Posl. br. P-445/2024-72

Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Stalna služba u Županji

Veliki kraj 48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, OIB: 77561654785, po sucu Anici Pastović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RČ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Hrvoju Miličeviću, odvjetniku u Županji, protiv tužene BČ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Krunoslavu Glokoviću, odvjetniku u Županji, radi tvrđenja stjecanja prava vlasništva građenjem i dr., nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, te nakon ročišta na kojem je donesena i objavljena presuda 28. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj RČ iz [adresa], stekao pravo vlasništva od daljnjih 28/100 dijela pored već dosuđenih 34/100 dijela na suvlasničkom dijelu tužene BČ iz [adresa], na nekretninama upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koje se sastoje od k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište u selu sa 688 m2, što je tužena dužna priznati i trpjeti da tužitelj temeljem ove presude izvrši uknjižbu prava vlasništva na svoje ime u daljnjih 28/100 dijela pored već dosuđenih 34/100 dijela temeljem točke I. presude ovog suda posl. br. 15 P-52/2019-35 od 9. srpnja 2020. od suvlasničkog dijela tužene uz istodobno brisanje tog prava sa imena tužene, na koji način će tužitelj temeljem ove presude i temeljem točke I. presude ovog suda posl. br. 15 P-52/2019-35 od 9. srpnja 2020. biti suvlasnik u 81/100 dijela, a tužena suvlasnik u 19/100 dijela.

II. Nalaže se tuženoj BČ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tužitelju RČ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 1.375,58 eura (tisućutristosedamdesetpeteuraipedesetosamcenti), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. svibnja 2026. kao dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Tužitelj se s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenog do zatraženog stjecanja prava vlasništva na cijelom suvlasničkom dijelu tužene odbija, te se odbija sa zatraženim troškom parničnog postupka preko iznosa od 1.375,58 eura do zatraženog iznosa od 2.377,50 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je upisan kao suvlasnik nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koje se sastoje od k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište u selu sa 688 m2, te da je u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu navedenih nekretnina još od 1950. godine kada mu je umrla majka, te da je tužena upisana kao suvlasnik u ½ dijela predmetnih nekretnina nakon smrti svoje majke LČ pokojne sestre tužitelja.

1.1. Nadalje, tužitelj navodi da je njegova pokojna sestra LČ odselila kod svog muža iz predmetnih nekretnina tako da tužitelj još 1968. sam živi u predmetnim nekretninama, dok je tužena do Domovinskog rata živjela sa majkom u [adresa] u [adresa].

1.2. Također, tužitelj navodi da od 1968. pa do 1979. je sam svojim vlastitim novčanim sredstvima i radom izgradio čitav niz novih stambenih i gospodarskih cjelina što je majci tužene bilo poznato, te ona tužitelju nikada nije branila građenje na predmetnim nekretninama već naprotiv njegova ulaganja je odobravala radujući se što njezin brat obnavlja i gradi na "očinstvu i materinstvu". Tužitelj pojašnjava u tužbi te navodi da je stara kuća najvećim dijelom sagrađena u 19. stoljeću materijalom primjerenim za to vrijeme, s tim da je on cijelu bočnu stranu kuće do susjeda radio iz temelja zbog dotrajalog stanja, rekonstruirao krovnu konstrukciju promjenom dotrajalih rogova, nivelirao nosive konstrukcije, stavio nove letve i crijep, na ulazu u dvorište napravio nove nosače te postavio armirano-betonsku ploču s tavanskim vratima, u kuću ugradio 2500 m2 podnog betona, monte i visećih armirano-betonskih ploča. Zbog stanja zabata kuće koji se urušavao je izbetonirao temelje, nanovo zidao i žbukao te cijelu kuću ožbukao izvana i iznutra, napravio 4 dimnjaka, promijenio skoro cijelu stolariju u kući i financirao izgradnju nove kupaonice, platio priključak na trofaznu struju i električne instalacije po kući i svim objektima, uveo pitku vodu u kuću i riješio pitanje zbrinjavanja otpadnih voda, platio dovod plina u kuću, a na mjestu gdje su bili stari dotrajali ambar i čardak, izgradio radionu iznad koje je izgrađen tavanski prostor, izgradio garažu, pušnicu, pomoćne prostorije, u vrtu izbetonirao šupe i pomoćne prostorije površine oko 150-200 m2, te u vrtu napravio krušnu peć i 70 m visoke kvalitetne ograde s vratima koja ograda je pri dnu izbetonirana.

1.3. Tužitelj također navodi da cijelo vrijeme sam održava i ulaže u sve objekte, tako da s obzirom na navedeno predlaže sudu da po provedenom postupku donese presudu kojom će se utvrditi da je tužitelj građenjem kao pošteni graditelj stekao pravo vlasništva na ½ dijela predmetnih nekretnina koje se vode na ime tužene, što je tužena dužna priznati i trpjeti da tužitelj temeljem ove presude izvrši uknjižbu prava vlasništva na svoje ime za ½ dijela uz istodobno brisanje toga prava s imena tužene, te da sud obveže tuženu da tužitelju nadoknadi parnični trošak.

1.4. Tužitelj je u istoj tužbi pozivajući se na odredbe čl. 188. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 u daljem tekstu ZPP) istaknuo da izjavljuje drugi tužbeni zahtjev ukoliko sud utvrdi da gore navedeni tužbeni zahtjev nije osnovan predlažući sudu da utvrdi da je tužitelj temeljem dosjelosti stekao pravo vlasništva nad ½ dijela predmetnih nekretnina koje se vode na imenu tužene što je tužena dužna priznati i trpjeti da tužitelj temeljem ove presude upiše izvrši uknjižbu prava vlasništva na svoje ime za ½ dijela uz istodobno brisanje toga prava s imena tužene, te da sud obveže tuženu da tužitelju nadoknadi parnični trošak.

2. Tužena je u odgovoru na tužbu navela da se tužbi i tužbenom zahtjevu protivi smatrajući da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva temeljem Zakona i to gradnjom i dosjelošću, a s obzirom na činjenične navode u tužbi proizilazi da su rađena eventualno investicijska i druga adaptacijska ulaganja koja prema Zakonu o vlasništvu ne mogu biti osnova za stjecanje prava vlasništva već tek eventualno osnova za potraživanje po osnovi obvezno pravnog zahtjeva. U tom dijelu tužena ističe da nije točno da je tužitelj imao suglasnost da vrši bilo kakve preinake, pa u tim okolnostima tužena ističe i prigovor zastare potraživanja u odnosu na potraživanja sa naslova ulaganja, a opreza radi ističe da se mogu u ocjenu tužbenog zahtjeva uzimati samo nužni izdaci.

3. Nesporno je da je u ovoj pravnoj stvari donesena presuda ovog suda posl. br. 15 P-52/2019-35 od 9. srpnja 2020. kojom je utvrđeno da je tužitelj stekao pravo vlasništva od 34/100 dijela na suvlasničkom dijelu tužene na predmetnim nekretninama na koji način je tužitelj postao suvlasnik u 67/100 dijela cijelih nekretnina a tužena suvlasnik u 33/100 dijela.

4. Nesporno je da je Županijski sud u Splitu presudom posl. br. Gž-1605/2020- 2 od 27. siječnja 2022. odbio žalbu tužitelja u pobijanoj točki III. izreke (kojom je tužitelj odbijen s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva) i potvrdio presudu ovog suda posl. br. 15 P-52/2019-35 od 9. srpnja 2020.

5. Nesporno je da je tužitelj protiv gore navedene drugostupanjske odluke podnio prijedlog za dopuštenje revizije što je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj Revd-2506/2022-2 od 5. listopada 2022. dopustio zbog pravnog pitanja:

Je li u primjeni pravnih pravila OGZ-a bilo moguće građenjem povećati suvlasničke omjere nad nekretninom bez pristanka ostalih suvlasnika, ako bi se radilo o takvim ulaganjima kojima se izmijenio identitet suvlasničke stvari?.

6. Nesporno je da je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem posl. br. Rev- 421/2023-2 od 4. srpnja 2023. prihvatio reviziju tužitelja i ukinuo presudu Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-1605/2020-2 od 27. siječnja 2022. i predmet vratio tom sudu na ponovno odlučivanje.

7. Nesporno je da je rješenjem Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž- 1525/2024-3 od 22. svibnja 2024. ukinuta presuda donesena u ovoj pravnoj stvari pod posl. br. P-52/2019-35 od 9. srpnja 2020. u točki III. izreke kao i odluci o parničnom trošku te je predmet u tom dijelu vraćen na ponovni postupak.

8. S obzirom na gore navedeno proizilazi da je točka I. izreke presude ovog suda posl. br. P-52/2019-35 od 9. srpnja 2020. pravomoćna a istom je utvrđeno da je tužitelj stekao pravo vlasništva u 34/100 dijela na suvlasničkom dijelu tužene na nekretninama pobliže navedenim u izreci ove presude uz nalog tuženoj da je dužna priznati i trpjeti da tužitelj temeljem navedene presude izvrši uknjižbu prava vlasništva na svoje ime u 34/100 dijela od suvlasničkog dijela tužene.

9. Nesporno je da su parnične stranke od ranije suvlasnici na predmetnim nekretninama na jednake dijelove a s obzirom na gore navedeno proizilazi da tužitelj ima ovršnu ispravu temeljem koje može zatražiti provedbu gore navedene presude nakon čega bi tužitelj bio u zemljišnim knjigama upisan kao suvlasnik u 67/100 dijela a tužena u 33/100 dijela, tako da je predmet ponovnog postupka suvlasnički dio tužene u 33/100 dijela.

10. Proveden je dokaz uvidom u priloženi vlasnički list s fotografijama predmetnih nekretnina, saslušanjem svjedoka MČ, CČ, PČ, ĆČ i TČ, saslušanjem stranaka, uvidom u nalaz i mišljenje sudskog vještaka građevinske struke ĐČ s dopunom i saslušanjem ovog sudskog vještaka.

11. Na temelju ovako provedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja sud tužbu smatra osnovanom, radi čega je presuđeno kao u izreci.

12. Temeljem odredbe čl. 188. st. 2. ZPP-a tužitelj može dva ili više tužbenih zahtjeva u međusobnoj vezi istaknuti u jednoj tužbi, tako da sud slijedećih od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan.

13. Postavljanje tužbenog zahtjeva kako to čini tužitelj u tužbi nije eventualna kumulacija iz čl. 188. st. 2. ZPP-a, jer je za eventualnu kumulaciju tužbenih zahtjeva uvjet da se u pravilu može prihvatiti sam jedan od zahtjeva jer se međusobno isključuju, tako se radi o eventualnoj kumulaciji tužbenih zahtjeva kao npr. kad se zahtjeva vraćanje stvari i zahtjeva naknade štete propašću te stvari, kao i zahtjev za ispunjenje ugovora i zahtjev za vraćanje iznosa danog radi ispunjenja ugovora.

14. Način na koji tužitelj postavlja tužbu i tužbeni zahtjev je jedan tužbeni zahtjev kojeg on temelji prije svega na pravnoj osnovi stjecanja prava vlasništva građenjem na tuđem, a podredno ako sud smatra da nije stekao pravo vlasništva po ovoj osnovi, tada se poziva na pravnu osnovu stjecanja prava vlasništva dosjelošću, tako da nije riječ o eventualnoj kumulaciji tužbenih zahtjeva nego je riječ o navođenju više pravnih osnova za isti tužbeni zahtjev.

15. Nesporno je kao što je gore navedeno da su parnične stranke u zemljišnim knjigama upisane kao suvlasnici na jednake dijelove, da je tužitelj ishodio ovršnu ispravu temeljem koje može u zemljišnim knjigama zatražiti upis svog prava suvlasništva na suvlasničkom dijelu tužene u 34/100 dijela, da su predmetne nekretnine tužitelj i majka tužene stekli nasljeđivanjem iza svojih roditelja, te da se tužena kao suvlasnik upisala temeljem rješenja o nasljeđivanju u ostavinskom postupku iza svoje majke LČ, sestre tužitelja.

16. Sporno je je li tužitelj gradnjom na predmetnim nekretninama stekao pravo vlasništva i na suvlasničkom dijelu tužene u cijelosti, te je li temeljem dosjelosti mogao steći pravo vlasništva na suvlasničkom dijelu tužene.

17. Svjedok MČ u svom iskazu navodi da poznaje tužitelja te da po njegovim saznanjima je isključivo tužitelj negdje u periodu od 1973. do 1980. na predmetnim nekretninama sagradio zgradu u dvorištu dužine oko 25 m, prije 10-tak godina tužitelj je tu zgradu renovirao te je ovaj svjedok sudjelovao prilikom renoviranja zgrade, a otprilike 6 do 7 godina tužitelj je na kući od ulične strane mijenjao krov, a također je radio druge radove, kao armature, te izvodio određene radove na kući od ulične strane s obzirom da je postojala vlaga u kući, te radio izolaciju, izvršio priključak na plin, sudjelovao u rekonstrukciji mreže električne energije, nije mu poznato da je itko tužitelju branio da izvodi ove radove, a poznato mu je da je tužitelj imao sestru LČ koja je stanovala u drugom dijelu [adresa].

18. Svjedok CČ u svom iskazu navodi da mu je poznato da je tužitelj dosta radova napravio u dvorištu u smislu da je napravio jednu zgradu u sklopu koje se nalazi garaža i radiona, a iza te zgrade je napravio još jednu zgradu za otpad, te misli da je napravio i jedan čardak, te mu je poznato da je tužitelj renovirao i kuću, svjedok također navodi da je vršio limarske radove kod tužitelja, te mu je poznato da je dolazila tužiteljeva sestra, te je znala skuhati ručak i počistiti kod tužitelja, nije nikada prigovarala izvođenju radova.

19. Svjedoci PČ i ĆČ suglasno u svojim iskazima navode da su susjedi tužitelja, da su poznavali sestru tužitelja LČ, da je tužitelj sagradio zgrade koje sada postoje na predmetnim nekretninama, jedino je ostala stara kuća ali je i na njoj mijenjao stolariju, krov, stavljao je oko kuće ogradu i kapiju, u kući je mijenjao podove, to je bilo poznato i tužiteljevoj sestri LČ koja je znala doći te mu počistiti i skuhati.

20. Svjedok ĆČ je nadodao da po njegovoj procijeni vrijednost zgrada koje je naslijedio tužitelj u odnosu na sada postojeće zgrade je promijenjena, tako da ono što je isključivo sagradio tužitelj je 80% vrijednosti cjelokupnih nekretnina, a možda i više.

21. Svjedok TČ u svom iskazu navodi da poznaje jako dobro tužitelja i cijelu predmetnu situaciju, s obzirom da je u periodu još od 1961. godine radio sa tužiteljem fotografije, a i kasnije su ostali u kontaktu tako da je bio dobar i s njegovom pok. sestrom LČ, a poznavao je i njezinu kćerku, ovdje tuženu. Sjeća se da je tužitelj živio u predmetnoj nekretnini jedno vrijeme zajedno sa sestrom LČ, njezinim suprugom i kćerkom BČ, a poslije su se oni preselili u naslijeđenu kuću u [adresa], za predmetnu kuću je naveo da je bila u lošem stanju dok su oni svi skupa živjeli tamo, a tužitelj je imao velika ulaganja na predmetni nekretninama, dugi niz godina. Nadalje je naveo da je majka tužene njemu znala reći da djeluje na tužitelja da on isplati tuženu sa 10.000 ondašnjih maraka za dio njezine majke na predmetnim nekretninama što je po ovom svjedoku u današnje vrijeme sasvim primjerena nadoknada, s obzirom na vrijednost nekretnina kakva je bila prije tužiteljevih ulaganja, te s obzirom na vrijednost nekretnina na tržištu. Po pitanju tužiteljevih ulaganja u predmetne nekretnine iskazao je suglasno kao gore navedeni svjedoci.

22. Tužitelj u svom iskazu navodi da smatra da je svojim ulaganjima na predmetnim nekretninama povećao svoj suvlasnički dio tako da on sada iznosi zasigurno 95%, a o njegovim ulaganjima navodi da su govorili saslušani svjedoci, što on prihvaća, te naglašava da je adaptirao u cijelosti predmetne nekretnine, osim ulične strane kuće, zidao dvorišne objekte, riješio kanalizaciju, dvije septičke jame, riješio sistem za navodnjavanje, te se sa pok. majkom tužene dogovorio da će tuženoj za njezin dio isplatiti ondašnjih 10.000 DEM što i sada prihvaća, s obzirom da ne osporava da je njegova pok. sestra zajedno sa njim naslijedila predmetne nekretnine 1950., te da je tužena naslijedila njegovu sestru. Također je naveo da je u jednoj sobi u kući koja je služila kao "društvena prostorija" promijenio strop koji je bio dotrajao na način da je stavio montu, cijelu kuću unutra ožbukao, te je imao ulaganja u dvorištu tako da je zasigurno potrošio tone željeza i betona, nadalje je naveo da je tzv. ajnfor kroz koji se ulazi u dvorište kroz koji nije mogao proći kamion, adaptirao, promijenio skoro cijelu stolariju i promijenio pod u predsoblju.

23. Tužena u svom iskazu navodi da je njezina majka bila nesretna što su nekretnine koje su ostale u posjedu tužitelja bile u jako lošem stanju, tako da posljednjih godina svog života nije odlazila u predmetne nekretnine, a tužena oko 30 godina nije bila u predmetnoj kući, s tim da je prije dvije godine bila u dvorištu tako da je učinila nespornim da je tužitelj imao neka ulaganja u smislu da bi uopće tamo mogao živjeti, iako tamo uvjeti nisu uopće za stanovanje. Nadalje tužena je navela da je ona sa roditeljima u predmetnim nekretninama živjela do svoje četvrte ili do pete godine života, u to vrijeme se kuća sastojala od 3 sobe od ulice, jedne sobe od dvorišta, hodnika i trijema, te su postojale gospodarske zgrade i to štagalj, šupa i dvorišne zgrade, prije dvije godine kada je bila u dvorištu vidjela je da ništa novo nije napravljeno, ali joj je poznato da je tužitelj vršio adaptacije.

24. Tužena saslušana na ročištu 2. lipnja 2025. u svom iskazu navodi da prema njezinim saznanjima tužitelj je vršio ulaganja samoinicijativno bez suglasnosti i dogovora sa njezinom majkom kao drugim suvlasnikom, te da su ta ulaganja bila 70.- ih godina 20. stoljeća, te da ona detalje oko tužiteljevih ulaganja ne zna, ali sa sigurnošću može reći da njezina majka nikada tužitelju nije dala suglasnost da on vrši ulaganja niti je on to od nje tražio, čak što više ona se ulaganjima protivila smatrajući da to nije potrebno s obzirom da tužitelj živi sam.

25. Sudski vještak građevinske struke ĐČ u nalazu i mišljenju od 20. lipnja 2018. sa stranice 41-70 sudskog spisa, navodi da temeljem izvršenog uviđaja na licu mjesta zatečenog stanja građevina i zemljišta te proračuna vrijednosti predmetnih nekretnina, utvrđuje da stambena građevina koja se nalazi na predmetnim nekretninama je djelomično uplanjena u katastru geodetske uprave, dograđeni i rekonstruirani dio nije uplanjen, pomoćne zgrade nisu uplanjene već su uplanjene zgrade koje su bile prije rekonstrukcije i dogradnje obiteljske kuće. Za stambenu zgradu-obiteljsku kuću je naveo da je izgrađena oko 1912., a rekonstruirana i dograđena 70-ih godina prošlog stoljeća kao i pomoćne zgrade koje su također izgrađene 70-ih godina prošlog stoljeća, tako da se ne smatraju zakonito izgrađenim s tim da je ozakonjenje u vrijeme davanja nalaza bilo još moguće s obzirom da se zahtjev mogao podnijeti do 30. lipnja 2018. U odnosu na zemljište sudski vještak navodi da se nekretnina nalazi uz asfaltiranu dvosmjernu cestu uređenog nogostupa i kanala i oborinske odvodnje, parkiranje osobnih automobila je riješeno na parcelama zgrada, predmetna prilazna cesta je županijskog značaja u blizini cesta državnog ranga (udaljenost od prilaza na državnu autocestu A3 cca 15 km te državnu cestu cca 5 km), u odnosu na komunalnu infrastrukturu navodi da ispred parcele postoji javna mreža električne energije, vodovoda, kanalizacije, vode i plina te je parcela priključena na električnu energiju, telefon i plin. Na osnovu primjerene metode utvrdio je da vrijednost zemljišta po m2 iznosi 73,09 kn, pri tom se rukovodio da je prema Ugovoru iz studenog 2017. zemljište u građevinskoj zoni [adresa] prodano po cijeni od 78,00 kn po m2, da je u veljači 2017. zemljište u građevinskoj zoni Šiškovci (selo na području Općine Cerna) prodano po cijeni od 49,00 kn po m2, da je u svibnju 2017. zemljište u građevinskoj zoni [adresa] prodano po cijeni od 57,00 kn po m2, tako da cijeneći ove podatke kao i privatna saznanja utvrđuje da m2 vrijedi 73,09 kn odnosno građevinsko zemljište vrijedi 50.282,55 kn. U odnosu na vrijednost glavne zgrade navodi da je sadašnja vrijednost zgrade 266.640,00 kn uz umanjenje vrijednosti zbog nedostatka i šteta od 45.000,00 kn, umanjenje vrijednosti zbog nedozvoljene gradnje 15.000,00 kn i troškovi ozakonjenja obiteljske kuće 10.000,00 kn.

25.1. U odnosu na troškove gradnje pratećih objekata naveo je da troškovi iznose 376.650,00 kn, s tim da je sadašnja vrijednost pomoćnih zgrada 188.325,00 kn uz umanjenje vrijednosti zbog nedostatka i šteta od 40.000,00 kn, umanjenje vrijednosti zbog nedozvoljene gradnje 15.000,00 kn i troškovi ozakonjenja pomoćne zgrade 5.000,00 kn, tako da zbroj sadašnje vrijednosti glavne zgrade, pomoćnih zgrada uz umanjenje radi sanacije i legalizacije obiteljske kuće, te sanacije i legalizacije pomoćnih zgrada (266.240,00 + 188.325,00 – 70.000,00 – 60.000,00 iznosi 324.565,00 što uvećano za vrijednost zemljišta od 50.300,00 kn daje ukupnu vrijednost nekretnina od 374.865,00 kn odnosno zaokruženo 375.000,00 kn).

26. Tužitelj je prigovorio nalazu i mišljenju sudskog vještaka navodeći da je vještak zanemario da se u predsoblju u kući nalaze petora vrata, da se nalazi smočnica sa dvojim vratima i dva prozora, da se na predmetnim nekretninama nalaze dvije septičke jame, te da je vještak podcijenio vrijednost zemljanih radova, da vještak nije na adekvatan način cijenio ulaganja tužitelja u bunar, bazen, te činjenicu da je tužitelj najmanje postavio cca 100 m2 podnih pločica, a zidne pločice je potpuno zanemario kao i radove tužitelja oko odvodnje oborinskih voda.

27. Tužena je prigovorila nalazu i mišljenu navodeći da je vještak trebao odgovoriti na pitanje koje se odnosi na primjenu Zakona o postupanju sa nezakonito izgrađenim zgradama (NN 86/12, 143/13 i 65/17), a u kojim je odredbama izrekom propisano da se ozakonit može samo zgrade koje su na digitalnoj ortofoto karti Državne geodetske uprave vidljive zaključne s danom 21. lipnja 2011. ili koje su evidentirane na katastarskom planu ili kartografskoj podlozi, pa u tom dijelu smatra da treba dopuniti vještačenje, također smatra da treba dopuniti vještačenje i na temelju utvrđenja da li je tužitelj do 30. lipnja 2018. postavio zahtjev za legalizaciju, jer je riječ o spornom pitanju o kojem ovisi tužbeni zahtjev i njegova osnova.

28. U podnesku od 17. prosinca 2018. sudski vještak građevinske struke ĐČ navodi da je upoznat s primjedbama stranaka, te da u odnosu na primjedbe tuženika navodi da se kod izrade nalaza i mišljenja rukovodio nalogom iz rješenja o vještačenju te da je pri tom kod izračuna vrijednosti pojedine zgrade cijenio da li je riječ o zakonitoj gradnji ili ne, s tim da napominje da za izradu procjene nije presudno da li je podnesen zahtjev za ozakonjenje, jer "Zakon o ozakonjenju" nije jedini koji može dovesti do zakonitosti gradnje neke zgrade, tako da ukoliko zahtjev za nezakonitu zgradu nije predan u zakonskom roku ipak postoji mogućnost provođenja postupka ozakonjenja što potvrđuje praksa u službama zaduženim za te postupke, te ostaje i mogućnost pribavljanja građevinske dozvole prema postupku iz Zakona o građenju, tako da prva primjedba tuženika da vještak nije uzeo u obzir nezakonitost gradnje nije osnovana s obzirom da je te činjenice uzeo u obzir kod izračuna vrijednosti.

29. U podnesku od 13. veljače 2020. sudski vještak građevinske struke ĐČ navodi da je u nalazu i mišljenju iskazao sadašnju građevinski vrijednost obiteljske kuće, sadašnju građevinsku vrijednost pomoćnih zgrada i tržišnu vrijednost zemljišta, a u odnosu na vrijednost ulaganja navodi da je također iskazao iste u nalazu i mišljenju (str. 20, 22, 27 i 28 elaborata), dok u pismenom podnesku od 11. ožujka 2020. sudski vještak navodi da ukupna tržišna vrijednost predmetnih nekretnina iskazana na str. 28 nalaza i mišljenja iznosi 375.000,00 kn, s tim da dio te ukupne tržišne vrijednosti koje se odnosi na pomoćne zgrade jeste 128.000,00 kn zaokruženo što je vidljivo na str. 22 elaborata, tako da bi bez udjela vrijednosti pomoćnih zgrada tržišna vrijednost nekretnine bila 247.000,00 kn.

30. Sudski vještak građevinske struke ĐČ prilikom usmenog izlaganja nalaza i mišljenja na ročištu od 9. lipnja 2020. navodi da je upoznat sa svim dotadašnjim primjedbama na nalaz i mišljenja, te da je postupao po pravilima struke, tako da ostaje kod nalaza i mišljenja u cijelosti, na primjedbu tužitelja da nije u skladu s pravilima struke procijenio vrijednost zemljišta, odgovorio je da ostaje kod procijene koju je utvrdio temeljem podataka iz sustava E-nekretnine, što je u skladu s Pravilnikom o izradi procjene vrijednosti.

30.1. Na upit tuženika, vještak je naveo da mu je tužitelj rekao da nije podnio zahtjev za legalizaciju, a što nije presudno, jer do ozakonjenja bilo koje zgrade može doći i drugim postupkom kao npr. pribavljanjem građevinske dozvole, tako da je legalizacija moguća kod svake zgrade, te bi i pomoćna zgrada koja se nalazi na predmetnim nekretninama mogla biti legalizirana, s tim da je ponovno naglasio da je cijenio kod izrade nalaza i mišljenja da niti jedna građevina na predmetnim nekretninama nije legalizirana.

31. Tijekom postupka na ročištu 4. prosinca 2025. sud je zatražio od sudskog vještaka građevinske struke ĐČ da vrijednost ulaganja u predmetnu kuću iskaže što je vještak iskazao u nalazu i mišljenju i dopunskom očitovanju, a što je iskazao prema građevinskoj vrijednosti iskaže i na način kako je iskazao vrijednost izgrađenih pomoćnih objekata čiju građevinsku vrijednost je također iskazao u nalazu i mišljenju a potom iskazao i u očitovanju od 11. ožujka 2020. s stranice 104 spisa gdje je iskazao tržišnu vrijednost pomoćne zgrade.

32. Sudski vještak građevinske struke postupajući po gore navedenom traženju suda u očitovanju od 8. prosinca 2025. navodi kao i u dotadašnjem tijeku postupka da glavna zgrada – obiteljska kuća ima sadašnju vrijednost od 266.240,00 kn što umanjuje za 70.000,00 kn (umanjenje vrijednosti zbog nedostataka i štete od 45.000,00 kn, umanjenje vrijednosti zbog nedozvoljene gradnje od 15.000,00 kn i troškovi ozakonjenja obiteljske kuće 10.000,00 kn) te dobiva iznos od 196.240,00 kn, za pomoćne zgrade navodi kao i u ranijim očitovanjima da imaju sadašnju vrijednost 188.325,00 kn što umanjuje za 60.000,00 kn (umanjenje vrijednosti zbog nedostataka i šteta od 40.000,00kn, umanjenje vrijednosti zbog nedozvoljene gradnje od 15.000,00 kn i troškovi ozakonjenja pomoćne zgrade od 5.000,00 kn) te dobiva iznos od 128.325,00 kn, potom je sadašnju vrijednost koja je umanjena zbrajao sa vrijednošću zemljišta u iznosu od 50.300,00 kn te je dobio ukupnu privremenu/preliminarnu vrijednost od 374.865,00 kn, nakon čega utvrđuje tržišnu vrijednost glavne zgrade- obiteljske kuće bez ulaganja u iznosu od 93.017,00 kn ili zaokruženo u eurima 12.300,00 eura, tržišnu vrijednost ulaganja u kuću utvrđuje u iznosu od 103.223,00 kn ili u eurima zaokruženo 13.700,00 eura, potom utvrđuje tržišnu vrijednost pomoćne zgrade u eura u iznosu od 17.000,00 eura zaokruženo i tržišnu vrijednost zemljišta u iznosu od 6.700,00 eura zaokruženo što daje ukupnu vrijednost u iznosu od 49.700,00 eura zaokruženo.

33. Na očitovanje vještaka od 8. prosinca 2025., tužitelj na ročištu od 14. travnja 2026. navodi da se istom protivi u cijelosti jer ostaje kod svih prigovora koje je iznio na nalaz i mišljenje te navodi da s obzirom da je imao primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka ne može prihvatiti ni vrijednosti koje je vještak iskazao u dopuni nalaza i mišljenja jer nisu uzeta u obzir sva ulaganja.

34. Tuženik očitujući se na dopunu nalaza i mišljenja od 8. prosinca 2025. navodi da nije bilo potrebno provoditi dopunu vještačenja budući da tužitelj kao suvlasnik temeljem čl. 41. ZV-a zajedno sa ostalim suvlasnicima upravlja zajedničkom stvari a ulaganja predstavljaju izvanredne poslove o čemu su se suvlasnici trebali odlučiti jednoglasno uslijed čega tužitelj nije savjestan, slijedom čega nije moglo doći do povećanja njegovog suvlasničkog dijela, poziva se pritom na svoje očitovanje s ročišta od 4. prosinca 2025. i na sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-1040/05 i Rev-1052/04, a opreza radi ističe prigovor zastare.

35. Nesporno je da je sudski vještak pristupio na ročište od 14. travnja 2026. kada je ostao kod nalaza i mišljenja u cijelosti te da stranke na tom ročištu nisu imale dodatnih pitanja za saslušanog sudskog vještaka.

36. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka u cijelosti, s obzirom da je vještak odgovorio na sve primjedbe i upite, a pri tom je postupao u skladu s rješenjem o vještačenju i pravilima struke, tako da je mogao izvršiti procjenu predmetnih nekretnina bez obzira što je riječ o nezakonito izgrađenim građevinama koje se mogu legalizirati, na koji način je sudski vještak otklonio primjedbe tuženika, također je sudski vještak otklonio primjedbu tužitelja u odnosu na vrijednost građevinskog zemljišta obrazloživši da je uzeo u obzir mjesne prilike i pravila struke, te je otklonio i primjedbe tužitelja da nije uzeo u obzir sva njegova ulaganja, koje primjedbe sud smatra neosnovanim jer je sudski vještak radi izrade nalaza i mišljenja obavio očevid na licu mjesta.

37. Materijalno pravo koje treba primijeniti u odnosu na tužiteljeva ulaganja, polazeći od odredbe članka 388. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'', broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14- dalje ZV), po kojoj se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka, s obzirom na vrijeme kada je tužitelj vršio ulaganja u predmetnu nekretninu (1970. godine), jeste Opći građanski zakonik (OGZ) koji se primjenjuje kao pravna pravila na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine (''Narodne novine'', broj 173/91).

38. U OGZ-u o stjecanju prava vlasništva građenjem i to u njegovom § 417. stoji: Ako tko na svojoj zemlji podiže kakvu zgradu, i tuđu građu je na to upotrebio, zgrada ostaje vlasnost njegova; ali i sam pošteni gradilac, ako građu nije nabavio po kojem god od načina navedenih u čl. 367. dužan je platiti oštećeniku vrijednost građe po općenoj cijeni; a nepošteni gradilac platit će mu je po najvišoj cijeni, i vrh toga naknadit će mu svaku inu štetu, dok u § 418. stoji: Nasuprot, ako je tko gradio od svoje građe na tuđem zemljištu, bez znanja i protiv volje vlasnika, zgrada pripada vlasniku zemljišta. Pošteni gradilac može iskati naknadu troškova potrebnih i korisnih; a s gradiocem nepoštenim postupa se kao s onim koji bez naloga obavlja tuđe poslove. Ako je vlasnik zemljišta znao za građenje, pa ga nije odmah zabranio gradiocu poštenomu, ne može on iskati za zemljište nego općenu cijenu, te u § 419. stoji: Ako je zgrada podignula na tuđem zemljištu i s tuđom građom, vlasnost zgrade pripada i u ovom slučaju vlasniku zemljišta. Među ovim i gradiocem nastaju ista prava i obveze, koje su ustanovljene u prednjem paragrafu; i gradilac po kakvoći svoje poštene ili nepoštene namisli, ima naknaditi prijašnjem vlasniku građe općenu ili najvišu cijenu njezinu.

39. U ovom konkretnom slučaju je riječ o građenju na nekretnini u suvlasništvu tužitelja i njegove sestre, a sada u suvlasništvu njegove nećakinje, te proizilazi da su i graditelj i suvlasnik bili nesavjesni, tužitelj kao graditelj je znao da nije samovlasnik na predmetnim nekretninama, a njegova sestra LČ kao suvlasnik je znala za gradnju te se tome nije protivila (nije se mogao prihvatiti iskaz tužene da se njezina majka protivila gradnji jer suprotno proizilazi iz ostalih provedenih dokaza), tako da se u ovom slučaju koji nije uređen OGZ-om, a niti pravnim pravilima imovinskog prava, treba cijeniti da je graditelj savjestan a drugi suvlasnik ne savjestan, s tim da ulaganjem u zajedničku nekretninu se ne mogu povećavati suvlasnički omjeri bez pristanka ostalih suvlasnika osim ako bi se radilo o takvim ulaganjima kojima bi se izmijenio identitet suvlasničke stvari (stav izražen u odluci VSRH Rev-2598/86 od 2. lipnja 1987.).

40. Predmetnim ulaganjima tužitelj promijenio identitet nekretnine s obzirom da je 70-ih godina prošlog stoljeća adaptirao i rekonstruirao kuću čija vrijednost je prije ulaganja iznosila 12.300,00 eura a ulaganja u kuću su iznosila 13.700,00 eura dakle ulaganja su iznosila više nego vrijednost kuće do ulaganja, te s obzirom da je izgradio pomoćne zgrade na mjestu ranije postojećih starih pomoćnih zgrada, čija sadašnja tržišna vrijednost iznosi 17.000,00 eura, a koji objekti se nalaze na zemljištu vrijednosti 6.700,00 eura.

41. S obzirom na gore navedeno temeljem § 418 OGZ-a, tužitelj ostvaruje pravo na stvarnopravni zahtjev a ne na obveznopravni zahtjev kako to navodi tužena koja ujedno ističe i prigovor zastare a stvarnopravni zahtjev ne zastarijeva radi čega je ovaj prigovor neosnovan.

42. Matematički izraženo uz primjenu metode zaokruživanja proizilazi da vrijednost ulaganja tužitelja u odnosu na vrijednost cjelokupnih nekretnina iznosi 62% (30.700,00 eura podijeljeno sa 49.700,00 eura), na temelju čega bi tužitelj na predmetnim nekretninama imao suvlasnički dio od 81/100 dijela, a tužena suvlasnički dio od 19/100 dijela, međutim tužitelju je ranijom presudom već pravomoćno dosuđen dio tužene od 34/100 dijela, radi čega mu je ovom presudom valjalo dosuditi daljnjih 28/100 dijela tužene, tako da bi tužitelj temeljem ranije donese ovršne isprave – presude i ove presude stekao uvijete za upis svog prava suvlasništva od 81/100 dijela.

43. S obzirom na gore navedenom djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev s osnova ulaganja u predmetne nekretnine, a tužitelj u konkretnom slučaju s obzirom na sve gore navedeno ne ostvaruje pravo da mu predmetne nekretnine pripadnu u cijelosti, s obzirom da je ulaganja vršio u nekretninu koju je imao u suvlasništvu a ne na nekretnini u isključivom vlasništvu druge osobe.

44. Radi izloženog presuđeno je kao u izreci.

45. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 2., a u svezi sa čl. 155. st. 1. ZPP-a, uspjeh tužitelja iznosi 81%, s obzirom da je tužena osporavala i osnov zahtjeva, te se vodilo računa o postavljenom tužbenom zahtjevu i uspjehu dokazivanja, dok je uspjeh tužene 19%.

45.1. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23) i to prema priloženom troškovniku za sastav tužbe (Tbr. 7/1- 100 bodova), zastupanja na ročištima od 4. ožujka 2025., 2. lipnja 2025., 23. listopada 2025. i 4. prosinca 2025. na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari (Tbr. 9/1-100 bodova za svako ročište), te trošak pristupa njegovog punomoćnika na ročište od 15. listopada 2024. koje je odgođeno prije upuštanja u raspravljanje (Tbr. 9/5-25 bodova) te mu je priznat trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije (Tbr. 10/5-100 bodova) i trošak sastava revizije (Tbr. 10/5-100 bodova).

45.2. Uzimajući u obzir vrijednost jednog boda od 2,00 eura i uvećano za 25% PDV-a, trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku iznosi 1.812,50 eura.

45.3. Tužitelju se nije mogao priznati zatraženi trošak pristupa njegovog punomoćnika na ročište na kojem se objavljuje presuda budući da na navedeno ročište nije pristupio.

45.4. Također mu je priznat trošak građevinskog vještačenja u iznosu od 300,00 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u plaćenom iznosu od 53,09 eura temeljem Tbr. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" 37/23 u daljem tekstu Uredba) a u svezi s čl. 7. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" 118/18 i 51/23 u daljem tekstu ZSP) i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu 53,09 eura temeljem Tar. br. 2. Uredbe a u svezi s čl. 7. toč. 3. ZSP-a, tako da ukupno priznat trošak tužitelja iznosi 2.218,68 eura.

45.5. Od gore navedenog priznatog iznosa tužitelju se moglo dosuditi 62% s obzirom da je od postotka uspjeha tužitelja oduzet postupak uspjeha tužene (81%- 19%), stoga je tuženoj naloženo da tužitelju na ime troškova parničnog troška isplati iznos od 1.375,58 eura.

46. Temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a tužitelju je na dosuđeni parnični trošak dosuđena i zatezna kamata od dana donošenja odluke s obzirom da je tužitelj postavio zahtjev za naknadom ovog troška.

47. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci.

U Županji, 28. svibnja 2026.

Sudac

Anica Pastović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana, od dana primitka iste.

Žalba se predaje putem ovog suda pisana u tri primjerka.

Obavijest:

1. Hrvoje Miličević, odvjetnik u Županji,

2. Krunoslav Gloković, odvjetnik u Županji.