REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl. broj: P-8318/2019-56
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Silviji Sunčani Stubičar kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĆŽ iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa odvjetnik Hrvoje Škalić iz Zagreba protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50 OIB 02535697732 kojeg zastupa odvjetnica Maja Čuljak iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 16. travnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnice odvjetničke vježbenice BŽ, na ročištu radi objave i uručenja presude dana 28. svibnja 2026. godine
r i j e š i o j e
Utvrđuje se da je tužitelj povukao dio tužbe za iznos od 146,84 eura s pripadajućim zateznim kamatama.
i
p r e s u d i o j e
I.Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732 isplatiti tužitelju ĆŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos koji se odnosi na preplatu zbog ništetnih promjena kamatnih stopa od 2.425,27 EUR s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na iznos: 15,57 EUR od 30.6.2007.
15,41 EUR od 27.7.2007.
15,73 EUR od 29.8.2007.
15,63 EUR od 21.9.2007.
15,44 EUR od 25.10.2007.
15,74 EUR od 27.11.2007.
27,26 EUR od 18.12.2007.
27,83 EUR od 30.1.2008.
28,33 EUR od 1.3.2008.
28,65 EUR od 1.4.2008.
27,87 EUR od 30.4.2008.
27,48 EUR od 16.5.2008.
27,83 EUR od 16.6.2008.
27,85 EUR od 16.7.2008.
27,46 EUR od 18.8.2008.
28,04 EUR od 3.10.2008.
30,34 EUR od 31.10.2008.
28,61 EUR od 1.12.2008.
30,67 EUR od 2.1.2009.
30,76 EUR od 3.2.2009.
30,93 EUR od 5.3.2009.
30,25 EUR od 6.4.2009.
30,19 EUR od 17.4.2009.
30,38 EUR od 18.5.2009.
29,81 EUR od 17.6.2009.
29,85 EUR od 16.7.2009.
30,08 EUR od 1.9.2009.
29,85 EUR od 1.10.2009.
29,63 EUR od 30.10.2009.
30,13 EUR od 28.11.2009.
30,45 EUR od 31.12.2009.
30,76 EUR od 28.1.2010.
30,84 EUR od 1.3.2010.
31,69 EUR od 2.4.2010.
31,36 EUR od 30.4.2010.
31,67 EUR od 31.5.2010.
33,42 EUR od 5.7.2010.
33,28 EUR od 16.7.2010.
33,28 EUR od 2.8.2010.
28,41 EUR od 11.9.2010.
28,72 EUR od 15.9.2010.
28,04 EUR od 13.11.2010.
28,86 EUR od 13.12.2010.
30,07 EUR od 10.1.2011.,
28,63 EUR od 10.2.2011.,
24,82 EUR od 14.3.2011.,
24,39 EUR od 14.4.2011.,
25,21 EUR od 16.5.2011.,
21,82 EUR od 15.6.2011.,
21,41 EUR od 5.7.2011.,
22,85 EUR od 15.7.2011.,
25,15 EUR od 10.8.2011.,
21,95 EUR od 12.9.2011.,
21,65 EUR od 14.10.2011.,
21,59 EUR od 12.11.2011.,
21,67 EUR od 9.12.2011.,
22,20 EUR od 12.1.2012.,
22,34 EUR od 9.2.2012.,
22,38 EUR od 8.3.2012.,
22,24 EUR od 7.4.2012.,
22,31 EUR od 12.5.2012.,
22,48 EUR od 8.6.2012.,
22,29 EUR od 13.7.2012.,
22,27 EUR od 11.8.2012.,
21,89 EUR od 13.9.2012.,
22,03 EUR od 9.10.2012.,
22,27 EUR od 7.11.2012.,
22,20 EUR od 13.12.2012.,
22,37 EUR od 8.1.2013.,
21,94 EUR od 19.2.2013.,
22,18 EUR od 20.3.2013.,
22,26 EUR od 23.4.2013.,
21,76 EUR od 18.5.2013.,
21,79 EUR od 24.6.2013.,
21,68 EUR od 19.7.2013.,
21,78 EUR od 20.8.2013.,
21,93 EUR od 19.9.2013.,
7,54 EUR od 22.10.2013.,
7,59 EUR od 26.11.2013.,
7,61 EUR od 23.12.2013.,
7,55 EUR od 22.1.2014.,
7,68 EUR od 21.2.2014.,
7,68 EUR od 25.3.2014.,
7,67 EUR od 15.4.2014.,
7,60 EUR od 20.5.2014.,
7,62 EUR od 30.6.2014.,
7,67 EUR od 29.7.2014.,
7,73 EUR od 29.8.2014.,
7,72 EUR od 22.9.2014.,
7,77 EUR od 29.10.2014.,
7,79 EUR od 3.12.2014.,
7,79 EUR od 3.12.2014.,
7,81 EUR od 28.1.2015.,
7,81 EUR od 31.3.2015.,
7,81 EUR od 25.4.2015.,
7,81 EUR od 16.5.2015.,
7,81 EUR od 20.6.2015.,
7,81 EUR od 18.7.2016.,
7,81 EUR od 29.8.2015.,
7,81 EUR od 29.9.2015.,
7,81 EUR od 22.10.2015.,
7,81 EUR od 16.12.2015.,
7,81 EUR od 16.12.2015.,
8,46 EUR od 9.2.2016.,
8,40 EUR od 2.4.2016.,
8,35 EUR od 3.5.2016.,
8,29 EUR od 1.6.2016.,
8,49 EUR od 4.7.2016.,
8,44 EUR od 8.8.2016.,
8,34 EUR od 10.9.2016.,
8,44 EUR od 3.10.2016.,
8,51 EUR od 4.11.2016.,
8,56 EUR od 12.12.2016.,
8,64 EUR od 5.1.2017.,
8.55 EUR od 11.2.2017.,
8,48 EUR od 16.3.2017.,
8,52 EUR od 1.4.2017.,
8,44 EUR od 25.4.2017.,
8,32 EUR od 1.6.2017.,
8,32 EUR od 5.6.2017.,
8,35 EUR od 12.6.2017.,
7,98 EUR od 31.7.2017.,
7,96 EUR od 9.9.2017.,
7,90 EUR od 3.11.2017.,
7,89 EUR od 1.12.2017.,
7,70 EUR od 17.1.2018.,
7,87 EUR od 16.2.2018.,
7,66 EUR od 14.4.2018.,
7,66 EUR od 14.4.2018.,
7,80 EUR od 26.5.2018.,
7,80 EUR od 26.5.2018.,
7,80 EUR od 31.7.2018.,
8,03 EUR od 16.8.2018.,
8,12 EUR od 8.9.2018.,
do isplate po stopi koja se određuje do 30. lipnja 2013. prema čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 125/11) po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. srpnja 2013. do 31. srpnja 2015. prema čl.12a. st.2. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi po referentnoj stopi uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015.g. pa do konačne isplate prema čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732 naknaditi tužitelju ĆŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.804,01 eura sa zateznom kamatom od 28. svibnja 2026. godine pa do isplate, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu dana 26.7.2006.g. pod brojem 9011723724 na iznos od 50.225,60 CHF-a u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate, a ugovorena je promjenjiva kamatna stopa od 4,35% godišnje koja je mijenjana jednostrano odlukama tuženika. Tijekom otplate kredita došlo je do značajnih promjena kamatne stope, a navedeni ugovor o kreditu nije sadržavao niti kriterij na temelju kojeg bi se predmet obveze mogao odrediti. Presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/2017 od 14.6.2018. g. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4.7.2013. g. i pravno shvaćanje o ništetnosti valutne klauzule u slučaju kredita u CHF a koje su tuženik i ostale banke nudile potrošačima u razdoblju od 2004. do 2008. g. Tužitelj u tužbi postavlja kondemnatorni tužbeni zahtjev na iznos od 19.379,56 kuna a konačno uređuje tužbeni zahtjev na iznos kako glasi u izreci, i to nakon provedenog financijskog vještačenja, pa proizlazi da djelomično povukao tužbu za iznos od 1.106,35 kuna odnosno 146,84 eura, a kojem povlačenju se tuženik nije protivio pa je sud odlučio na temelju članka 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91 – 146/25) kao u izreci ovog rješenja.
2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava potraživanje tužitelja u cijelosti jer je u zastari, potom utvrđenja iz parnice Potrošač nisu primjenjiva na ovaj ugovorni odnos, ugovorna odredba nije ništetna, tužitelj nije dokazao da se o odredbama ugovora nije pojedinačno pregovaralo, promjenjiva kamatna stopa nije suprotna načelu savjesnosti i poštenja, i ne uzrokuje značajnu neravnotežu, a također prigovora i postavljenoj visini tužbenog zahtjeva. Tijekom postupka je tuženik istaknuo i prigovor prijeboja.
3. Tužbeni zahtjev je osnovan.
4. Tijekom sudskog postupka sud je izvršio uvid u ugovor o kreditu (list 7-11), pregled uplata (list 12-15), plan otplate (list 16-18), izvansudsko financijsko vještačenje (list 19- 22), sud je pribavio i nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Denisa Smolara od 27.9.2021. g. (list 119-135), i dopunski nalaz i mišljenje (list 160-175), tijekom postupka je tuženik odustao od prijedloga za saslušanjem svjedoka UŽ i KŽ, a saslušan je tužitelj.
5. Među strankama u sporu nije sporno zaključenje ugovora o kreditu niti prijevremena otplata istog, a sporno je li ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna, potom da je potraživanje u zastari kao i visini potraživanja tužitelja povodom stjecanja tuženika bez pravne osnove. Tuženik je istaknuo prigovor prijeboja.
6. Vezano uz mjerodavno pravo sud nalazi da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013.g. utvrdila nepoštenim i ništetnim odredbe Ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Ova presuda potvrđena je presudom VTS-a pod brojem Pž-6632/17 od 14.06.2018.g., te presudom i rješenjem VSRH pod brojem Rev-2221/18 od 03.09.2019.g., a kojom su odbijene revizije tužitelja i tuženika, pa je tako VSRH ovom presudom u cijelosti potvrdio ranija utvrđenja iz spora kolektivne pravne zaštite o tome kako su banke ugovorile nepoštenu i ništetnu odredbu o valuti švicarski franak, čime je spor kolektivne pravne zaštite pravomoćno okončan i to na način da su konačno oba bitna sastojka Ugovora o kreditu i to odredba o jednostrano promjenjivoj kamati (odredba o cijeni kredita) kao i odredba o valuti švicarski franak (odredba o predmetu) utvrđene nepoštenim i ništetnim.
7. Odredbom čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, dalje: ZOO-a) propisano je da je u slučaju ništetnosti Ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva Ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako Zakon što drugo ne određuje dok prema čl. 324. ZOO-a ništetnost neke odredbe Ugovora ne povlači ništetnost Ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet Ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je Ugovor sklopljen.
8. Tužitelj je temeljem ništetnih odredaba Ugovora o kreditu tuženiku platio veće anuitete, jer je kredit bio vezan promjenjivu kamatnu stopu.
9. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik se protivi osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva navodeći da je potraživanje tužitelja u zastari jer je protekao zastarni rok propisan odredbom čl. 230. ZOO-a, čl. 226. ZOO-a i odredbi čl. 225. ZOO-a.
10. Tužitelj je iskazao da je s tuženikom zaključio ugovor namjenski, za adaptaciju kuće te je ugovorena i hipoteka na kući. Iznos je bio 50.000,00 CHF na 20 godina, a ugovor je zaključio 2006. u 7. mjesecu. Tada je tražio kod tuženika kredit u eurima ili kunama, ali su mu rekli da njegova plaća nije dovoljna za zaključenje takvog ugovora jedino može zadovoljiti u CHF s manjom kamatnom stopom. Tada su mu rekli da nemaju mogućnost fiksne kamatne stope nego samo promjenjive kamatne stope, i on je pristao na promjenjivu kamatnu stopu. Nisu mu objasnili po kojim parametrima bi mu se kamatna stopa mijenjala, i nije niti dobivao odluke banke o promjeni kamatnih stopa. Kredit je prvo plaćao putem trajnog naloga, a nakon izvjesnog vremena ga je plaćao u gotovini u poslovnici banke. Plaćao je anuitet u visini od 333,00 CHF u protuvrijednosti na dan plaćanja. Nitko mu nije rekao da bi mogao prigovoriti promjeni kamatne stope. Još tri i pol godine mora otplaćivati kredit, nije ga konvertirao jer bi u tom slučaju dobio još duži rok za povrat kredita, bio bi u EUR a kamatna stopa bi bila još veća. Nije imao nikakvih opcija pregovora oko pojedinih odredbi ugovora. Kad je došao u banku ugovor je već bio sastavljen i on ga je potpisao u poslovnici tuženika u Radničkoj ulici. Na posebno pitanje pun. tuženika gdje je radio u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu, odgovorio je da je radio u ZG Gradnji d.o.o., a nakon toga u Purgerplinu d.o.o. Na nastavno pitanje da li je od 2006. Imao neki svoj obrt ili trgovačko društvo, odgovorio je da nije. Na nastavno pitanje da li je u nekretnini koja je predmet ugovora imao registriran obrt ili nekretninu iznajmljuje, odgovorio je da ne, jer je to nekretnina za potrebe njegove obitelji. Na pitanje da li mu je banka ponudila konverziju ugovora, odgovorio je da je, ali da je on to odbio upravo iz razloga koje je naveo.
11. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja saslušanog kao stranke, jer je isti logičan i uvjerljiv, a iskaz je potkrijepljen i materijalnim dokazima jer je iz samog Ugovora o kreditu razvidno da se radilo o unaprijed sastavljenom tipskom Ugovoru ponuđenom od strane tuženika.
12. Ocjenom iskaza tužitelja sud je utvrdio da je priroda i specifičnosti promjenjive kamatne stope poznata bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima. Sud nalazi da je tužitelj u kategoriji savjesnog i prosječnog potrošača jer kredit uredno otplaćuje iako su sastavni dio istog bile i odredbe koje su nerazumljive prosječnom potrošaču koji ne može pratiti kretanja kapitala na svjetskom tržištu kapitala.
13. Stoga je i sama nerazumljivost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se mijenja jednostranim odlukama banke prema ocjeni ovog suda ozbiljan uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer banka za taj rizik zna, ali ga prešućuje.
14. U odnosu na sporne činjenice između stranaka valja navesti da je izričitom odredbom čl. 502. c Zakona o parničnom postupku propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama pozivati na pravna utvrđenja iz presuda kojim se prihvaćaju tužbeni zahtjevi iz kolektivne tužbe, kojom je utvrđeno da su povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je jača strana u postupku bila dužna štititi. U tom slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati, a pri tome odredba čl. 502.c., a niti aktualne direktive Europske unije ne propisuju da bi i potrošač koji podnosi tužbu morao biti stranka tog kolektivnog spora.
15. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, pri tom vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane odnosno, uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti (pravni standard).
16. Nadalje iz konkretnog Ugovora o kreditu jasno proizlazi kako se zapravo radi o kunskom kreditu koji je tek knjigovodstveno od strane tuženika iskazan kao kreditiranje u švicarskim francima.
17. Tužitelj je naime kreditiran u kunama i sam kredit mu je isplaćen u kunama. U Ugovoru se u čl. 1. navodi kako se radi o isplati u kunskoj protuvrijednosti, a jedina valuta o kojoj su se tužitelj i tuženik dogovarali je jedino i uvijek bila kuna i ništa drugo. Troškovi obrade kredita naplaćeni su u kunama kao i svi popratni troškovi koje je tužitelj snosio u vezi predmetnog kredita, a u ostalom tuženik je procjenu kreditne sposobnosti tužitelja vršio u kunama, jer tužitelj prima plaću u kunama, pa je i procjena visine mjesečne otplate vršena u HRK.
18. Tuženik pri tome za plasiranje ovog kredita nije imao, niti je morao imati niti jedan jedini franak ili u ostalom bilo koju drugu valutu osim kune, već je sredstva koje je dao tužitelju (kune) povukao iz depozita građana kojima je raspolagao.
19.Ugrađujući baš švicarski franak u valutnu klauzulu, a preko nje u Ugovor tuženik je postupio i formirao ovaj ugovorni odnos suprotno zakonskim odredbama i svrsi samog prava ustanovljenog tim odredbama, te je na ovaj način povrijedio načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu iz čl. 3. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO) načelo savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a, načelo zabrane zloupotrebe prava iz čl. 6. ZOO-a, načelo jednake vrijednosti činidaba iz čl. 7. ZOO-a, te načelo zabrane prouzročenja štete iz čl. 8. ZOO-a koja načela su konkretizirana i sankcionirana ništetnošću u odredbi čl.- 81. st. 1. i 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP 03), a sve ovo na način da je tuženik postupajući s aspekta jače ugovorne strane tužitelju nametnuo odredbu koja ga dovodi u neravnopravan položaj te mu u konačnici nanosi štetu.
20. Kada se ovaj mehanizam Ugovora s nepoštenim odredbama (valutna klauzula, jednostrano promjenjiva kamatna stopa, aprecijacija švicarskog franka i anuitetna otplata) stavio u funkciju na način da se svi elementi kontinuirano mijenjaju odnosno povećavaju, tužitelj je suprotno čl. 6. ZOO-a (načelo jednake vrijednost činidaba) ostvarivao pravo iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato i to na štetu tužitelja, sve suprotno čl. 81. st. 1. ZZP/ 03 i čl. 96. st. 1. ZZP/ 07 i to iz razloga što je istovremeno rasla i kamata i glavnica obveze kao i sam anuitet pa je tužitelj plaćao anuitete koji su bili bitno veći od početno ugovorenih.
21. Jednostrano i samovoljno povećanje same kamatne stope i povećanje glavnice zbog povišenja tečaja švicarskog franka je dovelo do dvostrukog povećanja kamata s dva osnova, a takav ugovorni mehanizam je sukladno odredbama čl. 81. st. 1. i 87. st. 1. ZZP/03 i čl. 96. st. 1. i čl. 102. st. 1. ZZP/07 ništetan, a ništetan je i prema odredbi čl. 322. ZOO-a te prema odredbama čl. 295. i 296. ZOO-a.
22. Predmetni Ugovor o kreditu valja sagledati i u smislu Općih uvjeta ugovora o kreditu kako je to određeno čl. 295. i čl. 296. ZOO-a jer se radi o Ugovoru unaprijed sastavljenom za veći broj Ugovora koje jedna ugovorna strana-sastavljač, nudi drugoj ugovornoj strani Ugovor po principu uzmi ili ostavi.
23. Stoga tužitelj sve da mu je i bila pružena prilika da išta kaže o predmetnom Ugovoru ne bi mogao postići da se bilo što u predmetnom Ugovoru mijenja. Takvi ugovori su tipski ili adhezijski ugovori, a takvi ugovori su ništetni ukoliko su sastavljeni suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog Ugovora, čak i ako su Opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela.
24. Da je takvo postupanje banke nepošteno utvrdio je Sud Europske unije u svojoj odluci u predmetu C-186/16 Ć i dr. protiv Banca Romanesca SA, a koja presuda obvezuje i ovaj sud. U toj presudi Sud Europske unije utvrđuje da je banka bila dužna potrošaču detaljno objasniti kako funkcionira kreditni paket do te mjere da mu je morao ako je potrebno kroz simulacije demonstrirati kako će moguće promjene tečaja posebno povezane uz moguće promjene kamatne stope utjecati na njegove mjesečne rate te ukupnu kreditnu obvezu i kroz koje točno mehanizme.
25. Slijedom navedenog, a imajući u vidu da je bitna odredba Ugovora o kreditu, o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna od samog početka, tj. od kada je ugovorena valjalo je zaključiti o ništetnost pojedinih odredaba Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu.
26. Istaknuti prigovor po tuženiku da je nastupila zastara tražbine je neosnovan iz razloga što je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu Rev- 2245/17 od 20.03.2018.g. jasno navedeno da se pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača prekida zastara na temelju čl. 241. ZOO/05, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a kako je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-6632/2017 od 14.06.2018.g., koja presuda je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Rev-2221/18 od 03.09.2019.g., pravomoćno utvrđena ništetnost jednostrano promjenjive kamatne stope i ništetnost valutne klauzule dana 14.06.2018. u odnosu na Sberbank d.d., a ta banka je promijenila tvrtku i sada se zove Hrvatska poštanska banka d.d., zastara nije nastupila jer je zastara tražbine za kamatu i valutu nastupila dana 14.06.2023. godine, a tužba u ovom predmetu je podnesena 12.06.2019. godine, dakle prije nastupa zastare.
27. U odnosu na prigovor visine postavljenog kondemnatornog tužbenog zahtjeva, Sud je izveo dokaz financijskim vještačenjem te je pribavio nalaz i mišljenje financijskog vještaka Denisa Smolara od 15.6.2022. g. za koji sud nalazi da je mogao poslužiti kao temelj za utvrđivanje postavljene visine tužbenog zahtjeva jer je u istome navedeno da je tužitelj ukupno preplatio s osnove povećanja kamatnih stopa iznos od 18.273,21 kunu. Tuženik je prigovorio nalazu i istaknuo prigovor prijeboja.
28. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom, potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano mu naplaćenih iznosa od trenutka sklapanja Ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.
29. Naime, u ovoj pravnoj stvari tuženik je nedvojbeno nepošten od samog trenutka naplate, jer je upravo on odgovoran za ugovaranje ništetne odredbe i ta ista odredba je nametnuta potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja i izmjene i temeljem takve nepoštene i ništetne odredbe tuženik je neosnovano naplatio novčani iznos.
30. Slijedom toga, odredbom čl. 1115. ZOO-a je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti i plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja Zahtjeva. Po shvaćanju ovog suda tuženik je nepošten od dana stjecanja, pa je slijedom toga dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja, tj. od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.
31. Dospijeće svakog pojedinog iznosa određeno je prema datumu plaćanja svakog pojedinog iznosa.
32. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 277 st. 1. ZOO-a, po stopi koja je određena Uredbom o visini stope zatezne kamate (NN 72/02), prema čl. 29. st. 2. ZOO- a i po Odluci o diskontnoj (eskontnoj) stopi HNB-a uvećano za 5 postotnih poena, te prema odredbi čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima.
33. U odnosu na prigovor prijeboja, sud nalazi da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju, koju je tuženik istaknuo prigovorom radi prijeboja jer je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi u ugovoru o kreditu odnosi odredba čl. 11.a st. 5. Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 85/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 52/16 dalje ZPK), neovisno o tome što je tužitelj naknadu preplaćene kamate tražio, te mu je dosuđena, prema početnoj ugovorenoj kamatnoj stopi, jer samim tim sklopljeni Ugovor o kreditu, kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, nije postao ugovor s ugovorenom fiksnom kamatnom stopom.
34. Parnični trošak će se odrediti primjenom Tbr. 52. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (NN 138/23), a koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o parničnom trošku.
35. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a, a sastoji se od troška sastava tužbe u iznosu od 100 bodova, troška sastava 4 podneska od 8.12.2021., 1.2.2023., 23.6.2023. i 18.1.2026., svaki po 100 bodova po Tbr. 8.1. OT i trošak zastupanja na ročištima 2.2.2021., 8.6.2022,, 15.9.2023., 19.12.2023., 10.9.2024., 11.9.2025. i 16.4.2026. svaki po 100 bodova po Tbr. 9.1. OT što je ukupno 1200 bodova, a kako je vrijednost 1 boda 2 eura to je sud priznao 2.400,00 eura i trošak financijskog vještačenja od 331,81 eura i trošak pristojbe za tužbu od 72,20 eura, pa je ukupno sud dosudio tužitelju 2.804,01 eura. Sud je tužitelju dosudio kamatu na parnični trošak sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, te po čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a i čl. 30. st. 3. OZ-a. Slijedom iznesenog odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, dana 28. svibnja 2026. godine
Sudac
Silvija Sunčana Stubičar
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u tri istovjetna primjerka, u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa ove presude.
DNA:
1.Pun. tužitelja
2.Pun. tuženika
