REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-556/2024-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Boški Pavičić, kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika-specijaliste Lidije Đogaš Batovanja, u pravnoj stvari tužitelja IČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Damiru Hećimoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Hećimović i Partneri, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, Širolina 4, OIB 57500462912, radi naknade štete, nakon održane i zaključene javne i glavne rasprave dana 30. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 28. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., Širolina 4, Zagreb, OIB: 57500462912 da tužitelju IČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete isplati iznos od 1.973,50 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., Širolina 4, Zagreb, OIB: 57500462912 da tužitelju IČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka koliko isti budu iznijeli sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana."

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi kako se dana 8. prosinca 2023. oko 18,30 sati na 130. kilometru + 100 metara južne kolničke trake autoceste A3 – Bregana (GP Bregana (Granica RH/Slovenija) – Zagreb – Slavonski Brod - Čvorište Sredanci (A5) – Lipovac, (GP Bajakovo (Granica RH/Srbija), općina Novska, dogodila prometna nesreća u kojoj je tužitelj sudjelovao kao vozač osobnog automobila marke Mercedes Klasa B registarske oznake [registarska oznaka]. Navedena prometna nesreća se dogodila na način da je tužitelj upravljajući prethodno navedenim osobnim automobilom prilikom upravljanja naletio na otpali protekt gaznog sloja gume od nepoznatog vozila koji se nalazio odbačen na kolniku. U navedenoj prometnoj nesreći oštećen je osobni automobil u vlasništvu tužitelja, a na istom su nastala oštećenja bliže specificirana Izvidom štete sačinjenom po Croatia osiguranju d.d. Na osobnom automobilu u vlasništvu tužitelja marke Mercedes Klasa B registarske oznake [registarska oznaka] nastala je šteta u iznosu od oko 1.973,50 eura. Tužitelj smatra kako temeljem čl. 1089. Zakona o obveznim odnosima ima pravo na naknadu imovinske štete. Navodi kako se obratio osiguravatelju tuženika Croatia osiguranje d.d. s odštetnim zahtjevom dana 15. prosinca 2023. koji odštetni zahtjev je osiguravatelj tuženika otklonio kao neosnovan.

2. Slijedom svega navedenog tužitelj predlaže da naslovljeni sud po provedenom postupku donese presudu kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.973,50 zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate kao i trošak parničnog postupka sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

3. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjev u cijelosti, osporava odgovornost i uzročno-posljedičnu vezu između postupanja tuženika i predmetne prometne nesreće od 8. prosinca 2023., ističe kako za štetu nastalu na autocesti tuženik odgovara po načelu krivnje i to onda kada je šteta nastala kao posljedica nepropisnog održavanja javne ceste. Smatra kako u predmetnom slučaju do štetnog događaja nije došlo zbog neodržavanja ceste sigurnom za nesmetano odvijanje prometa već se radi o situaciji koju tuženik nije mogao spriječiti unatoč svim poduzetim mjerama koje je dužan poduzimati i koje je poduzeo. Dojava o predmetu ili prepreci također nije bilo pa smatra kako je potpuno neživotno očekivati od okrivljenika bilo kakvu intervenciju u pogledu otklanjanja predmeta, u vlasništvu NN osobe, te je krivnja na strani nesavjesnog vozača koji ih nije uklonio s kolnika sukladno čl. 35. Zakona o sigurnosti prometa na cesti. Ističe kako navedeno proizlazi i iz Potvrde policije kada se navodi kako je otpali protekt gaznog sloja gume s nepoznatog vozila. Također se ističe prigovor doprinosa vozača predmetnoj šteti jer je bio obvezan brzinu kretanja prilagoditi osobinama i stanju na cesti tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom preprekom na cesti odnosno prigovor isključive odgovornosti vozača vozila po kriteriju objektivne odgovornosti kao imatelja opasne stvari-vozila u pokretu kao i da je napustio mjesto događaja i zaustavio se na odmorištu „Stari Grabovac-JUG“ kako i piše u policijskoj potvrdi. Smatra kako tužitelj nije dokazao da bi tuženik propustio voditi brigu i poduzimati mjere za sigurno odvijanje prometa što bi za posljedicu imalo prometnu nesreću odnosno ističe kako nedostaje uzročno posljedična veza između prometne nesreće s postupanjem odnosno propuštanjem tuženika. Napominje i kako plaćanjem cestarine ne dolazi do zasnivanja dodatne ugovorne obveze vezane za sigurnost vožnje jer je kupnjom karte odnosno plaćanjem cestarine korisnik stekao pravo vožnje autocestom. Prema Općim uvjetima korištenja autoceste nije propisana obveza tuženika za naknadom štete nastale korisniku radi korištenja iste. U vrijeme štetnog događaja tuženik je imao zaključen ugovor o osiguranju od opće odgovornosti na predmetnoj dionici kod osiguravajućeg društva Croatia osiguranje d.d. Zagreb te stoga predlaže da sud obavijesti o parnici naznačeno osiguravajuće društvo i dostavi tuženikov odgovor na tužbu s prilozima, kako bi isto moglo stupiti u parnicu kao umješač. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te da naloži tužitelju da naknadi tuženiku prouzročeni parnični trošak.

4. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u Potvrdu MUP-a, PU Sisačko-moslavačke, PPP Kutina od 11. prosinca 2023., Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu, izvid štete od 15. prosinca 2023., predračun/ponudu sa lista 9-10 spisa, Zapisnik o prometnoj nesreći, crno-bijele fotografije sa lista 50 spisa, putni radni list sa lista 51-52 te 57-58 spisa, ophodarski dnevnik, dnevnik rada, policu osiguranja, presliku prometne dozvole, potom je proveden dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke i svjedoka CČ i JČ te je proveden dokaz prometnim vještačenjem po vještaku Berislavu Šimunoviću.

5. Nadalje, sud je pročitao i priležeću sudsku praksu koju su u spis predale obje stranke.

6. Sud je o otpočetoj parnici obavijestio Croatia osiguranje d.d. koje se očitovalo dopisom od dana 7. travnja 2026. navodeći kako neće stupiti u parnicu na strani tuženika.

7. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP) u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovanim.

8. Među strankama nije sporna aktivna legitimacija odnosno da je tužitelj vlasnik vozila oštećenog u predmetnom štetnom događaju niti pasivna legitimacija, odnosno da se predmetni štetni događaj zbio na autocesti, a upravljanje kojom je u nadležnosti tuženika.

9. Između stranaka je sporna odgovornost, osnov, visina kao i uzročno-posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i nastalih oštećenja.

10. Na okolnost utvrđenja osnovanosti, odgovornosti i uzročno-posljedične veze između nastalih oštećenja na vozilu tužitelja i predmetnog štetnog događaja proveden je dokaz uvidom u priloženu dokumentaciju u spisu, saslušanjem tužitelja kao stranke, svjedoka CČ i JČ te prometnim vještačenjem po vještaku Berislavu Šimunoviću.

11. Uvidom u Potvrdu MUP-a, PU Sisačko-moslavačke, PPP Kutina od 11. prosinca 2023. sud je utvrdio kako je tužitelj podnio zahtjev putem e-maila za izdavanje navedene potvrde, da se istom konstatira da se dana 8. prosinca 2023. zbila prometna nesreća na cesti A3 Bregana-Zagreb-Sl. Brod-Čvorište Sredanci A5-Lipovac (kako to stoji i u tužbi kao u točki 1. obrazloženja), da u predmetnom štetnom događaju nije bilo ozlijeđenih osoba, a da su na vozilu registarske oznake [registarska oznaka] zabilježena oštećenja na prednjem braniku, prednjoj ukrasnoj maski, registarskoj oznaci s nosačem, te zaštitnom maskom na poklopcu motora ispod vjetrobranskog stakla, da je tužitelj naznačen kao vlasnik predmetnog vozila, alkotestiran dana 8. prosinca 2023. pri čemu je utvrđena koncentracija od 0,00 g/kg koncentracije alkohola u krvi, a što je sud utvrdio i uvidom u Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu.

12. Uvidom u Zapisnik o prometnoj nesreći sud je utvrdio kako je isti sastavljen dana 8. prosinca 2023., da se prometna nesreća zbila na A3 autocesti po noći, naletom na nepredvidivu prepreku, da je zatražena intervencija zaposlenika tužitelja i ophodara te da je kao vlasnik vozila koji je prijavio navedeni događaj naznačen tužitelj.

13. Uvidom u putni radni list sa lista 51-52 te 57-58 spisa sud je utvrdio kako je isti sastavljen za dan 8. i 9. prosinca 2023., da su vozači navedenog dana bili LČ i JČ, te da je među ostalim tijekom ophodnje zabilježena i prometna nezgoda oko 19,30 na 130-tom kilometru u pravcu kretanja Lipovljani – Grab.

14. Uvidom u ophodarski dnevnik sa lista 53 te dnevnik rada sa lista 54-55 spisa, sud je utvrdio kako je ophodnja odrađena u vremenu od 19,00 sati 8. prosinca 2023. do 7,00 sati 9. prosinca 2023. kao i da je cesta očišćena od naleta na gumu, a navedeno proizlazi i iz dnevnika rada kao i da je smjena preuzeta od CČ u 18,40 sati. Iz navedenih putni radnih listova jasno je vidljivo kako je ophodnja u svakom smjeru obišla područje po tri puta.

15. Ophodnja provedena po HČ i CČ zabilježena je u putnom radnom listu sa lista 57-58 spisa te se ista odnosila na dan 8. prosinca 2023. od 7,00 do 19,00 sati.

16. Iz iskaza tužitelja kao stranke proizlazi kako je na dan štetnog događaja upravljao svojim vozilom autocestom u smjeru Slavonskog Broda uz napomenu da se radilo o večernjim satima, bio je mrak. Navodi kako je bio u lijevoj traci te da je ispred njega bilo vozilo, a po njegovoj procijeni radilo se o razmaku od više od jedne dužine vozila. U jednom trenutku osjetio je jak udarac u svoje vozilo no kako nije znao o čemu se radi i budući je bila noć, nije se usudio zaustaviti na zaustavni trak već se zaustavio na najbližem odmaralištu nakon navedenog događaja. Misli da se radilo o odmaralištu do kojeg mu je trebalo cca 15 min vožnje. Po dolasku na odmaralište uočio je da je u hladnjak automobila udario predmet i to dio gume, procjenjuje da je od autobusa ili kamiona. Pretpostavlja da je navedeni predmet bio na cesti te da je isti uslijed prolaska vozila ispred vozila tužitelja odbačen na njegovo vozilo no ne može reći sa sigurnošću što se točno dogodilo jer je bio mrak. U prvom trenutku pomislio je da se radilo i o udaru životinje u njegovo vozilo. Na odmaralištu je nakon što je utvrdio o čemu se radi pozvao policiju i ophodnju ceste te su isti došli, sastavili očevid i potom je svojim vozilom otišao dalje jer je isto bilo u voznom stanju. U trenutku štetnog događaja bio je sam u vozilu i kretao se brzinom od cca 130 km/h. Navodi kako se kretao lijevom trakom u trenutku štetnog događaja no nije poduzimao radnju pretjecanja drugog vozila. Vozilo ispred njega također je bilo u lijevoj traci. U navedenom trenutku nije bilo vozila u desnoj traci. Vozilo ispred njega, po njegovom mišljenju, prešlo je u punoj brzini u kojoj se kretalo u tom trenutku preko navedenog predmeta te ga time odiglo od tla čime je isti završio u hladnjaku vozila tužitelja, a na kretanju navedenog vozila nije primijetio nikakve promjene u smislu kočenja, smanjenja brzine ili promjene smjera gibanja. Očevid su odradili na odmaralištu, ali su mu iz ophodarske službe rekli da će se vratiti na mjesto štetnog događaja da bi utvrdili ima li kakvih ostataka dijelova i sličnog. Vozilo je popravio o svom trošku u privatnom servisu no ne sjeća se točnog iznosa, ali napominje da je u spis priložen račun o istom. Na navedenom vozilu u trenutku štetnog događaja nije imao kasko osiguranje.

17. Svjedok CČ u svom iskazu navodi kako je za štetni događaj doznao putem dojave koja ide nakon zaprimanja poziva od strane osobe sa ceste gdje je dojava bila da se radi o naletu automobila na gumu. Obzirom je bio na kraju smjene jer je dojava došla oko 18,30 sati rekao je kolegi za navedenu dojavu i predložio da on odradi očevid. Navedeni očevid potom je preuzeo JČ zajedno sa kolegom čije ime ne zna. Smjena mu je završila u 19,00 sati te nije imao informaciju što se dalje dogodilo. Napominje da je sa kolegom HČ zadnju ophodnju navedenog dana odradio od 16- 18 sati, a čini mu se da je na navedenoj lokaciji bio oko 17,3 sati. Ističe kako je provedenom ophodnjom utvrđeno uredno stanje autoceste.

18. Iz iskaza svjedoka JČ proizlazi kako je na dan štetnog događaja na početku njegove smjene dobio dojavu od kolege CČ o naletu vozila na gumu, na koju dojavu se odazvao i otišao na očevid na odmaralište Novska. Po dolasku uočio je neobičnu situaciju gdje je vidljiva guma koja se zabila u vozilo koje je sudjelovalo u štetnom događaju. Očevid su odradili na odmaralištu, a dogovorili su s policijom da će navedeno mjesto događaja obići kako bi utvrdili ima li kakvih zaostalih dijelova ili nekoga tko bi mogao pojasniti što se dogodilo budući su pretpostavili da se radi o gumi koju je netko mijenjao, no po dolasku na mjesto događaja nisu zatekli niti zaostatke niti nekog s kim bi mogli razgovarati o navedenom događaju. Misli da je tužitelj nakon štetnog događaja mogao upravljati navedenim vozilom te je potom otišao sa odmarališta kao i oni. U trenutku kada je dobio informaciju o dojavi bili su udaljeni od navedene lokacije cca 30km. Po njegovoj procijeni radilo se o gumi automobila jer da je u pitanju bila guma kamiona bila bi i daleko veća šteta.

19. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja kao stranke te svjedoka CČ i JČ obzirom su isti iskazivali životno, logično, u međusobnom suglasju kao i u suglasju sa priležećom dokumentacijom u spisu, a i u suglasju sa provedenim prometnim vještačenjem o kojem sud obrazlaže u nastavku. Nadalje, sud nije posebno cijenio iskaz CČ vezano za štetni događaj jer je isti samo zaprimio dojavu o naletu vozila na gumu, ali isti nije odradio očevid, no sud prihvaća iskaz ovog svjedoka jer isti potvrđuje kako je na dan štetnog događaja doista došlo do naleta vozilo na gumu na lokaciji opisanoj u tužbi.

20. Nadalje, u nalazu i mišljenju vještaka Berislava Šimunovića stoji kako se vozilo tužitelja kretalo lijevom prometnom trakom južnog kolnika A3 od zapada prema istoku, neposredno iza drugog vozila. Vozilo koje se kretalo ispred vozila tužitelja je prelazeći preko otpalog protekta gaznog sloja gume nepoznatog vozila odiglo ovaj protekt s kolnika, na koji je u nastavku s prednjim dijelom naletjelo vozilo tužitelja. Za izračun brzine kretanja vozila tužitelja neposredno prije i u trenutku štetnog događaja, nema elemenata. Tehnički je moguće da se vozilo cijelo vrijeme kretalo iskazanom brzinom od oko 130 km/h. Da na kolniku, u lijevoj prometnoj traci kojom se kretalo vozilo tužitelja nije bilo otpalog protekta gaznog sloja gume, do ovog štetnog događaja ne bi došlo. Iz spisa nije moguće utvrditi međusobnu udaljenost između vozila tužitelja i vozila koje se kretalo ispred njega. S obzirom na ovo vozilo ispred, tužitelj je morao voziti s upaljenim kratkim svjetlima na svom vozilu. Da je tužitelj i držao preporučeni sigurnosni razmak između svog vozila i vozila ispred sebe od oko 72,2 m, nakon prelaska ovog nepoznatog vozila preko otpalog protekta gaznog sloja gume i njegovog odizanja s kolnika, tužitelj nije mogao vidjeti ovaj protekt prije nego što mu je ušao u domet svjetala njegova vozila, tj. kada se nalazio udaljen oko 30 do 50 m od protekta. Da je tužitelj tada i poduzeo radnju intenzivnog kočenja, ne bi uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta i do ovog štetnog događaja bi došlo. Naime, na raspoloživom putu od oko 30 do 50 m tužitelj bi radnjom intenzivnog kočenja uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta štetnog događaja, da se kretao brzinom manjom od 69,3 km/h. Kako u desnoj prometnoj traci nije bilo drugih vozila, da se tužitelj kretao desnom, a ne lijevom prometnom trakom južnog kolnika autoceste ne bi došlo do naleta vozila tužitelja na otpali protekt gaznog sloja gume, a time niti do predmetnog štetnog događaja. U predmetnom štetnom događaju na vozilu tužitelja nastala je djelomična šteta u iznosu od 1.973,50 eura.

21. Sud ističe kako je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje prometnog vještaka Berislava Šimunovića, obzirom je navedeni nalaz i mišljenje, dan po stručnoj osobi nakon izvršenog uvida u potrebnu dokumentaciju, a nalaz i mišljenje valjano je obrazložen, te dan u suglasju sa suvremenim dostignućima prometne znanosti.

22. Sud ukazuje kako iz iskaza svjedoka CČ proizlazi kako je na mjestu štetnog događaja bio oko sat vremena prije istog te utvrdio uredno stanje ceste, a što tužitelj nije osporio niti je prometni vještak Berislav Šimunović isto doveo u pitanje.

23. Odredbom čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje ZOO) propisano je da onaj tko drugome uzrokuje štetu dužan je nadoknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok je odredbom čl. 1046. ZOO-a propisano da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta) i sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist), te povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Uzročnost kao pretpostavka odgovornosti za štetu jest veza između štetne radnje, kao uzroka, i nastale štete, kao posljedice. Od više mogućih uzroka koji mogu biti u bližoj ili daljoj vezi s nastalom štetom uzima se u obzir onaj koji je pravno relevantan, jer je adekvatan i tipičan. Tipičan je onaj uzrok koji redovno dovodi do određene štete, za koji životno iskustvo pokazuje da uzrokuje određene štetne posljedice. Isključuju se svi događaji koji su na određeni način ušli u kompleks uzroka koji su prethodili šteti, ali nisu tipični za nastanak takve štete.

24. Sud ovdje ukazuje kako je u postupcima naknade štete potrebno utvrditi je li nastala šteta, u ovom konkretnom slučaju na predmetnom vozilu, odnosno postojanje pretpostavki u smislu čl. 1045. ZOO-a, posebice uzimajući u obzir navode tuženika koji osporava uzročno-posljedičnu vezu između navodne dinamike predmetnog sudara i prezentiranih oštećenja te ostalih materijalnih tragova kao jedne od kumulativno postavljenih pretpostavki, pa je dakle postojanje uzročno-posljedične veze osnovna pretpostavka odgovornosti za štetu prema čl. 1045. ZOO-a.

25. Prema odredbi čl. 6. Zakona o cestama (Narodne novine broj 84/11, 18/13, 22/13, 54/13 i 148/13 – dalje: ZC) javne ceste se, ovisno o njihovom društvenom, prometnom i gospodarskom značenju razvrstavaju u jednu od slijedeće četiri skupine: autoceste, državne ceste, županijske ceste i lokalne ceste. Autoceste i državne ceste čine jedinstvenu prometnu i tehničko – tehnološko jedinstvo cestovne mreže.

26. Sukladno odredbi iz čl. 16. ZC-a javne ceste moraju biti građene, rekonstruirane i održavane sukladno važećim propisima, a sukladno odredbi čl. 81. st. 1. ZC-a tuženik upravlja autocestama, gradi ih, rekonstruira i održava, osim autocesta kojima upravlja koncesionar sukladno odredbama tog Zakona. Pravna osoba koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionar mora bez odgode, nakon saznanja, s ceste ukloniti sve zapreke ili druge posljedice zabranjenih radnji, koje bi mogle oštetiti javnu cestu ili ugroziti, ometati ili smanjiti sigurnost prometa na javnoj cesti prema odredbi čl. 45. st. 4. ZC-a.

27. Sukladno odredbi iz čl. 2. Pravilnika o održavanju (Narodne novine broj 90/14 – dalje: Pravilnika o održavanju) upravitelji cesta u obvezi su osigurati da se ceste održavaju na način da se prilikom održavanja omogući siguran promet na njima, da se očuvaju temeljna svojstva i poboljšaju njihove prometne, tehničke i sigurnosne značajke, zaštite od štetnog utjecaja cestovnog prometa, te da se očuva njihov okoliš i uredan izgled. Sukladno čl. 13. Pravilnika o održavanju pod redovitim održavanjem cesta podrazumijevaju se među ostalim osobito nadzor i pregled cesta i objekata, redovito održavanje prometnih površina, osiguranje preglednosti, interventni radovi i čišćenje ceste.

28. Sukladno odredbi čl. 14. Pravilnika o održavanju nadzor nad stanjem cesta i objekata obavlja upravitelj ceste, putem redovitih i izvanrednih pregleda te izvođač radova redovitog održavanja ceste putem ophodarske službe te je sukladno čl. 15. st. 1. Pravilnika o održavanju upravitelj ceste, odnosno izvođač radova na cesti, u obvezi osigurati da se redoviti pregledi cesta i cestovnih objekata obavljaju ciklički i sukladno rasporedu utvrđenom na temelju mjesečnog odnosno višemjesečnog operativnog programa održavanja cesta. Sukladno odredbi čl. 19. st. 1. Pravilnika o održavanju izvanredni pregledi obavljaju se odmah nakon nastanka događaja kao što su prirodne katastrofe, teže prometne nesreće, požara, eksplozije, klizanja terena te drugih izvanrednih događaja koji imaju negativni utjecaj na ceste.

29. Nadalje, sukladno odredbi čl. 20. st. 2. i 3. Pravilnika o održavanju ophodarska služba je dužna nadzirati sva događanja koja utječu na javnu cestu i promet na njoj te pregledavati (vizualno) stanje svih sastavnih dijelova javne ceste pri čemu se ukazuje kako ophodarska služba obavlja manje radove održavanja ceste i provodi potrebne mjere i radnje za zaštitu javne ceste, koje je u mogućnosti obaviti s propisanom opremom i raspoloživim sredstvima. Podatke o izvršenom pregledu i obavljenim radovima ophodarska služba obvezna je zapisati i na propisani način pohraniti, te dostaviti upravitelju ceste.

30. Prema čl. 2. Pravilnika o ophodnji javnih cesta (Narodne novine broj 75/14 – dalje: Pravilnika o ophodnji) ophodnja javnih cesta obavlja se radi nadziranja stanja i prohodnosti javnih cesta, izvanrednih događaja na njima i meteoroloških uvjeta značajnih za sigurno odvijanje prometa, osiguranja iznenadno nastalog izvora opasnosti na javnoj cesti koji se nije mogao predvidjeti, provedbe mjera za zaštitu javnih cesta i prometa na njima, otklanjanja posljedica izvanrednih događaja na javnim cestama, osiguranja redovitih i izvanrednih dojava o stanju i prohodnosti javnih cesta, obavljanja radova redovitog održavanja manjeg obujma na javnim cestama.

31. Prema čl. 3. st. 1. Pravilnika o ophodnji javnih cesta ophodnja javnih cesta uspostavlja se i obavlja najmanje tri puta dnevno na autocestama i brzim cestama, a sukladno čl. 12. Pravilnika o ophodnji javnih cesta ophodnja javne ceste smatra se obavljenom ako je ophodarska dionica iz članka 9. ovoga Pravilnika prijeđena u oba smjera najmanje jednom u osam sati, odnosno jednom u dvanaest sati kada se ophodnja obavlja subotom, nedjeljom i blagdanom od 6:00 do 18:00 sati, sukladno čl. 10. toga Pravilnika.

32. Sukladno odredbi čl. 13. Pravilnika o održavanju javnih cesta iznimno se smatra da je ophodnja obavljena ako je ophodarska dionica prijeđena u oba smjera najmanje jednom u dvanaest sati, ako tako zbog opravdanih razloga odredi upravitelj ceste.

33. Prema čl. 36. Pravilnika o održavanju javnih cesta radi zaštite javne ceste i sigurnosti prometa na njoj ophodar mora tijekom ophodnje stalno nadzirati sve aktivnosti na javnoj cesti i njenom zaštitnom pojasu. Uz stalni nadzor aktivnosti iz čl. 36. st. 1., ophodar mora u okviru svojih mogućnosti i raspoložive opreme i sredstava, spriječiti štetnu aktivnost te mogući štetni utjecaj okoline na javnu cestu i promet na njoj. Pod osobito štetnim aktivnosti na javnoj cesti smatra se oštećivanje, uklanjanje, premještanje, zakrivanje ili na bilo koji drugi način mijenjanje postojećeg stanja prometne signalizacije, prometne opreme te cestovnih uređaja, trajno ili privremeno zaposjedanje ili na drugi način smetanje posjeda javne ceste ili njezinog dijela, dovođenje oborinske vode, otpadne vode i ostalih tekućina, sprječavanje otjecanja vode s javne ceste, spuštanje po pokosu nasipa ili usjeka kamena, stabala te drugih predmeta i materijala, vučenje stabala i dijelova stabala te drugih materijala ili predmeta po javnoj cesti, puštanje domaćih životinja bez nadzora, napajanje životinja u cestovnom jarku, ispaša životinja na cestovnom zemljištu te gradnja pojilišta na cestovnom zemljištu, postavljanje ograda, sađenje živica, drveća i drugih nasada, odlaganje drvne mase, raznog materijala ili drugih predmeta ili stvari, postavljanje nadgrobnih ploča i ostalih spomen obilježja, postavljanje transparenata, plakata i drugih oblika obavještavanja odnosno oglašavanja bez suglasnosti upravitelja ceste, rasipanje materijala, nanošenje blata, ulja ili drugi način onečišćivanja javne ceste, odlaganje snijega ili leda na kolnik javne ceste.

34. Sukladno čl. 38. st. 1. Pravilnika o ophodnji javnih cesta ophodar mora bez odgode, nakon saznanja, s javne ceste ukloniti sve zapreke ili druge posljedice zabranjenih radnji ili štetnih aktivnosti, a koje bi mogle oštetiti javnu cestu ili ugroziti, ometati ili smanjiti sigurnost prometa na javnoj cesti. Prema čl. 39. Pravilnika o ophodnji javnih cesta ako na javnoj cesti nastane izvanredni događaj koji ugrožava sigurnost prometa s posljedicama koje ophodar nije u mogućnosti sam otkloniti, kao što je oštećeno i napušteno vozilo te druge stvari na kolniku javne ceste, manji odroni, stijene, oborena stabla i drugi materijal ili stvari na kolniku javne ceste, veća onečišćenja kolnika zbog nanesenog blata, razlivenog ulja, kemikalija i opasnih tvari, oštećenja kolničke konstrukcije zbog odrona, sloma ili dr., oštećenje objekta, oštećenja prometne opreme npr. zaštitnih čeličnih i žičanih ograda i dr., ophodar je dužan odmah obavijestiti mjesto stalnog dežurstva, a do otklanjanja svih posljedica, mjesto izvanrednog događaja osigurati sukladno odredbama glave IV. tog Pravilnika, kojima je regulirano označavanje privremenih opasnosti na javnoj cesti.

35. Slijedom svega navedenog, sud je ocjenom svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, utvrdio da je tužitelj upravljao osobnim vozilom registarskih oznaka [registarska oznaka], da se kretao kolnikom autoceste u lijevoj traci, da je ispred njega u lijevoj traci bilo jedno vozilo, a da u desnoj traci nije bilo vozila, da se isti kretao autocestom A3 od zapada prema istoku brzinom oko 130 km/h, da je vozilo koje se kretalo ispred vozila tužitelja prelazeći preko otpalog protekta gaznog sloja gume nepoznatog vozila odiglo ovaj protekt s kolnika, na koji je u nastavku s prednjim dijelom naletjelo vozilo tužitelja, da je tužitelj i držao preporučeni sigurnosni razmak između svog vozila i vozila ispred sebe od oko 72,2 m, nakon prelaska ovog nepoznatog vozila preko otpalog protekta gaznog sloja gume i njegovog odizanja s kolnika, tužitelj nije mogao vidjeti ovaj protekt prije nego što mu je ušao u domet svjetala njegova vozila, tj. kada se nalazio udaljen oko 30 do 50 m od protekta, a da je tužitelj tada i poduzeo radnju intenzivnog kočenja, ne bi uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta te kako u desnoj prometnoj traci nije bilo drugih vozila, da se tužitelj kretao desnom, a ne lijevom prometnom trakom južnog kolnika autoceste ne bi došlo do naleta vozila tužitelja na otpali protekt gaznog sloja gume, a time niti do predmetnog štetnog događaja te da je u predmetnom štetnom događaju na vozilu tužitelja nastala djelomična šteta u iznosu od 1.973,50 eura. Sud je utvrdio da navedeni predmet nije dio opreme tužitelja jer navedeno ne proizlazi niti iz iskaza tužitelja, svjedoka niti iz zaključka iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka, dok je, također, utvrdio da je predmetnu dionicu autoceste ophopdarsko vozilo tužitelja prošlo u vremenskom razdoblju od 07:00 do 19:00 tri puta u smjeru Lipovljani – Baza i tri puta u drugoj smjeni od 19:00 do 07:00 na istoj dionici, odnosno ukupno šest puta. Nadalje, sud je utvrdio da je dojavu o nepoznatom predmetu tuženik zaprimio u 18:30 sati i potom predložio kolegi koji je preuzimao smjenu od 19:00 sati da odradi očevid. Također, sud je utvrdio da je navedeni predmet bio zabijen u vozilo tužitelja te da se nakon provedenog očevida i sastavljenog zapisnika o istom, tužitelj udaljio sa odmorišta na kojem je proveden očevid sa svojim vozilom koje je bilo u voznom stanju, kao i da su ophodari odlaskom na mjesto naleta, na koje su upućeni od strane tužitelja, utvrdili kako nema osoba s kojima bi mogli razgovarati o navedenom događaju niti zaostalih drugih predmeta na kolniku ili na zaustavnoj traci pored ili zaustavljenih vozila.

36. Slijedom svega navedenog, ovaj sud je zaključio da je tuženik uredno obavio svoju djelatnost i sve dužnosti sukladno prethodno navedenim odredbama Zakona o cestama, Pravilnika o održavanju i Pravilnika o ophodnji javnih cesta. Naime, tuženik kao upravitelj autoceste, nije u realnoj ili ljudskoj mogućnosti, biti na svakom dijelu autoceste u svakom trenutku uz napomenu da su ophodari bili na mjestu događaja oko sat vremena prije štetnog događaja i da je na navedenoj dionici zabilježeno uredno stanje kolnika. Da je navedeni predmet bio duže vrijeme na navedenom kolniku za očekivati bi da se zaprimi dojava o navedenom, no takva dojava nije zaprimljena, a niti sam tužitelj ne zna je li navedeni predmet bio na cesti prije njegova naleta jer predmet nije vidio čak niti u trenutku udara gume u vozilo već tek nakon što se zaustavio 15-tak minuta kasnije na prvom odmaralištu. Ujedno je sud zaključio, a nakon što je iz provedenih dokaza utvrdio da je tuženik vršio ophodnju nadziranja stanja i prohodnosti autoceste na predmetnoj ophodarskoj dionici sukladno zakonskim i podzakonskim propisima, da je tuženik odmah po dojavi vrlo brzo i prikladno pristupio na navedeno odmaralište i izvršilo pregled vozila tužitelja, što potvrđuje i tužitelj u svom iskazu kao i saslušani svjedoci u ovom postupku, a isti su potom, kako je to prethodno navedeno, provjerili i stanje mjesta naleta gdje nisu pronašli eventualne druge predmete ili ostatke predmeta na kolniku navedene autoceste.

37. Naime, sukladno odredbi čl. 12. Pravilnika o ophodnji javnih cesta ophodnja se smatra obavljenom ako je ophodarska dionica iz čl. 9. tog Pravilnika prijeđena u oba smjera najmanje jednom u osam sati dok je u konkretnom slučaju ophodnja izvršena u svakom smjeru po tri puta. Ophodarsko vozilo kada prolazi jednim smjerom kretanja u određenim prilikama, no ne i uvijek, može nadzirati stanje kolnika autoceste i u suprotnom smjeru kretanja, a što ovisi od slučaja do slučaja, prvenstveno o preglednosti dionice autoceste, preprekama između smjerova kretanja, kao i vozilima koja se kreću u oba smjera kretanja u trenutku prolaska ophodarskog vozila.

38. Ovaj sud slijedom provedenih dokaza zaključio je da je u konkretnom predmetu tuženik dokazao da je obavljao svoju djelatnost i dužnosti sukladno zakonu i podzakonskim aktima, kako su prethodno citirane, odnosno da je predmetnu dionicu autocestu prošao tri puta u istom danu u jednom smjeru kretanja te tri puta u drugom smjeru kretanja, te da je bio na mjestu događaja oko sat vremena prije samog štetnog događaja i zatekao uredno stanje kolnika autoceste. Ovaj sud je stava da odgovornost upravitelja autoceste treba cijeniti po principu presumirane krivnje iz čl. 1045. st. 1. ZOO-a, iz razloga što su autoceste javne ceste s tehničkim karakteristikama autoceste određenim propisima kojima se uređuje sigurnost prometa na cestama, koje imaju funkciju povezivanja Republike Hrvatske u europski prometni sustav, ostvarivanja kontinuiteta E-ceste (međunarodnim i međudržavnim sporazumima određena kao europska cesta), prometnog povezivanja regija Republike Hrvatske, omogućavanja tranzitnog prometa, a koje su razvrstane kao autoceste sukladno zakonu (čl. 2. st. 1. t. 2. ZC-a). Naime, autoceste su ceste kojim se kreće veliki broj vozila, svakodnevno, koje služe za uobičajena kretanja različitih vozila, na više traka u oba smjera kretanja vozilima autocestama. Stoga se obavljanje djelatnosti upravljanja autocestama, prema stavu ovog suda, ne može uzeti kao obavljanje opasnom djelatnošću. Također, ne može se uzeti da je upravljanje autocestom u slučaju naleta vozila na nepoznati predmet opasna djelatnost jer je sud u ovoj pravnoj stvari utvrdio da nepoznati predmet ni na koji način nije dio opreme autoceste već se na kolniku autoceste našao neočekivano zbog toga što je ispao iz nekog vozila koje se kretalo kolnikom autoceste, u istom smjeru kretanja kao i tužitelj. Navedeno stajalište istaknuto je i u više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske gdje je navedeno kako cesta sama po sebi ne predstavlja opasnu stvar te da pravna osoba koja održava cestu ne odgovara niti bi mogla odgovarati po načelu objektivne odgovornosti, nego po načelu krivnje, što znači da odgovara u slučaju propuštanja dužnosti da cestu održava u stanju koje omogućuje siguran i neometan promet (VSRH Rev-x35/2018-2 od 11. rujna 2019., Rev-x-1223/15- 3, Rev-850/18 od 6. lipnja 2021.), pri čemu ovaj sud ukazuje kako provedenim postupkom nije utvrđeno da bi bilo propusta u postupanju tuženika jer su poduzete sve propisane radnje da do nezgode ne bi došlo (redovita ophodnja, pravodobno obavještavanje ophodara, obavijest ophodara koji dolazi na mjesto događaja i sastavljanje zapisnika o utvrđenom stanju). Da je tome tako dokazuje i činjenica da protiv tuženika nije pokrenut prekršajni postupak koji bio pokrenut da je bilo kakvog propusta na strani tuženika, što valja uzeti kao jednu od indicija

39. Za ukazati je i da se tužitelj u trenutku štetnog događaja kretao lijevom prometnom trakom, a da u desnoj prometnoj traci nije bilo vozila, što je protivno odredbi čl. 142. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama u lijevoj, pretjecajnoj traci budući je navedenom odredbom propisano kako se autocestom vozila moraju kretati desnom prometnom trakom ako nije zakrčena vozilima u koloni, te da u suprotnom isto predstavlja prekršaj. Sud navedeno posebno ukazuje u svjetlu utvrđenja prometnog vještaka koji je naveo da do predmetnog štetnog događaja ne bi došlo da se tužitelj kretao desnom prometnom trakom.

40. Budući u konkretnom slučaju po provedbi dokaza uvidom u priležeću dokumentaciju u spisu (putni radni list, ophodarski dnevnik, dnevnik rada) kao i iskaze svjedoka danih u ovom postupku te provedenim prometnim vještačenjem nije utvrđena krivnja, a time i odgovornost tuženika za predmetni štetni događaj u kojem je tužitelju nastala imovinska štete na vozilu u njegovom vlasništvu, valjalo je u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužitelja i odlučiti kao u izreci ove presude.

41. Kako tužitelj nije uspio u sporu to isti nema pravo na naknadu troškova postupka sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a te je o trošku tužitelja odlučeno kao u izreci ove presude.

42. Sud ukazuje kako tuženik nije potraživao naknadu troškova postupka u trenutku zaključenja glavne rasprave.

Zagreb, 28. svibnja 2026.

Sudac:

Boška Pavičić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku

3. spis

U Zagrebu, dana 28. svibnja 2026. godine

Viši sudski savjetnik-specijalist: Lidija Đogaš Batovanja