Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4957/2024-23

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Tanji Hučera kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Nensi Šarić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupan po punomoćniku Hrvoju Matić, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 13. travnja 2026., održane u nazočnosti tužitelja osobno uz punomoćnicu Nensi Šarić, odvjetnicu iz Zagreba i Ivana Zec, odvjetnika iz Zagreba i zz za Hrvoja Matića, odvjetnika u Zagrebu, dana 28. svibnja 2026. godine

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuju se da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe sadržane u čl. 3. i čl.4. Ugovora o kreditu broj 016-1862/2006 sklopljenog 26.07.2006. godine između pok. BI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i Hypo Alpe-Adria Bank d.d. kao pravnog prednika tuženika Addiko Bank d.d.,Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, solemniziranog dana 27.07.2006.g. kod javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba pod brojem ovjere OU-1846/2006 u dijelu u kojem je određeno da se isplata kredita (glavnica kredita) i otplata anuiteta kredita tuženiku veže za valutu švicarskog franka

(CHF) i to slijedeće odredbe:

dio odredbe sadržane u dijelu čl.3. ( u zadnjoj rečenici čl. 3.) koji dio glasi kao slijedi:

„ a podmiruju u kunama obračunatima po srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja… “

Dio odredbe sadržane u dijelu čl.4. ( treća rečenica članka 4.), koji dio glasi kako slijedi: „… i podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria-Bank d,d, na dan plaćanja“.

na iznos od 32,65 eur sa kamatom od 3.11.2008. pa do isplate

na iznos od 6,18 eur sa kamatom od 2.12.2008. pa do isplate

na iznos od 36,02 eur sa kamatom od 31.12.2008. pa do isplate

na iznos od 20,84 eur sa kamatom od 2.2.2009. pa do isplate

na iznos od 19,97 eur sa kamatom od 2.3.2009. pa do isplate

na iznos od 18,59 eur sa kamatom od 31.3.2009. pa do isplate

na iznos od 16,57 eur sa kamatom od 30.4.2009. pa do isplate

na iznos od 12,34 eur sa kamatom od 1.6.2009. pa do isplate

na iznos od 8,53 eur sa kamatom od 30.6.2009. pa do isplate

na iznos od 9,75 eur sa kamatom od 31.7.2009. pa do isplate

na iznos od 11,61 eur sa kamatom od 31.8.2009. pa do isplate

na iznos od 11,08 eur sa kamatom od 30.9.2009. pa do isplate

na iznos od 9,57 eur sa kamatom od 2.11.2009. pa do isplate

na iznos od 12,67 eur sa kamatom od 30.11.2009. pa do isplate

na iznos od 15,92 eur sa kamatom od 31.12.2009. pa do isplate

na iznos od 18,45 eur sa kamatom od 3.2.2010. pa do isplate

na iznos od 16,81 eur sa kamatom od 8.3.2010. pa do isplate

na iznos od 23,40 eur sa kamatom od 21.4.2010. pa do isplate

na iznos od 25,29 eur sa kamatom od 17.5.2010. pa do isplate

na iznos od 24,06 eur sa kamatom od 4.6.2010. pa do isplate

na iznos od 33,17 eur sa kamatom od 15.7.2010. pa do isplate

na iznos od 28,98 eur sa kamatom od 9.8.2010. pa do isplate

na iznos od 44,99 eur sa kamatom od 16.9.2010. pa do isplate

na iznos od 38,06 eur sa kamatom od 8.10.2010. pa do isplate

na iznos od 37,58 eur sa kamatom od 8.11.2010. pa do isplate

na iznos od 44,74 eur sa kamatom od 3.12.2010. pa do isplate

na iznos od 60,95 eur sa kamatom od 10.1.2011. pa do isplate

na iznos od 51,52 eur sa kamatom od 4.2.2011. pa do isplate

na iznos od 48,41 eur sa kamatom od 16.3.2011. pa do isplate

na iznos od 46,00 eur sa kamatom od 9.4.2011. pa do isplate

na iznos od 53,54 eur sa kamatom od 9.5.2011. pa do isplate

na iznos od 70,73 eur sa kamatom od 19.6.2011. pa do isplate

na iznos od 78,65 eur sa kamatom od 13.7.2011. pa do isplate

na iznos od 112,11 eur sa kamatom od 10.8.2011. pa do isplate

na iznos od 71,86 eur sa kamatom od 12.9.2011. pa do isplate

na iznos od 65,41 eur sa kamatom od 7.10.2011. pa do isplate

na iznos od 65,17 eur sa kamatom od 16.11.2011. pa do isplate

na iznos od 66,84 eur sa kamatom od 16.12.2011. pa do isplate

na iznos od 73,64 eur sa kamatom od 12.1.2012. pa do isplate

na iznos od 77,37 eur sa kamatom od 6.2.2012. pa do isplate

na iznos od 71,52 eur sa kamatom od 12.3.2012. pa do isplate

na iznos od 75,13 eur sa kamatom od 31.3.2012. pa do isplate

na iznos od 74,40 eur sa kamatom od 30.4.2012. pa do isplate

na iznos od 78,08 eur sa kamatom od 31.5.2012. pa do isplate

na iznos od 73,61 eur sa kamatom od 30.6.2012. pa do isplate

na iznos od 76,60 eur sa kamatom od 31.7.2012. pa do isplate

na iznos od 75,09 eur sa kamatom od 31.8.2012. pa do isplate

na iznos od 68,95 eur sa kamatom od 2.10.2012. pa do isplate

na iznos od 74,81 eur sa kamatom od 2.11.2012. pa do isplate

na iznos od 74,53 eur sa kamatom od 30.11.2012. pa do isplate

na iznos od 75,80 eur sa kamatom od 31.12.2012. pa do isplate

na iznos od 69,24 eur sa kamatom od 31.1.2013. pa do isplate

na iznos od 67,57 eur sa kamatom od 28.2.2013. pa do isplate

na iznos od 75,30 eur sa kamatom od 2.4.2013. pa do isplate

na iznos od 70,76 eur sa kamatom od 30.4.2013. pa do isplate

na iznos od 66,32 eur sa kamatom od 31.5.2013. pa do isplate

na iznos od 64,01 eur sa kamatom od 1.7.2013. pa do isplate

na iznos od 67,81 eur sa kamatom od 31.7.2013. pa do isplate

na iznos od 70,49 eur sa kamatom od 31.8.2013. pa do isplate

na iznos od 71,80 eur sa kamatom od 30.9.2013. pa do isplate

na iznos od 72,28 eur sa kamatom od 31.10.2013. pa do isplate

na iznos od 71,26 eur sa kamatom od 30.11.2013. pa do isplate

na iznos od 73,01 eur sa kamatom od 3.1.2014. pa do isplate

na iznos od 76,13 eur sa kamatom od 31.1.2014. pa do isplate

na iznos od 70,58 eur sa kamatom od 28.2.2014. pa do isplate

na iznos od 76,52 eur sa kamatom od 3.4.2014. pa do isplate

na iznos od 72,52 eur sa kamatom od 5.5.2014. pa do isplate

na iznos od 74,54 eur sa kamatom od 31.5.2014. pa do isplate

na iznos od 72,49 eur sa kamatom od 8.7.2014. pa do isplate

na iznos od 76,85 eur sa kamatom od 1.8.2014. pa do isplate

na iznos od 77,84 eur sa kamatom od 4.9.2014. pa do isplate

na iznos od 76,13 eur sa kamatom od 6.10.2014. pa do isplate

na iznos od 80,93 eur sa kamatom od 31.10.2014. pa do isplate

na iznos od 78,49 eur sa kamatom od 3.12.2014. pa do isplate

na iznos od 81,89 eur sa kamatom od 8.1.2015. pa do isplate

na iznos od 81,65 eur sa kamatom od 4.2.2015. pa do isplate

na iznos od 63,21 eur sa kamatom od 4.3.2015. pa do isplate

na iznos od 69,99 eur sa kamatom od 2.4.2015. pa do isplate

na iznos od 67,73 eur sa kamatom od 6.5.2015. pa do isplate

na iznos od 34,99 eur sa kamatom od 3.6.2015. pa do isplate

na iznos od 33,86 eur sa kamatom od 30.6.2015. pa do isplate

na iznos od 34,99 eur sa kamatom od 31.7.2015. pa do isplate

na iznos od 33,59 eur sa kamatom od 8.9.2015. pa do isplate

na iznos od 32,51 eur sa kamatom od 9.10.2015. pa do isplate

na iznos od 33,59 eur sa kamatom od 9.11.2015. pa do isplate

na iznos od 34,77 eur sa kamatom od 8.12.2015. pa do isplate

na iznos od 35,93 eur sa kamatom od 8.1.2016. pa do isplate

na iznos od 46,47 eur sa kamatom od 8.2.2016. pa do isplate

na iznos od 42,34 eur sa kamatom od 8.3.2016. pa do isplate

na iznos od 44,32 eur sa kamatom od 8.4.2016. pa do isplate

na iznos od 41,16 eur sa kamatom od 9.5.2016. pa do isplate

na iznos od 44,87 eur sa kamatom od 8.6.2016. pa do isplate

na iznos od 45,14 eur sa kamatom od 8.7.2016. pa do isplate

na iznos od 46,36 eur sa kamatom od 8.8.2016. pa do isplate

na iznos od 42,81 eur sa kamatom od 8.9.2016. pa do isplate

na iznos od 41,40 eur sa kamatom od 10.10.2016. pa do isplate

na iznos od 44,20 eur sa kamatom od 8.11.2016. pa do isplate

na iznos od 44,88 eur sa kamatom od 8.12.2016. pa do isplate

na iznos od 48,34 eur sa kamatom od 9.1.2017. pa do isplate

na iznos od 46,82 eur sa kamatom od 8.2.2017. pa do isplate

na iznos od 42,06 eur sa kamatom od 8.3.2017. pa do isplate

na iznos od 47,82 eur sa kamatom od 8.4.2017. pa do isplate

na iznos od 44,64 eur sa kamatom od 30.4.2017. pa do isplate

na iznos od 44,79 eur sa kamatom od 8.6.2017. pa do isplate

na iznos od 41,73 eur sa kamatom od 8.7.2017. pa do isplate

na iznos od 37,07 eur sa kamatom od 8.8.2017. pa do isplate

na iznos od 38,31 eur sa kamatom od 8.9.2017. pa do isplate

na iznos od 37,80 eur sa kamatom od 8.10.2017. pa do isplate

na iznos od 38,49 eur sa kamatom od 8.11.2017. pa do isplate

na iznos od 36,18 eur sa kamatom od 8.12.2017. pa do isplate

na iznos od 34,51 eur sa kamatom od 8.1.2018. pa do isplate

na iznos od 36,29 eur sa kamatom od 8.2.2018. pa do isplate

na iznos od 31,25 eur sa kamatom od 8.3.2018. pa do isplate

na iznos od 33,33 eur sa kamatom od 8.4.2018. pa do isplate

na iznos od 29,91 eur sa kamatom od 8.5.2018. pa do isplate

na iznos od 35,07 eur sa kamatom od 8.6.2018. pa do isplate

na iznos od 33,78 eur sa kamatom od 8.7.2018. pa do isplate

na iznos od 36,07 eur sa kamatom od 8.8.2018. pa do isplate

na iznos od 39,91 eur sa kamatom od 3.9.2018. pa do isplate

na iznos od 38,26 eur sa kamatom od 1.10.2018. pa do isplate

na iznos od 38,24 eur sa kamatom od 5.11.2018. pa do isplate

na iznos od 37,59 eur sa kamatom od 30.11.2018. pa do isplate

na iznos od 38,64 eur sa kamatom od 21.12.2018. pa do isplate

na iznos od 38,17 eur sa kamatom od 4.2.2019. pa do isplate

na iznos od 35,38 eur sa kamatom od 4.2.2019. pa do isplate

na iznos od 39,12 eur sa kamatom od 13.3.2019. pa do isplate

na iznos od 37,01 eur sa kamatom od 24.4.2019. pa do isplate

na iznos od 40,70 eur sa kamatom od 20.5.2019. pa do isplate

na iznos od 40,04 eur sa kamatom od 17.6.2019. pa do isplate

na iznos od 42,16 eur sa kamatom od 5.7.2019. pa do isplate

na iznos od 44,01 eur sa kamatom od 30.8.2019. pa do isplate

na iznos od 41,29 eur sa kamatom od 19.9.2019. pa do isplate

na iznos od 43,19 eur sa kamatom od 30.10.2019. pa do isplate

na iznos od 39,92 eur sa kamatom od 29.11.2019. pa do isplate

na iznos od 42,80 eur sa kamatom od 27.12.2019. pa do isplate

na iznos od 44,82 eur sa kamatom od 31.1.2020. pa do isplate

na iznos od 47,78 eur sa kamatom od 3.3.2020. pa do isplate

na iznos od 54,09 eur sa kamatom od 27.3.2020. pa do isplate

na iznos od 52,19 eur sa kamatom od 30.4.2020. pa do isplate

na iznos od 56,02 eur sa kamatom od 24.5.2020. pa do isplate

na iznos od 53,46 eur sa kamatom od 29.6.2020. pa do isplate

na iznos od 52,32 eur sa kamatom od 23.7.2020. pa do isplate

na iznos od 51,55 eur sa kamatom od 17.8.2020. pa do isplate

na iznos od 49,96 eur sa kamatom od 28.9.2020. pa do isplate

na iznos od 53,54 eur sa kamatom od 27.10.2020. pa do isplate

na iznos od 44,01 eur sa kamatom od 30.11.2020. pa do isplate

na iznos od 45,30 eur sa kamatom od 18.12.2020. pa do isplate

na iznos od 45,89 eur sa kamatom od 14.1.2021. pa do isplate

na iznos od 41,41 eur sa kamatom od 16.2.2021. pa do isplate

na iznos od 42,52 eur sa kamatom od 9.3.2021. pa do isplate

na iznos od 42,05 eur sa kamatom od 20.4.2021. pa do isplate

na iznos od 43,76 eur sa kamatom od 14.5.2021. pa do isplate

na iznos od 42,21 eur sa kamatom od 8.6.2021. pa do isplate

na iznos od 44,42 eur sa kamatom od 18.7.2021. pa do isplate

na iznos od 46,17 eur sa kamatom od 20.8.2021. pa do isplate

na iznos od 43,01 eur sa kamatom od 7.9.2021. pa do isplate

na iznos od 46,58 eur sa kamatom od 12.10.2021. pa do isplate

na iznos od 47,00 eur sa kamatom od 15.11.2021. pa do isplate

na iznos od 50,78 eur sa kamatom od 21.12.2021. pa do isplate

na iznos od 51,20 eur sa kamatom od 21.1.2022. pa do isplate

na iznos od 44,10 eur sa kamatom od 12.2.2022. pa do isplate

na iznos od 55,03 eur sa kamatom od 10.3.2022. pa do isplate

na iznos od 53,78 eur sa kamatom od 14.4.2022. pa do isplate

na iznos od 55,40 eur sa kamatom od 16.5.2022. pa do isplate

na iznos od 53,30 eur sa kamatom od 14.6.2022. pa do isplate

na iznos od 63,38 eur sa kamatom od 26.7.2022. pa do isplate

na iznos od 72,70 eur sa kamatom od 30.8.2022. pa do isplate

na iznos od 70,95 eur sa kamatom od 15.9.2022. pa do isplate

na iznos od 69,30 eur sa kamatom od 24.10.2022. pa do isplate

na iznos od 106,03 eur sa kamatom od 28.11.2022. pa do isplate,

a koja je kamata do 31. srpnja 2015. godine u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima i to prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa nadalje do isplate, po stopi prema čl. 29. st. 7. ZOO-a (NN 155/23), po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska Avenija 6, OIB: 14036333877 sve daljnje obračune anuiteta po Ugovoru o kreditu broj 016-1862/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine do dospijeća kredita vršiti tužitelju sukladno ovom presudom utvrđenom ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli CHF.

Zabranjuje se tuženiku daljnje stjecanje bez osnove tako da kod daljnjih izračuna za otplatu anuiteta i glavnice kredita primjenjuje drugačiji tečaj osim početnog tečaja HRK/CHF koji je tuženik koristio na dan isplate kredita po Ugovoru o kreditu broj 016-1862/2006.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.549,37 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 28. svibnja 2026. godine pa sve do isplate, po stopi prema čl. 29. st. 7. ZOO-a (NN 155/23), po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužiteljica je dana 07.12.2022. godine podnijela tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate, u kojoj navodi da je tužiteljica kao korisnik kredita, sklopio s Hypo Alpe- Adria-Bank d.d. kao kreditorom dana 26.07.2006. godine Ugovor o kreditu broj 016- 1862/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, solemniziran dana 27. 07. 2006. godine kod javnog bilježnika Ilinke Lisonek, Zagreb, Trg Hrvatskih velikana 4, pod poslovnim brojem OU-1846/2006 (u daljnjem tekstu: Ugovor o kreditu). Trgovačko društvo Hypo –Alpe- Adria Bank d.d. izmijenilo je tvrtku u Addiko Bank d.d. što je upisano u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu, rješenjem broj Tt-16/22619-2 od dana 11.07.2016.g.

2. Člankom 2. Ugovora o kreditu tuženik je odobrio tužiteljici kao korisniku kredita stambeni kredit za kupovinu kuće u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 230.000,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF tuženika važećem na dan puštanja kredita.

3. Člankom 3. stavak 2 Ugovora o kreditu ugovoreno je da se kamate obračunavaju i plaćaju mjesečno, od dana stavljanja kredita u otplatu, kamate dospijevaju na naplatu svakog zadnjeg dana u mjesecu i podmiruju se u kunama obračunatim po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja.

4. Člankom 4. Ugovora o kreditu ugovoren je rok otplate kredita od 30 godina. Člankom 4. je nadalje ugovoreno da se glavnica kredita u cijelosti vraća na dan isteka roka otplate i podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja. Tužiteljica navodi da u ovom predmetu traži utvrđenje ništetnosti primjene valutne klauzule CHF u Ugovoru o kreditu koji je još uvijek u otplati. Na iznose u EUR u ovoj tužbi primijenjen konverzacijski tečaj HRK /EUR 7.5345. Tužiteljica navodi da nakon sklapanja Ugovora o kreditu vše se puta mijenjao tečaj CHF/ HRK u odnosu na tečaj CHF/HRK koji je tuženik primijenio na dan isplate predmetnog kredita, a koji je iznosio 4,615000 HRK za 1 CHF. Tečaj 4,615000 je naveden Arhivi tečajnih lista Hypo Alpe Adria Bank d.d. za dan primjene 10.8.2006. kada je tuženik isplatio predmetni kredit. Rast tečaja CHF/HRK u odnosu na početni naprijed navedeni tečaj i primjenjivanje od strane tuženika takvih uvećanih tečajeva za izračun mjesečnih anuiteta tužitelja imalo je za posljedicu da tužitelj od 01.10.2008.g. pa do podnošenja ove tužbe neosnovano plaćao tuženiku uvećane mjesečne anuitete u dijelu tečajnih razlika.

5. Tužiteljica ističe kako su ništetne i nepoštene odredbe Ugovora o kreditu koje su predmet ove tužbe u dijelu u kojem je ugovoreno da se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak, kao i primjena na obračun mjesečnih plaćanja kamate tečaja tuženika CHF/HRK koji vrijedi na dan dospijeća plaćanja anuiteta umjesto da se primjenjuje tečaj koji je važio na dan isplate puštanja kredita, a sve iz razloga koje obrazlaže. Prilikom ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima u pravnom poslu između tužitelja i tuženika, tuženik je propustio tužitelja u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom i u svezi zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu. Tužitelj kao potrošač nije imao mogućnosti ili kapaciteta da utvrdi sve moguće rizike i ekonomske posljedice vezanja njegove ugovorne obveze za tečaj švicarskog franka vezano za obim njegove obveze i za iznos zaduženja za čitavo vrijeme trajanja ugovora, o čemu ga je bio dužan informirati tuženik kao trgovac, a što je propustio učiniti.

6. Tužiteljica navodi da je podigla predmetni kredit kao fizička osoba radi kupnje obiteljske kuće kako je navedeno u čl. 2. Ugovora o kreditu u osobne nekomercijalne svrhe i sa ciljem koji nema nikakve veze sa poslovnom djelatnošću, već je kuću kupila u svrhu stanovanje tužiteljice, supruga i danas troje djece, a da je njezin status potrošača vidljiv iz samog ugovora o kreditu, budući namjena za koju je tužitelj kao fizička osoba s tuženikom zaključila ugovor o kreditu nije radi trgovačke, poslovne ili profesionalne djelatnosti korisnika kredita. Prilikom ugovaranja predmetnog pravnog posla, tuženik je sporni „kreditni proizvod“ s valutnom klauzulom u švicarskim francima prikazao kao povoljan i siguran, te je tužitelj, postupajući s povjerenjem prema kreditnoj instituciji, prihvatio tako prezentirane činjenice kao točne. Tužiteljica navodi da je pri tome tuženik svoje „kreditne proizvode“ prikazao kao gotove, unaprijed pripremljene proizvode i nije ostavio mogućnost da se pregovara o pojedinačnim odredbama, slijedom čega je postupajući protivno načelu savjesnosti i poštenja kao osnovnom načelu obveznog prava predmetnim ugovornim odredbama uzrokovao značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja.

7. Slijedom svega gore navedenog ništetne su odredbe i dijelovi odredaba Ugovora o kreditu koji se odnose na valutnu klauzulu vezanu za CHF, pa stoga navedene odredbe i dijelovi odredaba ne proizvode nikakve pravne učinke za ugovorne strane.

8. Tužiteljica navodi da ima pravni interes za podnošenje ove tužbe, da sud utvrdi ništetnost naprijed citiranih odredbi Ugovora o kreditu, te da naloži tuženiku da mu isplati preplaćene iznose po osnovi tečajnih razlika kod plaćanja mjesečnih anuiteta kako je to dalje specificirano u ovoj tužbi.

9. Tužiteljica, nadalje, ističe i poziva se u ovom predmetu na to da je dana 07.04.2013. godine Trgovački sud u Zagrebu je donio presudu P-1401/2012 u sporu tužitelja Potrošač- Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv 8 tuženih banaka, između ostalih i ovdje tuženika, koja presuda je djelomično potvrđena presudom Pž-7129/13 Visokog trgovačko suda u RH dana 13.06.2014. godine, a kojim presudama je u bitnom utvrđeno kako je tuženik u razdoblju od 10. 09. 2003. godine do 31.12.2008. godine, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da tuženik, kao trgovac prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana, a sve na štetu potrošača, čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN96/03) u razdoblju od 10.09.2003. godine do 06.08.2007. godine i to čl. 81.,82.,90., a od 07.08.2007. godine pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN79/07, 125/07,75/09,79/09,89/09,133/09) i to čl. 96.,97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Između ostalog, u izreci koja je postala pravomoćna u odnosu na petotuženicu

(tuženik u ovom postupku), utvrđeno je:

" ,,5. Utvrđuje se da je petotužena Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. razdoblju od 01.06.2004. godine do 31.12.2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora petotužena Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time petotužena Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (,,Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 01.06.2004. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (,,Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10.09.2003. godine do 31.12.2008. godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom petotužene Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora petotužena Hypo Alpe-Adria- Bank d.d.. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku petotužene Hypo Alpe- Adria-Bank d.d. o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time petotužena Hypo Alpe- Adria-Bank d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (,,Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. godine od 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (,,Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima".

10. U povodu istaknutih revizija tužitelja i tuženika, Vrhovni sud RH je u presudi Revt-249/14 od 09.04.2015. godine odbio revizije tuženih i potvrdio presudu nižestupanjskih Trgovačkih sudova. Protiv te odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Trgovačkog suda u Zagrebu, tužitelj u tom predmetu (Udruga Franak) je podnio ustavne tužbe Ustavnom sudu RH, koji je odlukom broj U-III-2521/215, U-

III-2536/215, U-III-2547/215, U-III-2565/215, U-III-2603/215, U-III-2604/215, U-III-2605/215, OD 13. 12. 2016. godine djelomično usvojio ustavnu tužbu tužitelja, te ukinuo odluku Vrhovnog suda RH broj Revt-249/14 od 09. 04. 2015. godine. Potom je Vrhovni sud RH rješenjem broj Revt-575/16 od 03. 10. 2017. tužiteljevu reviziju prihvatio, ukinuo presudu VTS RH Pž-7129/13 od 13. 06. 2014., te predmet vratio tom sudu na ponovno suđenje.

11. U odnosu na valutnu klauzulu, presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2221/2018-11 je odbijena revizija tuženice protiv drugostupanjske presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-1 od 14. lipnja 2018., u dijelu (toč1.,2.,3.,4.,5.,6. i 7. izreke) kojim je utvrđeno da su te banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, sve suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03) u razdoblju od 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.). Stoga razloga je i postupanje tuženika po pitanju valutne klauzule unutar kolektivne tužbe i njezinog puta zaštite riješeno na način da je utvrđeno kako tuženik nije na transparentan način informirao potrošače o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak, a koji je bio neusporedivo veći u odnosu na takav isti rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za euro. Iz navedenih odluka proizlaze utvrđenja prema kojima odredbe kojima se glavnica veže za CHF već samim ugovaranjem proizvode neravnotežu između stranaka na teret potrošača, obzirom da tuženik kao banka prihvaća samo opći rizik valutne klauzule, dok potrošač prihvaća i taj rizik kao i dodatni rizik specifičan za CHF kao valutu utočišta, a ugovorima potrošačima nije dana mogućnost koja bi kompenzirala takve rizike. Također, iz navedenih odluka proizlazi utvrđenje prema kojemu je iznos ugovorene kamate potrošaču bio nerazumljiv i iz razloga jer je vezan za tečaj švicarskog franka i za odluku banke. Tužiteljica u tužbi ističe da “valutna klauzula” ima za cilj zaštitu vrijednosti ugovorene obveze i po svom zakonskom sadržaju sastoji se od:

-vrijednosti ugovorene obveze u valuti RH,

-određivanja strane valute koja će biti mjerilo,

-odnosa strane valute i valute RH (tečaja),

-izračuna vrijednosti obveze u stranoj valuti.

12. Tužiteljica napominje da Visoki trgovački sud RH u presudi, broj: Pž-6632/2017- 10 od 14.06.2018. godine, na petoj stranici navodi da su:,,ugovorene odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak prosječnom potrošaču nerazumljive, nepoštene pa prema tome ništetne jer su banke prije i u vrijeme zaključnja ugovora propustile informirati potrošače o četiri činjenice:

-općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu

-činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za euro (jer se tečajna politika HNB-a temelji na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB-a, što proizlazi iz potvrde HNB-a od 07.06.2013. godine),

-o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan,

- o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.”

13. Također, odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. utvrđeno je da su tužene banke, među kojima je i ovdje tuženik, u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu, koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a sve suprotno odredbama članaka 81., 82. i 90. ZZP, tim više što je predmetni ugovor unaprijed formuliran od strane tuženika i da u konkretnom slučaju tužitelj nije imao utjecaj na njegov sadržaj.

14. Ove navedene presude donesene u postupku radi kolektivne zaštite potrošača, temeljem čl. 118. A. Zakona o zaštiti potrošača obvezuju ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene. Nadalje, odredbom članka 502. C ZPP-a propisano je da je sud prilikom odlučivanja u pojedinačnim slučajevima vezan pravnim utvrđenjima presuda koje su donesene povodom kolektivnih tužbi, pa je tako i sud koji će odlučivati u ovom postupku vezan pravomoćnim utvrđenjem suda da je navedena ugovorna odredba ništetna.

15. Tijekom sklapanja ugovora o kreditu tuženik je nudio kredit u valuti CHF koji je predstavljen tužitelju kao „sigurna valuta“, te on nije bio upozoren na rizike koji postoje u odnosu na njega kao potrošača, to jest nije mu ukazano na vjerojatnost skorašnjeg očekivanog rasta valute i činjenica da se radi o odredbi koja daje sigurnost tuženiku kao banci. Kako navedene odredbe nisu bile razumljive te se o njima nije pojedinačno pregovaralo, iste su nepoštene te posljedično tome, ništetne.

16. U konkretnom predmetu radi se o znatnoj neravnoteži po pitanju prava i obveza između stranka i to na štetu tužitelja (potrošača) jer su predmet ugovora i novčana obveza bitni sastojci ugovora o kojima mora postojati jasan konsenzus između stranaka. Navedeno postupanje je u suprotnosti s odredbom članka 247. ZOO-a koji propisuje da je ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Tužitelj navodi da ne spori činjenicu da je odredbama Ugovora o kreditu ugovorena tzv. valutna klauzula, odnosno da je vrijednost ugovorene obveze izračunata na temelju vrijednosti valute HRK (kuna) u odnosu prema stranoj valuti, to jest u ovom pojedinačnom slučaju, vrijednosti švicarskog franka – CHF, ali tužitelj osporava valjanost njenog ugovaranja sukladno odredbama kako tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača tako i Zakona o obveznim odnosima. Tužiteljica ističe da je dovedena u vrlo nepovoljan položaj zbog aprecijacije CHF u odnosu na HRK na što kao mogućnost prilikom ugovaranja obveze iz ugovora o kreditu nije bio upozoren od strane tuženika, niti mu je obrazložena valutna klauzula i rizici povezani s ugovaranjem kredita u valuti CHF. Kao prosječnom potrošaču, nikad nije bio upozoren da bi tu nižu početnu stopu nužno pratio rizik koji postoji kod ugovaranja obveze u valuti CHF u odnosu na ugovaranje u valuti EUR ili HRK. Na upit koji bankarski proizvod je za njega najpovoljniji, nije mu dan odgovor, kao i brojnim drugim dužnicima.

17. Tužiteljica posebno napominje da prilikom zaključenja ugovora kao prosječni potrošač nije mogla predvidjeti da će doći do drastične promijenjene vrijednosti novca, dok je tuženiku, kao specijaliziranoj novčarskoj ustanovi, to bili poznato ili moglo biti poznato, iz čega proizlazi da tuženik prilikom sklapanja ugovora nije postupao u dobroj vjeri. Uz navedeno, pravomoćna presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014. koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., a kojom je utvrđeno nesavjesno postupanje banaka, uključujući i ovdje tuženika, kroz ugovaranje rizičnih kredita u valuti CHF s promjenjivom kamatnom stopom, obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač, ovdje tužiteljica, osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, to obvezuje i prvostupanjski sud, te tužiteljica i prvostupanjski sud i ne trebaju posebno obrazlagati ništetnost odredbi predmetnog ugovora, s obzirom na razloge ništetnosti koji su bili predmetom raspravljanja u toj odluci. Tužitelj navodi ujedno da je sudska praksa donijela već značajan broj presuda koje su ustalile i ujednačile sudsku praksu prvostupanjskih i drugostupanjskih sudova na području Republike Hrvatske, a iz čijih obrazloženja proizlazi kako je tuženik, zajedno s preostalim kreditnim institucijama obuhvaćenim tužbom u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača, ugovarao nepoštene, a time i ništetne odredbe u ugovorima o kreditu s valutnom klauzulom vezanom uz valutu CHF.

18. Tužitelj navodi da obzirom da su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi. Nadalje sukladnu članku 323. Zakona o obveznim odnosima tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnima, pa tužiteljica ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa mjesečnih anuiteta po Ugovoru o kreditu i to kao razliku između iznosa kojeg je tužiteljica platila na temelju mjesečnih obračuna koje je vršio tuženik i iznosa koje je tužiteljica zapravo trebala platiti da je na mjesečni obračun primjenjivan početni tečaj CHF za HRK koji je iznosio 4,615000, a sve iz razloga jer je jedino navedeni parameter bio poznat tužiteljici prilikom sklapanja Ugovora o kreditu. Na svaki pojedinačno utvrđeni preplaćeni iznos dugovanja, tužiteljici pripada i zatezna kamata koja teče od dana dospijeća svkaog pojedinog iznosa do konačne isplate, sukladno čl. 1115 ZOO.

19. Radi utvrđenja visine preplaćenih iznosa po Ugovoru o kreditu po osnovi tečaja tužiteljica je izradila izračun za period 1.10.2008.g. do zaključno s danom 28.11.2022.g. , a podlogu za izračun predstavlja Spedifikacija svih uplata koje je tužiteljica izvršila u korist tuženika na predmetnu kreditnu partiju, a koju Specifikaciju uplata je izdao sam tuženik dana 29.11.2022.g. na zahtjev tužiteljice.

20. Slijedom svega naprijed navedenog tužiteljica predlaže da Naslovni sud po provedenom postupku i izvedenim dokazima donese sljedeću presudu:

I. Utvrđuju se da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe sadržane u čl.2., čl. 3., čl.4., Ugovora o kreditu broj 016-1862/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, sklopljenog 26.07.2006. godine između BI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i Hypo Alpe-Adria Bank d.d. kao pravnog prednika tuženika Addiko Bank d.d.,Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, solemniziran dana 27. 07. 2006. Godine kod javnog bilježnika Ilinke Lisonek, Zagreb, Trg Hrvatskih velikana 4, pod poslovnim brojem OU-1846/2006 u dijelu u kojem je određeno da se isplata kredita (glavnica kredita) i otplata anuiteta veže za valutu švicarskog franka (CHF).

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska Avenija 6, OIB: 14036333877 da isplati tužiteljici BI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], po osnovi preplaćenih anuiteta zbog ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli, iznos od 66.809,26 kuna/8.867,11 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospjelosti svakog pojedinog zatraženog iznosa pa do isplate, a kako je to tužitelj naveo u samoj tužbi, sve u roku od 15 dana, troškove postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate, sve to u roku od 15 dana.

21. U daljnjem tijeku postupka, nakon tuženikova odgovora na tužbu, tužiteljica svojim podneskom od 18.04.2023. godine osporava tuženikove prigovore iznesene u odgovoru na tužbu te to detaljno obrazlaže, kao i što ustraje kod navoda iz tužbe i tuženog zahtjeva.

22. Podneskom od 06.07.2023. godine tužitelj je obavijestio sud da je ranija tužiteljica BI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] preminula, da je njezin nasljednik i novi tužitelj MI, te da predlaže nastavak postupka, a sve temeljem toč. II. u vezi toč. 10 I. B/POKRETNINE priloženog pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju, broj predmeta O-3370/23, UPP-OS-36/2023 koje je donio dana 12.06.2023.g. javni bilježnik Jozo Rotim iz Zagreba, Trg J. F. Kennedya 6b, sva prava i obveze iz parničnog postupka P-6464/2022 koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu nasljeđuje u cijelosti MI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da nasljednik iza preminule tužiteljice preuzima predmetni sudski postupak u postojećoj fazi i moli sud da nastavi sa postupkom. Nasljednik naglašava da je iz predmetnog ugovora o kreditu koji je priložen tužbi vidljivo da je MI bio sudužnik zajedno sa preminulom tužiteljicom koja mu je bila supruga.

23. Sud je prekinuo postupak zbog smrti ranije tužiteljice te nastavio postupak s preuzimanjem parnice po nasljedniku tužiteljice, MI kao tužiteljem.

24. Svojim podneskom od 24.12.2023. godine tužitelj izjavljuje da nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, te da u ovom podnesku usklađuje tužbeni zahtjev sa predmetnim nalazom i mišljenjem, pa tužbeni zahtjeva sada glasi kako slijedi.

I. Utvrđuju se da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe sadržane u čl.2., čl. 3., čl.4., Ugovora o kreditu broj 016-1862/2006 sklopljenog 26.07.2006. godine između pok. BI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i Hypo Alpe-Adria Bank d.d. kao pravnog prednika tuženika Addiko Bank d.d.,Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, solemniziranog dana 27.07.2006.g. kod javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba pod brojem ovjere OU-1846/2006 u dijelu u kojem je određeno da se isplata kredita (glavnica kredita) i otplata anuiteta veže za valutu švicarskog franka (CHF).

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska Avenija 6, OIB: 14036333877 da isplati tužitelju MI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] po osnovi preplaćenih anuiteta zbog ništetnosti odredbi o vlautnoj klauzuli, iznos od 8.446,60 EUR/63.640,89 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini preplaćeni iznos kako je navedeno u istom podnesku od dospjelosti svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, te potražuje i trošak postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa sve do isplate, sve u roku 15 dana.

25. U svom podnesku od 11.08.2024. godine tužitelj navodi opetovano da nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka i da ne traži dopunsko očitovanje vještaka, već uređuje tužbeni zahtjev postavljajući isti kako slijedi:

„Utvrđuju se da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe sadržane u čl.2., čl. 3., čl.4., Ugovora o kreditu broj 016-1862/2006 sklopljenog 26.07.2006. godine između pok. BI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i Hypo Alpe-Adria Bank d.d. kao pravnog prednika tuženika Addiko Bank d.d.,Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, solemniziranog dana 27.07.2006.g. kod javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba pod brojem ovjere OU-1846/2006 u dijelu u kojem je određeno da se isplata kredita (glavnica kredita) i otplata anuiteta tuženiku veže za valutu švicarskog franka (CHF) i to slijedeće odredbe:

- odredbe sadržane u dijelu čl.2. koji glasi: „u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 230.000,00 CHF prema srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita. “

- odredbe sadržane u dijelu čl.3. koji glasi:

„ kamate.. se podmiruju u kunama obračunatima po srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja… “

- odredbe sadržane u dijelu čl.4. koji glasi:

„Glavnica kredita podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria- Bank d,d, na dan plaćanja“.

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska Avenija 6, OIB: 14036333877 da isplati tužitelju MI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] po osnovi preplaćenih anuiteta zbog ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli, iznos od 8.446,60 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini preplaćeni iznos kako je navedeno u ovom podnesku, od svake pojedine dospjelosti pa do isplate, troškove postupka zajedno sa zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate.

26. Istovjetan tužbeni zahtjev tužitelj postavlja i podneskom od 26.08.2024.

27. Tužitelj svojim podneskom od 28.03.2025. godine navodi da nema primjedbi dopunsko očitovanje vještaka od 05. studenog 2024. godine i da u odnosu na provedeno vještačenje ne stavlja nikakve daljnje dokazne prijedloge. Tužitelj ovim svojim podneskom dodatno pojašnjava svoj status potrošača i tužbeni zahtjev, te konačno usklađuje tužbeni zahtjev.

28. Tako tužitelj pojašnjava svoj status potrošača na način da navodi kako iz predmetnog ugovora o kreditu proizlazi da je pok. supruga tužitelja predmetni kredit kod tuženika ugovorila radi kupnje i adaptacije kuće u kojoj tužitelj i danas živi sa djecom. kuće. Namjena za koju je pok. supruga tužitelja kao fizička osoba s tuženikom sklopila Ugovor o kreditu nije bila radi trgovačke, poslovne ili profesionalne djelatnosti korisnika kredita.

29. Tužitelj objašnjava da on predmetni ugovor o kreditu nije konvertirao i plaća ga redovito svaki mjesec sa rokom dospijeća 2036. godine, te je ovom tužbom tužitelj utužio preplate izvršene tuženiku za period do 28.11.2022. godine, a za cijelo vrijeme trajanja ovog postupka tuženik i nadalje tužitelju svaki mjesec obračunava neosnovano uvećane rate koristeći u izračunu trenutni tečaj CHF/EUR umjesto početni tečaj na dan isplate kredita koji je primijenio sudski vještak u ovom predmetu u izradi nalaza i mišljenja koji prileži spisu, te na str. 2 Nalaza i mišljenja sudskog vještaka naveden je početni tečaj CHF/HRK 4,615. Sudski vještak na str. 2 Nalaza i mišljenja: „Ugovor o kreditu je sklopljen dana 26.07.2006. godine, te je isplaćen dana 10.08.2006. godine, prema tečaju koji je na dan isplate kredita iznosio 4,615000 kn za 1 CHF. “ Tužitelju plaćanje neosnovano uvećanih mjesečnih rata, te nakon toga ponovna utuženja preplata predstavljaju preveliki financijski teret i moli sud da naloži tuženiku presudom da započne sa pravilnim mjesečnim obračunima za predmetni kredit, obzirom da je tužitelj u obvezi plaćati kredit još 6 godina.

30. Tužitelj navodi da ukoliko sud kojim slučajem usvoji samo toč. 1 kojom se traži ništetnost valutne klauzule CHF u predmetnom ugovoru, tuženik će i po pravomoćnosti takvog presuđenja nastaviti tužitelju zaračunavati neosnovano uvećane mjesečne rate sve do 2036.g., kako je tuženik postupio i postupa kod kredita u vezi kojeg se vodio sudski postupak 7/2023 za koji su priložene presude uz ovaj podnesak.

31. Tuženik se oglušava na pravomoćno utvrđenu ništetnost valutne klauzule CHF u stambenim kreditima koji su i dalje u otplati ukoliko mu Sud izričito ne naredi ( povrh utvrđene ništetnosti valutne klauzule chf ) u presudi da prestane sa daljnjim neosnovanim uvećanim obračunima tužiteljima.

32. Zbog navedenih razloga tužitelj traži da Sud usvoji toč. 3 tužbenog zahtjeva koja glasi: „Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska Avenija 6, OIB: 14036333877 sve daljnje obračune po Ugovoru o kreditu broj 016-1862/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine vršiti tužitelju sukladno ovom presudom utvrđenom ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli CHF tako da kod daljnjih izračuna za otplatu anuiteta i glavnice kredita primjenjuje početni tečaj HRK/CHF koji je tuženik koristio na dan 10. kolovoza 2006. godine kada je isplatio kredit.“

33. Slijedom svega naprijed navedenog tužitelj predlaže da Naslovni sud po provedenom postupku i izvedenim dokazima donese sljedeću presudu:

-odredbe sadržane u dijelu čl.3. koji glasi:

„ kamate.. se podmiruju u kunama obračunatima po srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja… “

-odredbe sadržane u dijelu čl.4. koji glasi:

„Glavnica kredita podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria- Bank d,d, na dan plaćanja“.

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska Avenija 6, OIB: 14036333877 da isplati tužitelju MI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] po osnovi preplaćenih anuiteta zbog ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli, iznos od 8.446,60 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini preplaćeni iznos od njegove dospjelosti pa do isplate, kako je navedeno u podnesku tužitelja od 28.03.2025. godine, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska Avenija 6, OIB: 14036333877 sve daljnje obračune po Ugovoru o kreditu broj 016-1862/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine vršiti tužitelju sukladno ovom presudom utvrđenom ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli CHF tako da kod daljnjih izračuna za otplatu anuiteta i glavnice kredita primjenjuje početni tečaj HRK/CHF koji je tuženik koristio na dan 10. kolovoza 2006. godine kada je isplatio kredit.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sve u roku 15 dana.“ 34. Nakon dopune financijskog vještačenja od 02.10.2025. godine, na koje tužitelj ne stavlja primjedbi, tužitelj svojim podneskom od 10.11.2025.godine svoje potraživanje usklađuje s provedenim dopunskim financijskim vještačenjem na način da sada tužitelj potražuje isplatu pod toč. II. petita tužbenog zahtjeva iznosa od 8.420,76 zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine mjesečne iznose od dospjelosti pa do isplate, dok pod toč. III. postavlja tužbeni zahtjev kako slijedi:

„III. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska Avenija 6, OIB: 14036333877 sve daljnje obračune anuiteta po Ugovoru o kreditu broj 016-1862/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine do dospijeća kredita vršiti tužitelju sukladno ovom presudom utvrđenom ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli CHF.

35. U daljnjem tijeku postupka, tužitelj konačno svojim podneskom od 24.03.2026. godine nomotehnički uređuje svoj tužbeni zahtjev bez tablice, dok sadržajno ostaje isti kao u podnesku tužitelja od 10.11.2025., godine, pa kod ovako konačno uređenog tužbenog zahtjeva kao u podnesku od 10.11.2025. tužitelj ustraje do zaključenja glavne rasprave i potražuje troškove postupka prema troškovniku i na troškove potražuje zatezne kamate od presuđenja pa do isplate.

36. Tuženik u odgovoru na tužbu ne spori da je s tužiteljem sklopio Ugovor o kreditu br. 016- 1862/2006 dana 26. srpnja 2006. (dalje: ugovor o kreditu).

37. Tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, njegovoj osnovi i visini.

38. Tuženik prvenstveno ističe kako je tužiteljica po struci diplomirani ekonomist te joj nije moglo biti nepoznato da svaka valuta obveze u sebi sadrži element rizika u odnosu na kretanje tečaja, pa da se ne može smatrati da se u ovom slučaju radi o potrošaču u svezi kojem Zakon o zaštiti potrošača pruža zaštitu od nepoštenih ugovornih odredbi. O navedenoj okolnosti Županijski sud u Puli u presudi posl. broj Gž-352/2019 od 29. srpnja 2019. navodi: „(…) a u smislu obrazloženja navedene presude tužitelju odredba nije bila ni nerazumljiva, jer tužitelj očito nije prosječni potrošač i s obzirom na ekonomsku naobrazbu razumije odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i načinu njezina obračuna“.

39. U odnosu na ništetnost valutne klauzule tuženik poriče navode tužitelja o ništetnosti tih ugovornih odredbi, te napominje da kako bi se neka odredba u potrošačkom ugovoru mogla smatrati nepoštenom potrebno je da su kumulativno ispunjeni uvjeti iz čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, dalje: ZZP/03) i to: da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo i da se, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, takvim uređenjem uzrokuje značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

40. Tuženik navodi da je tužitelj prilikom sklapanja ugovora o kreditu, ovisno jedino o svojoj slobodnoj volji, mogao izabrati između više opcija ugovora o kreditu i to ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u eurima, CHF ili ugovor o kreditu u hrvatskim kunama te također ugovor o kreditu s fiksnom kamatnom stopom i ugovor o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom. Tužitelj je, samostalno procjenjujući rizike, odabrao sklopiti ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF s promjenjivom kamatnom stopom očito iz razloga jer je taj model u vrijeme sklapanja ugovora za tužitelja bio najpovoljniji. Tuženik tvrdi da odabir između više predloženih ugovora predstavlja pojedinačno pregovaranje o ugovornim odredbama budući da klijent banke može samostalno i neovisno odabrati one ugovorne odredbe za koje smatra da mu najviše odgovaraju, te da je životno nelogično i u praksi neprovedivo da svaki klijent s djelatnikom banke osobno pregovara i raspravlja o svakoj pojedinačnoj klauzuli ugovora.

41. Nadalje, tuženik ističe da tužitelj pogrešno ističe u tužbi da bi tuženik postupio nepošteno i nesavjesno ugovaranjem CHF valute obveze, a što bi dovelo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana. Takav stav nije utemeljen na zakonu, niti proizlazi iz okolnosti slučaja, te da je nejasno zbog čega tužitelj smatra da bi ugovorena valutna klauzula bila nepoštena i nedopuštena, te u čemu bi se sastojalo tuženikovo propuštanje da tužitelja u cijelosti informira o svim bitnim parametrima. Tuženik naglašava da je Zakonom o obveznim odnosima dopuštena odredba ugovora kojom se vrijednost ugovorne obveze izračunava na temelju tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti. Stoga je izvjesno da je tuženik postupao u skladu sa zakonom pa tužitelj potpuno neosnovano ističe da bi ugovaranjem valutne obveze u CHF tuženik bio nepošten. Tuženik je prilikom sklapanja ugovora o kreditu postupao u dobroj vjeri, slijedom čega tužitelj, čak i da je osnovan tužbeni zahtjev, nema pravo na zatezne kamate prije podnošenja tužbe.

42. Predmetnim ugovorom je ugovoren rok otplate predmetnog kredita od 30 godina. Stoga je jasno da je u trenutku sklapanja ovog ugovora bilo neizvjesno kretanje kako kune, tako i CHF, a da promjena tečaja strane valute ni na koji način nije mogla biti predvidiva, niti je tuženik mogao procijeniti kretanje tečaja CHF, pa da je nesporno da tuženik nije mogao predmetnu valutnu klauzulu koristiti radi stjecanja dobiti, jer ni on sam nije znao kakve će okolnosti nastupiti u idućih 30 godina, a valutnu je klauzulu ponudio tužitelju upravo kao zaštitnu vrijednosnu klauzulu za budući slučaj potrebe očuvanja kupovne moći kune.

43. Tuženik predlaže saslušanje djelatnika banke koji je sudjelovao u sklapanju ugovora o kreditu, a na okolnost da su tužitelju bili objašnjeni prava i obveze iz ugovora o kreditu pa tako i odredba o valuti obveze. Također i na okolnost načina pregovaranja i sklapanja ugovora o kreditu. Tuženik je o svim relevantnim okolnostima obavijestio tužitelja pri sklapanju ugovora o kreditu, kao i upozorio na eventualne rizike valutnih klauzula, pa tako i CHF valutne klauzule, a tuženik je kod kredita s valutnom klauzulom proveo edukaciju djelatnika, kako u pogledu samih komercijalnih uvjeta, tako i u odnosu na prodaju tih proizvoda klijentima. Upravo je zbog navedenog vidljivo da je tuženik vodio računa o klijentima i načinu prezentacije uvjeta kredita klijentima, pa u tu svrhu dostavlja izjavu djelatnice tuženika koja je provodila navedene edukacije, a podredno predlaže njezino saslušanje.

44. Nadalje, tuženik osporava da bi ugovor o kreditu bio protivan Ustavu, prisilnim propisima i moralu društva, te to obrazlaže navodeći da je isti ugovor sklopljen u skladu sa Zakonom o obveznim odnosima i to člankom 1021. koji kao lex specialis, regulira ugovore o kreditu između banke i korisnika kredita.

45. Tuženik u cijelosti osporava visinu tužbenog zahtjeva, jer tužitelj zahtijeva isplatu u visini koja očigledno predstavlja razliku kao da valutna klauzula nije niti bila ugovorena. Tuženik prvenstveno ističe da bi takvim uređenjem prava i obveza stranaka sud u potpunosti dokinuo slobodno uređivanje obveznih odnosa iz čl. 2. ZOO-a i protivno volji ugovornih stranaka utvrdio ugovornu obvezu kao da valute obveze nije niti bilo, opetovano navodeći da je nesporno da su stranke svojom slobodnom voljom sklopile ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF. Tužitelj u tužbi nije ni na koji način obrazložio koja druga valuta obveze bi se trebala primijeniti. Ovako postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj stvara okolnosti u kojima se primjenjuje fiksni tečaj, ali pod daleko povoljnijim uvjetima nego što je tuženik nudio za ugovore bez valutne klauzule.

46. Tuženik prigovara i postavljenom zahtjevu za plaćanjem kamatne stope od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, smatrajući se poštenim stjecateljem.

47. Tuženik, opreza radi ističe prigovor zastare iz razloga što smatra da pokretanje parnice radi zaštite kolektivnih interesa potrošača nije moglo dovesti do prekida zastarnih rokova koji teku od dospjelosti svakog pojedinog mjesečnog iznosa, a koji zastarni rok je opći od pet godina. Budući da odredba čl. 241. ZOO-a uređuje isključivo pravnu situaciju kada tužitelj pokrene određenu pravnu radnju prema dužniku, razvidno je da se ista ne bi mogla primijeniti u ovoj konkretnoj situaciju. Posebno s obzirom na činjenicu da se ne radi o identičnom postupku jer je kolektivna tužba pokrenuta radi deklaratornog utvrđenja dok tužitelj u ovom postupku potražuje isplatu. Primjena čl. 241. ZOO u ovom kontekstu dovela bi u pitanje pravnu sigurnost i legitimna očekivanja tuženika kao elemenata vladavine prava, a što predstavlja jednu od najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske.

48. Tuženik smatra da bi prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužitelja, sud one potrošače koji su sklopili ugovor o kreditu sa CHF valutnom klauzulom, neosnovano stavio u povoljniji položaj u odnosu na potrošače koji su sklopili ugovore o kreditu s fiksnom kamatnom stopom, s valutnom klauzulom u EUR ili bez valutne klauzule, a da pravo tužitelja na pozivanje na presudu u kolektivnom sporu ne znači da tužitelj nije dužan dokazati sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev. Tuženik napominje da ovdje tužitelj ne navodi nikakve činjenice niti dokaze da je tužitelju povrijeđeno neko pravo nego se samo paušalno poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12. To međutim ne znači da je u ovoj konkretnoj situaciji doista povrijeđeno tužiteljevo pravo. Naime, svrha tzv. individualnih parnica je upravo u tome da se činjenice i utvrđenja iz kolektivnog spora dokažu u konkretnom slučaju. To, međutim, tužitelj ovdje ne dokazuje.

49. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja te ga obveže da naknadi troškove postupka tuženiku.

50. U daljnjem tijeku postupka, tuženik nakon financijskog vještačenja svojim podneskom od 12.12.2023. godine stavlja prigovor na provedeno financijsko vještačenje provedeno po vještakinji Petr Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. od 27. rujna 2023. te se na isto očituje, kao i na dosadašnji tijek postupka, pa tako tuženik prvenstveno prigovara nalazu vještaka zbog činjenice da je vještak pogrešno naveo pojedine datume plaćanja. Ugovorom je određena primjena tečaja na dan plaćanja, točni datumi svake pojedine uplate vidljivi su iz specifikacije uplata, a tuženik je primjenjujući iste dobio razliku 8.423,65 EUR / 63.467,97 kn, pa slijedom navedenog, tuženik predlaže naložiti dopunu nalaza u kojoj bi vještak razliku računao primjenom datuma plaćanja pojedinih anuiteta. Nadalje, tuženik osporava metodologiju koju je vještak koristio prilikom izračuna budući da je isti izvršen na način kao da su stranke ugovorile kunski kredit.

51. Tuženik i nadalje iznosi svoje činjenično i pravno viđenje predmeta spora, pa navodi da bi se, ukoliko tužitelj tvrdi da se predmetni ugovor o kreditu treba smatrati „kunskim kreditom“, izračun trebao izvršiti primjenom kamatne stope primjenjive na kredite u HRK valuti u predmetnom vremenskom periodu, obzirom da vezano uz različitu valutu uz koju je ugovor vezan, ima i različitu visinu kamatne stope.

Stoga se u takvim pravnim situacijama predmetni izračun izvršava uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF. Stoga tuženik predlaže da vještak izradi dopunu nalaza i mišljenja na način da se izračun izvrši primjenom kamatne stope primjenjive na HRK kredite u predmetnom vremenskom periodu, a prema podacima iz tablice HNB-a koju dostavlja u prilogu.

52. Nadalje, tuženik ukazuje kako se ugovorom o kreditu tužitelj obvezao svaki mjesec uplaćivati iznos od 242,46 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF Hrvatske narodne banke važećem na dan uplate, za kupovinu udjela u otvorenom investicijskom fondu HIbalanced, i to za cijelo vrijeme otplate kredita, pa da navedeni špekulativni element ugovora o kreditu predstavlja okolnost zbog koje se tužitelja ne može smatrati potrošačem koji je ugovor o kreditu sklopio radi zadovoljenja isključivo svojih privatnih potrošačkih potreba, zbog čega tuženik smatra da je neosnovano pozivanje tužitelja na Zakon o zaštiti potrošača kao i na presude donesene u kolektivnom sporu.

53. Tuženik naglašava kako sporne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli ne mogu predstavljati odredbe ugovorene suprotno načelu savjesnosti i poštenja te odredbe kojima bi se prouzrokovala značajna neravnoteža u ugovornom odnosu na štetu tužitelja, jer je tužitelj za cijelo vrijeme otplate kredita vraćao samo kamatu dok ugovor predviđa da se glavnica kredita vraća istekom trajanja kredita. Tuženik navodi da je tužitelj upravo zbog porasta tečaja CHF uplaćivao veći iznos na ime sredstava koja su korištena za kupovinu udjela u otvorenom investicijskom fondu te na taj način ostvario veće prinose nego što bi ostvario da je tečaj CHF ostao na razini početnog, pa da je nejasno u čemu bi se sastojalo nepošteno postupanje tuženika kad je valutna klauzula u CHF s jedne strane značila za tužitelja nešto veću mjesečnu obvezu na ime plaćanja redovne kamate, a s druge strane mu omogućila stjecanje većeg broja udjela u otvorenom investicijskom fondu, te tuženik postavlja pitanje, obzirom da tužitelj ističe ništetnost odredbi ugovora u dijelu u kojemu je ugovorena valutna klauzula, da li tužitelj smatra da mu ne pripada pravo na trenutni broj udjela u otvorenom investicijskom fondu budući da je trenutni broj udjela između ostalog rezultat i okolnosti da je tečaj CHF rastao u odnosu na početni.

54. Tuženik ustraje kod svih svojih ranije istaknutih prigovora, te tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja te da naloži tužitelju da naknadi parnične troškove tuženiku, te tuženik do zaključenja glavne rasprave ustraje kod svih navoda iz odgovora na tužbu i svih drugih svojih navoda istaknutih prigovora kroz tijek postupka, predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnih troškova zajedno sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate.

55. Sud je u tijeku postupka proveo dokaze: uvidom u dokumentaciju dostavljenu u spis, proveo dokaz saslušanjem tužitelja osobno kao stranke, proveo financijsko vještačenje po Centru za financijska vještačenja d.o.o., te dva dopunska pismena očitovanja po Petri Blašković na prigovore i traženje tuženika, pa kako nakon ovako provedenog postupka su stranke suglasno izjavile da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, to je sud riješio da se daljnji dokazi neće provoditi.

56. Nakon ovako provedenog postupka cijeneći sve izvedene dokaze u smislu propisa članka 8 i čl. 221a Zakona o parničnom postupku (ZPP-a) sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan kao u izreci ove presude.

57. Među strankama nije sporno da su prednica sadašnjeg tužitelja kao korisnik kredita i sadašnji tužitelj kao sudužnik po istom kreditu s jedne strane i tuženik kao kreditor s druge strane, dana 26.07.2006. godine sklopili predmetni Ugovor o kreditu, kako je to navedeno u tužbi, da je isti Ugovor solemniziran po javnom bilježniku, kao što nije sporno da je isti Ugovor o kreditu imao odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, kao i o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom tuženika, te da kredit nije otplaćen.

58. Sporno je u bitnome: da li je nastupila zastara potraživanja tužitelja; da li se utvrđenja iz parnice po kolektivnoj tužbi mogu se primijeniti na konkretan predmet; da li ima mjesta vezanosti ovog suda utvrđenjima iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017 od dana 14. lipnja 2018. godine, kao i izravnoj primjeni navedene presude; da li je dopuštena valutna klauzula u CHF, obzirom da je valutna klauzula izričito dopuštena klauzula; da li je tužitelj dokazao da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže između stranaka; da li je osnovano raspravljati o visini tužbenog zahtjeva, budući da tuženik tužitelju osporava osnovu svog potraživanja; da li je pravilno zatražen tijek zatezne kamate na pojedinačna potraživanja tužiteljice u tužbenom zahtjevu; da li je tužitelj pokazao pažnju prosječnog potrošača prilikom sklapanja predmetnog ugovora, da li se radi o potrošačkom ugovoru, te da li je tuženik bio savjestan prilikom predmetnih stjecanja iznosa koje tužitelj potražuje, utuženi tijek zatezne kamate, kao i da li je od značaja za zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti pojedinih dijelova ugovornih odredbi to što je predmetni ugovor solemnziran.

59. U odnosu na nepoštene ugovorne odredbu o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutne klauzule vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P- 1401/2012. Istom je utvrđeno da je tuženik (kao jedna od banaka) u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita koristeći u ugovorima o kreditu ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita, koristeći u ugovorima o kreditu ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača. Presudom je utvrđeno da je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

60. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt-249/14-2 kojom je odbijena, revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske.

61. Nadalje, u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača vezano za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula) utvrđeno je sljedeće:

- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je presudom poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. preinačio prvostupanjsku presudu i odbio ovaj dio tužbenog zahtjeva,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom i rješenjem poslovni broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske o odbijanju ovog dijela tužbenog zahtjeva,

- Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom broj U-III-2521/2015, U-III-2536/2015, U-III- 2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015 i U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016. ukinuo presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojom je odbijen zahtjev upravljen na utvrđenje da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Revt-575/16-5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu,

- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Pž- 6632/17 kojom je odbijena, između ostalog, i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013.,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/17 kojom je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica CHF.

62. Prema odredbi čl. 502c Zakona o parničnom postupku, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. navedenog Zakona da su određenim postupanjem, uključujući propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Riječ je u konkretnom slučaju dakle o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava i to samo u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni.

63. Nadalje, i prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. navedenog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštitite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Kako se u konkretnom slučaju tužitelj poziva upravo na pravno utvrđenje iz rečene presude kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio prava tužiteljice kao potrošača i ujedno korisnika kredita, a u kojima je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovarao promjenjivost kamatne stope, a da nije tužiteljicu u cijelosti informirao o parametrima bitnim za donošenje takve odluke o promjeni kamatne stope, kao i da su ništetne i nepoštene odredbe kojima je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, to je nepotrebno posebno analizirati tvrdnje tuženika o razlozima promjene kamatne stope, odnosno o kriterijima i parametrima koji su utjecali na takvu promjenu, kao niti tvrdnje vezane za rizik rasta valute CHF, uz okolnost da je Trgovački sud u Zagrebu u navedenoj odluci upravo takve odredbe ugovora, odnosno takvu praksu u ugovorima o kreditu, pravomoćno već utvrdio ništetnim. Naime, odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a.

64. Za navesti je da je Ustavni sud Republike Hrvatske 10. lipnja 2020. donio odluku broj U- III-2233/19 kojom je odbio tužbu RBA banke vezano za reviziju Vrhovnoga suda Republike Hrvatske, broj Rev-3142/18. Naime, RBA banka tražila je da se ukine odluka Vrhovnoga suda po reviziji Rev-3142/18 kojom revizijom je Vrhovni sud RH je odlučio: 1. Da se kod utvrđivanja prava potrošača koji potpadaju pod kolektivnu presudu u slučaju franak ne moraju izvoditi dokazi, nego je kolektivna presuda direktno primjenjiva na pojedinačni privatni sudski postupak, 2. Da nema zastare potraživanja za preplaćene anuitete u pojedinačnim postupcima koji su pokrenuti na temelju kolektivne sudske presude u slučaju franak. Ustavni sud je u citiranoj Odluci naveo: „Ako se vodi privatni postupak na temelju kolektivne sudske presude, i ako se kredit s valutnom klauzulom CHF potrošača koji je tužio banku odnosi na jednu od osam tuženih banaka, onda nije potrebno provoditi dokaze radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredaba koje su kolektivnom presudom utvrđene ništetnima, nego je kolektivna presuda direktno primjenjiva, i jedino što je potrebno jest vještačenjem utvrditi visinu iznosa koji banka mora vratiti potrošaču.“ Ustavni sud je tom presudom dakle dodatno potvrdio raniji stav Vrhovnoga suda Republike Hrvatske da nije potrebno provoditi dokazni postupak, nego se uvidom u konkretni ugovor s ništetnim ugovornim odredbama utvrđuje odnosi li se taj ugovor na utvrđenja iz kolektivne presude.

65. Slijedom navedenog, spomenutom kolektivnom tužbom, za koju odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, a kojom je ovaj sud vezan, kao što je to ranije obrazloženo, sud nalazi utvrđenim osnov tužbenog zahtjeva, koji se ogleda u činjenici da je tuženik, iskoristivši činjenicu da nije bilo propisa koji mu je to nalagao, kao banka tužitelju kao potrošaču nametnuo ugovorne odredbe koje potrošača stavljaju u neravnopravni položaj, pa su te odredbe uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, a što je u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja, zbog čega je valjalo utvrditi ništetnim način ugovaranja one odredbe koje se odnose, na ugovorenu valutnu klauzulu u CHF. Treba naglasiti, da iako nije bilo specijalnog zakona, postojao je i bio na snazi ZOO koji je propisivao osnovna načela obvezno-pravnih odnosa, kao i propisivao uvjete pod kojima su određene ugovorne odredbe ništetne, kao što su odredba čl. 269., čl. 270. st. 1., čl. 271. i sl. – sve ZOO-a, vodeći računa da je sud iz provedenih dokaza utvrdio da tužitelj nije bio valjano informiran o posebno povećanom riziku te valute i da tečaj CHF u odnosu na kunu, da tečaj te valute Hrvatska narodna banka ne štiti, dok u odnosu na EUR štiti, zbog čega je isto postupanje tuženika bilo nesavjesno i nepošteno, a i ova visina obveze i rizika tužitelju nepoznata (čl. 323. u vezi odredbe čl. 324., te čl. 325., čl. 326. ZOO-a, vodeći računa da je tuženik takvim ugovornim odredbama postupao suprotno osnovnim načelima ZOO-a).

66. Sud je u ovom postupku proveo dokaz i saslušanjem tužitelja osobno kao stranke iz kojeg iskaza je sud utvrdio da je tužitelj rođen saslušanje tužitelja MI, rođenog 1966. godine po zanimanju dipl. ing. Elektrotehnike, prije dizanja predmetnog kredita nije bio klijent banke tuženika. Tužiteljeva pokojna supruga je digla kredit kod ranije Hypo Banke te je on kao nasljednik supruge stupio u ovu parnicu. Tužitelj iskazuje da je on bio sudužnik i morao je sudjelovati solemnizaciji, ali nije sudjelovao u pregovorima koji su prethodili sklapanju predmetnog ugovora.

67. Kredit je supruga digla u CHF, jer su svi njezini kolege na poslu uzimali kredit u CHF jer je bilo najsigurnije i najpovoljnije. Bila je tada u trećoj trudnoći i odlučili su da trebaju živjeti u kući, a ne stanu, pa je tako podignut ovaj stambeni kredit. Oni su tim kreditom kupili zemljište i kuću na zemljištu te su započeli izgradnju koju nisu uspjeli dovršiti zbog povećanja obveza s naslova otplate tog kredita te je bila promjenjiva ugovorena kamatna stopa. Kredit i nadalje tužitelj plaća, tj. otplaćuje. U neko doba mjesečni anuiteti su mu se povećali zbog porasta tečaja CHF u EUR, kao i zbog povećanja stope zatezne kamate. Tužitelj iskazuje da njegovu suprugu niti njega kao sudužnika nitko nije upozorio da bi status CHF bio različit od statusa EUR te su tužiteljeva supruga i tužitelj vjerovali da se radi o CHF kao stabilnoj valuti. Na poseban upit punomoćnika tuženika odgovaram da su njegova supruga i on pročitali ugovor prije potpisivanja. Sud je utvrdio da tužitelj na poseban upit raspravnog suca odgovara da je dio kredita bio potrošan na kupnju i adaptaciju kuće, a dio na refinanciranje kredita kao je navedeno u čl. 2. Ugovora.

68. Na poseban upit punomoćnika tužitelja odgovara da niti supruga niti ja nismo bili vlasnici nikakvog obrta ni firme, pa tako ni na adresi nekretnine koju su kupili. Sva sredstva kredita potrošena u osobne svrhe, a prema čl. 2. Ugovora.

69. Sud cijeni da okolnost da li je tužiteljici bio ili nije bio ponuđen i ugovor vezan uz valutu EUR, nije od značaja za odluku suda, jer to što se ranija tužiteljica odlučila za CHF, a ne za EUR, ne znači samo po sebi postojanje pojedinačnog pregovaranju u smislu i na način kako to predviđa sada usvojena bogata sudska praksa.

70. Sud je iz iskaza tužitelja utvrdio da u njegovom i ponašanju njegove prednice nije bilo nikakve nesavjesnosti. Sud je utvrdio da ovaj iskaz tužitelja potvrđuje da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora nije od banke, a očito niti od bilo koga drugoga (npr. javnog bilježnika) dobio potpunu i pravu informaciju o svim rizicima predmetne ugovorne odredbe o vezanju kredita uz valutu CHF, te je sud iz ovog iskaza tužitelja utvrdio da tuženik nije dokazao nesavjesnost na tužiteljskoj strani, kao niti da su se vodili pojedinačni pregovori o dijelovima ugovornih odredbi na čiju ništetnost se tužitelj poziva u ovoj parnici kao pod toč. I. petita tužbenog zahtjeva i kao što je sud utvrdio pod toč. I. izreke ove presude, a u smislu kakav je stav zauzela sudska praksa vezano uz to što znači pojedinačno pregovaranje, jer odabir između valute EUR i valute CHF ne znači pojedinačno pregovaranje, a ako je tuženiku bila poznata posebna rizičnost valute CHF, postavlja se pitanje s kakvom je namjerom plasirao takve visoko rizične financijske proizvode, tj. kredite.

71. Sud je utvrdio da tužitelj ima pravni interes da ustane ovom parnicom, jer tuženik osporava da bi se na predmetnu parnicu mogli direktno primijeniti ta utvrđenja iz kolektivnog potrošačkog spora, jer da se u kolektivnom sporu radilo o deklaratornoj tužbi, a u ovom konkretnom slučaju radi se i o deklaratornoj i kondemnatornoj tužbi, kao i da bi tužitelj morao u ovoj parnici predlagati sve dokaze kojima bi dokazivala ništetnost sporne odredbe i sl. Sud je utvrdio da je tužitelj svojim iskazom potvrdio svoje tvrdnje iz tužbe i tijeka ovog postupka vezano uz ništetnost predmetnih dijelova ugovornih odredbi vezanjem predmetnog kredita uz valutu CHF, dok u odnosu na način promjene kamate tužitelj nije utužio novčano potraživanje u ovoj pravnoj stvari.

72. Sud je kako iz direktne primjene utvrđenja iz presude „Potrošač“, tako i iz dokaza provedenih u ovom pojedinačnom parničnom postupku, pa i iz iskaza tužitelja saslušanog osobno kao stranke, utvrdio da su ništetne odredbe o vezanju obveze tužitelja spram tuženika u odnosu na povrat kredita uz tečaj valute CHF, te bez obavijesti tužitelju da za CHF Hrvatska narodna banka nije pružala istu zaštitu tečaja u odnosu na kunu, kao za EUR, a za što tužiteljica nije znala, niti ga je tuženik s istim rizicima koji su posebni upravo na CHF i uvećani nego za EUR, nije upoznao niti upozorio, te je tužitelj i njegova pravna prednica preuzela ugovorne obveze bez da bi im tuženik omogućio da znadu značenje onoga što potpisuje i onih obveza koje preuzima, da je tuženik nije valjano upoznao niti sa značenjem niti posljedicama istih odredbi, koje tužitelj osnovano tvrdi da su utvrđene ništetnim u tzv. kolektivnom sporu. Sud je utvrdio da je tužitelj dokazao svoj status potrošača obzirom da je kreditom kupljeno zemljište i kuća koja je uređivana i namijenjena od same kupnje za život i stanovanje, kako prednice tužitelja, sadašnjeg tužitelja i njihove obitelji, bez bilo kakvih komercijalnih namjera i svrhe, te je time tužitelj dokazao svoj i status svoje pravne prednice kao prosječnog potrošača, kao i savjesnost u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora kao i u vrijeme njegove otplate, jer je uredno izvršavala prednica kao i tužitelj svoje ugovorom preuzete obveze, a da nisu u tom trenutku znali za ništetnost ugovaranja predmetne valutne klauzule u CHF.

73. Slijedom tako provedenog dokaznog postupka i u njemu provedenih i ocijenjenih dokaza, kao i direktnom primjenom utvrđenja o ništetnosti odredbe o primjene valutne klauzule u CHF, a iz svih obrazloženih razloga, što su utvrđenja iz presude kolektivne zaštite potrošača, sud je utvrdio da su predmetne odredbe ništetne, a kao što je presudio pod toč. I. izreke ove presude, usvajajući deklaratorni dio tužbenog zahtjeva tužiteljice u cijelosti. Ovaj sud je utvrdio da je ništetnost spornih odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj uz valutu CHF, nastala zbog izostanka neposrednog pregovaranja, nedostatka objašnjenja i upozorenja tužiteljice na posebnu rizičnost ugovaranja valute CHF kao valute u čijoj kunskoj protuvrijednosti se utvrđuje visina obveze tužitelja za sve njegove obveze (povrata glavnice, plaćanja redovne kamate, zatezne kamate, i dr.) prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja, to što je ugovor sastavljen po tuženiku i kao tipski ugovor dan tužitelju na sklapanje, kao i nemogućnost tužitelja da utječe na ovdje sporne dijelove ugovora, nepoštenje tuženika u tom i takvom poslovanju kao trgovca spram tužitelja kao prosječnog potrošača, što je tužitelja dovelo u neravnopravan položaj, čini predmetne dijelove ugovornih odredbi ništetnima, kao i činjenica da su dijelovi tih odredbi obuhvaćeni utvrđenjem ništetnosti i iz presude donesene u kolektivnom sporu.

74. Sud je utvrdio da tuženik nije dokazao u tijeku ove parnice, da bi predmetne ugovorne odredbe na koje upire tužitelj u ovoj pravnoj stvari, a vezano uz ugovaranje valutne klauzule u CHF, da bi upravo te odredbe iz konkretnog Ugovora o kreditu bile različite u bitnome od sadržaja, značenje i učinka ugovornih odredbi koje su utvrđene ništetnim u pravomoćno okončanom postupku kolektivne zaštite potrošača.

75. Sud je utvrdio da to što se u konkretnoj parnici ne radi o naknadi štete, niti traženju isplate povremenih davanja, tj. povremenih potraživanja, već isključivo o parnici radi utvrđenja ništetnosti i isplate zbog iste s osnova stjecanja tuženika bez pravne osnove od strane tužitelja, da to što je tužitelj uredno izvršavao i plaćao svoje obveze tuženiku, nije od značaja za direktnu primjenu presuda donesenih u kolektivnom sporu. Nadalje, sud je utvrdio da sama solemnizacija ugovora po javnom bilježniku nije od utjecaja na pravo tužitelja da traži da se u njegovom konkretnom ugovoru nalaze odredbe koje su ništetne, tj. njihovi dijelovi, te da tužitelj ima pravni interes tražiti takvo utvrđenje upravo za svoj konkretan ugovor, vezano uz što je tužitelj i istakao deklaratorni tužbeni zahtjev.

76. Sud je utvrdio da je evidentno da i u ovoj pojedinačnoj parnici, tuženik osporava direktni učinak iz kolektivne presude vezano uz isto pravno pitanje, kao i osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Na samu ništetnost, sud pazi i po službenoj dužnosti (čl. 327. st. 1. ZOO-a), a tužiteljica je i petitom tužbenog zahtjeva (toč. I.) istakla taj deklaratorni zahtjev, dok sud svejedno o ništetnosti mora odlučivati kao o prethodnom pravnom pitanju za odluku o kondemnatornom tužbenom zahtjevu tužitelja.

77. Savjesnost tužitelja prilikom sklapanja i ispunjenja obveze iz predmetnog Ugovora o kreditu nije sporna, a sud je isto utvrdio i iz iskaza samog tužitelja koji je sud prihvatio u cijelosti kao istinit jer je dosljedan, životan i uvjerljiv, te potvrđen ostalim dokazima provedenima u tijeku postupka, a nesavjesnost postupanja tuženika koji je u tipskim ugovorima uglavio predmetne nepoštene i ništene odredbe jasno proizlazi iz utvrđenja ranije citiranih presuda donesenih u kolektivnom sporu „Potrošač“. Nesporno je iz utvrđenja samih presuda u već citiranom kolektivnom sporu radi zaštite potrošača, da to što se tužitelj kao potrošač odlučio upravo za konkretan ugovor ne znači pojedinačno pregovaranje, jer ta tvrdnja tuženika nije točna, kao što nije točno da su stranke, već je to želio samo tuženik, dovesti tužitelja kao drugu ugovornu stranu u neravnopravan i lošiji položaj, na način da nije tužitelja upozorio i upoznao ga s povećanim rizikom ugovaranja valute CHF. Nije sporno da je zakonom dopuštena valutna klauzula prema odredbi čl. 22. ZOO-a, ali prema utvrđenju ovog suda, ne način kako je to utvrđeno da je upravo u konkretnom slučaju tuženik učinio ugovaranje valute u CHF, bez da bi tužitelj kao potrošač bio upoznat s povećanim rizikom upravo te valute, te je ništetnost konkretnih dijelova ugovornih odredbi konkretnog ugovora o kreditu, utvrđena primjenom direktnog učinka pravomoćne presude iz kolektivnog spora, kao i utvrđenjem neposredno u ovoj pojedinačnoj parnici da sadržaj i značenje konkretnih dijelova ugovornih odredbi iz predmetnog Ugovora, odgovara utvrđenjima i značenju ništetnih dijelova ugovornih odredbi iz kolektivnog spora, na koje utvrđenja se tužitelj potpuno osnovano poziva, kako to utvrđuje ovaj parnični sud, te da na ovo utvrđenje ništetnosti dijelova ugovornih odredbi Ugovora o kreditu, nije bilo niti može biti od utjecaja nikakav podzakonski akt tuženika (Odluka, Pravilnika i sl), neovisno o odredbi čl. 295. ZOO- a. Sud je utvrdio da okolnost da se tužitelj ugovorom o kreditu obvezao svaki mjesec uplaćivati iznos od 242,46 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF Hrvatske narodne banke važećem na dan uplate, za kupovinu udjela u otvorenom investicijskom fondu HIbalanced, i to za cijelo vrijeme otplate kredita, nije od značaja za utvrđenje svrhe i namjene kredita, što je bilo rješenje stambenog pitanja sadašnjeg tužitelja i njegove prednice, te njihove obitelji. Svrha kredita nije bila poslovanje, kako to neosnovano ističe tuženi, te sud prednicu tužitelja i sadašnjeg tužitelja smatra potrošačima u ovom kreditnom odnosu, zbog čega se na njih i ovaj kredit odnose i utvrđenja iz kolektivnog spora kao i odredbe iz Zakona o zaštiti potrošača.

78. Sud je tuženikove prigovore vezano uz izostanak ništetnosti dijelova ugovornih odredbi obuhvaćenih ovom tužbom, o izostanku direktne primjene utvrđenja iz presude u kolektivnoj zaštiti potrošača, kao i da bi sama činjenica solemnizacije predmetnog ugovora bila od značaja na uspješnost utvrđenja ništetnosti u ovoj pravnoj svari, utvrdio neosnovanima u cijelosti.

79. Nadalje, sud je primjenom ne samo utvrđenja iz kolektivnog spora, već i neposredno provedenim dokazima u ovoj pravnoj stvari utvrdio da je od strane tužitelja dokazana ništetnost pojedinih dijelova ugovornih odredbi kao pod toč. I. izreke ove presude Obzirom da je sud utvrdio da tužitelj opravdano ističe ništetnost već ranije više puta navedenih dijelova ugovornih odredbi, kao pod toč. I. petita tužbenog zahtjeva, a da je sud dužan i po službenoj dužnosti paziti na ništetnost u smislu odredbe čl. 327. st. 1. ZOO-a, kao i da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (čl. 328), sud je utvrdio navedenu ništetnost, kao pod toč. I. izreke ove presude i to i neposrednim provođenjem dokaza u ovoj pojedinačnoj parnici, utvrdivši konkretno postupanje tuženika u ovom ugovornom odnosu suprotno odredbama čl. 3., čl. 4., čl. 5., čl. 6., čl. 7., čl. 8. i čl. 10., - sve ZOO-a, što ponašanje tuženika u ovoj pravnoj stvari, da nema niti jednog drugog posebnog propisa koji bi isti ugovorni odnos regulirao, čine protuzakonitim, a po svojoj prirodi i nemoralnim, jer je tuženik tužitelja doveo u nepovoljnu poziciju, a time je sud utvrdio predmetne odredbe ugovora ništetna, sve u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO-a (kao u izreci ove presude pod toč. I.). Obzirom da je sud utvrdio odredbe ugovora obuhvaćene toč. I. petita tužbenog zahtjeva kao pod toč. I. izreke ove presude, ništetnima, to se ima primijeniti i odredbe čl. 323. ZOO-a, kao i odredba čl. 1111., te odredbe čl. 1115. – sve ZOO-a.

80. Iz toga nadalje, prema utvrđenju ovog suda, proizlazi da je tuženik u obvezi vratiti tužiteljici onaj novčani iznos koji je primio povrh utvrđenih ništetnih ugovornih odredbi s naslova povrata preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa koji su plaćeni na temelju obračuna promjene valute i iznosa obračunatog prema tečaju CHF na dan isplate ugovora, pod uvjetom da potraživanje tužitelja nije u zastari.

81. Sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po Centru za financijska vještačenja d.o.o. iz kojeg je utvrdio da vještak navodi da mu je zadatak vještaka utvrditi okolnosti predložene po tužitelju i tuženiku i to: na utvrđenje više plaćenog zbog promjene tečaja valute CHF u kunama u odnosu na onaj tečaj koji je bio na snazi prilikom isplate kredita, navođenjem visine pojedinačnih preplata kao i ukupnog zbira te datuma svake pojedine uplate koju je tužitelj izvršio tuženiku a vezano uz predmet spora, te na okolnost tzv. negativnih razlika nastalih u tijeku otplate kredita imajući u vidu eventualni pad tečaja CHF u odnosu na kune spram početnog tečaja prilikom isplate kredita. Utvrđene razlike pozitivne i negativne potrebno je prikazati u eurima i kunama. Period za koje je potrebno provesti vještačenje od 1. listopada 2008. do zaključno 28. studenog 2022.

82. Nakon proučenog sudskog spisa i pregleda dostupne poslovne dokumentacije financijski vještak daje nalaz gdje o Ugovoru o kreditu navodi da je dana 26.07.2006. godine je korisnik kredita BI sklopila Ugovor o kreditu broj 016-1862/2006 s kreditorom Addiko bank d.d. sa sljedećim bitnim odredbama kredita:

Korisnik kredita

BI (nasljednik MI)

Kreditor

Hypo Alpe-Adria-Bank d.d./Addiko bank d.d.

Ugovor/ kreditna parija

016-1862/2006

Datum ugovora

26.7.2006

Iznos kredita

230.000,00 CHF

Tečaj CHF na dan isplate kredita

4,615

Rok otplate (mjeseci)

Rok otplate godine

Ugovorena kamatna stopa (Inicijalni 3M LIBOR CHF +1,5% marže otplatni plan)

Ugovoreni tečaj za otplatu

srednji tečaj HAAB na dan plaćanja

Ugovor o kreditu je sklopljen dana 26.07.2006. godine, te je isplaćen dana 10.08.2006. godine, prema tečaju koji je na dan isplate kredita iznosio 4,615000 kn za 1 CHF. Ugovorena je promjenjiva kamatna stopa, a visina kamatne stope je vezana za tromjesečni LIBOR CHF, sa dodatkom 1,50% marže. Tromjesečni LIBOR CHF se uvećava za ugovorenu maržu i zaokružuje na slijedeću četvrtinu. Za prvo obračunsko razdoblje visina kamatne stope se utvrđuje na dan puštanja kredita u tečaj, a dalje se utvrđuje četiri puta godišnje, svakog 31.12., 31.03., 30.09. i 30.06. u godini. Kamate se obračunavaju i plaćaju mjesečno, a dospijevaju na naplatu svakog zadnjeg dana u mjesecu, a dospijeće prvog anuiteta (kamate) prema otplatnom planu bilo je 31.08.2006. godine.

83. Rok otplate kredita je 30 godina od dana stavljanja kredita u otplatu. Glavnica kredita se u cijelosti vraća na dan isteka roka otplate i podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju HAAB na dan plaćanja (čl. 4. Ugovora o kreditu).

84. Tužitelj MI, slijedom smrti izvornog korisnika kredita, a po rješenju o nasljeđivanju od 12. lipnja 2023. godine je utvrđen nasljednikom pokojne BI.

85. U odnosu na izračun visine potraživanja vještak navodi da se glavnica kredita u cijelosti vraća na dan isteka roka otplate, a za vrijeme otplate kredita kamate se obračunavaju i dopijevaju na naplatu svakog zadnjeg dana u mjesecu, slijedom navedenog mjesečne anuitete čini samo obračunata kamata.

86. U razdoblju koje je naloženo vještaku, tečaj CHF je oscilirao na više u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita. Posljedično na promjenu tečaja tužitelj je plaćao veći iznos u odnosu na obvezu koja je vrijedila prilikom ugovaranja kredita. Vještak napominje kako je u razdoblju otplate kredita koje je naloženo vještaku tečaj oscilirao na više, te da nije padao ispod tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita. Nadalje, Zakonom o dopuni zakona o potrošačkom kreditiranju, stupio na snagu 26.01.2015.g., se navodi da za ugovore o kreditu u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, za anuitete odnosno obroke u redovitoj otplati, tečaj CHF prema kuni utvrđuje se na razini 6,39 kuna za 1 CHF za razdoblje od jedne godine od stupanja na snagu ovoga Zakona.

87. S obzirom da je korisnik kredita plaćanja vršio u kunama, a od 01.01.2023.g. euro je službena valuta u RH vještak je izvršio izračune i u EUR. Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22, 88/22) u čl. 7. navodi da se preračunavanje cijena i drugih novčanih iskaza vrijednosti provodi primjenom fiksnog tečaja konverzije sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona. Istim Zakonom u čl. 14. je propisano da se preračunavanje izvršava primjenom punoga brojčanog iznosa fiksnog tečaja konverzije te zaokruživanjem dobivenog iznosa u skladu s matematičkim pravilima zaokruživanja, pri čemu se dobiveni rezultat zaokružuje sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje na dvije decimale, a na temelju treće decimale (ako je treća decimala manja od pet, druga decimala ostaje nepromijenjena te ako je treća decimala

jednaka ili veća od pet, druga decimala povećava se za jedan). Fiksni tečaj konverzije kune u euro je određen temeljem Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 85/2022) i iznosi 7,53450 kuna za jedan euro. Sukladno Zakonu čl. 43. razdoblje dvojnog iskazivanja određeno na način da dvojno iskazivanje započinje prvog ponedjeljka u mjesecu koji slijedi nakon mjeseca u kojem istekne 30 dana od dana donošenja uredbe Vijeća EU-a u skladu s člankom 140. stavkom 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije kojom će biti utvrđen fiksni tečaj konverzije i završava protekom 12 mjeseci od dana uvođenja eura. Slijedom navedenog, razdoblje dvojnog iskazivanja je u primjeni od 05.09.2022.g. do 31.12.2023.g.

88. Izračunom je utvrđen isključivo utjecaj promjene tečaja u iznosu stvarno plaćenog anuiteta u odnosu na iznos koji bi korisnik kredita platio za isti stvarni anuitet u CHF po početnom tečaju u kunama.

89. U Tabeli 1 daje se usporedba otplatnog plan stvarno primijenjenog prilikom otplate kredita preračunatog u kune s tečajem na dan isplate kredita i preračunatog prema stvarno primijenjenom tečaju, te izračun utjecaja promjene tečaja na razliku u plaćenim iznosima kao i izračun svakog pojedinačnog iznosa u EUR primjenom tečaja konverzije HRK u EUR (1 EUR = 7,534500 HRK) za razdoblje otplate kredita koje je vještaku naloženo. U razdoblju otplate kredita koje je naloženo vještaku zbog promjene tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita ukupno je preplaćeno 8.446,60 EUR (63.640,89 kn).

90. Vještak napominje kako je tečaj u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita u razdoblju koje je naloženo vještaku cijelo vrijeme rastao, odnosno nije padao ispod tečaja na dan isplate kredita pa shodno tome nema negativnih razlika.

91. Sud je utvrdio da je financijski vještak Centar za financijska vještačenja d.o.o. na temelju stanja u spisu i raspoložive dokumentacije vještak daje mišljenje na postavljeni zadatak: 92. Pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju koje je naloženo vještaku nije mogao mijenjati tečaj:

- Visina potraživanja koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita u razdoblju otplate kredita koje je naloženo vještaku iznosi ukupno 8.446,60 EUR (63.640,89 kn).

93. Tužitelj nije imao primjedbi na provedeno financijsko vještačenje, već je s istim uskladio svoj tužbeni zahtjev, dok je tuženik u svom podnesku od 12.12.2023. godine, pa je sud na prijedlog i traženje tuženika odredio provođenje dopunskog financijskog vještačenja. Prvo dopunsko pismeno financijsko vještačenje provedeno je dana 05.11.2024. iz kojeg je sud utvrdio da financijski vještak navodi da je tuženik u svom podnesku od 12. prosinca 2023. godine istakao, između ostalog, kako je vještak pogrešno naveo pojedine datume plaćanja te da su točni datumi svake pojedine uplate vidljivi iz Specifikacije uplata.

94. U odnosu na navod tuženika da je vještak koristio neispravne datume plaćanja, vještak se očituje da je koristio podatke tuženika iskazane u dokumentu Pregled prometa za klijenta (dostavlja se kao Prilog 1. Očitovanja), odnosno vještak je koristio datume podmirenja pojedine obveze upravo na način kako je to sam tuženik iskazao. Primjera radi, kod mjesečne obveze koja je dospijevala 30.09.2009. godine, dokument Pregled prometa za klijenta na dan 30.09.2009. godine navodi opis „Naplata redovne kamate“ u iznosu od 1.852,53 kn što ujedno čini i visinu mjesečne obveze s obzirom da je ugovorena otplata na način da je mjesečna obveza u visini kamate dok se glavnica kredita u cijelosti vraća na dan isteka roka otplate. Na isti dan kada se pomnoži po vještaku iskazana naplata mjesečne obveze (383,33 CHF) s tečajem koji je vještak koristio za izračun 1 CHF= 4,832740 kn dobije se iznos od 1.852,53 kn, koji iznos je istovjetan prikazanom u dokumentu koji je sačinio sam tuženik.

95. Vještak napominje da spisu prileži dokument tuženika Specifikacija uplata, ali iz tog dokumenta nije razvidno na što bi se uplate odnosile, a iste mogu biti u odnosu na mjesečne obveze po kreditu, zatezne kamate, troškove, naknade i slično. Stoga je vještak pri izračunu koristio datume navedene u dokumentu tuženika Pregled prometa za klijenta u kojem se točno i nedvojbeno navodi kada je tuženik iskazao podmirenje koje mjesečne obveze tužitelja po osnovu predmetnog kredita.

96. U preostalom dijelu podneska riječ je o pravnim pitanjima ili prijedlozima tuženika za izračune (usporedba s kreditom u kunama) koji izračuni vještaku nisu bili naloženi, pa slijedom navedenog, vještak ostaje pri svom nalazu i mišljenju u cijelosti.

97. Nakon ovakvog dopunskog očitovanja financijskog vještaka, tužitelj isto prihvaća u cijelosti, dok tuženik ustraje kod svojih prigovora i predlaže da sud ponovo pozove financijskog vještaka na dopunsko očitovanje, što je sud i učinio. Iz drugog dopunskog očitovanja financijskog vještaka od 02.10.2025. godine sud je utvrdio da financijski vještak navodi da tuženik u svom podnesku od 12.12.2023. godine, između ostalog, da je vještak naveo pogrešne datume plaćanja te da su točni datumi svake pojedine uplate vidljivi iz Specifikacije uplata. U odnosu na navedeno, vještak se na navode tuženika iz podneska od 12.12.2023. godine već očitovao dana 05.11.2024. godine. Opreza radi, pod pretpostavkom da Sud zauzme stav da se uzimaju u obzir datumi plaćanja koji su razvidni u dokumentu „Specifikacija uplata“, vještak u nastavku u Tabeli A. daje varijantu nalaza koristeći datume plaćanja koji su razvidni u navedenom dokumentu.

98. Sud je utvrdio da je financijski vještak iskazao mišljenje da pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju koje je naloženo vještaku nije mogao mijenjati tečaj, a uzevši u obzir datume plaćanja koji su razvidni u dokumentu „Specifikacija uplata“:

-Visina potraživanja koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita u razdoblju otplate kredita koje je naloženo vještaku iznosi ukupno 8.420,76 EUR.

-Vještak napominje kako je tečaj u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita u razdoblju koje je naloženo vještaku cijelo vrijeme rastao, odnosno nije padao ispod tečaja na dan isplate kredita pa shodno tome nema negativnih razlika, te je vještak isto prikazao u ovom svom dopunskom očitovanju u Tablici koja je dio dopunskog nalaza i mišljenja.

99. Nakon ovog i drugog dopunskog očitovanja financijskog vještaka, tužitelj istom nije prigovarao, već je s istim uskladio svoje novčano potraživanje i konačno postavio tužbeni zahtjev, a tuženik se na istu dopunu financijskog vještačenja nije posebno pismeno očitovao, niti stavio daljnjih dokaznih prijedloga.

99. Sud je financijsko vještačenje provedeno po sudskom vještaku Centar za financijska vještačenja d.o.o. i dopune istih izvršene po sudskom vještaku Petri Blašković prihvatio u cijelosti, jer je dano na osnovi spisu priležeće dokumentacije, objektivno, detaljno obrazloženo i dodatno obrazloženo u dva dopunska pismena očitovanja, u cijelosti dano u skladu s pravilima znanosti i struke, kojim je odgovoreno na sve zadatke koje mu je zadao sud na prijedlog stranaka.

100. Na upravo opisani način sud je utvrdio da je tužitelj dokazao da je tuženiku primjenom ništetnih dijelova ugovornih odredbi vezanjem obveze tužitelja iz tog Ugovora uz valutu CHF, više i bez pravnog osnova platila tuženiku više ukupno zbog rasta tečaja odnosi 8.420,76 EUR te da su ta plaćanja izvršena u iznosima i u vrijeme kako je to utvrdio financijski vještak i prema njegovom nalazu i mišljenju i dopuni istog, zatražio tužitelj u svom podnesku od 10.11.2025. godine, odnosno kao u podnesku tužitelja od 24.03.2026. godine. 101. Slijedom upravo citiranog, ovaj sud je ocijenio da je tužitelj točno postavio svoj konačno postavljen tužbeni zahtjev kao u podnesku od 24.03.2026. tj. kao u podnesku od 10.11.2025. godine, kako u ukupnom iznosu njegova potraživanja, tako i u odnosu na pojedinačno postavljene i zatražene iznose potraživanja i njihovu dospjelost, tj. tijek zatražene zatezne kamate na svako od dana njegova plaćanja tuženiku pa do isplate.

102. Sud je utvrdio da što se tiče istaknutog prigovora zastare, među strankama je bilo prijeporno u ovoj pravnoj stvari da li je postupak koji se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu u tzv. kolektivnoj parnici potrošača doveo do prekida zastare tj. do primjene odredbe čl. 241. ZOO-a prema kojem se zastara prekida podnošenjem tužbe odnosno do primjene odredbe čl. 245. st. 1 ZOO-a, a koji propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je preteklo prije prekida se ne računa u zakonom određeni rok za zastaru.

103. Prema shvaćanju Vrhovnog suda RH iz presude Rev-2245/17 od 20.03.2018. pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (ovdje 13. lipnja 2014.)., zbog čega zastara nije nastupila za potraživanja tužitelja dospjela nakon 04.04.2007. godine (unutar roka od pet godina prije prekida zastare podnošenjem kolektivne tužbe 04.04.2012. godine). Prilikom donošenja takvog shvaćanja posebice se imalo na umu postojanje znatnih teškoća prilikom ostvarivanja restitucijskih zahtjeva iz ništetnih ugovora zbog toga što takvi zahtjevi zastarijevaju u relativno kratkom zastarnom roku od pet godina, neovisno o tome što se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (čl. 328. ZOO/05). Dakle, u nedostatku posebnih zakonskih odredaba koje bi izričito uređivale prekid zastare zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a vodeći i računa o tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora i bez obzira na to što je odredbom čl. 140. Zakona o zaštiti potrošača propisano da pokretanje ili vođenje postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne sprječava potrošača da protiv trgovca pokrene pojedinačni postupak radi zaštite svojih povrijeđenih subjektivnih prava, revizijski sud nalazi da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu čl. 241. ZOO/05, jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla.

104. Treba naglasiti da je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora bio na snazi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03 – dalje: ZZP/03) koji je također sadržavao odredbe o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima. Tako je odredbom čl. 81. st. 2. i 3. ZZP/03 bilo propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj. Nastavno, i odredba čl. 96. st. 1. ZZP/07 i dalje uređuje pitanje nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima. Prilikom donošenja navedenog shvaćanja sud je imao na umu i odredbu čl. 502.c ZPP o proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presude, prema kojem propisu se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP za zaštitu kolektivnih interesa i prava da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U takvom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati (čl. 502.c ZPP).

105. Prema shvaćanju Vrhovnog suda RH iz presude Rev-2245/17 od 20.03.2018. pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe što je za kamate 13. lipnja 2014., dok je sud utvrdio da je to za ugovaranje valutne klauzule u CHF dan 14.06.2018. godine, zbog čega zastara nije nastupila za pretežni dio potraživanja tužiteljice koja su joj i dosuđena pod toč. II. izreke ove presude i to u odnosu na potraživanje s naslova primjene ništetne odredbe o valutnoj klauzuli iskazanoj u CHF, jer je u ovoj pojedinačnoj parnici tužba podnesena 07.12.2022. godine, što je bilo unutar novog općeg zastarnog roka od pet godina koji je počeo teći za dosuđeno potraživanje tužitelja počev od dana 14.06.2018. godine, koji novi zastarni rok je prekinut ponovo upravo podnošenjem ove pojedinačne tužbe dana 07.12.2022. godine, a sve primjenom odredbe čl. 241. ZOO-a, zbog čega je sud utvrdio da su i sve korekcije i specifikacije tužbenog zahtjeva bile unutar tog zastarnog roka.

106. Sud je utvrdio da je tužba u ovoj pravnoj stvari je podnesena unutar zastarnog roka od pet godina po pravomoćnom presuđenju dana 14.06.2018. godine u odnosu na potraživanje tužiteljice za isplatom zbog primjene ništetne odredbe o valutnoj klauzuli iskazanoj u CHF dosuđena joj pod toč. II. izreke ove presude, te je sud tužitelju dosudio iznos od ukupno 8.420,76 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, jer je sud utvrdio da su ti iznosi dosuđeni tužiteljici pod toč. II. izreke ove presude, zatraženi u konačnoj specifikaciji tužbenog zahtjeva u iznosima kao i naznačenoj dospjelosti kao što je to utvrđeno u financijskom nalazu i mišljenju. Sud je utvrdio da za ta potraživanja tužitelja kao pod toč. II. izreke ove presude, kako glavna, tako i sporedna, (zatezna kamata na ista) nisu u zastari, te da je taj prigovor tuženika u odnosu na njih neosnovano u cijelosti.

107. Treba napomenuti da je u svojim ranijim odlukama Vrhovni sud Republike Hrvatske prilikom zauzimanja objedinjenog pravnog shvaćanja o prekidu tijeka zastara, tj. takvog pravnog shvaćanja vezano uz nastupanje zastare u ovoj vrsti pravnih stvari, posebice imao na umu postojanje znatnih teškoća prilikom ostvarivanja restitucijskih zahtjeva iz ništetnih ugovora zbog toga što takvi zahtjevi zastarijevaju u relativno kratkom zastarnom roku od pet godina, neovisno o tome što se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (čl. 328. ZOO/05). Dakle, u nedostatku posebnih zakonskih odredaba koje bi izričito uređivale prekid zastare zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a vodeći i računa o tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora i bez obzira na to što je odredbom čl. 140. Zakona o zaštiti potrošača propisano da pokretanje ili vođenje postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne sprječava potrošača da protiv trgovca pokrene pojedinačni postupak radi zaštite svojih povrijeđenih subjektivnih prava, revizijski sud nalazi da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu čl. 241. ZOO/05, jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla.

108. Dakle, donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u odnosu na potraživanje s naslova preplate izvršene zbog samostalne promjene kamatne stope od strane tuženika, a donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske je 14. lipnja 2018. poslovni broj Pž-6632/17 u odnosu na ugovaranje valutne klauzule u CHF i zbog toga više plaćenih iznosa zbog promjene tečaja CHF u kunama, počeli su iznova teći prekinuti zastarni rokovi podnošenjem kolektivne tužbe za zaštitu potrošača za ova potraživanja tužitelja, tj. potrošača. 109. Tako je sud utvrdi da je konačno specificirani tužbeni zahtjeva tužitelja o kojem je sud u konačnici odlučivao u ovoj pravnoj stvari, u cijelosti van zastare, te da je i taj prigovor tuženika neosnovan u cijelosti, jer je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena unutar općeg zastarnog roka od pet godina, nakon novog početka zastare koji je počeo teći od 14.06.2018., a sve primjenom odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima, te slijedom svega iznesenog, te primjenom ranije citiranih zakonskih odredbi, kao i odredbe čl. 225. ZOO-a, u vezi odredbe čl. 215. st. 1. ZOO-a, u tom dijelu tuženikov prigovor zastare sud utvrdio neosnovanim, zbog čega je i tužitelju dosudio potraživanja kao pod toč. II. izreke ove presude.

110. Potrebno je naglasiti da prema odredbi članka 2. stavak 2. ZZP 03 i prema odredbi iste brojčane oznake ZZP 09, ako tim Zakonima nije drugačije određeno, na obvezno pravne odnose između potrošača i trgovca primijenit će se odredbe Zakona o obveznim odnosima, a prema odredbama Zakona o obveznim odnosima (članak 110. starog ZOO-a, člana 328. ZOO/05) pravo na isticanje ništetnosti ne gasi se, odnosno ne podliježe nikakvim zastarnim rokovima, te na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba (članak 327. stavak 1. ZOO 05).

111. Valja ponovo napomenuti da nije sporno da ZOO dopušta i ugovaranje valutne klauzule (čl. 22. st. 1.), te da primjenom odredbe čl. 295. podzakonski akti tuženika čine sastavni dio predmetnog ugovora o kreditu. Kako je sud u ovom postupku utvrdio da je ništetan način kako je tuženik sastavljajući tipski ugovor ugovaranjem valute CHF, i da je takvo vezanje obveze iz ugovora i samog ugovora uz valutu CHF ništetno, bez da je tuženik tužitelju, tj. njegovoj pravnoj prednici pravilno i potpuno rastumačio visinu rizika takve odredbe za tužitelja. To je sud utvrdio da način određivanja valutne klauzule u CHF u ovom konkretnom slučaju nije zakonit, već ništetan.

112. Sud je utvrdio da je tužitelj dokazao osnovanost svog zahtjeva, visinu i dospjelost u iznosima dosuđenima joj pod toč. II. izreke ove presude, kao i da ista nisu u zastari, svoj status potrošača, postavivši svoje novčano potraživanje u skladu s provedenim financijskim vještačenjem vezano uz visinu svakog mjesečnog potraživanja i dospjelost kao u svojoj konačnoj specifikaciji tužbenog zahtjeva usklađenjem istog s provedenim financijskim vještačenjem.

113. Obzirom da su ove ugovorne odredbe ništetne kao što je sud presudio pod toč. I. izreke ove presude, to tužitelj u smislu odredbe čl. 323 st. 1. i čl. 1111, kao o odredbe čl. 1115 ZOO-a, ima pravo tražiti od tuženika povrat onoga što je tuženik od tužiteljice stekao bez pravnog osnova, tj. primjenom ništetnih ugovornih odredbi, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od svake pojedine uplate tužitelja takvih iznosa, pa do isplate, sve kao pod toč. II. izreke ove presude, a to iz razloga što je iz ranije navedenih i obrazloženih utvrđenja ovog suda, sud utvrdio da je tuženik bio nesavjestan u vrijeme stjecanja svake ove uplate, obzirom da je tuženik sam sastavio u tipskom ugovoru iste odredbe i dao ih na potpis i sklapanje tužitelju, pa slijedom iznesenog, te primjenom odredbe čl. 29. st. 1. i čl. 1115. ZOO-a. Slijedom ovih utvrđenja, sud je tužitelju dosudio i zateznu kamatu tekuću na zatražene iznose počev od svakog pojedinog stjecanja od strane tuženika, obzirom da je za ovaj sud nesavjesnost tuženika u vrijeme svakog pojedinog stjecanja od potrošača – tužitelja i njegove pravne prednice, bez osnove, neupitna, a kamate su prema konačnoj specifikaciji tužitelja zatražene u skladu s provedenim financijskim vještačenjem. Sud je utvrdio da u ponašanju i djelovanju tužitelja nije bilo nesavjesnosti, te da je tuženikov prigovor vezano uz zatraženi tijek zatezne kamate neosnovan u cijelosti.

114. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva gdje tužitelj pod toč. III. petita tužbenog zahtjeva traži da sud naloži tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska Avenija 6, OIB: 14036333877 sve daljnje obračune anuiteta po Ugovoru o kreditu broj 016-1862/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine do dospijeća kredita vrši tužitelju sukladno ovom presudom utvrđenom ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli CHF, kao i da zabrani tuženiku daljnje stjecanje bez osnove tako da kod daljnjih izračuna za otplatu anuiteta i glavnice kredita primjenjuje drugačiji tečaj osim početnog tečaja HRK/CHF koji je tuženik koristio na dan isplate kredita po Ugovoru o kreditu broj 016-1862/2006, sud je i taj dio tužbenog zahtjeva utvrdio osnovanim, jer se ništetnost ugovorne odredbe odnosi na ranije nastupile uplate, kao i na buduće uplate koje će tužitelj vršiti po tom kreditu, odnosno, ex tunc od početka trajanja ugovornog odnosa pa nadalje.

115. Bilo bi nelogično da tužitelj zbog daljnjih naplata koje vrši tuženik svojim obračunima prema ništetnoj odredbi ugovora oštećuje i nadalje tužitelja i stiče od njega imovinsku korist bez pravne osnove, što je utvrđeno u ovom postupku. Također, osoba koja trpi određene štetne radnje štetnika, u ovom slučaju tuženika, ima pravo tražiti zabranu takvog daljnjeg i budućeg postupanja na svoju štetu. Slijedom iznesenog, sud je utvrdio da je i ovaj dio tužbenog zahtjeva tužitelja osnovan u smislu odredbe čl. 8., čl. 10. i analogne primjene odredbe čl. 1047. – sve ZOO-a, te presudio kao pod toč. III. izreke ove presude. 116. Odluka suda o stopi zateznih kamata donesena je za period do 31. srpnja 2015. godine prema odredbi čl. 29 st. 2-6 i st. 8 ZOO-a (NN 35/05), za period od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine prema odredbi čl. 29 st. 2-6 i st. 8-9 ZOO-a (NN 78/15), a za period od 01. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. godine, prema čl. 29. st. 2. ZOO-a (NN 114/22) i Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima NN 156/22, a za period od 30. prosinca 2023. godine, pa nadalje, po stopi prema čl. 29. st. 7. ZOO-a (NN 155/23), a kao u izreci ove presude pod toč. II., IV. izreke ove presude. 117. Odluka suda o parničnim troškovima ovog postupka donesena je primjenom propisa članka 154 st. 1. i čl. 155 ZPP-a, a isti se sastoji od troška zastupanja tužitelja po punomoćniku koji je odvjetnik, troška financijskog vještačenja i troška plaćene sudske pristojbe na tužbu, dok je tužitelj oslobođen plaćanja sudske pristojbe na presudu primjenom obzirom na primjenu odredbe čl. 11. st. 1. toč. 20. Zakona o sudskim pristojbama, jer se ova parnica zasniva i poziva na utvrđenja iz kolektivnog spora, a tužitelj je potrošač. 118. Trošak je određen na slijedeći način: sastav tužbe, podnesak 18.04.2023., podnesak 08.08.2023., podnesak 11.08.2024., podnesak 26.08.2024., podnesak 28.03.2025., podnesak 10.11.2025., ročište 24.05.2023., ročište 07.07.2025., ročište 13.04.2026. – svaka od ovih parničnih radnji po 100 bodova; podnesak 27.05.2023., podnesak 07.01.2026. i podnesak 24.03.2026. – svaka od ovih parničnih radnji po 25 bodova, što čini ukupno 1075 bodova, a vrijednost jednog boda zajedno s paušalom je 2,00 EUR, što čini 2.150,00 EUR, čemu je valjalo dodati trošak financijskog vještačenja u iznosu od 331,81 EUR, plaćenu sudsku pristojbu na tužbu od 67,56 EUR, pa je tako ukupan trošak utvrđen u iznosu 2.549,37 EUR i dosuđen tužitelju u cijelosti, kao pod toč. IV. izreke ove presude.

119. Odluka suda o zateznim kamatama na dosuđeni parnični trošak, koje teku od dana donošenja presude prvog stupnja, što je dan 28. svibnja 2026. godine, pa do isplate, zasniva se na propisu članka 30. st. 3. Ovršnog zakona.

120. Slijedom svega iznesenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 28. svibnja 2026.

Sudac:

Tanja Hučera

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba koja se podnosi pismeno u četiri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka, a preko ovog suda na županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte