REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-355/202432

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Dini Jellin, u pravnoj stvari tužitelja Druga fundacija SPV d.o.o., OIB 25132169807, Lonjička ulica 2A, Zagreb, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva ŽUPAN & ANTUNOVIĆ d.o.o., Zagreb, protiv tuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., OIB: 87939104217, Zagreb, Jurišićeva 4, kojeg zastupa punomoćnik Ivo Šućur, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon javne, glavne rasprave zaključene 14. svibnja 2026., u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 28. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., OIB: 87939104217, Zagreb, Jurišićeva 4, naknaditi tužitelju Druga fundacija SPV d.o.o., OIB 25132169807, Lonjička ulica 2A, Zagreb, iznos od 3.357,34 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 14. lipnja 2023. do isplate po stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a u slučaju promjene po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 6.726,35 EUR sa zateznim kamatama kao i zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 3.357,34 EUR od 1. siječnja 2008. do 13. lipnja 2023. te zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 3.357,34 EUR koja teče od 14. lipnja 2023. do isplate po stopi iznad stope dosuđene t. I. izreke presude do stope koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 595,00 EUR sa zateznim kamatama od 28. svibnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 EUR sa zateznim kamatama od 28. svibnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 4.341,07 EUR sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

VI. Odbija se dio zahtjeva tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 3.780,00 sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

i

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je povučen manifestacijski zahtjev od 14. lipnja 2023.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 14. lipnja 2023. navodi da su pravni prednik tužitelja ĆZ, kao korisnik kredita i tuženik, kao davatelj kredita 31. siječnja 2008. sklopili ugovor o kreditu br. 18073413840. Navedenim ugovorom o kreditu je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje korisniku kredita kredit u iznosu od 90.000,00 CHF u protuvrijednosti u kunama. Ugovorom o kreditu ugovorena je promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula vezana na švicarski franak, bez jasnih parametara po kojima bi tužitelj mogao biti obaviješten i imati saznanja o konkretnim stopama i tečaju koji će se primjenjivati pri obračunu mjesečnih anuiteta, niti je mogao utjecati ili pregovarati s tuženikom, pa su se tako i kamatna stopa i tečaj za vrijeme trajanja ugovornog odnosa više puta mijenjani na štetu korisnika kredita. Poziva se na presudu ovog suda, posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., a koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. Poziva se na načelo savjesnosti i poštenja i jednake vrijednosti činidaba te Zakon o zaštiti potrošača. Objašnjava da se zapravo radi o kunskom kreditu koje je samo knjigovodstvo tuženika iskazalo kao kreditiranje u švicarskim francima. Korisnik kredita je kreditiran u kunama i sam kredit mu je isplaćen u kunama. U ugovoru stoji da se radi o kunskoj protuvrijednosti ali jedina valuta o kojoj su korisnik kredita i tuženik dogovarali bila je kuna. Troškove obrade kredita naplaćeni su u kunama. Svi popratni troškovi u vezi kredita naplaćeni su u kunama. Tuženik je procjenu kreditne sposobnosti korisnika kredita vršio u kunama. Tuženik je sredstva za kredit povukao iz depozita građana s kojima je raspolagao te zbog ovog kredita nije imao niti jedan franak. Tuženik je povrat kredita vezao uz kretanje CHF na svjetskom monetarnom tržištu, a pritom korisnika kredita nije niti izvijestio, niti upozorio da sudjeluje u visoko složenom financijskom poslu. Radi se o anuitetnoj otplati, a što znači da korisnik kredita u prvim godinama kredita otplaćuje uglavnom kamate, što je dodatno omogućilo tuženiku da jednostranim i nezakonitim povećanjem kamata povećava obvezu korisnika kredita dok je sama glavnica rasla zbog činjenice jer je bila vezana uz CHF, a čiji je tečaj rastao. Poziva se čl. 295. i 296. Zakona o obveznim odnosima. Ističe da se radi o unaprijed sastavljenom ugovoru po principu uzmi ili ostavi, odnosno tipskom ili adhezijskom ugovoru. Navodi da je korisnik kredita s tuženikom zaključio i dodatak 9. veljače 2016. Objašnjava da je cilj Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju bio izjednačiti korisnike kredita u švicarskim francima s korisnicima kredita u valuti EUR. Time je tuženik napravio projekciju kredita kao da je kredit otpočetka bio u EUR, obračunavao je promjenjivu kamatnu stopu koja se primjenjivala na eurske kredite i taj fiktivni plan otplate zatvarao sa stvarnim uplatama koje je korisnik kredita učinio do tada te je na taj način utvrđivao je li potrošač pretplatio što po kreditu ili ostao što dužan dok se nastala preplata nije vraćala potrošaču već se koristila za podmirenje budućih obveza po konvertiranom kreditu. Korisnik kredita morao je prihvati dodatak u roku od 30 dana po čl. 19.e st. 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Zaključuje da korisnik kredita nije obeštećen za pretplatu nastalu uslijed jednostrano promijenjene kamatne stope i valutne klauzule, a zbog čega ima pravo na povrat svih preplaćenih iznosa. Tužitelj objašnjava da u ovom predmetu potražuje povrat preplaćenih iznosa po osnovi valutne klauzule. Nadalje, ističe da je s korisnikom kredita sklopio ugovor o ustupu tražbine. Nije u mogućnosti odrediti tužbeni zahtjev jer ne raspolaže s potrebnim ispravama dok i nakon pribave potrebnih isprava nužno je provesti financijsko-knjigovodstveno vještačenje. Stoga se tužitelj obratio tuženiku sa zahtjevom za dostavom ugovorne dokumentacije ali od tuženika nije primio traženu dokumentaciju. Objašnjava da je tuženik dužan čuvati isprave 11 godina nakon isteka poslovnog odnosa po Zakonu o kreditnim institucijama. Slijedom iznesenog, postavlja manifestacijski zahtjev po čl. 186.b st. 3. Zakona o parničnom postupku. Predlaže da sud naloži tuženiku da naknadi tužitelju novčanu tražbinu sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, a koju novčanu tražbinu će s pojedinim iznosima odrediti kada tuženik dostavi isprave iz manifestacijskog zahtjeva te nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da je tužba nerazumljiva. Ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Navodi da tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe jer je s tuženikom sklopio dodatak ugovoru o kreditu po Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Osporava osnov i visinu. Osporava da bi se ugovorom o ustupu mogla prenositi tražbina iz ovog predmeta. Poziva se na čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima te objašnjava da se radi o strogo osobnoj tražbini. Ističe da tužitelj nije potrošač. Poziva se na Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Navodi da je zakonodavac zbog porasta tečaja i kamatne stope intervenirao na način da je donio navedeni Zakon s ciljem uspostavljanja ravnoteže između ugovornih strana. Svrha je tog Zakona bila izjednačiti položaj dužnika s kreditima u CHF s položajem dužnika koji su imali kredite od početka denominirane u EUR. Poziva se na čl. 19.c Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju kojom je propisano da konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran te propisuje način izračuna. Nakon stupanja na snagu navedenog Zakona ugovorne strane ne mogu na temelju instituta stečenog bez osnove potraživati isplate. Naime, vraćanje preplate određeno je navedenim Zakonom, odnosno dodatkom koji je sklopljen na temelju Zakona. Time je korisnik kredita već restituiran. Poziva se na odredbe dodatka. Objašnjava da je pretplata korištena za otplatu anuiteta. Dodatak je u cijelosti usklađen sa zakonskim odredbama i propisanom metodologijom obračuna konverzije. Korisnik kredita je sklapanjem dodatka izrazio svoju volju da se odnosi među strankama reguliraju upravo na način kako je to sadržano u dodatku. Korisnik kredita nije bio obvezan prihvatiti konverziju i sklopiti dodatak. Prihvaćanjem tužbenog zahtjeva izgubila bi se svrha intervencije zakonodavca. Na taj način ispalo bi da se navedeni Zakon ne primjenjuje. Odredbe ugovor o kreditu su jasne, razumljive i lako uočljive. U slučaju da sud odluči provoditi vještačenje, tuženik predlaže da vještak uzme u obzir i tzv. negativne vrijednosti. Osporava svojstvo potrošača tužitelju i korisniku kredita. Ističe prigovor zastare. Ističe prigovor radi prebijanja u iznosu od 680,38 EUR / 5.156,29 kn sa zateznim kamatama, a koji iznos je u konverziji priznata pretplata. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev, kao neosnovan.

3. Tužitelj u podnesku od 14. studenog 2023. navodi da se Nova hrvatska banka d.d. pripojena Hrvatskoj poštanskoj banci d.d.. ističe da je s korisnikom kredita sklopio ugovor o ustupu te je obavijestio tuženika o navedenom ugovoru. Poziva se na čl. 80. st. 1., čl. 82. i čl. 84. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Navodi da iz ugovora o kreditu proizlazi da se radi o potrošaču. Osporava prigovor zastare. S navedenim u vezi, poziva se na odluku Vrhovnog sud RH, posl. br. Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018. Također, poziva se na presudu Suda EU br. C-472/20 u kojem je sud zauzeo stav da nacionalni sud u slučaju kada ugovor zbog ništetnosti glavnog predmeta ne može opstati mora uspostaviti stanje kao da ugovora nije niti bilo, drugim riječima mora proglasiti takav ugovor ništetnim, a ako bi posljedice ništetnosti bile štetne za potrošača, onda najviši nacionalni sud mora izuzećem ništetnih ugovornih odredbi omogućiti opstanak ugovora uz vraćanje svih koristi koje je nepoštena banka imala. U toj presudu sud zauzima stav da interesi potrošača moraju biti zaštićeni. Poziva se na čl. 296. st. 1. i 3., čl. 322., čl. 327. st. 1. i čl. 329. st. 1. Zakona o obveznim odnosima te čl. 59., čl. 81. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača. Potpisivanjem dodatka nije riješeno pitanje spornih odredbi ugovora u kojima se ugovarala promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula. Dodacima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata već se uređuje pitanje kamatne stope nakon sklapanja dodataka. Konverzija se odnosi isključivo na ugovorne obveze proizašle iz ugovora o kreditu, a niti jedna odredba Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ne širi primjenu konverzije na druge, izvanugovorne odnose među strankama. Na ovaj predmet ne mogu se primijeniti zaključci iz oglednog postupka Gos-1/2019 od 4. ožujka 2020. Poziva se na rješenje Vrhovnog suda RH posl. br. Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. I u oglednom postupku zauzet je stav da tužitelj ima pravni interes za podnošenje kondemnatornog zahtjeva i u slučaju konverzije. Sklapanjem dodatka o konverziji tuženik je korisniku kredita priznao samo manji dio preplate ali nije izvršio potpunu restituciju na koju tužitelj ima pravo prema presudi Suda EU br. C-118/17. Sklapanjem dodatka nije prestala izvanugovorna odgovornost tuženika na ime vraćanja stečenog bez osnove. Suprotnim postupanjem potrošač s konvertiranim kreditom diskriminiran je u odnosu na potrošače koji nisu konvertirali kredit.

4. Podneskom od 18. ožujka 2025. (listovi 248. – 252. spisa) tužitelj je, nakon provedenog vještačenja, postavio određen tužbeni zahtjev na način da je pojasnio da na ime razlike između anuiteta po osnovi valutne klauzule potražuje iznos od 10.083,69 EUR sa zateznim kamatama na pojedinačno specificirane iznose.

5. Tijekom postupka sud je pročitao ugovor o kreditu sklopljen između Volksbank d.d. i ĆZ od 31. siječnja 2008. (listovi 12. – 26. spisa), ugovor o ustupu/prijenosu tražbine od 10. lipnja 2023. (listovi 27. – 32. spisa), aneks ugovoru o o kreditu (listovi 33. – 37. spisa), obavijest o ustupu tražbine (list 48. spisa), obavijest o preuzimanju tražbine, zahtjev za dostavom dokumentacije, prijedlog izvansudske nagodbe (list 49. spisa), ovjerenu pisanu izjavu svjedoka ĆZ od 15. svibnja 2024. (listovi 199. - 201. spisa) te nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Petre Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. od 19. veljače 2026. (listovi 219. 241. spisa).

6. Sud je, također, pročitao i cjelokupnu sudsku praksu, koja prileži spisu, a koja djeluje snagom svoje pravne argumentacije.

7. Raspravnim rješenjem od 14. svibnja 2026. (list 334. spisa) sud je odbio preostale predložene, a neizvedene dokazne prijedloge, kao nevažne, radi utvrđenja odlučnih činjenica te jer je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri bilo razjašnjeno za donošenje meritorne odluke.

8. Ocjenom izvedenih dokaza, na temelju odredbe iz čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje u tekstu: ZPP) sud je zaključio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 10.083,69 EUR po osnovi preplata po ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli u CHF i jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu, sklopljenog između pravnog prednika tužitelja i korisnika kredita ĆZ te davatelja kredita, pravnog prednika tuženika, br. 312418 od 31. siječnja 2008.

10. Između stranaka nije sporno da je Hrvatska poštanska banka d.d. pravni sljednik davatelja kredita. Volksbank d.d. Nije sporno da su pravni prednik tužitelja, odnosno korisnik kredita ĆZ i davatelj kredita, ovdje tuženik sklopili ugovor o kreditu br. 312418 od 31. siječnja 2008. kojim ugovorom je tuženik, kao davatelj kredita, korisniku kredita odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 90.000,00 CHF obračunato po srednjem tečaju tuženika važećem na dan plaćanja kredita (listovi 12. - 23. spisa). Između stranaka nije sporno da je tuženik korisniku kredita odobrio kredit s valutnom klauzulom u CHF. Između stranaka nije sporno da je ugovorom o kreditu ugovorena promjenjiva kamatna stopa. Ujedno između stranaka nije sporno da je korisnik kredita s tuženikom sklopio dodatak navedenom ugovoru o kreditu od 9. veljače 2016. (listovi 33. - 37. spisa). Između stranaka nije sporno da je dodatak ugovoru o kreditu sklopljen na na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2015.

11. Sporno je ima li tužitelj pravni interes za podnošenje tužbe u ovome predmetu. Sporna je aktivna legitimacija. Sporno je je li tražbina korisnika kredita, odnosno pravnog prednika tužitelja prenosiva ili je strogo osobne naravi. Između stranaka je sporno je li mogao korisnik kredita prenijeti tražbinu na tužitelja. Među strankama je sporno ima li ugovor o cesiji sve potrebne elemente, odnosno je li u ugovoru o cesiji određena ili odrediva tražbina koja se prenosi. S navedenim u vezi, između stranaka je sporno je li ugovor o cesiji ništetan. Sporan je osnov i visina. Sporno je je li potraživanje tužitelja zastarjelo. Sporno je treba li tuženik platiti tužitelj iznos od u konačnici 10.083,69 EUR sa zateznim kamatama na ime stečenog bez osnove po ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli iz ugovora o kreditu. Sporno je je li korisnik kredita obeštećen time što je sklopio dodatak o konverziji. Sporan je tijek zateznih kamata.

12. Uvidom u ugovor o ustupu/prijenosu tražbine (cesija), koji je sklopljen između korisnika kredita, odnosno pravnog prednika tužitelja ĆZ i tužitelja od 10. lipnja 2023. (listovi 27. - 31. spisa) vidljivo je da je korisnik kredita, kao ustupitelj, ustupio tužitelju, kao primatelju, novčanu tražbinu prema tuženiku po osnovi ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu br. 312418 od 31. siječnja 2008.

13. Tuženik je obaviješten o ugovoru o cesiji od 10. lipnja 2023. i to dopisom korisnika kredita od istog dana (list 48. spisa) i dopisom tužitelja (list 49. spisa). Oba pismena tuženik je uredno zaprimio 14. lipnja 2023., a što proizlazi iz prijemnih štambilja tuženika na dopisima od 10. lipnja 2023.

14. Prema odredbi iz čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023. – dalje u tekstu: ZOO) vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga.

15. U ovom postupku tuženik neosnovano tvrdi da je tražbina pravnog prednika tužitelja strogo osobe naravi. Naime, radi se o tražbini ustupitelja, koji je potrošač, sukladno odredbi iz čl. 3. st. 1. t. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03., dalje u tekstu: ZZP/03), a koji je bio važeći u trenutku sklapanja ugovora o kreditu, dok je primatelj (ovdje tužitelj) pravna osoba (dakle, nije potrošač). Pritom je tražbina koje je predmet ustupa novčana tražbina, odnosno imovinsko-pravno potraživanje, koje nije strogo osobne naravi, neovisno o svojstvu ustupitelja, kao potrošača, a niti se narav takve tražbine protivi ustupu.

16. Zbog navedenog, a kako se radi o novčanoj tražbini koja se može ustupiti, suprotno svim osporavanjima tuženika, to valja zaključiti da je ugovorom o ustupu tražbine od 10. lipnja 2023. bilo dopušteno novčanu tražbinu pravnog prednika tužitelja prenijeti na tužitelja.

17. Zbog navedenog, a kako je tražbina, koja je predmet spora u ovoj pravnoj stvari, prenesena na tužitelja, to je tužitelj aktivno legitimiran nastupati u ovoj parnici, odnosno podnijeti tužbu protiv tuženika, suprotno neosnovano istaknutom prigovoru nedostataka aktivne legitimacije.

18. Nadalje, valja navesti da promjena u osobi vjerovnika ne utječe na identitet same tražbine, pa nije odlučno to što je ustupitelj bio potrošač, a primatelj (ovdje tužitelj) to nije. Naime, identitet tražbine ustupom nije promijenjen, a što proizlazi iz odredbe čl. 84. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da primatelj ima prema dužniku (ovdje tuženiku) ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

19. Iz ugovora o ustupu od 10. lipnja 2023. proizlazi da sklapanjem tog ugovora ustupitelj ĆZ prenosi na tužitelja sve tražbine prema tuženiku po ugovoru o kreditu br. 312418 od 31. siječnja 2008. i to po osnovi ništetnih odredbi navedenog ugovora o kreditu s naslova valute, kamata i svih plaćenih naknada. Također, tužitelj u cijelosti prima prenesene tražbine (čl. 2. st. 1. u vezi s čl. 1. ugovora o ustupu od 10. lipnja 2023.).

20. Iz navedenog sud zaključuje, da je tražbina koja se prenosi ugovorom o ustupu od 10. lipnja 2023. odrediva. Naime, radi se o novčanoj tražbini, odnosno o imovinsko pravnom zahtjevu po osnovi ništetnih odredbi na ime valute, kamate te plaćenih naknada, a sve iz ugovora o kreditu, sklopljenog između pravnog prednika tužitelja i tuženika.

21. Prema odredbi iz čl. 269. st. 1. ZOO-a objekt ugovorne obveze je činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju. Pritom po čl. 269. st. 2. ZOO-a činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odrede (čl. 272. st. 1. ZOO-a). Suprotno osporavanjima tuženika, ugovor o cesiji od 30. svibnja 2023. sadrži sve podatke s pomoću kojih se može odrediti činidba koja se prenosi između korisnika kredita i tužitelja. Zbog navedenog, ugovor o cesiji nije ništetan po čl. 270. st. 1. ZOO-a, a čime je takve prigovore tuženika valjalo otkloniti, kao neosnovane.

22. Zaključno, novčana tražbina potrošača (korisnika kredita ĆZ) na temelju potrošačkog ugovora (ugovora o kreditu br. 312418 od 31. siječnja 2008.) zadržava takvo svojstvo i nakon ustupa tražbine osobi koja nije potrošač, kao u ovom slučaju. To znači da se i u odnosu na tužitelja, kao primatelja, te tražbine i tuženika, kao dužnika, primjenjuju propisi koji se odnose na zaštitu potrošača, pa tako i pravomoćne presude u kolektivnom sporu za zaštitu potrošača, suprotno osporavanjima tuženika.

23. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. je, među ostalim, odlučeno:

"Utvrđuje se da je osmotužena S. d.d. u razdoblju od 01.06.2004. godine do 31.12.2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora osmotužena S. d.d. kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time osmotužena S. d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 01.06.2004. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10.09.2003. godine do 31.12.2008. godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom osmotužene S. d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora osmotužena S. d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku osmotužene S. d.d. o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time osmotužena S. d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima."

24. Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. je odlučeno:

"Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6., i 7. izreke i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja P. - H. S. U. Z. Z. P. za utvrđenje da su prvotuženik Z.B. d.d. u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008., drugotuženik P.B.Z. d.d. u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008., trećetuženik E.S.B. d.d. u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008., četvrtotuženik R.A. d.d. u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008., petotuženik H.A.A.B. d.d. u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008., šestotuženik O. d.d. u razdoblju od 1. rujna 2004. do 31. prosinca 2008. i sedmotuženik S.G.S.B. d.d. u razdoblju od 1. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

2. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u točki 8., dijelu točke 9. i u dijelu točke 10. izreke koji se odnosi na osmotuženika S2. d.d. i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja P. - H. S. U. Z. Z. P.

- za utvrđenje da je osmotuženik S2. d.d. u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo,

- za utvrđenje da je osmotuženik S2. d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom osmotuženika S2. d.d., o kojoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, te

- da sud naloži osmotuženiku S2. d.d. prekinuti s opisanim postupanjem i da mu zabrani takvo ili slično postupanje ubuduće.

II. Djelomično se odbijaju žalbe prvotuženika Z.B. d.d., drugotuženika P.B.Z. d.d., trećetuženika E.S.B. d.d., četvrtotuženika R.A. d.d., petotuženika H.A.A.B. d.d., šestotuženika O. d.d. i sedmotuženika S.G.S.B. d.d. kao neosnovane i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu točke 1. , 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojim se utvrđuje da su prvotuženik Z.B. d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., drugotuženik P.B.Z. d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., trećetuženik E.S.B. d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., četvrtotuženik R.A. d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., petotuženik H.A.A.B. d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., šestotuženik O. d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. i sedmotuženik S.G.S.B. d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

III. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu točke 9. i u dijelu točke 10. izreke i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da se prvotuženiku Z.B. d.d., drugotuženiku P.B.Z. d.d., trećetuženiku E.S.B. d.d., četvrtotuženiku R.A. d.d., petotuženiku H.A.A.B. d.d., šestotuženiku O. d.d. i sedmotuženiku S.G.S.B. d.d. naloži u potrošačkim ugovorima o kreditu prekinuti s korištenjem odredaba kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak i da im zabrani takvo ili slično postupanje ubuduće, kao neosnovan.

IV. Djelomično se odbijaju žalbe prvotuženika Z.B. d.d., drugotuženika P.B.Z. d.d., trećetuženika E.S.B. d.d., četvrtotuženika R.A. d.d., petotuženika H.A.A.B. d.d., šestotuženika O. d.d. i sedmotuženika S.G.S.B. d.d. i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu točke 9. i u dijelu točke 10. izreke kojom se u potrošačkim ugovorima o kreditima prvotuženiku Z.B. d.d., drugotuženiku P.B.Z. d.d., trećetuženiku E.S.B. d.d., četvrtotuženiku R.A. d.d., petotuženiku H.A.A.B. d.d., šestotuženiku O. d.d. i sedmotuženiku S.G.S.B. d.d. nalaže prekinuti s korištenjem odredaba kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s njihovim jednostranim odlukama, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, i kojima im se zabranjuje takvo ili slično postupanje ubuduće.

V. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u točki 11. izreke i sudi:

1. Tužitelj P. - H. S. U. Z. Z. P., prvotuženik Z.B. d.d., drugotuženik P.B.Z. d.d., trećetuženika E.S.B. d.d., četvrtotuženik R.A. d.d., petotuženik H.A.A.B. d.d., šestotuženik O. d.d. i sedmotuženik S.G.S.B. d.d. snose sami svoje parnične troškove.

2. Nalaže se tužitelju P. - H. S. U. Z. Z. P. naknaditi osmotuženiku S2. d.d. parnične troškove u iznosu od 5.000,00 kn (pettisuća kuna), u roku od osam dana.

3. Odbija se zahtjev osmotuženika S2. d.d. za naknadu parničnog troška za odgovor na tužbu."

25. Presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl.br. Revt- 249/2014 od 9. travnja 2015. je odlučeno:

"Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Revizije 1.- 7. tuženika se odbijaju kao neosnovane.

Svaki revident snosi svoje troškove revizijskog postupka.

4. 8. tuženiku se ne dosuđuju troškovi sastava odgovora na reviziju tužitelja."

26. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, br. U-III-2521/2015 od 13. prosinca 2016. djelomično je usvojena ustavnu tužbu Potrošača i ukinuta je odluku Vrhovnog suda u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu za sve banke i na 8. tuženu banku Sberbank d.d. u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, u preostalom dijelu ustavna tužba podnositelja Potrošača odbijena je te su ustavne tužbe sedam podnositelja banaka odbijene.

27. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-6632/17- 10 od 14. lipnja 2018., među ostalim, je odlučeno:

" Odbijaju se žalbe tuženika kao neosnovane i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013.

- u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke koji glasi: Utvrđuje se da su prvotuženik Z. B. d.d. u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008., drugotuženik P. B. Z. d.d. u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008., trećetuženik E. &. S. d.d. u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008., četvrtotuženik R. A. d.d. u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008., petotuženik A. B. d.d. (ranije: H. A.) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008., šestotuženik O. B. H. u razdoblju od 1. rujna 2004. do 31. prosinca 2008. i sedmotuženik S. B. d.d. (ranije: S. G.-S. B.) u razdoblju od 1. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima,

- u točki 8. izreke,

- u dijelu točke 9. izreke koji glasi: „Nalaže se svim tuženicima da prekinu s gore opisanim postupanjem“, i

- u točki 10. izreke.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u točki 11. izreke i sudi:

Svaka stranka snosi svoje troškove."

28. Nadalje, presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. je, među ostalim, odlučeno:

"II. Revizija prvo-sedmotuženih protiv drugostupanjske presude u dijelu (toč. 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke) kojim je utvrđeno da su te banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, sve suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 - dalje: ZZP/03) u razdoblju do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09 - dalje: ZZP), se odbijaju kao neosnovane.

III. Revizija osmotužene protiv drugostupanjske presude u dijelu (toč. 8. izreke) kojom je utvrđeno da je ta banka u određeno navedenom razdoblju povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak sve suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP/03 u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbi čl. 96. i čl. 97. ZZP, a koje povrede traju i dalje, kao i povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući ugovor o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem redovne kamatne stope koja je tijekom postojanja obveze po tim ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom osmotužene i njezinim drugim internim aktima, a bez da su prije i u vrijeme sklapanja tih ugovora osmotužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači pojedinačno o tome pregovarali i utvrdili parametre koji utječu na odluku o promjenjivoj stopi ugovorne kamate, čime je osmotužena postupila suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP/03 u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. na dalje suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. ZZP, te je naloženo osmotuženoj prekinuti s takvim postupanjem i zabranjeno takvo ili slično postupanje, se odbija kao neosnovana."

29. Ugovor o kreditu sklopljen je 31. siječnja 2008., dakle, u razdoblju kada je pravni prednik tuženik sklapao ugovore o kreditu denominirane u kunama sa valutnom klauzulom u CHF i sa jednostrano promjenjivom kamatnom stopom, pritom koristeći nepoštene i time posljedično ništetne odredbe, jer potrošače nije u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

30. Tužitelj se u tužbi poziva na pravno utvrđenje iz presude kojom su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava (čl. 502.a st. 1. ZPP-a). Zbog navedenog, ovaj sud je vezan za utvrđenja i odluku suda iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača – presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.

31. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP-a/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

32. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (čl. 81. st. 2. ZZP-a/03).

33. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (čl. 81. st. 4 ZZP- a/03).

34. Nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive (čl. 84. ZZP- a/03).

35. Nepoštena ugovorna odredba je ništava (čl. 87. ZZP-a/03).

36. Radi utvrđenja odlučnih činjenica je li sporna odredba ugovora o kreditu (o valutnoj klauzuli u CHF i jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi) bila razumljiva korisniku kredita, kao i je li korisnik kredita s djelatnikom tuženika pregovarao oko navedenih odredbi, sud je pročitao ugovor o kreditu, kao i odlučne činjenice radi li se o unaprijed formuliranom ugovoru, sud je pročitao ugovor o kreditu, ovjerenu izjavu svjedoka ĆZ te saslušao svjedoka ĆZ.

37. Nadalje, uvidom ugovor o kreditu br. 312418 od 31. siječnja 2008. (listovi 12. - 23. spisa) vidljivo je da je ugovor sklopljen između pravnog prednika tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika za iznos od 90.000,00 CHF, obračunato po kupovnom tečaju za devize pravnog prednika tuženika na dan korištenja kredita. Kamatna stopa je promjenjiva, na dan sklapanja ugovora je 4,90 %, a vezana je uz tromjesečni libor za CHF uvećan za troškove pribavljanja sredstava i maržu pravnog prednika tuženika. Namjena kredita je adaptacija kuće u [adresa] (čl. 2. ugovora o kreditu). Iz ugovora ne proizlazi da je kredit dan korisniku kredita, kao trgovcu. Iz ugovora ne proizlazi da je kredit dan radi obavljanja kakve trgovačke ili obrtničke djelatnosti, suprotno upiranjima tuženika (čl. 219. st. 1. u vezi s čl. 221.a ZPP-a). Takve navode potvrđuje i svjedok ĆZ, korisnik kredita, saslušan na glavnoj raspravi 17. listopada 2024. (listovi 204. i 205. spisa).

38. Iz pisane izjave svjedoka ĆZ od 15. svibnja 2024., ovjerene pred javnim bilježnikom 23. svibnja 2024. (listovi 199. – 201. spisa), proizlazi da svjedok navodi da je s tužiteljem sklopio ugovor o cesiji, da je s tuženikom sklopio ugovor o kreditu 31. siječnja 2008. za iznos od 90.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Takav kredit je uzeo jer je jedino mogao podići kredit s valutnom klauzulom u CHF zbog male kreditne sposobnosti. Nije bio obaviješten o promjenjivim kamatnim stopama i o valutnoj klauzuli. Nitko mu nije objasnio što znači da je kredit vezan uz stranu valutu i da mu je kamatna stopa promjenjiva. Nije shvaćao da rata kredita može toliko porasti. Tuženik ga nije upozorio da se mora posebno informirati o takvom kreditu. Nije dobio dovoljno informacija o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

39. Na glavnoj raspravi 17. listopada 2024. (listovi 204. i 205. spisa) sud je saslušao svjedoka ĆZ koji je rekao da je podigao kredit za adaptaciju svoje stare kuće. U toj kući i danas živi. Kuću nije koristio za poslovnu djelatnost, niti ju je iznajmljivao. Kredit mu je podigao jer su mu trebali novci. Ništa mu nije objašnjeno oko valutne klauzule u CHF i kretanja tečaja CHF. Ugovor je prije potpisivanja pročitao. Od pravnog prednika tuženika nije mogao dobiti nikakva objašnjenja. Ništa mu nije objašnjeno ni oko promjene kamatne stope. S pravnim prednikom tuženika nije mogao pregovarati oko pojedine odredbe ugovora o kreditu.

40. Sud je prihvatio iskaz svjedoka ĆZ jer je iskazivao sukladno pisanoj izjavi prethodno danoj, kao i ispravama u spisu čime je svjedok uvjerljiv i dosljedan.

41. Iz navedenog, sud je zaključio da sporne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF kao i o jednostranoj promjenjivoj valutnoj klauzuli nisu bile razumljive korisniku kredita, kao razumno dobro informiranom, razumno pažljivom i opreznom potrošaču, zbog čega je i u ovom konkretnom pravnom sporu valjalo primijeniti utvrđenja iz pravomoćne presude donesene u predmetu potrošačkog kolektivnog spora - dakle, valutna klauzula u CHF i jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi nisu potrošaču bile razumljive te se o navedenim odredbama nije pojedinačno pregovaralo što je uzrokovalo očitu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a slijedom čega je navedene odredbe nepoštene te i time ništave. Tuženiku valja navesti da zbog nedostatka dokaza sud nije ni mogao utvrditi suprotno (čl. 219. st. 1. u vezi s čl. 221.a ZPP-a).

42. Uvidom u dodatak ugovoru o kreditu br. 312418 od 31. siječnja 2008., koji je sklopljen 19. veljače 2016. (listovi 33. – 37. spisa, dalje u tekstu: dodatak) proizlazi da je između korisnika kredita i davatelja kredita, ovdje tuženika, sklopljen navedeni dodatak na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine, br. 102/2015 – dalje u tekstu: ZID ZPK). Ugovorne stranke su utvrdile da je ugovor o kreditu br. 312418 od 31. siječnja 2008. sklopljen za iznos od 90.000,00 CHF. Ujedno su ugovorne strane utvrdile da je pravni prednik tuženika dostavio izračun konverzije te je pravni prednik tužitelja prihvatio izračun konverzije i pristao sklopiti aneks. Nadalje, ugovorne strane su utvrdile da preplata iznosi 684,36 EUR / 5.156,29 kn. Preplata će se koristiti za sukcesivno namirivanje budućih anuiteta s valutnom klauzulom u EUR. Ugovorne stranke su utvrdile da preostala neotplaćena kredita iznosi 43.992,63 EUR. Kamatna stopa je promjenjiva. Stopa je 6,78 %, a sastoji se od parametara koji su određeni u izračunu. Aneksom je utvrđeno da je pravni prednik tuženika pravnom predniku tužitelja predao otplatnu tablicu, koja je sastavni dio aneksa. Od dana sklapanja aneksa kredit se otplaćuje u mjesečnim anuitetima koji iznose 435,62 EUR.

43. Sud je proveo financijsko vještačenje te je stalna sudska vještakinja Petra Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. sačinila nalaz i mišljenje od 19. veljače 2025. (listovi 219. – 238 spisa).

44. Iz nalaza i mišljenja od 19. veljače 2025. proizlazi da pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate do dana izračuna konverzije kredita nije mogao mijenjati tečaj, to ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita do dana izračuna konverzije kredita iznose 10.083,69 EUR. Ukupan iznos koji je tužitelj manje platio posljedično na pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita ukupno iznosi 1.368,90 EUR. Sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita do dana izračuna konverzije kredita slijedom promjene tečaja na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita, iznosi 9,18 EUR. Sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita do dana provođenja konverzije kredita, zbog promjene kamatne stope i tečaja na više i niže, u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita, iznosi 8.714,79 EUR i to zbog promjene kamatne stope 1.359,72 EUR, a zbog razlike između tečaja iznosi 10.074,51 EUR. Glavnica po kreditu u CHF, na temelju stvarnog otplatnog plana, uzevši u obzir početni tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita bi na dan konverzije iznosila 291.617,16 kn dok je konverzijom utvrđena glavnica u iznosu 327.186,78 kn. Razlika u iznosu nedospjele glavnice po konverziji u odnosu na glavnicu na temelju stvarnog otplatnog plana i tečaja iznosi 4.720,90 EUR. Prilikom izračuna konverzije tuženik je uzeo u obzir sve uplate koje je tužitelj izvršio u razdoblju od dana isplate kredita do dana konverzije te ih je preračunao na mogući anuitet pod pretpostavkom da je korisniku kredita bio odobren kredit u EUR, s početnom (promjenjivom) kamatnom stopom te je iskazao Dodatkom Ugovoru o kreditu manjak tužitelja na dan sklapanja dodatka aneksa u iznosu od 5.156,29 kn. Iznosi ukupno iskazane preplate za vrijeme otplate kredita u CHF, kao i iznosi utvrđene preostale glavnice za otplatu kredita u EUR kojim je po konverziji utvrđen višak u uplatama polaze od istih stvarnih uplata tužitelja za podmirenje obveze za anuitete u CHF uplatama u kn, ali su različite pretpostavke tužitelja i tuženika. Zatezne kamate na preplaćene mjesečne iznose obračunate do dana provođenja konverzije ukupno iznose 3.357,34 EUR.

45. Tužitelj se na nalaz i mišljenje očitovao u podnesku od 18. ožujka 2025. (listovi 248. – 252. spisa) te je naveo da nema prigovora i primjedbi. Postavio je određeni tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 10.083,69 EUR.

46. Vještakinja Petra Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. je sačinila dopunski nalaz i mišljenje od 25. ožujka 2026. (listovi 271. - 279. spisa) iz kojeg proizlazi da izračun zateznih kamata po mjesecima za pojedinačne iznose pretplate priznate po konverziji do dana izračuna konverzije, odnosno do 30. rujna 2015. iznose 3,96 EUR.

47. Tužitelj se na dopunski nalaz i mišljenje očitovao u podnesku od 21. travnja 2026. u kojem nije iznosio prigovore na nalaz i mišljenje te dopunski nalaz i mišljenje.

48. Tuženik se očitovao u podnesku od 27. travnja 2026. Naveo je da nema prigovore na matematičke izračune u nalazu i mišljenju. Ustrajao je kod prigovora radi prijeboja na iznos od 666,36 EUR. Istakao je prigovor radi prijeboja na iznos od 1.368,90 EUR. Ponovio je da tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe. Objasnio je da tužitelj nema pravo na preplaćene iznose bez da se takvi iznosi umanje za preplate priznate u konverziji. Konverzijom je tužitelj obeštećen u cijelosti.

49. Sud je održao glavnu raspravu 14. svibnja 2026. na kojem ni jedna od stranaka nije isticala prigovore na nalaz i mišljenje te dopunski nalaz i mišljenje (listovi 334. i 335. spisa).

50. S obzirom na to da stranke nisu iznosile prigovore na nalaz i mišljenje, kao i na dopunski nalaz i mišljenje, dok je nalaz i mišljenje te dopunski nalaz i mišljenje sačinjen profesionalno, detaljno i obrazloženo te provjerljivo, to sud na temelju odredbe iz čl. 492.c st. 3. ZPP-a, nije pozivao stalnu sudsku vještakinju na usmeno iznošenje nalaza i mišljenje.

51. Na temelju odredbe iz čl. 3. Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", br. 102/2015 – dalje u tekstu: ZID ZPK/15) navedeni Zakon je stupio na snagu 30. rujna 2015.

52. Navedenim Zakonom u Zakonu o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, br. 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15. i 78/15.) iza čl. 19.. dodana je glava IV.a naslovi iznad članaka i čl. 19.a do 19.i te glava IV.b i čl. 19.j do 19.l koji glase:

»IV.a KONVERZIJA KREDITA DENOMINIRANIH U CHF I DENOMINIRANIH U KUNAMA S VALUTNOM KLAUZULOM U CHF

Predmet konverzije

(1) Ovom glavom uređuju se obveze vjerovnika i potrošača:

– u postupku konverzije kredita denominiranih u CHF u kredite denominirane u EUR,

– u postupku konverzije kredita denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR i

– u postupku konverzije tražbine nastale zbog prestanka ugovora o kreditu iz podstavaka 1. i 2. ovoga stavka iz tražbine denominirane u CHF u denominiranu u EUR odnosno iz tražbine denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF u denominiranu u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

(2) Odredbe ove glave primjenjuju se na kredite denominirane u CHF i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF, bez obzira na vrstu i namjenu, u kojima dužnikova obveza iz kredita ili obveza vraćanja primljenog nastala zbog prestanka ugovora o kreditu nije ispunjena ili prisilno ostvarena.

(3) Odredbe ove glave ne primjenjuju se na kredite iz stavka 2. ovoga članka za koje je do dana stupanja na snagu ovoga Zakona provedena konverzija kredita iz CHF u drugu valutu ili kune ili valutne klauzule u CHF u drugu valutnu klauzulu ili kune i na kredite denominirane u CHF i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF i na kredite denominirane u CHF i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF kod kojih je dužnikova obveza ispunjena ili prisilno ostvarena.

(4) Iznimno od članka 3. stavka 1. točke a) ovoga Zakona, odredbe ove glave primjenjuju se i na ugovore o kreditu koji obuhvaćaju ukupan iznos kredita veći od 1.000.000,00 kuna.

(5) U smislu ove glave vjerovnik je i osoba na koju je prenesena tražbina iz obveznih odnosa navedenih u stavku 1. ovoga članka.

Načelo konverzije kredita

Članak 19.b

Konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

Način izračuna konverzije kredita

Članak 19.c

(1) Konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način da se:

1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,

2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF,

3. početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s točkama 1. i 2. ovoga stavka, i na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta,

4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz točke 3. ovoga stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate,

5. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka veći od ukupnog iznosa obroka ili anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka smatra preplatom koja se:

– ako iznos preplate ne prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, koristi za namirenje budućih obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR koji će dospjeti na način da se sukcesivno kod plaćanja budućeg obroka odnosno anuiteta koji će dospjeti iznos do najviše 50% dospjelog obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR namiri preplatom, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, pri čemu ako iznos preplate prelazi više od 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vjerovnik i potrošač sporazumom definiraju način iskorištavanja iznosa preplate iznad 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR,

– ako iznos preplate prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vraća potrošaču od strane vjerovnika u roku od 60 dana od datuma prihvata konverzije od strane potrošača,

Iznos preplate iz ove točke preračunava se u kune po tečaju na dan 30. rujna 2015. i na njega vjerovnik nije dužan obračunati kamatu niti tečajnu razliku, već njih snosi potrošač.

6. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka manji od ukupnog iznosa obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka, namiri vjerovniku od strane potrošača sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača, a obveze po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR nastave ispunjavati od strane potrošača,

7. iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015., kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno točki 3. ovoga stavka i uplaćenih iznosa utvrđenih sukladno točki 4. ovoga stavka, pri čemu iznos preplate utvrđen u točki 5. ovoga stavka ne umanjuje iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR, a manje uplaćeni iznos utvrđen u točki 6. ovoga stavka namiruje se sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača,

8. učinak konverzije utvrdi kao razlika:

– stanja neotplaćene glavnice u CHF i valutnoj klauzuli u CHF evidentirane u poslovnim knjigama vjerovnika na dan 30. rujna 2015. izračunata u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na dan 30. rujna 2015., a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se ograničenje tečaja iz članka 11.d ovoga Zakona odnosi na obroke odnosno anuitete u CHF i valutnoj klauzuli u CHF koji dospijevaju do isteka roka ograničenja iz članka 11.d ovoga Zakona i

– iznosa neotplaćene glavnice iz točke 7. ovoga stavka.

(2) Stavak 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuje se i na izračun obveze vraćanja primljenog nastale zbog prestanka ugovora o kreditu pri čemu se konverzija provodi na dan 30. rujna 2015. odnosno na dan prestanka ugovora o kreditu.

Članak 19.f

Razlika između uplaćenog iznosa u prijelaznom razdoblju i iznosa za uplatu po obroku odnosno anuitetu u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđenom novim otplatnim planom iz članka 19.c stavka 1. točke 3. ovoga Zakona utvrdit će se prilikom dospijeća prvog sljedećeg anuiteta odnosno obroka u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR novog otplatnog plana iz članka 19.c stavka 1. točke 3. ovoga Zakona te će se tako utvrđena razlika smatrati preplatom iz članka 19.c stavka 1. točke 5. ovoga Zakona ili manje uplaćenim iznosom iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ovoga Zakona.

Članak 19.e stavak 6.

Ako potrošač ne prihvati izračun konverzije kredita ili ne sklopi s vjerovnikom sporazum iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ovoga Zakona, otplata kredita nastavlja se prema važećim ugovorenim uvjetima i sukladno odredbama ovoga Zakona.

Članak 19.j

(1) Ako je ugovor o kreditu sklopio vjerovnik, odnosno kreditni posrednik koji nema odobrenje za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja, odnosno za posredovanje pri potrošačkom kreditiranju, ugovor je ništetan.

(2) U slučaju postojanja obveze vraćanja primljenog iz stavka 1. ovoga članka potrošač je na primljeni iznos dužan platiti kamate od dana pravomoćnosti odluke kojom se utvrđuje ništetnost.

53. Prema odredbi iz čl. 49. st. 5. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 41/14 i 110/15 – dalje u tekstu: ZZP), koji je važio u trenutku kada je na snagu stupio ZID ZPK/15, odredbe te glave ZZP-a ne primjenjuju se na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne prirode, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku.

54. Nadalje, prema odredbi iz čl. 4. st. 1. ZZP-a ako su odredbe toga Zakona u suprotnosti s odredbama zakona kojima se uređuju pojedina upravna područja, a koji su usklađeni s pravnom stečevinom Europske unije, na odnose između potrošača i trgovca primarno se primjenjuju odredbe tih posebnih propisa. Ako posebnim zakonima iz st. 1. toga čl. ili tim Zakonom nije drugačije određeno, na obvezno pravne odnose između potrošača i trgovca primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim odnosima.

55. Slijedom iznesenog, valja zaključiti da je ZID ZPK/15 specijalni zakon u odnosu na Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 41/14 i 78/15 – dalje u tekstu ZZP) i ZOO. Sva tri pravna propisa istog su pravnog ranga. Stoga valja zaključiti da treba prvenstveno primijeniti odredbe specijalnog ZID ZPK/15. U slučaju da odredbama ZID ZPK/15 nije drugačije propisano, primjenjuju se odredbe ZZP-a, a koje potom upućuju na primjenu odredbi ZOO-a.

56. S navedenim u vezi, poštenost dodatka ugovoru o kreditu procjenjuje se kroz odredbe ZZP-a, a posljedice utvrđene ništetnosti kroz odredbe ZOO-a, što će biti dodatno obrazloženo.

57. U oglednom postupku koji se vodio pred Vrhovnim sudom RH, pod posl. br. Gos-1/19 na pitanje:

"Je li sporazum o konverziji sklopljen na osnovu ZID ZPK/15 nepostojeći ili ništetan u slučaju kad su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli?"

Vrhovni sud RH dao je odgovor u rješenju od 4. ožujka 2020.:

"Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15 ima pravne učinke i valjan je u slučaju kad su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli."

58. Prvenstveno valja navesti da je ZID ZPK/15 upravo i donesen sa svrhom da otkloni nepoštenu poslovnu praksu kreditnih institucija te da osigura otplatu kredita za dužnike koji su zbog promjena na tržištu, odnosno izrazitog jačanja tečaja CHF, dovedeni u neravnopravni i dužnički ovisan položaj u odnosu na kreditora, kao vjerovnika, sve vodeći se načelom ravnopravnosti te kao takav navedeni zakon predstavlja snažnu, izvanrednu, jednokratnu, retroaktivnu i vremensku ograničenu zakonodavnu intervenciju na području potrošačkog kreditiranja.

59. Ustavnost navedenog ZID ZPK/15 ocjenjivao je Ustavni sud RH te rješenjima br. U-I-3685/15 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedloge više predlagatelja fizičkih osoba i osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Republike Hrvatske.

60. Zbog navedenog, valja zaključiti da se odredbe dodatka ne mogu ocjenjivati nepoštenim, odnosno ništetnima. Ovo stoga jer je dodatak sklopljen na temelju prisilnog propisa ZID ZPK/15. Odredbe ZID ZPK/15 donio je zakonodavac, odnosno nije ih formulirala nijedna od stranaka ugovora o kreditu. Slijedom iznesenog, a na temelju odredbe iz čl. 49. st. 5. ZZP-a ne mogu se ocjenjivati nepoštenima, odnosno posljedično ništetnima odredbe koje su u dodatak unijele zakonske odredbe prisilne prirode. Stoga je dodatak ugovoru o kreditu valjan i proizvodi pravne učinke, suprotno navodima tužitelja.

61. Prethodno citirane odredbe ZID ZPK/15 propisuju da se konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, kao što je kredit iz ovog predmeta, vrši u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR te podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valutne klauzule i provodi se na način da se položaj korisnika kredita iz ovog predmeta izjednačava s položajem u kojem bi korisnik kredita bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR (čl. 19.b ZPK/15).

62. Odredbom iz čl. 19.c ZPK-a detaljno je uređen način izračuna konverzije kredita, odnosno detaljno je razrađeno što se događa s iznosom početno odobrene glavnice kredita iz ovog predmeta denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF (čl. 14. st. 1. t. 1. ZPK-a), što se događa s početno ugovorenom kamatnom stopom (čl. 19.c st. 1. t. 2. ZPK-a), što se događa s početno utvrđenim otplatnim planom (čl. 19.c st. 1. t. 3. ZPK-a), odnosno što predstavljaju iznosi uplaćeni radi namirenja anuiteta (čl. 14.c st. 1. t. 4. ZPK-a), točan način kako se izračunava i što se smatra preplatom, odnosno što se događa s preplatom u pojedinim slučajevima (čl. 19.c st. 1. t. 5., 6., 7. ZPK-a). Ujedno je navedenom odredbom propisano da se konverzija provodi na dan 30. rujna 2015., odnosno na dan prestanka ugovora o kreditu.

63. Pritom valja navesti da je zakonodavac donošenjem ZID ZPK/15 propisao obveze kreditoru, ovdje tuženiku, pa tako; izradu kalkulatora koji uključuje detaljan pregled izračuna svih elemenata izračuna konverzije iz čl. 19.c. Zakona, te učiniti dostupnim svakom pojedinom potrošaču, preko mrežnih stranica, navedenog kalkulatora konverzije (čl. 19.d st. 1. ZID ZPK/15). Ujedno je zakonodavac propisao obvezu kreditora, ovdje tuženika omogućavanja pristupa povijesnom pregledu općih uvjeta kreditiranja, odluka o kamatnim stopama, dnevnih tečajeva u odnosu na kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF i na kredite denominirane u kunama s valutkom klauzulom u EUR (čl. 19.d st. 2. ZID ZPK/15). Propisana je i obveza kreditora pribave mišljenja revizora o kalkulatoru (čl. 19.d st. 3. ZID ZPK/15). Također, kreditoru je dan rok od 45 dana od 30. rujna 2015. da preporučenom pošiljkom uz povratnicu dostavi potrošaču izračun konverzije kredita (čl. 19.e st. 1. ZID ZPK/15). Uz navedeni izračun konverzije kreditor je bio dužan dostaviti izvod otvorenih stavaka koji je primijenio za izračun konverzije (čl. 19.e st. 2. ZID ZPK/15). Izračun konverzije morao je biti jasan i razumljiv u odnosu na preostale neotplaćene iznose glavnice u kunama s valutnom klauzulom u EUR (čl. 19.e st. 4. ZID ZPK/15). Kreditor nije smio tražiti dodatne instrumente osiguranja (čl. 19.e st. 9. ZID ZPK/15). Svi popratni troškovi konverzije pali su na teret kreditora (čl. 19.e st. 10. ZID ZPK/15).

64. S druge strane ZID ZPK/15 je dao korisniku kredita, kao potrošaču, obvezu u roku od 30 dana od primitka izračuna i izvoda iz otvorenih stavki, u slučaju prihvata, obratiti se kreditoru (čl. 19.e st. 5. ZID ZPK/15). Na teret potrošača ZID ZPK/15 pale su odobrene pogodnosti u vidu smanjene kamatne stope, posebnog tečaja ili druge specifične pogodnosti po odluci vjerovnika dok se takvim pogodnostima ne smatraju posebna smanjenja kamatnih stopa, posebni tečaj ili povoljniji uvjeti odobreni određenim istovrsnim skupinama potrošača na temelju dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u kunama s valutnom klauzulom u EUR (čl. 19.e st. 8. ZID ZPK/15).

65. Tumačenjem prethodno navedenih odredbi ZID ZPK/15 zaključuje se da su kreditorima, kao trgovcima, dane mnoge obveze, prethodno opisane u t. 51. obrazloženja, dok su obveze primatelja kredita, odnosno potrošača, znatno manje, kao što je prethodno obrazloženo. Time se samo potvrđuje cilj ZID ZPK/15 da ispravi neravnotežu nastalu uslijed promjena na tržištu i rasta valute CHF te ugovornih kamata.

66. Zakonodavac je donošenjem ZID ZPK/15 nametnuo obvezu kreditorima da sklope dodatke ugovorima o kreditu u CHF, odnosno dodatke ugovorima o kreditu s valutnom klauzulom u CHF u slučaju ako korisnici kredita, odnosno potrošači na navedeno pristaju. Time je potrošaču sklapanje dodatka ugovoru o kreditu ostavljeno na izbor.

67. Prema odredbi iz čl. 2. ZOO-a sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva.

68. Navedeno samo potvrđuje odredba iz čl. 19.e st. 6. ZPK-a kojom je propisano da u slučaju ako potrošač ne prihvati izračun konverzije kredita ili ne sklopi dodatak, to se otplata kredita nastavlja po osnovnom ugovoru o kreditu.

69. Ukratko, odredbe ZID ZPK/15 uređuju način konverzije kredita. Tumačenjem navedenih odredbi proizlazi da je tim Zakonom, kao prisilnim propisom, uređeno što se smatra novom glavnicom te što se smatra i kako se obračunavaju preplate, kao i što se događa s iznosima preplate.

70. Pritom ZID ZPK/15 nije proglasio nijednu ugovornu odredbu ništetnom, niti je uredio pitanje restitucije ( u cijelosti) potrošača po osnovi ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF, odnosno ugovora o kreditu u kunama s valutnom klauzulom u CHF. ZID ZKP/15 predstavlja jedan oblik zakonske restitucije, koja se provedi kroz dodatke ugovoru o kreditu, ukoliko na sklapanje dodatka o konverziji pristane potrošač.

71. Međutim, ZID ZPK/15 ne treba primjenjivati kao jedan, izdvojen zakon jer je i taj Zakon dio cjelokupnog pravnog poretka. Stoga, svu preostalu restituciju treba gledati kroz odredbe ZOO-a. Uz navedeno, na primjenu ZOO-a upućuju i odredbe ZZP-a (čl. 4. st. 2. ZPP-a).

72. S obzirom na to da je u predmetu Potrošač pravomoćno utvrđeno da je pravni prednik tuženika u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ugovarao valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak te stavljao odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, kao i da je tako postupanje sud utvrdio i u konkretnom ugovoru o kreditu br. 312418 od 31. siječnja 2008., odnosno sa korisnikom kredita ĆZ, to su odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne. S obzirom na to da su odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne, to tužitelju pripada restitucija po osnovi ništetnih odredbi, kako po ZID ZPK/15, tako i za ono što nije obračunato konverzijom (zatezne kamate) po ZOO-u.

73. Prema odredbi iz čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

74. Posljedica ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi je da svaka stranka vraća ono što je primila na temelju tih odredbi, tj. svaka stranka ima pravo na povrat onog što je dala.

75. Prema odredbi iz čl. 1111. st. 1. ZOO-a kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

76. Prema odredbi iz čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi platiti zakonske kamate, i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

77. Određeno postavljenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 18. ožujka 2025. (listovi 248. – 252. spisa) tužitelj potražuje isplatu iznosa od 10.083,69 EUR sa zateznim kamatama na pojedinačno specificirane iznose koja počinje teći od 11. travnja 2008. sve do isplate.

78. Nakon izračuna konverzije, stranke ugovora o kreditu sklopile su dodatak navedenom ugovoru te su sukladno ZID ZPK/15 i dodatku uredile što se događa s iznosom preplate i koliko iznos preplate iznosi (iznos preplate po dodatku iznosi 684,36 EUR / 5.156,29 kn). U konačnici su stranke ugovorile ukupne iznose preplate koristiti na način da se preplatom sukcesivno otplaćuju anuiteti. Time je preplata utvrđena konverzijom, suglasno prihvaćenoj između stranaka, prešla iz imovine pravnog prednika tuženika, odnosno tuženika na otplatu kredita koji je podigao pravni prednik tužitelja. Izračun konverzije izvršen je po zakonu, a što između stranaka nije sporno. Obračunom konverzije obuhvaćena su i sva obeštećenja, van zateznih kamata, pa tako i obeštećenje po ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli u CHF i jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi. Sklapanjem dodatka stranke su suglasnošću volja dogovorile prestanak obveza po osnovnom ugovoru o kreditu, pa tako i po pretplaćenim iznosima po valutnoj klauzuli u CHF i jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, sve primjenom čl. 160. st. 1. ZOO-a, a suprotno navodima tužitelja. Sklapanjem dodatka stranke su se suglasno odrekle potraživati pretplaćene, kao i manje plaćene iznose, po ništetnim odredbama osnovnog ugovora.

79. Takav dogovor stranaka iz čl. 5. Dodatka suglasan je prisilnom propisu iz čl. 19.c st. 5. t. 1. ZPK-a, kao i čl. 2. ZOO-a.

80. Nadalje, pretplata (utvrđena u konverziji) po ništetnim odredbama ugovora o kreditu služila za podmirenje iznosa dospjelih, budućih anuiteta kredita. (Suprotno tužitelj tijekom postupka ne tvrdi, niti dokazuje – čl. 219. st. 1. u vezi s čl. 221.a ZPP- a).

81. Iz navedenog valja zaključiti da pretplata nije ostala u imovini kreditora, ovdje tuženika, već je korištena za otplatu kredita, po dinamici kako je to propisano ZID ZPK/15 te dogovorom stranaka iz dodatka.

82. Zbog navedenog, nisu ostvarene pretpostavke iz čl. 1111. st. 1. ZOO-a u odnosu na iznos preplata po osnovi ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli (van zateznih kamata).

83. Naime, pretplatom se sve do njenog iskorištenja nastavio otplaćivati kredit pravnog prednika tužitelja, a čime nisu ostvarene pretpostavke iz odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO-a, suprotno svim upiranjima tužitelja.

84. Pritom valja navesti da razlika u početnoj glavnici zbog kupoprodaje deviza na temelju odredbe iz čl. 19.c st. 1. t. 1. toga Zakona pada na teret potrošača u slučaju ako potrošač prihvati izračun konverzije kredita, kao u ovom predmetu.

85. Ujedno valja navesti da je korisnik kredita, odnosno potrošač prije sklapanja dodatka dobio od kreditora, ovdje tuženika, povijesni pregled općih uvjeta kreditiranja, povijesni pregled odluka o kamatnim stopama, povijesni pregled dnevnih tečaja primjenjivih na kredite u kunama s valutnom klauzulom u CHF te na kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR koje je vjerovnik (ovdje tuženik) primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF i na kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR (čl. 19.d st. 2. ZPK-a). Također, potrošaču je prije sklapanja dodatka dostavljen izračun konverzije kredita na dan 30. rujna 2015. s prijedlogom izmijenjenog ugovora o kreditu (čl. 19.e st. 1.). Zajedno s navedenim računom konverzije potrošaču je dostavljen i izvod otvorenih stavki na temelju ugovora o kreditu denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF preračunato u kune po tečaju one vrste koju je vjerovnik primijenio za izračun konverzije (čl. 19.e st. 2. ZPK-a).

86. Time sud zaključuje da je potrošač prije sklapanja dodatka ugovoru o kreditu bio obaviješten o svim potrebnim informacijama za donošenje brižne, razumne i oprezne odluke po čl. 10. st. 1. ZOO-a. Ukratko, potrošaču su prije sklapanja ugovora o kreditu bili poznati svi potrebni podaci o povijesnom kretanju tečaja, povijesnom kretanju kamatnih stopa te utjecaju navedenog na promjenu mjesečnog anuiteta.

87. Iz navedenog sud je zaključio da su u izračunu konverzije, na koji je korisnik kredita pristao, potpisivanjem dodatka ugovora o kreditu, uračunate sve preplate nastale zbog rasta anuiteta uslijed rasta tečaja i jednostrano promjenjive kamatne stope. Također, na teret potrošača po ZID ZPK/15 i dodatku pada i glavnica zbog kupovine deviza. Zbog navedenog, tužitelju ne pripada restitucija izvan zateznih kamata koje nisu obuhvaćene konverzijom, a sa druge strane tuženiku nema tražbinu prema tuženiku i to: a) niti po pretplaćenom iznosu iz konverzije jer je sam na to pristao i sam izračunao matematički iskaza iznos pretplate i b) niti po osnovi tzv. negativnih vrijednosti u visini manje plaćenih iznosa iznad početnog anuiteta uslijed promjene tečaja i stopa jer su stranke suglasno ugovorile prestanak obveza, po čl. 160. st. 1. ZOO-a.

88. Stoga, sud zaključuje da je pretplata (i manje plaćenih iznosa) po osnovi ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu prestala sklapanjem dodatka navedenom ugovoru. Navedeno jer su sve uplate i preplate izvršene po ništetnim odredbama uračunate prilikom konverzije kredita te su služile za daljnje otplaćivanje kredita i time su izašle iz imovine tuženika (osim zateznih kamata koje su teke na previše plaćene mjesečne anuitete – koje, a kako nisu bile obuhvaćene konverzijom – nisu izašle iz imovine tuženika).

89. Nadalje, tuženik tijekom postupka ističe dva prigovora radi prijeboja. Prvi procesno pravni prigovor prijeboja tuženik ističe u odgovoru na tužbu na iznos od 680,38 EUR / 5.156,29 kn sa zateznim kamatama (uvid u listove 74. i 75. spisa). Navedeni iznos koji tuženik želi prebiti predstavlja preplatu priznatu po konverziji te je sadržan u dodatku ugovora i to u čl. 2. (uvid u list 34. spisa). Ne može se utvrditi postojanje navedene tražbine tuženika prema tužitelju u traženom iznosu od 680,38 EUR jer takva tražbina u trenutku zaključenja glavne rasprave ne postoji. Naime, dodatkom ugovora obje stranke su suglasnim voljama utvrdili da preplata iznosi upravo 5.156,29 kn te da će se koristiti za sukcesivnu otplatu anuiteta po kreditu. Tuženiku valja navesti da je sam izradio kalkulator, sukladno zakonu, te je sam izvršio izračun konverzije, a koji izračun je u konačnici i prihvaćen od strane pravnog prednika tužitelja. Stoga je upravo tuženik sam izračunao te prihvatio iznos preplate od 5.156,29 kn. Navedeni aneks stranke su sklopile suglasnošću volja, sve primjenom čl. 2. ZOO- a čime je pretplata po konverziji korištena za sukcesivnu otplatu anuiteta po ugovoru o kreditu. Tuženik ujedno postavlja, drugi u postupku, procesno pravni prigovor radi prijeboja, nakon izrađenog nalaza i mišljenja, te dopunskog nalaza i mišljenja, na iznos od 1.368,90 EUR (uvid u list 312. spisa). Iznos od 1.368,90 EUR predstavlja manje plaćen iznos, izračunat do dana provođenja konverzije kredita, a prema situaciji u kojoj se nije mogla mijenjati kamatna stopa, ni tečaj. Ne postoji ni ovo potraživanje tuženika prema tužitelju, jednako kao i pretplata pozitivnih razlika tužitelja prema tuženiku. Navedeno stoga jer su ta potraživanja prestala suglasnošću volja stranaka (čl. 160. st. 1. ZOO-a).

90. Sumarno prikazano, odbijajući dio presude sud donio je uz sljedeće zaključke:

- ZID ZPK/15 je prisilni propis,

- dodatak ugovoru o kreditu sklopljen je na temelju odredbi ZID ZPK/15 (navedeno između stranaka nije sporno),

- ugovorne odredbe u dodatku propisao je ZID ZPK/15, a ne odredio tuženik, kao kreditor,

- (zbog navedenog) ne mogu se utvrđivati ništetnim odredbe dodatka, sve primjenom čl. 49. st. 5. ZZP-a,

- sklapanjem dodatka potrošač je pristao na ugovorne uvjete iz tog dodatka,

- sklapanjem dodatka prestala je obveza tuženika na isplatu pretplate po osnovi ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu (čl. 160. st. 1. ZOO-a),

- sklapanjem dodatka prestala je obveza tužitelja prema tuženiku na isplatu tzv. negativnih razlika (čl. 160. st. 1. ZOO-a),

- preplate po obračunu konverzije su korištene za daljnju otplatu anuiteta kredita prema odredbama ZID ZPK/15 i dodatka,

- (time) su pretplate po ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli u CHF izašle iz imovine tuženika (otplaćivao se kredit potrošača),

- (zbog toga) se ne može prihvatiti tužbeni zahtjev na isplatu preplata po ništetnim odredbama osnovnog ugovora (iznad iznosa iz konverzije) jer je potrošač pristankom na dodatak pristao i na sve njegove ugovorne uvjete (potrošač je i po ZID ZPK/15 imao pravo izbora prihvatiti ili ne prihvatiti izračun konverzije te sklopiti ili ne sklopiti dodatak, a sve u vezi s čl. 2. ZOO-a),

- ne može se utvrditi postojanje tražbine tuženika u iznosu od 680,38 EUR jer se radi o iznosu preplate po izračunu konverzije (i tuženik pristao i sam izračunao iznos, suglasnost volja čl. 160. st. 1. ZOO-a),

- ne može se utvrditi postojanje tražbine tuženika u iznosu od 1.368,90 EUR (suglasno prestalo potraživanje po čl. 160. st. 1. ZOO-a),

- prihvaćanjem tužbenog zahtjeva na preplate, van iznosa zateznih kamata, koje nisu bile uključene u konverziju, sud bi postupio suprotno odredbama ZID ZPK/15 (koji je ustavan), u vezi sa ZOO, te bi povrijedio načelo slobode ugovaranja (čl. 2. ZOO), kao i zajamčenu tržišnu slobodu (čl. 49. st. Ustava Republike Hrvatske, „Narodne novine br. 56/1990., 135/1997., 113/2000., 28/2001., 76/2010. i 5/2014.).

91. Stoga je valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 6.726,35 EUR (10.083,69 EUR – 3.357,34 EUR = 6.726,35 EUR).

92. Slijedom iznesenog, valjalo odlučiti kao u t. II. izreke presude.

93. Nadalje, ZID ZPK/15 ne uređuje da bi na teret potrošača padale zatezne kamate. Stoga valja zaključiti zatezne kamate (koje su teke na pretplaćene iznose po ništetnim odredbama od dana plaćanja do dana konverzije) nisu bile uključena (niti jesu po ZID ZPK/15) u obračun konverzije.

94. Dapače, odredbe ZID ZPK-a/15 ne uređuju pitanje zateznih kamata, odnosno zateznih kamata koje su tekle na novčane tražbine koje su proizašle iz ništetnih odredbi ugovora o kreditu. Dakle, ZID ZPK/15 ne uređuje pitanje punog obeštećenja potrošača po ništetnim odredbama ugovora o kreditu sa valutnom klauzulom u CHF.

95. ZID ZPK/15 zatezne kamate uređuje samo u odredbi čl. 19.e st. 7. t. 2. i to na način da iznos naplaćenih zateznih kamata pada na teret potrošača. Pritom te kamate nisu kamate koje su tekle od dana preplate, odnosno od dana plaćanja iznosa na ime ništetnih odredbi ugovora o kreditu. Naime, navedena odredba ZPK-a uređuje pitanje zateznih kamata koje je tijekom otplate kredita (ako uopće jest) potrošač plaćao ukoliko je kasnio u ugovornom roku platiti mjesečni anuitet te takve kamate (i sklapanjem dodatka) padaju na teret potrošača.

96. S obzirom na to da odredbe ZID ZPK-a ne uređuju što se događaja sa zateznim kamatama koje su teke na pretplaćene iznose po ništetnim odredbama osnovnog ugovora o kreditu od dana plaćanja pa do konverzije 30. rujna 2015., to valja zaključiti da takve zatezne kamate nisu uračunate u izračun konverzije, po čl. 19.c ZPK-a. Slijedom iznesenog, a zbog ne postojanja uređenja po ZID ZPK/15. u odnosu na zatezne kamate, to ponovno dolazi do primjene odredbe iz čl. 4. ZZP-a, a koja i ponovno upućuju na odredbe ZOO-a. Takav pravni pristup je i pravilan jer je jedan zakon dio cjelokupnog pravnog poretka.

97. Odredba iz čl. 1115. ZOO-a propisuje potpuno obeštećenje. Takav stav proizlazi i iz Odluke Suda EU, br. C-118/17.

98. Uz navedeno, valja navesti da je tuženik banka, odnosno da se davanjem kredita bavi u profesionalnoj djelatnosti, zbog čega je, kao sudioniku u obveznom odnosu, bio dužan postupati s pažnjom dobrog stručnjaka (čl. 10. st. 2. ZOO-a). Time je sud mišljenja da je tuženik nepošten od dana kada su mu preplaćeni svaki pojedini iznosi. Takav stav zauzeli su sudovi i u kolektivnim sporovima predmeta „Potrošač“.

99. Iz nalaza i mišljenja od 19. veljače 2025. proizlazi da zatezne kamate na pretplaćene mjesečne iznose, po osnovi promjene tečaja iznad tečaja, koji je vrijedio na dan isplate kredita, obračunate do dana izračuna konverzije kredita (30. rujna 2015.) iznose 3.357,34 EUR.

100. Stoga, valja zaključiti da tužitelju pripada (samo) zahtjev za isplatu iznosa od 3.357,34 EUR - na ime zateznih kamata na pretplaćene iznose od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa do dana konverzije 30. rujna 2025.

101. Sud je odlučio prihvatiti izračun zateznih kamata na pretplaćene iznose po osnovni ništetnih odredbi, koje je utvrdio izračunom kada se položaj korisnika kredita izjednačava sa s položajem u kojem bi korisnik kredita bio da je koristio kredit denominiran u kunama, a ne kredit denominiran u kunama sa valutnom klauzulom u EUR. Ovo stoga jer je tek sklapanjem dodatka, odnosno konverzijom, pravni prednik tužitelja pristao na odredbe dodatka, odnosno dao svoju suglasnost na kredit sa valutnom klauzulom u EUR, dok takav kredit, odnosno konkretno takvi anuiteti u razdoblju platež pa sve do konverzije nisu (ni) postojali. Postojali su samo krediti u CHF, odnosno krediti denominirani u kunama sa valutnom klauzulom u CHF, odnosno postojali su samo takvi anuiteti, koje je potrošač podmirivao. Stoga, a kako je sud zaključio da se radilo o ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli u CHF, to potrošača, odnosno ovdje konkretno pravnog sljednika potrošača valja obeštetiti u potpunosti. Navedeno se može jedino učiniti na način da se položaj korisnika kredita izjednači sa položajem u kojem bi korisnik kredita bio da je koristio kredit denominiran u kunama, a na koji način je činila i dosadašnja, ustaljena sudska praksa, po svim instancama sudovanja u Republici Hrvatskoj.

102. Sud će se očitovati i o tome zašto nije prihvatio zatezne kamate na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita i to od svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije. Naime, odluka suda već proizlazi iz prethodno navedenih zaključaka zašto je sud prihvatio dosuđen iznos, pa se sud neće (i opet) ponavljati, već se ponovno poziva na obrazloženje pod t. 109. ove presude. Ovdje valja navesti da bi se moglo tumačiti da pravno shvaćanje sa 7. sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, održane 13. i 20. prosinca 2022., upućuje na zatezne kamate na pretplaćene iznose uračunate u konverziji ali ovaj je sud stava da je navedeno daljnje razrađeno u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Rev-586/1-14 od 21. prosinca 2022. te je jasno navedeno da se u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije rješavalo pitanje (koje nisu ni riješili sudovi nižeg stupnja u tom predmetu) – a to je visina, odnosno „u kojem razdoblju i u kojoj visini“ – izričito t. 34. obrazloženja navedene odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Stoga sud, ostaje kod stava detaljnije obrazloženog u t. 108. i 109. ove presude.

103. Na iznos od 3.357,34 EUR valjalo je dosuditi zatezne kamate počev od dana traženja, odnosno podnošenja tužbe 14. lipnja 2023. Navedeno stoga jer se radi o procesnim kamatama (čl. 31. st. 2. ZOO-a).

104. Nadalje, neosnovan je tuženikov prigovor zastare.

105. Tražbina po osnovi povrata onoga što je stranka primila na temelju ništetne odredbe zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina, sve sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a. Ovo stoga jer za takvu vrstu tražbine nije propisan poseban zastarni rok. Naime, potraživanje koje je dosuđeno u ovom predmetu jest preostalo obeštećenje potrošača (koje nije uključeno u konverziju), odnosno ovdje konkretno singularnog pravnog sljednika potrošača, sve po odredbi iz čl. 323. u vezi s 1111. st. 1. te 1115. ZOO-a. Pritom su zatezne kamate akcesorno potraživanje koje slijede sudbinu glavnog potraživanja i to restitucijskog zahtjeva potrošača po osnovi oštećenja koje je pretrpio zbog ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF (institut stečenog bez osnove). Valja navesti da je sud i u ovom dijelu suđenja uzeo u obzir i svrhu samog ZID ZPK/15, a to je uspostavljanje narušene ravnoteže između potrošača i trgovca, kao i svrhu samog ZZP-a i ZOO-a, sve da se postigne potpuno obeštećenje potrošača.

106. Zastara počinje teći od prvog dana od dana izvršene uplate svakog pojedinog davanja sukladno odredbi čl. 215. st. 1. ZOO-a jer je vjerovnik od tada bio ovlašten tražiti povrat tih iznosa.

107. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.).

108. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača podnesena je 4. travnja 2012. i time je zastara prekinuta sukladno odredbi čl. 241. ZOO-a. Zastara počinje ponovno teći od pravomoćnosti presude, što znači da je u pogledu restitucijskih zahtjeva po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli zastara počela ponovno teći 14. lipnja 2018., kada je presuda u tom dijelu postala pravomoćna. Navedeni datumi odnose se i na pravnog prednika tuženika, odnosno tuženika u odnosu na odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi.

109. Tužba u ovom parničnom predmetu je podnesena 14. lipnja 2023. (list 1. spisa), dakle prije proteka općeg zastarnog roka od pet godina računajući od pravomoćnosti presude (14. lipnja 2018.) u kolektivnom sporu (kao ponovnog tijeka zastare).

110. Kao što je već obrazloženo ZID ZPK-a/15 nije ni jednu odredbu ugovora proglasio ništetnom, dok se istovremeno tužitelj u tužbi poziva na pravomoćnu presudu iz predmeta „Potrošač“ (presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđenu presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.), to je podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu došlo do prekida zastarijevanja, a zastara se ponovno počela teći pravomoćnošću presude iz kolektivnog spora (u dijelu valutne klauzule i jednostrano promjenjive kamatne stope prema pravnom predniku tuženika, odnosno tuženiku pravomoćno 14. lipnja 2018.).

111. Takav pravni stav zauzet je (i) na 1. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, br. Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020.

112. Nadalje, u odnosu na zatezne kamate prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

113. Pravomoćnom presudom ovog suda, posl. br. P-1401/12 utvrđeno je da je tuženik sklapao ugovore o kreditima s potrošačima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz čega proizlazi nesavjesnost tuženika jer je morao znati da su takve odredbe nepoštene (čl. 10. st. 3. ZOO-a).

114. Stopa zateznih kamata suđena je na temelju odredbe iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje u tzv. ostalim odnosima jer tražbina ne proizlazi iz trgovačkog ugovora (čl. 14. st. 2. ZOO-a).

115. Sumarno prikazano, presuda je u prihvaćenom dijelu tužbenog zahtjeva donesena uz zaključke:

a) ZID ZPK/15 ne uređuje pitanje restitucije (u cijelosti),

b) po ZID ZPK/15 na teret potrošača pada razlika u početnoj glavnici zbog kupoprodaje deviza (čl. 19.c st. 1. t. 1. ZID ZPK/15), naplaćene zatezne kamate na kašnjenje u plaćanju anuiteta, troškovi (čl. 19.c st. 1. t. 4. ZID ZPK/15) i iznos kamata i tečajnih razlika na ime pretplate (čl. 19.c st. 1. t. 5. ZID ZPK-a), c) ZID ZPK/15 u načinu izračuna konverzije ne obuhvaća zatezne kamate, koje su tekle na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita,

d) ZZP upućuje na primjenu ZOO-a,

e) posljedice ništetnosti uređene su odredbom iz čl. 323. ZOO-a,

f) radi se o institutu stjecanja bez osnove iz čl. 1111. st. 1. ZOO-a,

g) opseg vraćanja propisan je odredbom iz čl. 1115. ZOO-a,

h) potrošač se po osnovi ništetnih odredbi mora u cijelosti obeštetiti, i) konverzijom potrošač nije obeštećen za zatezne kamate koje su teke na više plaćene iznose po ništetnim odredba o valutnoj klauzuli u CHF, navedene zatezne kamate nisu uračunate u konverziju,

j) navedene zatezne kamate nisu korištene prilikom daljnje otplate kredita i/ili vraćene potrošaču,

k) (time) zatezne kamate na pretplaćene iznose po osnovi ništetnih odredbi nisu (i dalje) izašle iz imovine tuženika,

l) (zbog navedenog) potrošač nije obeštećen za navedene zatezne kamate, m) kredit u konkretnom predmetu u EUR, odnosno sa valutnom klauzulom u EUR u utuženom razdoblju do dana konverzije nije postojao,

n) postojao je samo kredit sa ništetnim odredbama te je stoga jedinio pravilno, zakonito i moguće obeštećenje dosuditi zatezne kamate na pretplaćene iznose po ništetnim odredba o valutnoj klauzuli u CHF, koje se izračunavaju na način da se korisnik kredita stavi u položaj u kojem bi bio da je od početka imao kredit denominiran u kunama,

o) (valja ponoviti) da do konverzije potrošač nije pristao na kredit sa valutnom klauzulom u EUR – taj kredit u konkretnom obveznom odnosu nije postojao do konverzije,

p) (također) takvo postupanje slijedi ustaljenu i čvrstu sudsku praksu te q) predstavlja potpuno obeštećenje potrošača kod konvertiranih kredita, r) zahtjev na ime zateznih kamata po stečenom bez osnove slijedi pravnu sudbinu upravo onoga što i jest osnovni zahtjev, a to je stečeno bez osnove, sve na temelju ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu,

s) zahtjev za isplatu navedenih zateznih kamata nije zastario.

116. Vrhovni sud Republike Hrvatske je zauzeo upravo takvo pravno shvaćanje na 7. sjednici Građanskog odjela, održanoj 13. i 20. prosinca 2022., o pravnim učincima sporazuma o konverziji Ugovora o kreditu u CHF u EUR i pravima potrošača koje glasi:

"Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 – dalje: ZID ZPK), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 - dalje: ZOO), na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.“

117. Tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama, posl. br. Rev-586/19-14 od 21. prosinca 2022., Rev-1359/19-8 od 17. rujna 2024., Rev-925/23-2 od 8. travnja 2025., Rev-834/2025 i Rev-278/2025.

118. Slijedom iznesenog, valjalo je odlučiti kao u t. I. izreke presude.

119. Tužitelju na uglavničene zatezne kamate ne pripadaju zatezne kamate sve do dana traženja, odnosno podnošenja tužbe, dok mu na iznos uglavničenih zateznih kamatama ujedno ne pripadaju kamate po stopi iz trgovačkih ugovora jer se radi o potraživanju po osnovi ništetnih odredbi potrošačkog ugovora (t. II. izreke).

120. O troškovima postupka je odlučeno na temelju odredbi iz čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a, kao i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/2023 - dalje u tekstu: Tarife).

121. U tužbi je tužitelj naznačio vrijednost predmeta spora u iznosu od 13.406,00 EUR. Pritom u tužbi tužitelj nije postavio određeni novčani tužbeni zahtjev već manifestacijski zahtjev te tužbeni zahtjev na isplatu novčanih jedinica koje se obvezao odrediti kada tuženik postupi po prihvaćenom manifestacijskom zahtjevu i u spis dostavi traženu i potrebnu dokumentaciju te nakon provedenog financijsko- knjigovodstvenog vještačenja. Određeno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 18. ožujka 2025. tužitelj traži isplatu iznosa od 10.083,69 EUR. Stoga je upravo taj iznos sud uzeo kao vrijednost predmeta spora sve primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a. Tužitelju je suđeno 3.357,34 EUR dok je odbije za iznos od 6.726,35 EUR. Time je tužitelj uspio s 33 %, a tuženik sa 67 %. Veći uspjeh valjalo je umanjiti za manji uspjeh čime je u konačnici tuženiku, kao stranci koja je u većoj mjeri uspjela u sporu, valjalo dosuditi troškove parničnog postupka u omjeru od 34 %. Pritom je sud cjelokupne troškove vještačenja u iznosu od 1.000,00 EUR u cijelosti priznato tužitelju jer bez provođenja ovog stručnog dokaza tužitelju ne bi bio dosuđen ni dio s kojim je uspio u sporu. Stoga je sud odlučio kao u t. III. izreke. Preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama sud je odbio u iznosu od 4.341,07 EUR (točka V. izreke). Stoga je tuženiku, kao potrebne za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a), valjalo priznati troškove sastava odgovora na tužbu iznos od 200,00 EUR na temelju Tbr. 7.1. Tarife, sastava podneska od 5. svibnja 2025. i 27. srpnja 2025., za svaki iznos od 200,00 EUR na temelju Tbr. 8.1. Tarife, kao trošak zastupanja, po punomoćniku, na ročištima 29. svibnja 2024., 17. listopada 2024., 17. listopada 2025. i 18. svibnja 2026., za svako iznos od 200,00 EUR na temelju Tbr. 9.1. Tarife, sve uvećano za PDV-e. Tuženiku je valjalo ukupno priznati troškove parničnog postupka u iznosu od 1.400,00 EUR, odnosno u konačnici dosuditi 34 % navedenih troškova, konkretno iznos od 595,00 EUR. Na troškove postupka valjalo je dosuditi zatezne kamate na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a, a sve po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja se primjenjuje u ostalim odnosima. Slijedom iznesenog valjalo je odlučiti kao u t. IV. izreke presude. Preostali zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka valjalo je odbiti kao neosnovan jer tuženik za svaku radnju traži 500,00 EUR, a ne pravilno 200,00 EUR. Također, valjalo je odbiti zahtjev iznad dosuđenog omjera od 34 %. Zbog navedenog, valjalo je odlučiti kao u t. VI.

122. Također, uz tužbu je tužitelj podnio manifestacijski zahtjev dok je u konačnici postavio određen tužbeni zahtjev iz čega je sud zaključio da je tužitelj povukao manifestacijski zahtjev pa je na temelju čl. 193. st. 2. ZPP-a riješio kao u izreci rješenja.

U Zagrebu 28. svibnja 2026.

Sutkinja:

Dina Jellin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

1. tužitelju, po pun., uz nalog za sudsku pristojbu na presudu 147,29 EUR

2. tuženiku, po pun.

3. kal. 30 dana