REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] K 5

Poslovni broj: Us I-990/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Snježane Vukašinović, u upravnom sporu tužitelja KMFD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, OIB: 36162371878, Policijske uprave zagrebačke, VI. policijske postaje, Zagreb, Trg Narodne zaštite 1, radi donošenja rješenja o povratku , 28. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, VI. policijske postaje Zagreb KLASA: UP/I-216- 04/25-02/592, URBROJ: 511-19-32-25-2 od dana 30. travnja 2025.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-216-04/25-02/592, URBROJ: 511-19-32-25-2 od 30. travnja 2025. utvrđeno je da tužitelj nezakonito boravi u [adresa] te mu je naloženo da u roku od 30 dana računajući od prvog dana od dana dostave rješenja dragovoljno napusti Europski gospodarski prostor (dalje u tekstu: EGP) uz dužnost prijave na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a, a uz mogućnost prisilnog udaljenja u državu njegova podrijetla, Egipat, državu iz koje je došao u Republiku Hrvatsku ili uz njegov pristanak, u drugu treću zemlju, ako ne napusti EGP u roku koji mu je određen.

2. Tužitelj u tužbi osporava gore navedeno rješenje i potvrđuje točnost činjenice da je temeljem izdane radne dozvole za boravak i rad KLASA: UP/I-216-02/24- 09/229376, URBROJ: 511-06-04-24-2 od 24. listopada 2024. za radno mjesto dostavljača za tvrtku Rokuma d.o.o., Koprivnica, stigao u Republiku Hrvatsku 28. siječnja 2025. Nadalje, potvrđuje točnost činjenice da je temeljem raskida radnog odnosa prestao raditi za gore spomenutu tvrtku te da mu je radna dozvola ukinuta 7. travnja 2025. Kao razloge raskidanja radnog odnosa s tvrtkom Rokuma d.o.o. Koprivnica navodi uvjete za rad koji su bili neprihvatljivi i lošu plaću, ali ističe da raskid radnog odnosa nije bila njegova želja. Tužitelj potom navodi da se zbog navedenog našao u teškoj materijalnoj situaciji te da je 11. travnja 2025. sklopio ugovor o radu s novim poslodavcem Teh-gradnja d.o.o., uslijed čega je 17. travnja 2025. podnesen zahtjev za novu radnu dozvolu.

3. Kao olakotne okolnosti, tužitelj navodi da njegov boravak na području Republike Hrvatske između dana prestanka važenja dozvole za boravak i rad – 7. travnja 2025. i dana sklapanja novog ugovora o radu – 11. travnja 2025. nije rezultat namjernog kršenja zakona već posljedica njegove osobne i financijske situacije. Potom ističe da do dana donošenja osporavanog rješenja nije počinio druge prekršaje niti se bavio aktivnostima protivnim zakonima Republike Hrvatske. Nadalje, ističe da je za novi zahtjev (o dozvoli za boravak i rad) izdano pozitivno mišljenje te da mu je namjera ostati raditi u Republici Hrvatskoj i integrirati se hrvatsko društvo. Posljednje, ističe kako trenutno nema financijskih sredstava za povratak u Egipat te da bi mu ukidanje boravišne dozvole onemogućilo osnovna sredstva za život i egzistenciju – kako osobne tako i njegove obitelji.

4. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika i dopusti njegov daljnji boravak u Republici Hrvatskoj do okončanja postupka izdavanja nove dozvole za boravak i rad.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovanost tužbenog zahtjeva. Ističe kako je u provedenom postupku utvrđeno da je tužitelj zakonito ušao u Republiku Hrvatsku 28. siječnja 2025. putem Međunarodne zračne luke Zagreb te da je imao usvojenu dozvolu za boravak i rad izdanu od strane PU Koprivničko-Križevačke od 24. listopada 2024. do 23. listopada 2025. Nadalje, da mu je danom 7. travnja 2025., temeljem prestanka radnog odnosa, ukinuta dozvola za boravak i rad te da istekom iste nije napustio Republiku Hrvatsku, već da je nastavio nezakonito boraviti u [adresa] sve do 30. travnja 2025. kada je zatečen od strane policijskih službenika na adresi [adresa]. Tuženik, sukladno tome, zaključuje da tužitelj nezakonito boravi u [adresa] od 7. travnja 2025., odnosno 23 dana jer ne posjeduje valjanu dozvolu za boravak i rad koja je potrebna za boravak u Republici Hrvatskoj. Tuženik naglašava da nije donio mjeru prisilnog udaljenja iz Republike Hrvatske, a koju bi se provelo bez odlaganja, već da je uzeo u obzir navode tužitelja, činjenice utvrđene u postupku, sve okolnosti iz čl. 184. st. 1. i čl. 186. st. 1. Zakona o strancima ("Narodne novine" broj: 133/20, 114/22, 151/22, 40/25, dalje: ZS) pa mu je stoga odredio mjeru dragovoljnog napuštanja EGP-a. Zaključno, ističe da je tužitelj izjavio da će postupiti po određenom mu roku za dragovoljni odlazak, da posjeduje vlastitu valjanu putnu ispravu Egipta i da ne postoje druge smetnje za napuštanje EGP-a, odnosno Republike Hrvatske.

6. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

7. U spis je dana 15. siječnja 2026. zaprimljen podnesak u kojem tužitelj navodi da mu je dana 9. rujna 2025. izdana radna dozvola te da je zaposlen u Teh-gradnja d.o.o. od 1. listopada 2025. Tužitelj ujedno dostavlja Prijavu o početku osiguranja, Obrazac eM-1P Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 2. listopada 2025. te Potvrdu o odobrenju dozvole za boravak i rad temeljem mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje izdanu od strane Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove KLASA: UP/I-216- 02/25-09/116873, URBROJ: 511-19-23-25-3 dana 9. rujna 2025.

8. U sporu je provedena rasprava na ročištu održanom 13. svibnja 2026. u odsutnosti uredno pozvanih stranaka, na temelju odredbe čl. 91. st. 3. u vezi čl. 89. st. 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24 i 39/26, dalje: ZUS).

9. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta ovog upravnog spora.

10. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

11. Odredbom čl. 184. st. 1. ZS-a propisano je da će se državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi i državljaninu treće zemlje kojem rješenjem Ministarstva u sjedištu ili rješenjem Ministarstva donesenog putem policijske uprave odnosno policijske postaje prestaje zakoniti boravak donijeti rješenje o povratku. St. 2. istog članka propisano je da će se rješenjem iz st. 1. ovoga članka utvrditi da državljanin treće zemlje nezakonito boravi u [adresa] ili da mu prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj, odredit će se rok u kojem je dužan napustiti EGP (rok za dragovoljni odlazak), zaprijetiti prisilnim udaljenjem ako ne napusti EGP te da je dužan prijaviti se na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a.

12. Odredbom čl. 186. st. 1. ZS-a propisano je da Ministarstvo, putem nadležne policijske uprave odnosno policijske postaje, donosi rješenje o povratku.

13. Odredbom čl. 187. st. 3. ZS-a propisano je da ako je državljaninu treće zemlje naknadno odobren privremeni boravak, dugotrajno boravište, stalni boravak ili međunarodna zaštita, rješenje o povratku ukinut će se tim odobrenjem ili posebnim rješenjem.

14. Odredbom čl. 57. st. 2. ZS-a propisano je da se privremeni boravak u svrhu rada iz st. 1. t. 7. ovoga članka izdaje kao dozvola za boravak i rad.

15. Imajući u vidu nesporne činjenice u ovoj upravnoj stvari te citirane zakonske odredbe ZS-a, ocjena je suda da je osporeno rješenje tuženika pravilno i zakonito. Naime, u trenutku donošenja osporavanog rješenja, tužitelj nije imao zakonit boravak u Republici Hrvatskoj zbog čega je bio ispunjen zakonski uvjet za donošenje predmetnog rješenja o njegovom povratku. Naime, jedina zakonom propisana pretpostavka za donošenje rješenja o povratku jest ta da državljanin treće zemlje nezakonito boravi u [adresa]. U skladu s navedenim te cijeneći da osporavano rješenje sadržava sva zakonom propisana utvrđenja, ocjena je suda da je osporenavano rješenje pravilno i zakonito.

16. Prigovor tužitelja da je osporavano rješenje protivno načelu razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa te svrhovitosti zbog činjenice da je dana 9. rujna 2025. tužitelju izdano novo odobrenje za boravak i rad (zahtjev za izdavanje nove dozvole za boravak i rad je podnesen 17. travnja 2025.), nije osnovan, a sve iz razloga jer u vrijeme donošenja rješenja tuženika dana 30. travnja 2025. tužitelj nije imao važeću dozvolu za boravak i rad u Republici Hrvatskoj. Naime, naknadne promjene u statusu tužitelja ne utječu na ocjenu zakonitosti rješenja tuženika jer je za rješavanje ovog predmeta mjerodavno stanje na dan donošenja osporavanog rješenja.

17. Slijedom svega navedenog, osporavano rješenje tuženika ocjenjeno je zakonitim pa je stoga sud na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, kako je to navedeno u izreci ove presude.

U Rijeci 28. svibnja 2026.

Sutkinja

Dubravka Zec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- tužitelju KM, [adresa], T [adresa]

- tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi Istarskoj, Policijskoj postaji Poreč-Parenzo, Poreč, Gimnastička 2