Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 4

44320 Kutina

Poslovni broj: P-75/2025-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Kutini po sucu pojedincu Draženku Stanušiću, u pravnoj stvari tužiteljice NČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Draženu Lančiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika ČČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Josip Janković i Mate Burazin iz Karlovca, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon zaključene javne i glavne rasprave održane 16. travnja 2026. u prisutnosti tužiteljice osobno i punomoćnika stranaka, na temelju članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 84/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22 i 114/22.- dalje: ZPP ) 28. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„ I. Utvrđuje se da je tužiteljica NČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice sa ŽČ, radom i novčanim sredstvima nadogradila, dogradila, dovršila i opremila nedovršenu kuću sagrađenu na z. k. č. br. [katastarska čestica] oznake Mošćenica koja se sastoji od Kuća Mošćenica površine 94 m2, dvorište Mošćenica površine 794 m2, sveukupno površine 888 m2, upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Sisku, zk odjel Petrinja, slijedom čega je tužiteljica suvlasnik u ½ dijela nekretnine z. k. č. br. [katastarska čestica] oznake Mošćenica koja se sastoji od Kuća Mošćenica površine 94 m2, dvorište Mošćenica površine 794 m2, sveukupno površine 888 m2, upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Sisku, zk odjel Petrinja, što je tuženik ČČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužan priznati i trpjeti upisom u zemljišnu knjigu Općinskog suda u Sisku, zemljišnoknjižni odjel Petrinja.“

II. Tužiteljica NČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužna je tuženiku ČČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 4.843,75 eura uz zakonsku zateznu kamatu po stopi od 5,15 % godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekući počevši od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 17. studenog 2021. godine podnijela tužbu sudu protiv tuženika ČČ radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi kuća i dvorište, i to u suvlasničkom dijelu od ½. Tužiteljica tvrdi da je ovaj suvlasnički dio na nekretnini stekla temeljem ulaganja u adaptaciju kuće na način da je uložila 30.000,00 eura, a naknadno i 33.000,00 kuna.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je u cijelosti osporio osnovanost tužbenog zahtjeva navodeći da je predmetnu kuću kupio isključivo njegov pokojni otac ŽČ za svoje novce te da tužiteljica nije vršila nikakva ulaganja u adaptaciju i dovršetak kuće.

Tuženik je također uložio i prigovor presuđene stvari navodeći da je o istovjetnom tužbenom zahtjevu tužiteljice već odlučeno u predmetu Općinskog suda u Sisku broj P-429/2020.

3. Nije osnovan prigovor tuženika da se ovdje radi o presuđenoj stvari. Točno je da se u oba predmeta radi o istim strankama te da su oba zahtjeva usmjerena na utvrđenje prava vlasništva na istoj nekretnini. Međutim, tužbeni zahtjevi tužiteljice u ova dva predmeta se ne temelje na identičnoj činjeničnoj osnovi. U predmetu broj P- 429/2020 tužiteljica traži utvrđenje njenog suvlasničkog dijela na istoj nekretnini, ali temeljem isplate dijela kupoprodajne cijene prodavatelju, dok u ovom predmetu broj P- 75/2025 tužiteljica temelji tužbeni zahtjev na ulaganju svojih novčanih sredstava u adaptaciju i dovršetak kupljene kuće.

Stoga je valjalo odbiti prigovor presuđene stvari tuženika.

4. Na ročištu održanom 29. rujna 2022. godine (list 95 spisa) stranke su suglasno predložile da se priklopi spis Općinskog suda u Sisku P-429/2020 te da se u ovom predmetu koriste svi dokazi iz navedenog spisa P-429/2020.

Stoga je sud izvršio uvid u sve provedene dokaze u tom predmetu, priloženu dokumentaciju, iskaze stranaka i iskaze svjedoka: JČ, RČ, GČ, AČ, MČ, SČ, VČ i OČ.

5. Tužiteljica tvrdi da joj pripada pravo suvlasništva na predmetnoj nekretnini od ½ na temelju njenog ulaganja u dovršetak i adaptaciju kupljene kuće i to u iznosu od 30.000,00 eura, te naknadno još 33.000,00 kuna.

Tužiteljica u tijeku postupka nije dokazala da je u adaptaciju i dovršetak kuće uložila svojih 30.000,00 eura. To nisu potvrdili u svojim iskazima niti jedan saslušani svjedok niti je tužiteljica priložila račune ili bilo kakvu drugu dokumentaciju iz koje bi bilo vidljivo da je uložila makar dio novčanih sredstava od navedenih 30.000,00 eura u dovršetak i adaptaciju kupljene kuće.

Osim toga, tužiteljica je i u ovom predmetu iskazala (list 95 spisa) da je ovih 30.000,00 eura predala prodavatelju VČ, kao što je to tvrdila i u predmetu P- 429/2020.

Zbog svega iznijetog sud nije prihvatio tvrdnju tužiteljice iz tužbe da je iznos od 30.000,00 eura uložila u adaptaciju kuće.

6. Tužiteljica također nije dokazala svoju tvrdnju da je u održavanje i adaptaciju kuće uložila i dodatnih 33.000,00 kuna. O tome nije priložila nikakve dokaze kao što su računi i slično.

To je utvrđeno i u predmetu Općinskog suda u Sisku P-429/2020 u kojem je pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 33.000,00 kuna koji je navodno uložila u adaptaciju kuće, a sve iz razloga jer u tom postupku tužiteljica također nije dokazala ovu svoju tvrdnju.

7. Nije sporno da je tužiteljica potpisala izjavu 25. siječnja 2012. godine (list 175 spisa P-429/2020) u kojoj izjavljuje da s tim danom dragovoljno i bez ikakve prisile i budućih ikakvih novčanih potraživanja prema ŽČ, ocu tuženika, iseljava iz kuće u [adresa].

Ova izjava je dana od strane tužiteljice 2012. godine, dakle nakon svih navodnih ulaganja tužiteljice u kuću tuženika. Naime, tužiteljica je u tijeku postupka navela da je sva ulaganja u kuću financirala 2007. i 2008. godine.

Tužiteljica je navela da je ovu izjavu potpisala pod prisilom, ali na tu okolnost nije predložila nikakve dokaze. Tužiteljica nije dokazala ovu svoju tvrdnju iako je teret dokaza na njoj, pa sud istu nije prihvatio.

8. Na temelju svega navedenog, utvrđeno je da tužiteljica nije dokazala svoju tvrdnju da je vršila bilo kakva ulaganja u navedenu kuću u [adresa], a koja se vodila na pokojnom ŽČ, a nakon njegove smrti na tuženiku ČČ, kao njegovom nasljedniku. Stoga je valjalo tužbeni zahtjev tužiteljice odbiti u cijelosti.

Stoga je valjalo odbiti prijedlog tužiteljice za provođenjem građevinskog vještačenja kao nepotrebno.

9. U vrijeme navodnog ulaganja tužiteljice u kuću tuženika tužiteljica nije imala dostatna primanja da bi se brinula o troje djece što je potvrdila i u svom podnesku iz spisa Općinskog suda u Sisku P-429/2020 (list 75 spisa) u kojem navodi da joj je otac financijski pomagao u tu svrhu iznosima od 1.500,00 do 2.000,00 kuna mjesečno. Tužiteljica u to vrijeme nije imala stalna novčana primanja, a mirovinu je ostvarila tek naknadno.

S druge strane, u predmetu P-429/2020 utvrđeno je da je prednik tuženika ŽČ u vrijeme kupovine kuće i ulaganja u nju imao dovoljno svojih sredstava, a što je potvrdio i svjedok MČ. Naime, prednik tuženika je 20. lipnja 2007. godine prodao stan u svom vlasništvu u [adresa] za cijenu od 328.379,89 kuna MČ, a što je isti i potvrdio u svom iskazu.

Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P2-123/2006 od 28. lipnja 2008. godine utvrđeno je kako je brak tužiteljice NČ (tada ŠČ) i IČ razveden, a odluka je postala pravomoćna 5. siječnja 2009. godine. Dakle, u vrijeme navodnog ulaganja tužiteljice u kuću tuženika 2007. i 2008. godine tužiteljica je još uvijek bila u braku s IČ. Odredbom članka 3. Obiteljskog zakona (Narodne novine 116/03) određeno je da izvanbračna zajednica osoba mora trajati dulje od tri godine. Tužiteljica nije dokazala da je u vrijeme ulaganja u kuću tuženika bila u izvanbračnoj zajednici s prednikom tuženika, pa sud ovu njenu tvrdnju nije prihvatio. To je utvrđeno i u predmetu Općinskog suda u Sisku broj P- 429/2020.

10. Tuženiku je dosuđena naknada parničnih troškova sukladno uspjehu u parnici, temeljem odredbi članka 154. Zakona o parničnom postupku, a isti se odnose na: sastav odgovora na tužbu, zastupanje na ročištima 16. veljače 2022., 12. svibnja 2022., 29. rujna 2022. i 16. travnja 2026. godine, sastav podneska od 11. travnja 2022. godine, sve po 500,00 eura, pristup na ročište 28. studenog 2025. godine u iznosu od 250,00 eura, sastav žalbe od 10. lipnja 2025. godine u iznosu od 625,00 eura, što sveukupno s PDV-om iznosi 4.843,75 eura.

Tuženiku nisu priznati troškovi sastava žalbe od 22. veljače 2024. godine s obzirom da je tim podneskom samo tražio dopunu odluke o trošku te sastav podnesaka od 10. studenog 2025. i 8. travnja 2026. godine jer su isti bili nepotrebni zbog ponavljanja navoda iz odgovora na tužbu i ranijeg podneska. Što se tiče zastupanja na ročištu od 28. studenog 2025. godine, tuženiku je priznat trošak u visini od 50 % jer se na tom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima.

Kutina, 28. svibnja 2026.

S u d a c

Draženko Stanušić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa ove presude. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

O tom obavijest

1. Odvjetnik Dražen Lančić, Zagreb, Tuškanova 32

2. Zajednički odvjetnički ured Josip Janković i Mate Burazin, Karlovac, Vranicanijeva 5/I