REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] J 5

Poslovni broj: Us I-233/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu tužitelja JV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Erol Šehu, odvjetnik u Puli, Dobricheva ulica 7, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, radi lokacijske dozvole, 28. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/II-350-05/24-02/102, URBROJ: 531-03-4-25-2 od 30. siječnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Istarske županije, Općine Medulin, Upravnogo djela za prostorno planiranje i zaštitu okoliša, KLASA: UP/I-350-05/24-01/000005, URBROJ: 2163-27-05- 3-24-0005 od 27. kolovoza 2024. odbija se zahtjev tužitelja za izdavanje lokacijske dozvole za zgradu ugostiteljsko-turističke namjene, 2.b skupine na novoformiranoj građevnoj čestici k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ([adresa]) koja nastaje od k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ([adresa]).

2. Pobijanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-350-05/24-02/102, URBROJ: 531- 03-4-25-2 od 30. siječnja 2025. odbijena je tužiteljeva žalba kao neosnovana.

3. Tužitelj u tužbi i kasnijem tijeku spora osporava utvrđenje tuženika da je prvostupanjsko tijelo pravilno utvrdilo kako planirani zahvat nije u skladu s prostorno- planskom dokumentacijom, što je rezultiralo odbijanjem zahtjeva tužitelja za izdavanje lokacijske dozvole za zgradu ugostiteljsko-turističke namjene na novoformiranoj građevnoj čestici k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ([adresa]). Tužitelj tvrdi da je pobijano rješenje nezakonito zbog pogrešne primjene materijalnog prava, nepravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja te izvođenja nepravilnog zaključka iz utvrđenih činjenica. Navodi da je k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ([adresa]) u naravi predstavlja uređeno građevinsko zemljište budući da je na njoj izgrađena planirana osnovna infrastruktura, uključujući građevinu za odvodnju otpadnih voda i prometnu površinu koja osigurava pristup. Ističe da je pristup javnom prometnom površinom, odnosno nerazvrstanom cestom NC 845, oduvijek osiguran. Nastavno ističe da činjenicu postojanja infrastrukture potvrđuje i zemljišnoknjižni izvadak iz kojeg proizlazi pravo služnosti postavljanja i održavanja fekalne kanalizacijske mreže u korist Albanež d.o.o., kao i očitovanje Albaneža d.o.o. od 10. studenog 2020. o mogućnosti priključenja na sustav javne odvodnje Općine Medulin, kao i grafičkog prikaza mreže. Stoga je na predmetnoj čestici osnovna infrastruktura izgrađena, odnosno postoji u naravi i evidentirana je u katastarskom operatu, što je u skladu s čl. 3. st. 1. t. 25. i 14. Zakona o prosto rnom uređenju. Tužitelj osporava utvrđenje tuženika da je za izdavanje lokacijske dozvole potrebna izrada urbanističkog plana uređenja (UPU), tvrdeći da za uređeno građevinsko zemljište ne prethodi obveza izrade UPU-a te da usklađenje s grafičkim odredbama budućih urbanističkih planova uređenja ne priječi provedbu zahvata u prostoru. Poziva se na očitovanje komunalnog društva Albanež d.o.o. glede posebnih uvjeta gradnje i priključenja, te očitovanje tuženika upućeno Općini Ližnjan. Napominje da se postojeći Prostorni plan uređenja Općine nije mijenjao u tekstualnom dijelu od 2011. godine, te su uvjeti gradnje ostali isti. Ukazuje da je nejasno na temelju kojih je činjenica tuženik zaključio da planirani zahvat nije u skladu s prostorno -planskom dokumentacijom, ističući da je javnopravno tijelo netočno i nepotpuno utvrdilo činjenično stanje. Pri tome je propustilo uzeti u obzir dostavljene dokaze i očitovanja tužitelja, te se oglušilo na pozivanje tužitelja na izdavanje provedbenog akta sukladno čl. 122. st. 2. i čl. 79. st. 1. i 2. Zakona o prostornom uređenju. Tužitelj nadalje ističe da je javnopravno tijelo pogrešno primijenilo materijalno pravo, odnosno propustilo primijeniti čl. 122. st. 2. Zakona o prostornom uređenju. Poziva se na nejednako postupanje te očitovanje tuženika iz drugog predmeta (upućeno Općini Ližnjan), koje podržava izdavanje akata za gradnju bez Urbanističkog plana uređenja ako prostor nije planiran kao neuređeni, te presudu Visokog upravnog suda RH broj Usoz - 108/2022 o načelu razmjernosti. Također, Općina Medulin je u Mišljenju od 12.06.2023. priznala da "predmetna čestica možda ima mogućnost priključenja na svu potrebnu infrastrukturu", što tužitelj tumači kao priznanje ispunjenja uvjeta za provedbeni akt. Tužbenim zahtjevom predlaže da Sud poništi pobijano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, te da tuženika obveže na naknadu troškova upravnog spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ustraje kod navoda iz obrazloženja osporenog rješenja te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.

5. U tijeku upravnog spora održana je rasprava na ročištu održanom 30. travnja 2026., u prisutnosti tužitelja osobno i njegovog opunomoćenika, a na temelju čl. 98. st. 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, 39/26, dalje: ZUS) u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime se smatra da je strankama u smislu čl. 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja o svim zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet ovog upravnog spora.

6. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora te dostavljenom spisu upravnog postupka. Sud nije prihvatio dokazni prijedlog tužitelja (očevid na licu mjesta radi utvrđenja da se radi o uređenom području), smatrajući da su sve pravno relevantne činjenice odlučne za pravilnu primjenu prava pravilno (i nesporno) utvrđene, te da nije potrebno provoditi nove dokaze, a što će biti pojašnjeno u nastavku.

7. Razmatrajući sva sporna, činjenična i pravna pitanja ovog spora, sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Osporeni akt tuženika kao i prvostupanjskog tijela temelje se na utvrđenju da se čestica na kojoj se planira izvođenje građevnog zahvata nalazi na području koje se prema primjenjivom Prostornom planu uređenja Općine Medulin („Službene novine Općine Medulin“ broj 02/07, 05/11, 08/16, 08/18 – pročišćeni tekst, 81/21, 01/22 – pročišćeni tekst i 07/22, dalje: PPUO Medulin) nalazi unutar izdvojenog građevinskog područja ugostiteljsko turističke namjene - neizgrađeni neuređeni dio (Kanalić T1 , T2, T3 - turistička namjena), za koje je područje propisana obvezna izrada Urbanističkog plana uređenja, koji nije donesen; pri čemu samim PPUO-om Medulin nisu propisani uvjeti provedbe zahvata u prostoru s detaljnošću propisanom za urbanistički plan uređenja. Također upravna tijela utvrđuju da planirani zahvat nije usklađen niti s prostornim planom višeg reda – Prostornim planom Istarske županije („Službene novine Istarske županije" br. 2102, 1/05, 4/05, 14/05, 10/08, 07/10, 16/11, 13/12, 9/16, 14/16 - pročišćeni tekst, dalje: PP Istarske županije), i to s čl. 54. i čl. 56. tog prostornog plana. Stoga je zahtjev odbijen pozivom na odredbu čl. 79. Zakona o prostornom uređenju

9. Među strankama nije sporno:

- da se k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (od kojih se planira novoformirana k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) prema PPUO Medulin nalazi unutar neizgrađenog, neuređenog građevinskog područja izvan naselja ugostiteljsko-turističke namjene Kanalić 21.a. (T1, T2, T3), a kako je to prikazano na grafičkom dijelu PPUO Medulin 4.d. (granica građevinskog područja k. o. [katastarska općina] naselje Banjole),

- da je odredbom čl. 155. st. 1. t. 21.a. PPUO Medulin propisano da se ovim PPUO-om utvrđuje obveza izrade UPU zone ugostiteljsko turističke namjene Kanalić zapad

- da je je odredbom čl. 155. st. 3. PPUO Medulin propisano da se do donošenja urbanističkog plana uređenja za neuređene dijelove građevinskog područja i za područja izvan naselja ugostiteljsko turističke namjene za koje je planirana urbana preobrazba ne može izdati akt za provedbu plana i/ili građevinska dozvola za gradnju novih ili rekonstrukciju postojećih građevina osim za građevine prometne i komunalne infrastrukture.

- da za navedeno područje nije donesen Urbanistički plan uređenja

- da odredbama PPUO Medulin nisu propisani uvjeti provedbe zahvata u prostoru s detaljnošću propisanom za urbanistički plan uređenja.

10. Međutim, tužitelj smatra da je predmetna čestica odredbama PPUO Medulin pogrešno svrstana u neuređeni dio građevinskog područje izvan naselja, ističući da ista predstavlja uređeno građevinsko zemljište budući je na istoj izgrađena planirana osnovna infrastruktura, te da posljedično donošenje urbanističkog plana uređenja nije preduvjet za izdavanje lokacijske dozvole; pri čemu smatra da se tražena lokacijska dozvola može izdati neposrednom primjenom Zakona o prostornom uređenju.

11. Po stavu ovoga suda, pravilno su upravna tijela ocijenila da nije moguće udovoljiti zahtjevu tužitelja za izdavanje lokacijske dozvole, jer za područje na kojem se nalazi predmet zahvata nije donesen urbanistički plan uređenja, čija je obveza donošenja propisana odredbom čl. 79. Zakona o prostornom uređenju i čl. 155. PPUO Medulin.

12. Sukladno čl. 79. Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine" br. 153/13, 65/17, 114/18, 39/19, 98/19, 67/23, važećeg u vrijeme pokretanja postupka, dalje: ZPU), urbanistički plan uređenja donosi se obvezno za neuređene dijelove građevinskog područja i za izgrađene dijelove tih područja planiranih za urbanu preobrazbu ili urbanu sanaciju unutar građevinskog područja (st. 1.). Donošenje urbanističkog plana uređenja nije obvezno za područje iz stavka 1. ovoga članka za koje su prostornim planom uređenja, odnosno generalnim urbanističkim planom propisani uvjeti provedbe zahvata u prostoru s detaljnošću propisanom za urbanistički plan uređenja (st. 2.). Do donošenja urbanističkog plana uređenja na područjima iz stavka 1. ovoga članka, odnosno propisivanja uvjeta provedbe zahvata u prostoru iz stavka 2. ovoga članka ne može se izdati lokacijska dozvola i građevinska dozvola za građenje nove građevine (st. 3.). Iznimno od stavka 3. ovoga članka, akt za građenje može se izdati za rekonstrukciju postojeće građevine i za građenje nove građevine na mjestu ili u neposrednoj blizini mjesta prethodno uklonjene postojeće građevine unutar iste građevne čestice, kojom se bitno ne mijenja namjena, izgled, veličina i utjecaj na okoliš dotadašnje građevine (st. 4.).

13. Sukladno čl. 3. st. 1. ZPU-a, neuređeni dio građevinskog područja je neizgrađeni dio građevinskog područja određen prostornim planom na kojemu nije izgrađena planirana osnovna infrastruktura (t. 25.), a osnovna infrastruktura je građevina za odvodnju otpadnih voda prema mjesnim prilikama određenim prostornim planom i prometna površina preko koje se osigurava pristup do građevne čestice, odnosno zgrade (t. 26.).

14. Sukladno čl. 3. st.1. t. 13. ZPU-a, izgrađena infrastruktura je infrastruktura koja postoji u naravi i koja je evidentirana u katastru infrastrukture, odnosno katastarskom operatu.

15. Sukladno čl. 76. st. 1. t. 2. ZPU-a, prostorni plan uređenja grada, odnosno općine određuje, između ostalog, neizgrađeni dio građevinskog područja naselja, izdvojenog građevinskog područja izvan naselja i izdvojenog dijela građevinskog područja naselja, za koje se ne donosi generalni urbanistički plan te neuređeni dio tih područja.

16. Sukladno čl. 122. ZPU-a, akt za provedbu prostornog plana izdaje se u skladu s ovim Zakonom, prostornim planom i drugim propisima donesenim na temelju ovoga Zakona i posebnim propisima, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije (st. 1.). U slučaju protivnosti odredbe prostornog plana odredbi ovoga Zakona, prilikom izdavanja akta za provedbu prostornog plana primjenjuje se odredba ovoga Zakona (st. 2.).

17. U konkretnom slučaju, nije sporno da se planirani zahvat prema odredbama PPUO Medulin nalazi na području označenom kao neizgrađeno - neuređeno građevinsko područje izvan naselja, te da je stoga sukladno čl. 79. ZPU-a za navedeno područje obvezno donošenje urbanističkog plana uređenja, a koja je obveza dodatno utvrđena i odredbom čl. 155. st. 1. PPUO Medulin, koja u točki 21.a propisuje obvezu donošenja urbanističkog plana uređenja za područje Kanalić zapad.

18. Imajući u vidu da urbanistički plan uređenja nije donesen, te da nesporno nije moguće primijeniti iznimke iz čl. 79. st. 2. i stavka 4. (PPUO-m nisu propisani uvjeti provedbe zahvata u prostoru s detaljnošću propisanom za urbanistički plan uređenja ; te se ne radi o rekonstrukciju postojeće građevine ili građenju nove građevine na mjestu ili u neposrednoj blizini mjesta prethodno uklonjene postojeće građevine unutar iste građevne čestice, kojom se bitno ne mijenja namjena, izgled, veličina i utjecaj na okoliš dotadašnje građevine), to je na temelju čl. 79. st. 3. ZPU-a zakonito utvrđeno da nisu ispunjeni uvjeti za izdavanje lokacijske dozvole.

19. Vezano uz dopis tuženika upućen Općini Ližnjan 19. kolovoza 2019. (a sadržaj kojega tužitelj citira u tužbi), ističe se da se ne radi o usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji. Naime, iz sadržaja tog dopisa citiranog od tužitelja proizlazi da se u tom slučaju radilo o situaciji da je prostornim planom bilo uvjetovano izdavanje akta za provedbu prostornog plana prethodnim donošenjem urbanističkog plana uređenja, no za područje koje tim planom nije bilo planirano kao neuređeno, niti određeno za urbanu preobrazbu ili urbanu sanaciju, pa je tuženik ocijenio da je takva zabrana protivna odredbama ZPU-a. Međutim, u konkretnom slučaju predmetno područje odredbama PPUO Medulin jest određeno kao neuređeno, pa je stoga zabrana izdavanja akata do donošenja urbanističkog plana uređenja u skladu s čl. 79. ZPU-a.

20. Pritom nisu relevantni navodi tužitelja u pogledu uređenosti predmetne nekretnine, a kojima tužitelj navodi da je riječ o nekretnini na kojoj je izgrađena osnovna infrastruktura te koja je prilikom izrade PPUO Medulin trebala biti uvrštena u izgrađeni dio građevinskog područja, umjesto u neuređeno građevinsko područje, te u tom smislu isticani navodi o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju te predloženi dokazi.

21. Naime, navodi na koju upire tužitelj ne bi predstavljali pogrešno činjenično utvrđenje u postupku izdavanja lokacijske dozvole, budući da upravno tijelo u postupku odlučivanja o zahtjevu za izdavanje akta za provedbu prostornog plana primjenjuje taj prostorni plan te nije ovlašteno odstupiti od kogentnih odredbi istoga, u konkretnom slučaju, od odredbe čl. 155. st. 1. i st. 3. PPUO Medulin koja za predmetno područje propisuje obvezno donošenje urbanističkog plana uređenja kao uvjet za provedbu plana i/ili izdavanje građevinske dozvole za područje koje je tim planom označeno kao neuređeno građevinsko područje izvan naselja. Nadalje, budući da je i samim ZPU-om (citirani čl. 79.) propisana jednaka zapreka, naime da je donošenje urbanističkog plana uređenja obvezno za neuređene dijelove građevinskog područja , te da se do donošenja urbanističkog plana uređenja na takvom području ne može izdati lokacijska dozvola za građenje nove građevine, to su neosnovani navodi tužitelja o mogućnosti izravne primjene ZPU-a odnosno čl. 122. st. 2. istoga (u tom smislu i Upravni sud u Splitu u presudi posl.br. UsIgr-268/2020-6 od 19. studenog 2020).

22. Nije moguća izravna primjena ZPU-a na način kako to tužitelj predlaže (utvrđivanje da je predmetna nekretnina „pogrešno“ definirana Prostornim planom Općine Medulin), već tužitelj u tom smislu može inicirati izmjenu tog prostornog plana, ili, ukoliko smatra da je isti nezakonit, pokrenuti postupak ocjene zakonitosti općeg akta.

23. Zaključno, valja navesti da je zahtjev tužitelja odbijen i pozivom na neusklađenost s odredbama čl. 54. i čl. 56. prostornog plana više razine (Prostornog plana Istarske županije), a pravilnost kojeg utvrđenja tužitelj niti ne osporava.

24. Slijedom navedenog, pravilno je pobijanim rješenjem tuženika odbijena žalba protiv prvostupanjskog rješenja, te utvrđeno da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za udovoljavanje zahtjevu tužitelja.

25. Stoga je valjalo na temelju čl. 116. st. 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev i riješiti kao u izreci.

26. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 147. st.1. ZUS-a, prema kojoj tužitelju, koji u ovome sporu nije uspio, ne pripada pravo na naknadu troškova spora.

U Rijeci 28. svibnja 2026.

Sutkinja

Daria Pugel

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelja Erolu Šehu, odvjetniku u Puli, Dobricheva ulica 7

- tuženiku Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb,

Ulica Republike Austrije 20