REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] F 5

Poslovni broj: Us I-997/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Snježane Vukašinović, u upravnom sporu tužitelja FJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa AJ iz [adresa], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Središnje službe, [adresa], radi priznavanja prava na invalidsku mirovinu, radi starosne mirovine, 28. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 141-02/24-03/00190001909, URBROJ: 341-99-06/2-24-6904 od 4. travnja 2025. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu KLASA: 141-02/23- 03/00190001909, URBROJ: 341-25-06/2-23-142755 od 2. listopada 2024.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe.

Obrazloženje

1. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu KLASA: 141-02/23-03/00190001909, URBROJ: 341-25-06/2-23-142755 od 2. listopada 2024. pripadniku borbenog sektora Hrvatskog vijeća obrane FJ, ovdje tužitelju, odbijen je zahtjev za priznavanje prava na invalidsku mirovinu.

2. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/II 141-02/24-03/00190001909, URBROJ: 341-99-06/2-24-6904 od 3. travnja 2025. odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv citiranog prvostupanjskog rješenja kao neosnovanu.

3. Tužitelj je sudu pravodobno podnio tužbu kojem osporava zakonitost rješenja tuženika zbog pogrešne primjene materijalnog propisa, povrede pravila postupka i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U tužbi navodi da je zahtjev za priznavanje prava na invalidsku mirovinu podnio 7. siječnja 2019. na osnovu pravomoćnog rješenja nadležnog tijela Federacije Bosne i Hercegovine, Službe za branitelje Općine Livno broj: 11-41-825/06 od 17. travnja 2009. kojim je tužitelju priznato svojstvo ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata u BIH od 1991. do 1995. godine, IX grupe sa 30% vojnog invaliditeta trajno, a po osnovi rane zadobivene kao pripadnik OS HVO Livno, počev od 1. rujna 2006. pa dok postoje Zakonom propisani uvjeti. Nadalje, tužitelj ističe kako je u spis priložio i uvjerenje Federacije Bosne i Hercegovine, Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata, Grupe za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveza Livno broj: 07/21-03-222/18 od 14. kolovoza 2018. (obrazac VFMB-1) prema kojem je tužitelj bio pripadnik oružanih snaga HVO u razdoblju od 18. rujna 1991. do 31. ožujka 1994. i od 24. lipnja 1995 do 30. rujna 1995. te je na vojnoj dužnosti u br. Petar Krešimir IV, [adresa] dana 25. srpnja 1995. ranjen i obolio od neizlječive bolesti, a i pun je gelera od ranjavanja. Nastavno, tužitelj osporava navode iz obavijesti Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata, Sektora za pitanje evidencija iz oblasti vojne obveze Sarajevo broj 07/1-03-5636/19 od 20. listopada 2021. u kojem isti obavještavaju prvostupanjsko tijelo kako nisu u mogućnosti dostaviti tražene podatke te zaključuje kako navedeno upućuje na arbitrarnu i samovoljnu primjenu prava iz Zakona o općem upravnom postupku. Ukazuje kako mu je samo formalno omogućeno sudjelovanje u postupku, ali ne i postupak pozivanjem tužitelja i pred ovlaštenom komisijom Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje utvrđivanjem njegovog stvarnog invaliditeta. Zaključno, tužitelj ističe kako smatra da prema čl. 142. st. 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji nije od presudne važnosti utvrđenje njegovog invaliditeta i sudjelovanja u Domovinskom ratu HVO-a, već tužiteljeva bolest, dokumentacija o ratnom putu i doprinos Republici Hrvatskoj.

4. Slijedom svega navedenog, tužbenim zahtjevom predloženo je sudu donošenje presude kojom će poništiti pobijano rješenje kao i rješenje prvostupanjskog tijela te vratiti predmet na ponovno odlučivanje.

5. Ujedno je predloženo određivanje odgodnog učinka tužbe.

6. Tuženik se u odgovoru na tužbu pozvao na navode iz obrazloženja pobijanog rješenja te je predložio odbiti tužbeni zahtjev.

7. U sporu je provedena rasprava na ročištu održanom 13. svibnja 2026., čime je strankama, u smislu odredbe čl. 6. st. 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24 i 39/26, u nastavku teksta: ZUS), omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog spora.

8. U cilju ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno pobijano rješenje tuženika, te u onu koja prileži spisu predmeta ovog upravnog spora, pri tome odbivši provesti po tužitelju predloženi dokaz vještačenjem, vodeći se načelom učinkovitosti upravnog spora iz čl. 8. ZUS-a, prema kojem se upravni spor ima provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, a s obzirom da je dokumentacija sadržana u spisu predmeta upravnog postupka i ovog spora bila dovoljna za donošenje odluke u ovom sporu.

9. Na temelju razmatranja svih spornih pitanja, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Odredbom čl. 142. st. 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji ("Narodne novine" broj: 121/17, 98/19 i 84/21, dalje: ZHBDR) propisano je da pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi ranjavanja ili zatočeništva, imaju pravo na invalidsku mirovinu po ovom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine, ako to pravo nisu ostvarili do stupanja na snagu ovoga Zakona temeljem Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji.

11. Odredbom čl. 142. st. 2. ZHBDR-a propisano je da pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida od I. do IV. skupine po osnovi bolesti ili ozljede, imaju pravo na invalidsku mirovinu po ovom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog Bosne i Hercegovine.

12. Stavkom 3. istog članka ZHBDR-a propisano je da se pravo iz stavaka 1. i 2. ovoga članka ostvaruje pod uvjetima određenim ovim Zakonom i Zakonom o mirovinskom osiguranju te na način i postupkom određenim Ugovorom između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji.

13. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je predmetni upravni postupak pokrenut zahtjevom tužitelja od 7. siječnja 2019. za priznavanjem prava na invalidsku mirovinu primjenom čl. 142. ZHBDR-a, te da spisu upravnog postupka prileži rješenje Federacije Bosne i Hercegovine, Službe za branitelje Općine [adresa] broj: 11 - 41-825/06 od 17. travnja 2009. kojim je tužitelju priznato svojstvo ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata u BIH od 1991. do 1995. godine, IX grupe sa 30 % vojnog invaliditeta trajno, a po osnovi rane zadobivene kao pripadnik OS HVO Livno, počev od 1. rujna 2006., s pravom na osobnu invalidninu i ostala prava propisana zakonom dok postoje Zakonom propisani uvjeti za korištenje priznatih prava.

14. Spisu upravnog postupka prileži i dopis nadležnog tijela Bosne i Hercegovine, Službe za branitelje i mjesne zajednice u [adresa] od 10. lipnja 2024. kojim se obavještava prvostupanjsko tijelo da je rješenjem navedene službe broj: 11 -41- 825/06 od **.**.2011. FJ odbijen kao neutemeljen zahtjev za priznavanje statusa ratnog vojnog invalida i da je navedeno rješenje, po izjavljenoj žalbi, potvrđeno rješenjem Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata broj: UP-II-03-41-35/12 od 22. travnja 2013. Nadalje je navedeno kako je temeljem navedenih rješenja vidljivo da isti nema status ratnog vojnog invalida te su preslike tih rješenja dostavljene u prilogu citiranog dopisa.

15. Iz prethodno citiranog rješenja nadležnog tijela Bosne i Hercegovine, Službe za branitelje Općine [adresa], broj: 11-41-825/06 od 8. prosinca 2011. razvidno je da je presudom Kantonalnog suda u Livnu broj: 10 0 U 001334 10 U od 17. svibnja 2011. poništeno rješenje UP-II-03-41-1120/10 od 4. listopada 2010. tuženika Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata i rješenje broj: 11-41- 825/06 od 28. lipnja 2010. Službe za pitanje branitelja Općine Lino i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak te da je spomenuto rješenje od 8. prosinca 2011. doneseno u ponovnom postupku po navedenoj presudi.

16. Kako je sukladno odredbi čl. 142. st. 1. i 2. ZHBDR-a za priznanje prava na invalidsku mirovinu primjenom ZHBDR-a nužan preduvjet postojanja pravomoćnog rješenja nadležnog tijela Bosne i Hercegovine o priznatom statusu ratnog vojnog invalida (dalje: RVI) po nekoj od osnova propisanih st. 1. i 2. čl. 142. ZHBDR-a, a u predmetnom upravnom postupku pravilno je utvrđeno da tužitelj nema priznat status RVI HVO BiH, to tužitelj ne ispunjava formalni uvjet za priznanje prava na invalidsku mirovinu u smislu primjene odredbe čl. 142. st. 1. i 2. ZHBDR-a.

17. Naime, među kumulativnim je pretpostavkama za usvajanje ove vrste zahtjeva činjenica da je dotičnoj stranci pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi ranjavanja ili zatočeništva. Hrvatska javnopravna tijela mirovinskog osiguranja svoju su odluku utemeljila na prethodno spomenutim službenim podacima nadležnih tijela u Bosni i Hercegovini. Tužitelj u ovome sporu nije dokazao drukčije, tj. nije dokazao da ima priznat spomenuti status u vrijeme rješavanja predmetnog zahtjeva.

18. Postojanje važećeg pravomoćnog rješenja nadležnog tijela Bosne i Hercegovine kojim je priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi ranjavanja ili zatočeništva kogentno je, jasno i nedvosmisleno propisana kumulativna pretpostavka za priznavanje prava na invalidsku mirovinu po predmetnoj osnovi. Bez postojanja te činjenice hrvatska tijela mirovinskog osiguranja dužna su odbiti zahtjev stranke, bez obzira na ostale okolnosti predmeta.

19. Zbog toga u ovome sporu nije bilo nužno izvoditi druge dokaze povezane s naravi tužiteljeva ratnog angažmana i stradanja. Negativna odluka tuženika nije donesena zbog toga što tuženik osporava tužiteljev angažman i stradanje, nego zbog razloga navedenih u prethodnim odlomcima ovog obrazloženja. Činjenica postojanja pravomoćnog rješenja nadležnog tijela Bosne i Hercegovine kojim je priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi ranjavanja ili zatočeništva dokazuje se odgovarajućim dokumentima.

20. Slijedom navedenog, pobijana odluka tuženika, kojom je potvrđeno prvostupanjsko rješenje, ocjenjena je zakonitom te je na temelju odredbe čl. 116. st. 2. ZUS-a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan te odlučeno kao u izreci ove presude.

21. Tužitelj je u tužbi zatražio i određivanje odgodnog učinka tužbe.

22. Odredbom čl. 42. st. 2. ZUS-a propisano je da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.

23. Iz citirane zakonske odredbe slijedi da uvjeti za određivanje odgodnog učinka tužbe moraju biti kumulativno ispunjeni. U konkretnom slučaju, odgodni učinak ne može se odrediti jer nema izvršnog rješenja. Stoga je odbijen prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe.

U Rijeci 28. svibnja 2026.

Sutkinja

Dubravka Zec

UPUTA U PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude i rješenja.

Dostava:

- opunomoćeniku za primanje pismena AJ, [adresa]

- Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, 10000 [adresa]