REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Š 5

Poslovni broj: Us I-1887/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Snježane Vukašinović, u upravnom sporu tužitelja Stečajna masa iza Hotela Novi d.o.o. u stečaju, OIB: 49496441889, Novi Vinodolski, kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Marčan & partneri u Rijeci, Marije Krucifikse Kozulic 2, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, OIB: 72910430276, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje 1. zainteresirane osobe ŠB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. zainteresirane osobe OB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje oboje zastupaju opunomoćenici u Odvjetničkom društvu Marković i partneri, odvjetnici u Zagrebu, Ilica 1a, radi naknade za oduzete nekretnine, 28. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo KLASA: UP/II-943- 03/23-01/16, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-24-04 od 9. rujna 2024. te se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak u kojem je isti dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove odluke.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove ovog upravnog spora u visini od 2.500,00 € (dvije tisuće pet stotina eura) u roku od 60 (šezdeset) dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tužitelja za naknadom troškova spora.

III. Odbija se zahtjev 1. zainteresirane osobe ŠB i 2. zainteresirane osobe OB za naknadu troškova ovog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave u Crikvenici KLASA: UP/I-944-07/10- 01/02, URBROJ: 2170-03-02/9-22-77 od 23. studenog 2022. toč. 1. izreke utvrđeno je da je pravomoćnim rješenjem Općine Crikvenica, Sekretarijata za opću upravu broj:

UP/-04-4449/3-1978 od 20. srpnja 1982. potpuno eksproprirano građevinsko zemljište označeno kao kč. br. [katastarska čestica] površine 445 čhv, u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uknjiženo kao vlasništvo MB iz [adresa], te MB ĐB iz [adresa], a stvarno vlasništvo MB ĐB iz [adresa], ŠB iz [adresa] te ČB iz [adresa], dodijeljeno na korištenje Radnoj organizaciji za hotelijerstvo "Jadran" Crikvenica, OOUR "Lišanj" Novi Vinodolski, radi izgradnje autokampa u [adresa]. Toč. 2. izreke naloženo je Hotel Novi d.d. u stečaju, Novi Vinodolski, Kralja Tomislava 4, da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti toga rješenja, za 34/128 dijela (425 m2) nekretnine iz toč. 1. izreke isplatiti naknadu u ukupnom iznosu od 422.000,00 kuna odnosno 56.009,02 Eura, nasljednicima prijašnjih vlasnika ŠB i ĐB, sukladno njihovim nasljednim dijelovima i to ŠB iz [adresa] i OB iz [adresa], svakome za 17/128 dijela iznose od 211.000,00 kuna odnosno 28.004,51 Eura, na njihove račune kod banaka (podtočke a) i b) toč. 2. izreke). Toč. 3. izreke određeno je da je Hotel Novi d.d. u stečaju na iznos utvrđene naknade dužan platiti zakonske zatezne kamate, koje teku od dana donošenja toga rješenja pa do dana isplate. Toč. 4. izreke, utvrđeno je da troškove postupka izvlaštenja snosi korisnik izvlaštenja Hotel Novi d.d. u stečaju.

2. Protiv navedenog rješenja ovdje tužitelj izjavio je žalbu koje je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-943-03/23-01/16, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-24-04 od 9. rujna 2024. odbio kao neosnovanu.

3. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog drugostupanjskog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu ovom sudu. U istoj ponajprije ukazuje na povredu odredbe čl. 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku obzirom tuženik u odnosu na njegove prigovore ne daje nikakvo obrazloženje te stoga iste u nastavku tužbe ponavlja. Tužitelj ističe da se Zakon o izvlaštenju, koji prvostupanjsko tijelo primjenjuje ("Narodne novine" 9/94), prema čl. 46 primjenjuje na započete postupke eksproprijacije u kojima nije, do stupanja na snagu ovog zakona doneseno rješenje i postupke određivanja naknade u kojima nije donijeta pravomoćna odluka. Ovo znači da postupak mora biti već pokrenut prije stupanja na snagu tog zakona. U ovom slučaju, predlagatelji prije stupanja na snagu ovog zakona nisu pokrenuli nikakav postupak (samo rješenje navodi da prema podacima Općinskog suda u Cr ikvenici od 20. srpnja 1982. do 18. veljače 1994. nije vođen nikakav izvanparnični postupak radi određivanja naknade) što znači da je njihov zahtjev trebao biti odbačen. Tužitelj ističe i prigovor zastare jer je rješenje o eksproprijaciji postalo pravomoćno još 20. srpnja 1982., a od tada nitko nije pokrenuo nikakav postupak određivanja naknade do ovog postupka. Ovo znači da je od rješenja do pokretanja postupka prošlo više od 25 godina pa je jasno da je nastupila zastara bilo kakvog i bilo čijeg potraživanja. Nadalje, tužitelj se poziva na stečajni zakon i njegove odredbe budući je to zakon koji ima isključivu nadležnost u odnosu na odredbe bilo kojeg drugog zakona kada se radi o pravnim osobama koje su ušle u stečaj. Odredba čl. 167. Stečajnog zakona navodi da stečajni vjerovnici mogu svoje tražbine prema stečajnom dužniku ostvarivati samo u stečajnom postupku. Prema odredbi čl. 257. st. 1. i 6. Stečajnog zakona svi vjerovnici podnose prijave svojih tražbina stečajnom upravitelju, a sud će tražbinu koja nije prijavljena nakon isteka roka za prijavljivanje odbaciti rješenjem. Odredbom čl. 171. Stečajnog zakona ne mogu se nakon otvaranja stečaja valjano stjecati prava na dijelovima imovine koja ulazi u stečajnu masu. Dakle, preduvjet vođenja ovog postupak je prijava tražbine u stečajnom postupku, a to predlagatelji ili bilo tko drugi nisu učinili. Budući da nikakva tražbinu bilo koga nije prijavljena u stečaju izgubljena je uopće mogućnost da se u nekom drugom postupku ona ostvaruje. Nadalje, tužitelj ukazuje da je rješenje donijela druga osoba u odnosu na onu koja je sam postupak vodila te vezano za isto ukazuje na povredu odredbe čl. 23. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku. Tužitelj također prigovara razlozima neudovoljavanja prijedlogu opunomoćenika tužitelja za odgodu ročišta na kojem se trebao saslušati vještak smatrajući da mu je postupanjem prvostupanjskog tijela vezano za isto povrijeđeno pravo na pristup sudu odnosno tijelu koje odlučuje o njegovim pravima. Zaključno, tužitelj prigovara postupanju prvostupanjskog tijela po zaprimanju žalbe odnosno zakonitosti radnje pozivanja vještaka na očitovanje na navode podnesene žalbe.

4. Slijedom svega navedenog, zatraženo je od suda donošenje odluke kojom će se poništiti rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela uz obvezivanje tuženika na naknadu tužitelju troškova ovog spora.

5. Tuženik se u odgovoru na tužbu pozvao na navode iz osporavanog rješenja i predložio odbiti tužbeni zahtjev.

6. Zainteresirane osobe ŠB i OB, u odgovoru na tužbu, u cijelosti su osporile navode tužitelja. Smatraju tužbu pravno neutemeljenom jer se temelji na pogrešnim polazištima i svjesno zanemaruje ustavno i konvencijsko jamstvo prava vlasnika na pravičnu naknadu u slučaju izvlaštenja. Osporavaju prigovor zastare ukazujući kako se pravo na pravičnu naknadu za izvlaštenje ne može tretirati kao obična tražbina, jer ono ne proizlazi iz ugovornog odnosa niti iz bilo koje druge obligacije, nego iz samog Ustava i zakona koji uređuju izvlaštenje. Čl. 48. Ustava Republike Hrvatske jamči da se vlasništvo može oduzeti ili ograničiti jedino uz pravičnu naknadu. Isto jamstvo sadržano je i u čl. 1. Protokola br. 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kojim se svim osobama osigurava pravo na mirno uživanje vlasništva, uz mogućnost izvlaštenja samo pod uvjetom da se isplati odgovarajuća naknada. Nadalje, osporavaju utemeljenost prigovora tužitelja da postupak određivanja naknade nikada nije započet. Naime, sama odluka o izvlaštenju iz 1982. godine proizvela je pravo vlasnika na naknadu i obvezu korisnika izvlaštenja da tu naknadu isplati. Ne može se dopustiti da zbog dugotrajnosti postupka ili neaktivnosti tijela javne vlasti to pravo propadne. Teret sporosti i neažurnosti ne može ići na štetu građana, već na teret države i korisnika izvlaštenja. Posebno zainteresirane strane osporavaju pravilnost podvođenja obveze na pravičnu naknadu pod režim Stečajnog zakona. Naime, naknada za izvlaštenje nije obična tražbina vjerovnika, već javnopravna obveza koja ima prioritet i proizlazi iz ustavnog poretka. Naime, Europski sud za ljudska prava jasno zahtijeva da država, kad jednom odluči izvlastiti imovinu, osigura i učinkovitu naknadu. Također, osporavaju prigovore tužitelja vezano za navodne nezakonitosti u radu službenih osoba pozivom na odredbe čl. 35. i 39. Zakona o općem upravnom postupku koje izričito propisuju da rukovoditelj tijela može ovlastiti drugog službenika da vodi postupak i potpisuje akte. Sama činjenica da je jedna službenica vodila postupak, a druga potpisala rješenje ni na koji način ne čini rješenje nezakonitim. Također, zainteresirane osobe ističu kako tužitelj uopće nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka kada mu je isti dostavljen i time je prešutno prihvatio nalaz. Ne može se sada, u ovoj fazi postupka, naknadno pokušavati osporavati ono na što je imao pravo reagirati, ali je to pravo propustio koristiti. Također, osporavaju navode o navodnim nedostacima vještačenja. Nalaz je izrađen u skladu s pravilima struke i važećim propisima, metodološki ispravno, koristeći usporedne prodaje i provodeći nužne korekcije cijena, pri čemu je drugostupanjsko tijelo detaljno obrazložilo zašto prihvaća nalaz i zašto ga smatra vjerodostojnim. Tužitelj, nasuprot, nije dostavio nikakav protudokaz ili drugo stručno mišljenje koje bi dovelo u pitanje valjanost nalaza.

7. Stoga je od strane zainteresiranih osoba predloženo sud donijeti odluku kojom se odbija tužbeni zahtjev uz obvezivanje tužitelja na naknadu troškova ovog spora.

8. U tijeku spora održana je rasprava dana 13. svibnja 2026. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24 i 39/26, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupio je opunomoćenik tužitelja. Rasprava je na temelju odredbe čl. 91. st. 3. u vezi s čl. 89. st. 4. ZUS-a održana u odsutnosti uredno pozvanog tuženika i zainteresiranih osoba.

9. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojemu je doneseno osporavano rješenje tuženika te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta ovog upravnog spora.

10. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

11. Iz spisa upravnog postupka proizlazi da je pravomoćnim rješenjem Općine Crikvenica, Sekretarijata za opću upravu broj: UP/-04-4449/3-1978 od 20.srpnja 1982. potpuno eksproprirano neizgrađeno građevinsko zemljište označeno kao kč. br. [katastarska čestica] površine 445 čhv, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uknjiženo kao vlasništvo MB u 4/8 dijela, MB O u 3/8 dijela i MB ĐB u 1/8 dijela, a stvarno vlasništvo KB u 3/8 dijela, KB ŠB u 1/8 dijela i KB ČB u 4/8 dijela te dodijeljeno na korištenje RO "Jadran" Crikvenica, OOUR "Lišanj" Novi Vinodolski, radi izgradnje autokampa u [adresa].

12. Temeljem rješenja o eksproprijaciji od 20. srpnja 1980. predmetna nekretnina uknjižena je kao društveno vlasništvo s pravom korištenja ROH "Jadran" Crikvenica - OOUR "Lišanj" Novi Vinodolski radi izgradnje autokampa u [adresa].

13. Nakon konačnosti rješenja o eksproprijaciji nije postignut sporazum o naknadi pred tadašnjim tijelom uprave Općine Crikvenica, a iz dopisa Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj: R2 211/12-1 od 7. studenog 2011. proizlazi da od 20. srpnja 1982. do 18. veljače 1994. (dan stupanja na snagu Zakona o izvlaštenju) nije voden izvanparnični postupak radi određivanja naknade.

14. Uvidom u potvrdu Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj R3-2384/2011 od 22. veljače 2011. utvrđeno je da je Hotel Novi d.d. sada u stečaju pravni slijednik korisnika eksproprijacije Jadran Crikvenica - OOUR "Lišanj" Novi Vinodolski.

15. Sukladno čl. 47. st. 2. Zakona o izvlaštenju ("Narodne novine" broj: 9/94, 35/94, 112/00, 114/01, 79/06, 45/11 i 34/12, dalje: Zakon o izvlaštenju), koji se u predmetnoj upravnoj stvari primjenjuje temeljem čl. 46. Zakona o izvlaštenju, naknada za ekspropriranu nekretninu tereti korisnika eksproprijacije, odnosno njegovog pravnog sljednika. Odredbom čl. 25. st. 7. Zakona o izvlaštenju propisano je da obveza isplate naknade tereti korisnika izvlaštenja, dok je, sukladno čl. 2. st. 1., korisnik izvlaštenja fizička ili pravna osoba u čiju korist je provedeno izvlaštenje.

16. Nadalje, sukladno čl. 70 st. 1. Stečajnog zakona ("Stečajni zakon (1996) ("Narodne novine" broj: 44/96, 161/98, 29/99, 129/00, 123/03, 197/03, 187/04, 82/06, 116/10, 25/12, 133/12, 45/13 i 71/15, dalje: SZ), stečajni vjerovnici su osobni vjerovnici dužnika koji u vrijeme otvaranja stečajnog postupka imaju koju imovinsko pravnu tražbinu prema njemu, a sukladno čl. 96. SZ-a, stečajni vjerovnici mogu svoje tražbine prema dužniku ostvarivati samo u stečajnom postupku. Odredba čl. 77. SZ-a propisuje da se nenovčane tražbine ili one čiji je novčani iznos neodređen, ističu u vrijednosti na koju se mogu procijeniti u vrijeme otvaranja stečajnog postupka. Sukladno čl. 173. st. 1. SZ-a, u prijavi tražbine je potrebno navesti osnovu i iznos tražbine u kunama te broj žiro-računa ili drugog računa vjerovnika, ako ga ima.

17. Tražbina zainteresiranih osoba na određivanje i isplatu naknade za eksproprijaciju, postoji na temelju zakona još od trenutka donošenja rješenja o eksproprijaciji 1979. godine, pri čemu je sporan njen iznos. Stoga su zainteresirane osobe, kao stečajni vjerovnici, koji svoje potraživanje prema stečajnom dužniku mogu ostvarivati samo u okviru stečajnog postupka, bili obvezni, sukladno čl. 173. st. 1. i 3. SZ-a te čl. 77. SZ-a, svoju tražbinu, na ime utvrđivanja i isplate naknade za ekspropriranu nekretninu, uz navođenje podataka o upravnom postupku koji je s tim u vezi tada bio u tijeku, prijaviti u stečajni postupak otvoren nad društvom Hotel Novi d.d. dana 14. travnja 2011., koje je kao pravni sljednik korisnika eksproprijacije, jedini zakonski obveznik naknade za ekspropriranu nekretninu.

18. Dakle, u konkretnim okolnostima kada je nad Hotel Novi d.d., pravnim slijednikom korisnika eksproprijacije otvoren stečajni postupak, bilo je potrebno provjeriti jesu li prijašnji vlasnici prijavili svoje potraživanje s osnove naknade za eksproprirano zemljište u stečajnu masu društva, te ukoliko jesu, postoji li i danas stečajna masa, a ako postoji, ima li u njoj sredstava za isplatu predmetne nekretnine, pa ukoliko ne postoje sredstva za isplatu, zahtjev za određivanje naknade podnositelja zahtjeva po shvaćanju ovog suda treba odbiti.

19. Navedeno stajalište potvrđuje i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Usž-4469/2021-4 od 14. ožujka 2023., za koju ovaj sud smatra da je u spornom dijelu utemeljena na istovrsnoj činjenično i pravnoj situaciji te da je stajalište izraženo u istoj primjenjivo i na konkretni slučaj.

20. Slijedom navedenog, osporavano rješenje tuženika ocjenjeno je nezakonitim pa je stoga sud na temelju odredbe čl. 117. st. 1. ZUS-a usvojio tužbeni zahtjev i poništio rješenje tuženika te predmet vratio tuženiku na ponovni postupak u kojem je isti dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove odluke, kao što je to navedeno pod toč. I. izreke ove presude. Pri tome sud, s obzirom na razlog zbog kojeg je usvojen tužbeni zahtjev, nije našao svrsishodnim očitovati se o osnovanosti preostalih prigovora tužitelja.

21. Odluka o troškovima spora tužitelja temelji se na odredbi čl. 147. ZUS -a u svezi s Tbr. 27. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23, dalje: Tarifa). Kao radnje u odnosu na koje tužitelj može ostvariti pravo na naknadu troškova zastupanja priznati su sastav tužbe i zastupanje na raspravi, sve uvećano za pripadajući iznos poreza na dodanu vrijednost po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife), i to u ukupnom zbrojenom iznosu od 2.500,00 €. Tužitelj je zatražio i naknadu troškova za sastav podnesaka od 12. studenog 2026., međutim, zatraženi trošak sastava podnesaka tužitelju nije priznat iz razloga što se u upravnom sporu dodjeljuju troškovi koji su nužni i opravdani, a navedeni podnesak sud ne smatra opravdanim troškom (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj Usž-4218/2022-2 od 18. siječnja 2023.). Stoga je odlučeno kao pod toč. II. izreke ove presude.

22. Zainteresirane osobe su također zatražile naknadu troška ovog spora, međutim isti im nije priznat i dosuđen obzirom da nisu uspjele u ovom sporu. Stoga je odlučeno kao pod toč. III. izreke ove presude.

U Rijeci 28. svibnja 2026.

Sutkinja

Dubravka Zec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćenicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Marčan & partneri u Rijeci, Marije Krucifikse Kozulic 2, uz odgovor na tužbu

- tuženiku Ministarstvu pravosuđa i uprave, Upravi za građansko, trgovačko i upravno pravo Zagreb, Ulica grada Vukovara 49

- opunomoćenicima u Odvjetničkog društva Marković i partneri, odvjetnici u Zagrebu,

Ilica 1a