odbije tužbu u cijelosti kao neutemeljenu uz obvezu da naknadi parnični trošak tuženiku.

3. Na ročištu održanom 14. travnja 2026. zamjenik punomoćnika tužiteljice je naveo da tužiteljica nije podnijela zahtjev za zaštitu prava protiv Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 15. prosinca 2025.

4. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu od 15. prosinca 2025. (str. 6-8 spisa), Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 2. ožujka 2021. (str. 26-32 spisa), Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 9. travnja 2021. (str. 33-38 spisa), Dodatka I. Ugovoru o radu zaposlenika od 21. srpnja 2021. (str. 39 spisa), Dodatka II. Ugovoru o radu zaposlenika od 30. srpnja 2021. (str. 40-42 spisa), Dodatka III. Ugovoru o radu zaposlenika od 27. rujna 2021. (str. 43-45 spisa), Dodatka IV. Ugovoru o radu zaposlenika od 25. prosinca 2021. (str. 46-47 spisa), Dodatka V. Ugovoru o radu zaposlenika od 30. lipnja 2022. (str. 48-50 spisa), Anexa ugovor a o radu od 22. prosinca 2022. (str.51-53 spisa), Dodatka VII. Ugovoru o radu zaposlenika od 19. prosinca 2023. (str. 54-56 spisa), presude Općinskog radnog suda u Zagrebu od 7. siječnja 2025., poslovni broj Pr-1260/2024 (str. 57-61 spisa), poruka elektroničke pošte (str. 62-72 spisa).

5. Tužba tužiteljice od 31. prosinca 2025. u dijelu u kojem traži da se utvrdi da je odluka tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 15. prosinca 2025. godine ništetna, nezakonita i nedopuštena te u djelu u kojem predlaže naložiti tuženiku da tužiteljicu vrati na rad na poslove sukladne njezinu ugovoru o radu, je nedopuštena.

6. Odredbom članka 133. stavka 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23. i 64/23.; dalje: ZR) propisano je da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava. Stavkom 2. citiranog članka propisano je da ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. tog članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom. Odredbom članka 133. stavka 3. ZR-a propisano je da zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz stavka 1. toga članka, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa.

7. Tužiteljica, što je u ovom postupku nesporno, nije uložila zahtjev za zaštitu prava protiv Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu od 15. prosinca 2025. Prema citiranoj odredbi članka 133. stavku 3. ZR-a jasno proizlazi da zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik (ovdje tužiteljica) koji prethodno poslodavcu (ovdje tuženiku) nije podnio zahtjev iz stavka 1. ovoga članka. Pri tome se ne može prihvatiti navod tužiteljice da nije postojala obveze postupanja po članku 133. stavku 1. ZR-a budući da ovom tužbom ujedno traži isplatu naknada plaće od 1. siječnja 2026. pa do vraćanja na posao. To stoga što bi takav pristup za sobom povlačio izigravanje svrhe i smisla odredbe članka 133. stavka 1. – 3. ZPP-a jer bi omogućilo radnicima koji nisu zahtjevom za zaštitu prava pobijali odluku o samom otkazu, da pribave pravo pobijanja odluke o otkazu u sudskom postupku uz istodobni zahtjev za isplatom naknade plaće bez prethodno provedenog propisanog postupka kod poslodavca iz članka 133. stavka 1. ZPP-a. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

8. Punomoćnica tužiteljice je u podnesku od 2. travnja 2026., između ostalog, istaknula da zahtjev za naknadu plaće predstavlja novčano potraživanje iz radnog odnosa i da se stoga na njega primjenjuje iznimka iz članka 133. stavka 3. ZR-a, kojom prethodno podnošenje zahtjeva poslodavcu nije procesna pretpostavka za podnošenje tužbe sudu. Prigovor prekluzije tuženika ocjenjuje se neosnovanim u odnosu na zahtjev za isplatu naknade plaće jer zahtjev za naknadu plaće je novčano potraživanje na koje se prekluzivni rokovi iz članka 133. stavaka 1. i 2. ZR ne primjenjuju.

9. Člankom 95. stavkom 3. ZR-a propisano je da radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran.

10. Prema spomenutoj zakonskoj odredbi pravo na naknadu plaće pripada radniku za vrijeme prekida rada, do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran, što podrazumijeva i situaciju kada poslodavac radniku uruči nedopušteni otkaz, pa radnik onda ima pravo na naknadu plaće od dana prestanka rada. Naime, u ovom konkretnom slučaju sud je odbacio tužbu tužiteljice u djelu u kojem traži utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu, stoga do prekida rada nije došlo zbog krivnje poslodavca ili drugih okolnosti za koje radnik ne odgovara (tako i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-853/2022, Rev R-321/2013).

11. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

12. Tužiteljica je istaknula i podredni (eventualno kumulirani) tužbeni zahtjev kojim je tražila da joj tuženik, u slučaju da sud ocijeni da povratak na rad nije moguć, isplati pravičnu novčanu naknadu sukladno članku 125. ZR-a, u iznosu od četiri prosječne bruto plaće tužiteljice, što ukupno iznosi 22.084,00 EUR bruto sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

13. Odredbom članka 125. stavka 1. ZR-a propisano je da „ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete." Dakle, pravo na naknadu štete iz ovoga članka pretpostavlja kumulativno ispunjenje dvaju uvjeta i to da sud utvrdi nedopuštenost otkaza te da na zahtjev radnika odredi sudski raskid ugovora o radu.

14. Budući da u konkretnom slučaju nisu ispunjene propisane člankom 125. ZR-a za dosuđenje naknade štete tužiteljici zbog sudskog raskida, zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 22.084,00 EUR bruto odbijen je kao neosnovan te je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

15. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. i 107/25.; dalje: Tarifa) prema visini tužbenog zahtjeva.

16. S obzirom na odredbe Tarife tuženiku su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav odgovora na tužbu od 13. veljače 2026. (Tbr. 8/2 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 500,00 EUR;

- zastupanje na ročištu 14. travnja 2026. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 500,00 EUR; što ukupno iznosi 1.000,00 EUR. Na taj iznos, prema Tbr. 46. Tarife, tuženiku je valjalo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 25%. Dakle, tuženiku je priznat trošak postupka za zastupanje po odvjetniku u iznosu od 1.250,00 EUR te je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

17. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška postupka odbijen je kao neosnovan, na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a. Stoga je, odlučeno kao u točki IV. izreke ove presude.

18. Paricijski rok u ovom postupku iznosi 15 dana, sukladno odredbi članka 328. stavka 2. ZPP-a.

19. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 28. svibnja 2026.

Sutkinja

Nikolina Labuhar Bazina

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka rješenja, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku