Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Biograd na Moru, Trg kralja Tomislava 2 A

Poslovni broj: P-162/2026-53

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sutkinji Seniji Bušljeti, u pravnoj stvari tužitelja RZ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Helena Zudenigo, odvjetnica u Zadru, protiv tuženice SZ, iz [adresa], kbr. 300, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivan Skoblar, odvjetnik u Zadru, radi poništaja ugovora, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Helene Zudenigo, odvjetnice u Zadru i zamjenice punomoćnika tuženice Andree Strašek, odvjetnice u Zadru, na ročištu za objavu presude 28. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prvi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„ Poništava se ugovor o doživotnom uzdržavanju kojeg su dana 15.2.2021.g. zaključili TZ, primatelj uzdržavanja i SZ, kao davateljica uzdržavanja potvrđen od strane javnog bilježnika Emila Brkića pod posl.br. OV-1424/21.“

II. Odbija se kao neosnovan drugi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1. Utvrđuje se da ugovor o uzdržavanju kojeg su dana 15.2.2021. zaključili TZ kao primatelj uzdržavanja i SZ kao davateljica uzdržavanja potvrđen od strane javnog bilježnika Emila Brkića pod posl.br. OV-1424/21 predstavlja i ima pravni značaj ugovora o darovanju.

2. U ostavinsku imovinu iza smrti pok. ĐZ vraćaju se darovi učinjeni tuženici po ugovoru iz čl. 1. ugovora iz toč..1. ove presude radi namirenja nužnog nasljednog dijela nasljednika RZ.

3. Dužna je tuženica naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u roku od 15 dana.“

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine koji glasi:

"I. Zabranjuje se protivnici osiguranja da poduzima ikakve radnje, činjenjem ili nečinjenjem, koje mogu nanijeti štetu predlagatelju osiguranja, odnosno koje mogu smetati predlagatelja osiguranja u ostvarivanju sadržaja naslijedničkog posjeda i vlasništva, a osobito se zabranjuje zaključenje ugovora o prodaji, ugovora o darovanju, ugovora o doživotnom uzdržavanju, ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i osnivanje založnog prava i hipoteka kao i građenja i davanja u zakup ili najam na č. z. 3533 k. o. [katastarska općina], 779/14, 345, 344 k. o. [katastarska općina], č. z. 1516/5, 3142/2, 3143/1, 3143/3, č. zgr. [katastarska čestica], č. z. 477/1, 477/2, 482/1, 482/3, 733/3, 761/4, 761/6, 763/1, 763/2, 858, 866/3, 893/1, 895/1, 896, 901/2, 975, 976, 1663/1, 1846/1, 2427/3, 2427/8, 3438/2, 3486/2, 3581/2, 3661/1, 1863/1, 2609/2, 2769, 2808/4, 2808/5, 2811/2, 2812/2, 3144/2, 3197/4, 3572/2, 3576/1, 3645/15, 3645/16, 3661/3, 4030/9, č. zgr. [katastarska čestica] č. z. 993/3, 1817/3, 1817/5, 1835/1, 1835/3, 3552/13, 3578/1, 3577, 1547/1, 1609/3, 1895/5, 1903, 1973/4,1003/2, 475/2, 162/3, 2427/3, 2427/4, 2427/6, 2427/8, 3484/2, 3486/2, 3552/4, 3552/13, 3571, 3572, 3573, 3578/1, 3581/2, 3661/1, 4030/3, 7378, 9113/2, 9113/4, 9113/3, 9113/1 sve k. o. [katastarska općina], č. z. 1274/1 k. o. [katastarska općina] č. z.1204 k. o. [katastarska općina] pod prijetnjom izricanja novčane kazne, te pod prijetnjom daljnjeg novčanog kažnjavanja za slučaj nepridržavanja ove privremene mjere.

II. Ako se protivnica osiguranja ne bude pridržavala svoje obveze iz točke I. ovog rješenja, sud protivniku osiguranja zapriječuje novčanu kaznu u iznosu 3.981,68 EUR- a/30 000 HRK. Ako se protivnica osiguranja i nakon donošenja ovog rješenja bude ponašala suprotno svojoj obvezi sud će na prijedlog predlagatelja osiguranja odrediti naknadni primjereni rok protivniku osiguranja, a ako protivnik osiguranja ne ispuni svoju obvezu ni u tom roku sud će izreći novčanu kaznu iz točke II. ovog rješenja kojom je zaprijetio, a koju će protivnik osiguranja biti dužan isplatiti za svaki dan zakašnjenja, počevši od isteka toga roka.

III. Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja postupka ili drugačije odluke suda.

IV. Žalba izjavljena protiv rješenja ne odgađa provedbu ove privremene mjere."

II. Nalaže se tužitelju RZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženici SZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 1.937,50 EUR (tisućudevetstotridesetsedam eura i pedeset centi) sa zateznim kamatama tekućim od 28. svibnja 2026., u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog, zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 27. svibnja 2021. navodi da je u ostavinskom postupku iza pok. TZ, tuženica predočila Ugovor o doživotnom uzdržavanju kojim je ostavitelj raspolagao u njezinu korist najvrijednijom imovinom koju je u trenutku smrti bilo vlasnik. Navodi da je sporni ugovor zaključen 15. veljače 2021., a da je ostavitelj preminuo **.**.2021. Naveo je da je pok. TZ u jesen 2020. dijagnosticiran karcinom, a pred sam kraj svoga života da je bio u teškom fizičkom i mentalnom zdravlju budući da je zbog bolova uzimao velike količine lijekova koje da su utjecale na njegovu svijest i sposobnost rasuđivanja zbog čega sporni Ugovor nije odraz prave volje ostavitelja, te da isti nije bio niti svjestan što i kome potpisuje. Pored navedenoga tuženica da je iskoristivši teško zdravstveno stanje ostavitelja i znajući da su to posljednji dani istoga iskoristila trenutak i četiri dana prije smrti istoga zaključila sporni Ugovor što da je svakako nemoralno i suprotno prisilnim propisima i Ustavu RH. Tuženica da je iskorištavanje tuđe nevolje radi postizanja nerazmjerne imovinske koristi zaključila Ugovor pritom znajući, već prilikom sastava Ugovora, da uzdržavanje neće ni biti ostvareno, da je znala da se primatelj uzdržavanja nalazi u teškom zdravstvenom stanju, te je primatelj stvarno i preminuo četiri dana nakon sklapanja Ugovora.

2. Tuženica se u odgovoru na tužbu od 17. lipnja 2021. usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da u trenutku zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju nitko nije mogao znati koliko dugo će pok. TZ živjeti, da pok. TZ nije preminuo uslijed svoje bolesti već je uzrok smrti zatajenje srca. Predmetni ugovor da je bio odraz prave volje pok. TZ, isti da je bio svjestan što i kome potpisuje, predmetni ugovor da je solemniziran što znači da je istome javni bilježnik objasnio sva prava i obveze koji proizlaze iz predmetnog ugovora. Činjenica da je tuženica bila dužna u smislu Obiteljskog zakona pomagati svom suprugu da nije zapreka za sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju. Dakle, da ne postoji niti jedan jedini razlog uslijed kojeg bi predmetni ugovor bio ništetan, isti da nije protivan niti moralu niti prisilnim propisima i Ustavu RH već isti da predstavlja pravu volju bračnih drugova slijedom čega predlaže prvi tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan. Što se tiče drugog tužbenog zahtjeva koji je usmjeren na poništenje ugovora ističe kako tužitelj ne navodi niti jedan jedini razlog uslijed kojeg bi uopće mogao pobijati ugovor pa i taj tužbeni zahtjev predlaže odbiti kao neosnovan, dok zašto bi i kako predmetni ugovor imao značaj darovanja navodi da je pok. TZ htio raspolagati svojim dijelom bračne stečevine ugovorom o darovanju onda da bi i zaključio ugovor o darovanju, a ne ugovor o doživotnom uzdržavanju slijedom čega se predlaže i taj tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan. Nadalje, tuženica se usprotivila prijedlogu tužitelja za određivanje privremene mjere navodeći da ne postoji niti jedna pravna osnova po kojoj bi se uopće moglo odlučivati po ovom prijedlogu. Posebno ističe da su predmetne nekretnine i prije zaključenja Ugovora o doživotnom uzdržavanju temeljem Zakona već bile suvlasništvo protivnice osiguranja za ½ dijela pa se niti iz toga razloga ne može tražiti da se protivnici osiguranja zabrani raspolaganje vlastitom imovinom.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je proveo dokaz uvidom u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu, i to: Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen 15. veljače 2021., ovjeren od strane javnog bilježnika Emila Brkića, broj Ov-1424/2021 (list spisa 6-9); medicinsku dokumentaciju ( list spisa 27-42), liječnički karton TZ (list spisa 50-76), nalaz i mišljenje vještaka psihijatrijske struke dr. Darka Labure (list spisa 79-86), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka: RZU ( list spisa 96-97); JZ (l ist spisa 142-144); GZ ( list spisa156-158); izveden je dokaz stranačkim saslušanjem tužitelja i tuženice (list spisa 145-148). Izvršen je uvidu u ostavinske predmet O-618/2024.

3.1. Sukladno odredbi članka 299. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., dalje u tekstu: ZPP-a) sud nije uzeo u obzir dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem farmakološkog vještačenja, budući da je predložen u fazi glavne rasprave. Sud je na ročištu za glavnu raspravu održanom 14. travnja 2026. odbio dokazni prijedlog za nadoslušanjem svjedokinje RZU i tuženice jer drži da su sve odlučne činjenice u ovoj pravnoj stvari u dovoljnoj mjeri razjašnjene za donošenje odluke, slijedom čega je ovaj dokazni prijedlog nepotreban i odugovlačeći.

4. Prvi i drugi eventualno kumulirani tužbeni zahtjevi nisu osnovani.

5. U ovom predmetu 9. svibnja 2023. donesena je prvostupanjska presuda, pod ranijim poslovnim brojem: Pn-1016/2021 kojom je prihvaćen osnovanim prvopostavljeni (glavni) tužbeni zahtjev tužitelja kojim je utvrđeno da je ništetan i da ne proizvodi pravne učinke Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen 15. veljače 2021. između TZ, kao primatelja uzdržavanja i SZ, kao davateljice uzdržavanja, ovjeren od strane javnog bilježnika Emila Brkića, iz Zadra te je točkom II. naloženo tuženici isplatiti tužitelju na ime parničnog troška novčani iznos od 2.739,46 EUR, a u preostalom dijelu preko visine dosuđenog iznosa je odbijen kao neosnovan.

6. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: Gž-566/2023- 2 od 15. listopada 2025. preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I. te je odbijen prvopostavljeni tužbeni zahtjev tužitelja, dok je ukinuta točka II. presude (troškovi postupka) i vraćena na ponovno odlučivanje. Ujedno ukinuto je rješenje pod brojem P-1016/2021-42 od 1. lipnja 2025. ( odluka o privremenoj mjeri) i u tom dijelu se vraća sudu na ponovno odlučivanje. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio glavni ( prvopostavljeni) tužbeni zahtjev tužitelja, te vratio ovom sudu radi odlučivanja o osnovanosti eventualno (podredno) postavljenih tužbenih zahtjeva, kao i o troškovima ovog postupka.

7. U ovome stadiju odlučivanja, (s obzirom na pravomoćno odbijanje tužbenog zahtjeva radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o doživotnom uzdržavanju na koji je upravljen glavni tužbeni zahtjev), predmet postupka je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenog između pok. TZ, kao primatelja uzdržavanja i SZ, kao davateljice uzdržavanja, ovjerenog od strane javnog bilježnika Emila Brkića, pod poslovnim brojem OV- 1424/2021, kao i drugi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje da predmetni ugovor predstavlja i ima značaj ugovora o darovanju te zahtjev za namirenje nužnog dijela vraćanjem darovanih nekretnina.

8. Uvidom u Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljenim između SZ, kao davateljice uzdržavanja i TZ, kao primatelja uzdržavanja od 15. veljače 2021., ovjerenog od strane javnog bilježnika Emila Brkića u Zadru, broj: OV-1424/2021 ( list spisa 16-9) proizlazi da primatelj uzdržavanja daje u vlasništvo davateljici uzdržavanja imovinu i prava pobliže označenim u članku 1. tog Ugovora. Ujedno proizlazi da je javni bilježnik navedenu privatnu ispravu ispitao i utvrdio da ona po svom obliku odgovara propisima o javnobilježničkim ispravama, a po svom sadržaju propisima o sadržaju javnobilježničkog akta. Ujedno u pisanoj potvrdi je navedeno da je javnobilježnički prisjednik sudionicima objasnio odredbe čl. 579. - 585. Zakona o obveznim odnosima, a posebno da je primatelj uzdržavanja upozoren da predmetnim Ugovorom u trenutku smrti prenosi imovinu na davatelja uzdržavanja te iznasljeđuje ostale zakonske nasljednike, pa i u nužnom dijelu.

9. Uvidom u ostavinski spis ovoga suda posl. br. O-618/2021 razvidno je da je od strane javnog bilježnika Vere Marčine iz Zadra, kao povjerenika suda doneseno rješenje o nasljeđivanju dana 13. svibnja 2021. Nasljednici RZ i GZ su na naprijed navedeno rješenje podnijeli prigovor te je konačno rješenjem suda pod poslovnim brojem O-618/2021-13 od 2. kolovoza 2021. odbijen prigovor nasljednika RZ, dok je točkom II. utvrđeno da je nasljednik povukao prigovor od 27. svibnja 2021. Iz obrazloženja Rješenja je navedeno da je nasljednik RZ **.**.2021. podnio prigovor na citirano Rješenje Javne bilježnice smatrajući da je navedeni Javni bilježnik trebao odrediti prekid ostavinskog postupka jer da je nasljednik osporio Ugovor o doživotnom uzdržavanju ovjerenog pod brojem OV- 1424/21 dana 15. veljače 2021. godine kod Javnog bilježnika Emila Brkić koji je ostavitelj zaključio sa suprugom, nasljednicom UZ pet dana prije smrti.

10. Na okolnost sposobnosti za rasuđivanje odnosno postojanja mana volje kod pok. ostavitelja u trenutku sklapanja spornog ugovora izveden je dokaz psihijatrijskim vještačenjem po vještaku psihijatrijske struke dr. Darka Labure. Stalni sudski vještak je u nalazu i mišljenju u bitnom naveo da pok. TZ nije bolovao od psihijatrijske bolesti i psihijatrijskog poremećaja trajnog ili privremenog, da nije imao simptome demencije kako za života, tako i tempore acti, da nije uzimao lijekove za psihijatrijske poremećaje. Prema analizi medicinske dokumentacije i uvidom u akt solemnizacije kod Javnog bilježnika TZ da je bio mentalno očuvan u vrijeme zaključivanja spornog ugovora tj. da je bio sposoban za rasuđivanje, odnosno za shvaćanje značenja Ugovora i njegovih posljedica. Navodi da nisu postojale mane volje u TZ koje bi ga ometale i sprječavale u dobi od 80 godina i 10 mjeseci da ne bude mentalno i zdravstveno sposoban zaključiti Ugovor o doživotnom uzdržavanju sa suprugom SZ.

10.1. Sud je navedeni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka cijenio stručnim i izrađenim u skladu s pravilima struke, s obzirom da je zasnovan na njegovom stručnom znanju, a temeljem priložene medicinske dokumentacije iz spisa predmeta pri čemu je ovaj vještak ostao dosljedan i u svojem očitovanju na podnesak tužitelja.

11. Tijekom postupka saslušani su svjedoci: RZU, JZ i GZ, koji su u bitnom suglasno naveli da je pok. ostavitelj bio narušenog općeg zdravstvenog stanja uslijed tjelesne bolesti, međutim ne navodeći da bi takvo stanje utjecalo na njegove mentalne sposobnosti. Pa tako svjedokinja RZU koja je kao javnobilježnička prisjednica ovjerila sporni ugovor, detaljno je iskazivala da je te prigode ostavitelj normalno komunicirao, da je sam pričao o spornom ugovoru o doživotnom uzdržavanju zajedno sa suprugom UZ, da je po njezinoj procjeni djelovao razuman i svjestan situacije. Jednako tako, svjedoci JZ i GZ su iskazu naveli da im je upravo pok. otac TZ rekao da je zaključio sporni ugovor s njihovom majkom koji im je i sam pokazao.

12. Tužitelj RZ je u stranačkom iskazu (list spisa 145-148) naveo da je ovu tužbu podnio prvenstveno iz razloga jer nije poštivan dogovor o diobi imovine koji je postignut između njihovih roditelja i njih troje djece prije desetak godina. Što se tiče zdravstvenog stanja oca, naveo je da nije znao u početku o tijeku njegove bolesti, tek kasnije da mu je bratova supruga javila da je otac bolestan i poslala mu nalaze i tražila da nađe liječnika u Zagrebu koji bi ga mogao primiti. Njegova supruga da je našla liječnika, no u međuvremenu da je liječnica njegovoga oca pronašla nekog drugog liječnika u Zagrebu. Na poseban upit je naveo da nije pokušavao razgovarati s ocem preko telefona jer da je to bilo nemoguće zato što bi slabo čuo kad bi pričali. Na pitanje je li dolazio u Zadar u posjet roditeljima prije bolesti oca i tijekom bolesti iskazuje da je dolazio prije bolesti, a da za vrijeme bolesti nije dolazio.

13. Tuženica SZ je u stranačkom iskazu (list spisa 146-148) navela da je sklopila Ugovor o doživotnom uzdržavanju sa svojim pok. suprugom i da su ga potpisali mjesec dana prije nego što je umro. Kako je on napisao tako da su se i dogovorili međusobno. Sa pok. ĐZ da je bila u braku 51 godinu i da imaju troje zajedničke djece. U trenutku dolaska javne bilježnice radi ovjere ugovora iskazala je da je bio u normalnom stanju, da je komunicirao sa javnom bilježnicom cijeli dan, a da sin RZ od trenutka njegove bolesti do trenutka njegove smrti s njim nije kontaktirao i da mu se nije obraćao na niti jedan način tj. da mu se obraćao prije njegove bolesti pisanim putem. O suprugu da se skrbila da mu je spremala hranu, odijevala ga, davala mu terapiju, na što da je on bio zahvalan. Nadalje je navela da ugovor nije odmah ovjeren jer da je suprug čekao preglede kod liječnika, u dnevnoj bolnici da su bili po tri puta, da je oslabio zbog ishrane, da je gubio je apetit, te da je bio u bolnici od 7. – 11. veljače 2021. godine.

14. U skladu s odredbama članka 7. stavak 1. i članka 219. stavak 1. ZPP-a, svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, a prema odredbi članka 221.a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

14.1. U ovom smislu, ukazuje se da tužitelj određuje činjeničnu osnovu tužbenog zahtjeva odnosno to je na njegovoj dispoziciji, dok bi utemeljenje odluke na činjeničnoj osnovi drukčije od one na koju se pozvao tužitelj sukladno sudskoj praksi predstavljalo prekoračenje tužbenog zahtjeva. Činjenice koje stranke nisu iznijele sud je ovlašten utvrđivati u skladu s odredbom članka 7. stavka 2. ZPP-a samo ako posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (čl. 3. st. 3. ZPP-a), dakle, ako se radi o nedopuštenim raspolaganjima stranaka, što ovdje nije slučaj, pa je isključena primjena te odredbe.

14.2. Dakle, prema izričitom izjašnjenju tužitelja tijekom postupka, činjenice na kojima temelji svoj zahtjeve ( glavni i eventualno kumulirane tužbene zahtjeve) jesu da je primatelj uzdržavanja, njegov otac pok. TZ u vrijeme zaključenja ugovora bio u teškom zdravstvenom stanju, da je bolovao od karcinoma, zbog čega da nije bio sposoban za rasuđivanje, pa da navedeni ugovor nije odraz njegove prave volje, dakle da nije bio zdravstveno sposoban shvatiti značenje navedenog ugovora. Na iznijetim činjenicama tužitelj zapravo temelji glavni tužbeni zahtjev usmjeren na ništetnost spornog ugovora. Naime, ništetnost pravnog posla nastaje kada ugovaratelj nije sposoban za rasuđivanje u vrijeme sklapanja ugovora, odnosno nema potrebnu poslovnu sposobnost za sklapanje pravnog posla, što rezultira time da pravni posao nema pravne učinke, odnosno nedostatak te sposobnosti vodi do ništetnosti ugovora sukladno članku 322. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., dalje: ZOO). Međutim, drugostupanjskom odlukom donesenom u ovom predmetu pravomoćno je odlučeno o glavnom tužbenom zahtjevu usmjerenom na utvrđenje ništetnosti spornog ugovora na način da je isti odbijen kao neosnovan. Pravomoćne presude među istim strankama, obvezuje stranke kako u pogledu izreke, tako u pogledu utvrđenja o činjeničnom stanju te u pogledu stavova suda o pravnim pitanjima. S tim u vezi, s obzirom da predmet ovog ponovljenog postupka nije zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora, po stavu ovog suda za donošenje odluke povodom eventualno kumuliranih tužbenih zahtjeva, nije bilo odlučno da vještak psihijatrijske struke iznese svoj nalaz i mišljenje usmeno na raspravi, jer je drugostupanjskom odlukom već pravomoćno odlučeno o ništetnosti spornog ugovora s utvrđenjem da je vještak na jasan, argumentiran i stručan način utvrdio da je u vrijeme sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju primatelj uzdržavanja pok. TZ bio sposoban shvatiti značenje i posljedice sklapanja tog ugovora. Slijedom čega je ovaj sud odbio prijedlog tužitelja za saslušanjem stalnog sudskog vještaka, kao nepotrebnim za rješenje ovog spora.

15. Nadalje, što se tiče eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva usmjerenim na poništenje predmetnog ugovora, za navesti je odredbom članka 330. ZOO-a propisano da je ugovor pobojan ako ga je sklopila strana ograničena poslovno sposobna, kad je pri njegovom sklapanju bilo mana volje i kada je to ovim Zakonom ili drugim posebnim propisom predviđeno. Mane volje koje izazivaju pobojnost su: prijetnja prema ZOO-u, bitna zabluda i prijevara.

16. Sud, u konkretnom predmetu, kreće u okviru iznijetih činjenica i ponuđenih dokaza od strane stranaka. Međutim, kao što je to već prednje obrazloženo, tužitelj ni u tužbi niti tijekom postupka nije iznio niti jedan razlog pobojnosti ugovora, već podredni tužbeni zahtjev usmjeren na poništenje spornog ugovora temelji na istoj činjeničnoj osnovi na kojoj je temeljio i glavni tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnost ugovora. Tijekom postupka saslušani su naprijed navedeni svjedoci, iz čijih iskaza ne proizlazi da bi kod pok. ostavitelja postojale mane volje odnosno da bi pri zaključenju spornog ugovora bio natjeran prijetnjom ili silom da ga sklopi ili se odlučio zaključiti isti zbog toga što je bio prevaren ili što se nalazio u zabludi. Navedeno ne proizlazi iz niti jednog dokaza izvedenog tijekom postupka. U svakom slučaju, sud nije vezan pravnom osnovom koju daje stranka, međutim vezan je činjeničnom osnovom zahtjeva, pa sud nije ovlašten sam istraživati činjenice koje bi ukazivale na eventualnu pobojnost ako nisu iznesene tijekom postupka.

17. Slijedom navedenog, sud je odbio prvi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, kao neosnovan pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

18. Nadalje, što se tiče drugog eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva usmjerenog na utvrđenje da se predmetni ugovor ima smatrati darovnim ugovorom i zahtjev za namirenje nužnog dijela vraćanjem darovanih stvari, tužitelj temelji na činjeničnoj tvrdnji da je spornim ugovorom obuhvaćena sva vrijednija imovina ostavitelja, pa da je povrijeđeno pravo tužitelja na nužni dio. Međutim, svrha predmetnog ugovora je upravo da davatelj uzdržavanja pruži uzdržavanje primatelju uzdržavanja, a zauzvrat nasljeđuje njegovu imovinu, dakle dio ili svu njegovu imovinu. Činjenicom postojanja ugovora o doživotnom uzdržavanju nužni nasljednici mogu biti onemogućeni u ostvarivanju svoga prava na nužni dio. Međutim, navedeno ne dovodi u pitanje zakonitost samoga ugovora. Naime ugovor o doživotnom uzdržavanju nije ugovor nasljednoga prava, dok je pravo na nužni dio, nasljedno pravo. Stoga, imovina koja je predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju, u trenutku smrti primatelja uzdržavanja, postaje imovina davatelja uzdržavanja na temelju pravnog posla, pa ta imovina ne ulazi u imovinu primatelja uzdržavanja kao ostavitelja, i na toj imovini nužni nasljednici ne mogu steći pravo na nužni dio. Slijedom čega, nisu ispunjene pretpostavke za prihvaćanjem i sljedećeg eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva, pa je isti odbijen kao neosnovan. Slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

19. Nadalje, tužitelj je uz tužbu podnio prijedlog za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine zabranom tuženici-protivnici osiguranja poduzimanja ikakve radnje činjenjem ili nečinjenjem koje mu mogu nanijeti štetu odnosno koje mogu smetati tužitelja-predlagatelja osiguranja u ostvarivanju sadržaja nasljedničkog posjeda i vlasništva, a osobito zabranu zaključenja ugovora o prodaji, ugovora o darovanju, ugovora o doživotnom uzdržavanju, ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i osnivanje založnog prava i hipoteka kao i građenja i davanja u zakup ili najam na nekretninama kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i drugim pobliže navedenim u izreci rješenja.

20. Odredbom članka 346. Ovršnog zakona ( "Narodne novine" broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., dalje: OZ) propisano je da se radi osiguranja nenovčane tražbine može odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim: 1. ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili 2. ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

21. Slijedom odbijanja tužbenih zahtjeva, tužitelj nije učinio vjerojatnim postojanje nenovčane tražbine kao opće pretpostavke za određivanje privremene mjere iz naprijed citiranog članka 346. OZ-a, zbog čega je sud odbio prijedlog za određivanje privremene mjere kao neosnovanim te odlučio kao pod točkom I. izreke rješenja.

22. Na temelju članka 154. stavka 1. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23.; dalje - Tarifa) tužitelj je u obvezi tuženici naknaditi troškove postupka jer je tuženica u cijelosti uspjela u sporu.

22.1. Tuženici je prema vrijednosti predmeta spora (6.636,14 EUR) priznat trošak sastava odgovora na tužbu - 100 bodova (Tbr. 8. točka 1. u vezi Tbr. 7. točka 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima od: 28. travnja 2023., 30. ožujka 2023., 12. siječnja 2023. i 14. travnja 2026. - od po 100 bodova (Tbr. 9.t.1 u vezi Tbr. 7.t.1. Tarife), trošak sastava podneska ( odgovor na prijedlog za određivanje privremene mjere) - 100 bodova ( Tbr. 8. točka 1. u vezi Tbr. 7. točka 1. Tarife), trošak sastava žalbe protiv presude - 125 bodova ( Tbr. 10. točka 1. u vezi Tbr. 7. točka 1. Tarife), trošak sastava žalbe protiv rješenja o donošenju privremene mjere – 50 bodova ( Tbr.10. t. 4. u vezi Tbr. 7.t.1. Tarife), sveukupno 775 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) iznosi 1.550,00 EUR, a uvećano za PDV od 25 % (387,50 EUR) iznosi 1.937,50 EUR, dok je u preostalom iznosu preko dosuđenog, odbijen zahtjev tuženice kao neosnovan. Slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke rješenja.

23. Slijedom svega iznijetog, odlučeno je kao u izreci presude i rješenja.

Biograd na Moru, 28. svibnja 2026.

Sutkinja

Senia Bušljeta

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana njezine objave (čl. 335. st. 7. do 10. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud ( čl. 348. ZPP- a).

Dostavna naredba:

- tužitelju po punomoćnici Heleni Zudenigo, odvjetnici u Zadru

- tuženici po punomoćniku Ivanu Skoblaru, odvjetniku u Zadru