Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-486/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Nikoli Ramušćaku, sucu pojedincu, u pravnoj stvari 1. tužitelja Grada Osijeka, Ulica Franje Kuhača 9, Osijek, OIB: 30050049642 i 2. tužitelja UKOP d.o.o., Vinkovačka cesta 63d, Osijek, OIB: 00509601366, oboje zastupani po odvjetnici Tihani Ranđelović iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Hrvoje Krivić, Margareta Krivić, Drago Aćimović i Tihana Ranđelović u Osijeku, protiv tuženika Forma d.o.o., Hrvatske Republike 9, Osijek, OIB: 15422532167, zastupanog po punomoćniku Darku Šuperu, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Darko Šuper, Iva Kovačev Radić, Ivan Jukić, Dino Vukušić i Ena Petrović u Osijeku, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Psp-1/2025-8 od 25. ožujka 2026., 28. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Forma d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Psp-1/2025-8 od 25. ožujka 2026.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav žalbe, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja utvrđeno je da je tuženik smetao 1. i 2. tužitelja u posljednjem mirnom posjedu zemljišta koji se nalazi na zapadnom dijelu nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Osijeku, Zemljišnoknjižni odjel Osijek, k. o. [katastarska općina], broj ZK uloška: [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica] na način da je bez znanja tužitelja postavio ogradu 0,45 m do 0,93 m zapadno od prijašnje ograde prema čestici k. č. broj: [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] i tako oduzeo tužiteljima posjed zemljišta u površini 29 m2 (st. I. izreke), naloženo je tuženiku uspostaviti ranije posjedovno stanje tako da ukloni ogradu koju je pomaknuo prema čestici kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] i da ogradu postavi na mjesto gdje se nalazila prije smetanja posjeda u roku 15 dana, te je za ubuduće tuženiku zabranjeno svako takvo ili slično smetanje tužitelja u posjedu navedene nekretnine (st. II. izreke), naloženo je tuženiku da 1. i 2. tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 687,50 EUR s pripadajućim zateznim kamatama (st. III. izreke) te je tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška, kao s neosnovanim (st. IV. izreke).

2. Tuženik žalbom pobija navedeno rješenje zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, što predstavlja žalbeni razlog iz čl. 353. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, što predstavlja žalbeni razlog iz čl. 353. st. 1. toč. 2. ZPP.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Predmet ovog spora je smetanje posjeda tužitelja koje je počinio tuženik na način da je postavio ogradu 0,45 m do 0,93 m zapadno od prijašnje ograde te time tužiteljima oduzeo posjed zemljišta u površini od 29 m2, kao i uspostava ranijeg posjedovnog stanja, uz zabranu tuženiku da počini svako takvo ili slično smetanja posjeda ubuduće.

6. Prvostupanjski je sud utvrdio da je zakonski zastupnik tuženika DK nakon očevida koji je bio na predmetnim česticama 7. veljače 2025., a radi uređenja međe, u veljači 2025. pomjerio ogradu na način da ju je stavio zapadnije prema čestici tužitelja, i to za ukupno površine od 29 m2 (i to zapadno od prijašnje ograde za 0,45 m do 0,93 m), da je navedeno pomicanje ograde učinio zakonski zastupnik tuženika DK jer je na očevidu 7. veljače 2025. od strane Geo Ajh d.o.o. obaviješten da je ranije već bila pomaknuta ograda na štetu tuženika, pa da je pomicanjem ograde htio vratiti ranije stanje odnosno stanje koje je bilo prije nego što su tužitelji pomaknuli ogradu na štetu tuženika, da je 1. tužitelj o pomicanju ograde od strane tuženika i postavljenju ograde zapadnije od ranije postavljene ograde saznao 26. ožujka 2025. tako što je zaposleniku 1. tužitelja e-mailom poslan novi Elaborat sa stanjem nakon pomicanja ograde, te da je novi Elaborat sa novo postavljenom ogradom (koju je postavio tuženik) proveden u katastru (iz iskaza svjedoka ŠK proizlazi da je Elaborat proveden u katastru).

7. Sukladno navedenom prvostupanjski je sud utvrdio da je 1. tužitelj za sporno pomicanje ograde na nekretninu u njegovu posjedu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a time i za smetanje posjeda saznao 26. ožujka 2025., kada je njegovom zaposleniku e- mailom poslan novi Elaborat sa stanjem nakon pomicanja ograde, odnosno Elaborat sa novo postavljenom ogradom.

8. Naime, prvostupanjski je sud uvidom u e-mail od 26. ožujka 2025. utvrdio da je AK poslao e-mail TK u kojem je naveo da joj šalje dijelove elaborata na uvid u kojem je Grad Osijek susjed, a investitor Forma d.o.o., sa skicama izmjere, dok je na temelju iskaza svjedoka ŠK, voditelja Odsjeka za geodeziju i procjenu nekretnina u Gradu Osijeku utvrdio da je 1. tužitelju 26. ožujka 2025. putem e-mail-a dostavljen novi Elaborat, iz kojega je vidljivo da je ograda pomaknuta za 41 m2 u odnosu na postojeći katastarski plan, odnosno 29 m2 u odnosu na bivši položaj ograde, a to je ono na što oni nisu pristali te su toga dana 26. ožujka 2025., saznali da je ograda pomaknuta.

9. Međutim, AK, koji je bio angažiran od strane tuženika za izradu Geodetskog elaborata na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u svom iskazu navodi da je krajem veljače 2025. godine usmeno rekao gospodinu ŠK, a u vezi pomicanja ograde, da je razgovarao sa načelnicom Odjela za katastar Osijek i da po svim novim pravilima ograda mora biti na međi i da je tako jedino moguće provesti Elaborat, i obavijestio ga da je ograda pomaknuta jer je tada već bila pomaknuta. Misli da je on razumio da je fizički ograda pomaknuta. To zna da je bilo krajem veljače 2025., jer je 26. veljače 2025. od Grada Osijeka primio odgovor.

10. Dakle, prema iskazu svjedoka AK, tuženik je krajem mjeseca veljače 2025. pomaknuo ogradu na katastarsku među, kako to mora biti da bi se mogao provesti Geodetski elaborat u katastru, te tvrdi da je o tome usmeno putem telefona obavijestio ŠK, voditelja Odsjeka za geodeziju i procjenu nekretnina krajem veljače 2025., a što zna od tuda što je 26. veljače 2025. od 1. tužitelja primio odgovor.

11. Prvostupanjski sud nije prihvatio dio iskaza svjedoka AK, da bi u telefonskom razgovoru oko 19. veljače 2025. obavijestio ŠK o tome da je tuženik pomaknuo ogradu, a sa kojim je zaključkom suglasan i ovaj sud i to stoga što je prvostupanjski sud odbio prijedlog tužitelja za pribavljanjem ispisa telefonskih razgovora AK u razdoblju od 19. veljače do 28. veljače 2025., a tuženik se nije usuglasio sa takvim dokaznim prijedlogom tužitelja niti je na te okolnosti predložio druge odgovarajuće dokaze na temelju kojeg bi se moglo utvrditi je li iskaz svjedoka AK vjerodostojan.

12. Stoga je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je tužba za smetanje posjeda podnesena u zakonskom roku od 30 dana od dana saznanja za čin smetanja, sukladno čl. 21. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 - pročišćeni tekst, 94/17 – ispravak pročišćenog teksta i 52/25 - dalje: ZVDSP), jer je za čin smetanja 1. tužitelj saznao 26. ožujka 2025., primitkom e-maila društva Geo Ajd d.o.o., a koje je smetanje počinio tuženik krajem mjeseca veljače 2025. Nije sporno u žalbenom postupku da je 2. tužitelj saznao za čin smetanja posjeda kada i 1. tužitelj.

13. Kako nije sporno da je tuženik pomaknuo ogradu, te da je do linije na kojoj se nalazila ranija ograda zemljišta oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koristio kao neposredan posjednik 2. tužitelj, a kao posredan posjednik 1. tužitelj, koji tom česticom upravlja, što tijekom prvostupanjskog postupka nije bilo sporno, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da je tuženik pomicanjem ograde oduzeo tužiteljima posljednji, mirni posjed kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 29 m2.

14. Drugo tužitelj kao društvo koje upravlja spornom nekretninom ima status neposrednog posjednika sukladno čl. 10. st. 3. ZVDSP, i kao takvo ima pravo tražiti zaštitu od smetanja posjeda koje je počinio tuženik, jer je upravo njima oduzet posljednji mirni posjed, dok 1. tužitelj, kao posredni posjednik ima pravo tražiti zaštitu od oduzimanja posjeda temeljem čl. 23. st. 1. ZVDSP.

15. Slijedom izloženog, prvostupanjski je sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 22. st. 1. ZVDSP, kada je utvrdio da su tužitelji bili u posljednjem mirnom posjedu predmetnog zemljišta, da im je tuženik oduzeo posjed tog zemljišta pomicanjem ograde u površini od 29 m2, te kada je zabranio tuženiku takvo ili slično smetanja posjeda ubuduće.

16. Odluka o troškovima postupka iz st. III. i IV. izreke pravilna je i zakonita (čl. 154. st. 1. ZPP).

17. Stoga je trebalo temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi u cijelosti pobijano rješenje.

18. Tuženik nije uspio u žalbenom postupku, pa je njegov zahtjev za naknadu troška za sastav žalbe odbijen kao neosnovan (čl. 166. st. 1. ZPP, u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 28. svibnja 2026.

Sudac

Nikola Ramušćak