Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska ulica 26d
Poslovni broj: Gž-1171/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Bađun, predsjednice vijeća, Milka Samboleka, izvjestitelja i člana vijeća te Tatjane Ledinšćak-Babić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Miličević, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Miličević i Šupuković u Zagrebu, protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., OIB: 52848403362, Zagreb, Slovenska 24, kojeg zastupa punomoćnik Ante Puljiz, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, povodom žalbe tužitelja podnesene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-2761/2019-43 od 11. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn- 2761/2019-43 od 11. lipnja 2025. u pobijanom dijelu, toč. I. i II. izreke i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. U nepobijanom dijelu, toč. III. izreke, prvostupanjska presuda nije bila predmet ispitivanja u žalbenom postupku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:
„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 6.216,37 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dana 29. siječnja 2019. godine pa do isplate, kao i nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka, također sa zateznim kamatama, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe."
II. Nalaže se tužitelju FK da naknadi tuženiku Wiener osiguranje VIG d.d. trošak parničnog postupka u iznosu od 1.783,18 EUR, u roku od 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u preostalom iznosu od 610,10 EUR, kao neosnovan.“
2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tužitelj pobija presudu u toč. I. i II. izreke te se poziva na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. primjenjivog Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07-odluka US RH; 84/08; 96/08-odluka US RH; 123/08-ispravak; 57/11; 148/11- pročišćeni tekst; 25/13; 89/14-odluka US RH i 70/19; dalje: ZPP). Predlaže da nadležni drugostupanjski sud prihvati žalbu i preinači prvostupanjsku presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti kao i da naloži tuženiku da tužitelju naknadi trošak sastava žalbe.
2.1. Kako prema odredbi čl. 365. st. 1. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojemu se pobija žalbom, a tužitelj ne pobija presudu u toč. III. izreke, odlučeno je kao u toč. II. izreke ove presude.
2.2. Navedeni ZPP se u ovoj pravnoj stvari koja je započela 11. studenog 2019. primjenjuje temeljem odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN br. 80/22) uz iznimke iz st. 2. -7. tog članka.
3. U odgovoru na žalbu tuženik se protivi navodima žalbe i tvrdi da je prvostupanjski sud ispravno zaključio da je teret dokaza da je osigurani slučaj nastao na način kako ga opisuje tužitelj na tužitelju. Smatra da je žalba tužitelja neosnovana i predlaže da nadležni županijski sud odbije žalbu, uz naknadu troškova odgovora na žalbu.
4. Žalba je osnovana.
5. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti jedna apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.
6. Međutim, preuranjeno je prvostupanjski sud zaključio da su se u ovom postupku stekli uvjeti za donošenje odluke primjenom pravila o teretu dokazivanja, što je prema shvaćanju ovoga suda bilo od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude, čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 221.a u vezi čl. 354. st. 1. ZPP-a, na koju se tužitelj poziva u žalbi.
6.1. Prema odredbi čl. 221.a ZPP-a (u kojoj je sadržano pravilo o teretu dokazivanja: opaska ovog suda), ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.
6.2. Prema odredbi čl. 354. st. 1. ZPP-a bitna povreda odredaba parničnog postupka postoji ako sud u tijeku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu tog Zakona, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.
7. Naime, nakon što je konstatirao da je među parničnim strankama nesporna aktivna i pasivna legitimacija, dok je sporan nastanak štetnog događaja kako ga tužitelj opisuje u tužbi, uzročno posljedična veza između štetnog događaja i oštećenja nastalih na vozilu tužitelja te visina tužbenog zahtjeva, prvostupanjski sud ocjenjuje provedene dokaze (nalaz i mišljenje prometnog vještaka i iskaz tužitelja) i u toč. 16. obrazloženja navodi:
„Prema mišljenju ovog suda, teret dokaza da je osigurani slučaj nastao na način kako ga opisuje tužitelj je na tužitelju. Naime, iako je nesporno da su nastala oštećenja nastala za vrijeme trajanja ugovora o kasko osiguranju, a budući bi, da su opisana oštećenja postojala prilikom sklapanja ugovora, to tuženik utvrdio pri samom sklapanju ugovora, to ne znači da postoji automatska odgovornost tuženika za naknadu nastale štete. Da bi postojala odgovornost tuženika za naknadu štete tužitelju zbog oštećenja na vozilu trebaju biti ispunjeni ugovoreni uvjeti, a to je da je nastupio osigurani slučaj, a ne samo da su nastala oštećenja na vozilu tužitelja. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da su opisana oštećenja na vozilu tužitelja mogla nastati od oštrog predmeta te da je malo vjerojatno da su nastala od naleta nekog drugog vozila, u kojem slučaju bi trebao biti opetovanih naleta barem 5 do 6 puta, dok nije vremenski moguće utvrditi kada su nastala sva opisana oštećenja na vozilu tužitelja.“
7.1. Prvostupanjski se sud poziva na odredbu čl. 221.a ZPP-a navodeći da pravilo o teretu dokazivanja obvezuje sud da uzme da nije istinita tvrdnja za čiju istinitost stranka (koja se poziva na određenu činjenicu), nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava, da bi u toč. 18. obrazloženja zaključio da opisana oštećenja čiju naknadu potražuje tužitelj nisu nastala u štetnom događaju kako ga opisuje tužitelj i samim time nije nastupio osigurani slučaj, pa ne postoji obveza tuženika da tužitelju isplati naknadu štete temeljem odredbe čl. 921. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05; 41/08; 125/11; 78/15; 29/18; 126/21; 114/22; 156/22 i 155/23), kojom je propisano da se ugovorom o osiguranju osiguratelj obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj osiguranja se obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja, slijedom čega odbija tužbeni zahtjev tužitelja.
8. Međutim, da bi sud o postojanju činjenica mogao zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja, moraju biti ispunjene dvije pretpostavke:
- da je sud izveo predložene dokaze i
- da na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku odlučnu činjenicu.
8.1. Stoga je u konkretnim okolnostima:
- kada je tužitelj po ocjeni ovoga suda iz objektivnih razloga (s obzirom da nije bio očevidac štetnog događaja u kojem mu je oštećeno vozilo) mogao samo na razini vjerojatnosti opisati štetni događaj navodeći u tužbi da je njegov automobil oštećen na parkiralištu dana 29. siječnja 2019. u [adresa] u [adresa], dok je u podnesku kojim se je očitovao na odgovor na tužbu naveo da iz samog izvida štete i oštećenja na vozilu proizlazi da je do udara došlo u prednji dio vozila te je sva šteta nastala upravo na tom dijelu dok je vozilo bilo parkirano i
- kada nije bilo sporno da su na vozilu tužitelja nastala oštećenja i da tužitelj od tuženika potražuje naknadu štete temeljem police punog kasko osiguranja broj: 03 - 0424835-01 s važenjem od 14. ožujka 2018. do 14. ožujka 2019., dakle da šteta na vozilu nastala za vrijeme važenja police kasko osiguranja,
preuranjen zaključak da tužitelj nije dokazao nastanak osiguranog slučaja na način kako ga je opisao u postupku i kojeg je iz objektivnih razloga mogao opisati samo na razini vjerojatnosti.
8.2. Naprotiv, trebalo je ocjenom predloženih dokaza (prije svega dokaza vještačenjem, jer je za utvrđenje spornih činjenica potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže - čl. 250. ZPP-a) utvrditi na koji je način došlo do oštećenja vozila tužitelja (kod čega sama oštećenja nisu bila sporna), kako bi se nastavno moglo utvrditi radi li se o oštećenjima koja su obuhvaćena policom kasko osiguranja koja pokriva sve rizike koje uzrokuju oštećenje, uništenje ili nestanak predmetnog osiguranja, osim rizika koji su isključeni zakonom, općim uvjetima tuženika ili ugovorom o osiguranju, što proizlazi iz čl. 14. toč. 1. Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila tuženika.
8.3. Prema shvaćanju ovoga suda zahtjev tužitelja za naknadom štete iz konkretnog ugovora o kasku osiguranju ne može biti otklonjen samo zbog činjenice da tužitelj kao osiguranik nije (bio) u mogućnosti detaljno i precizno opisati štetni događaj koji se može podvesti pod osigurani slučaj, s obzirom da tužitelj nema obvezu (a niti je to moguće) 24 sata dnevno nadzirati svoje vozilo, već je u takvom slučaju u okviru činjenica koje iznosi tužitelj potrebno uz pomoć drugih dokaznih sredstava, koja su (i) predložena u ovom postupku, utvrditi na koji je način oštećeno vozilo tužitelja i da li se nastanak oštećenja može podvesti pod osigurani slučaj, time da valja ponoviti da predmetna polica punog kasko osiguranja vozila pokriva sve rizike koji uzrokuju oštećenje, uništenje ili nestanak predmetnog osiguranja, osim rizika koji su isključeni zakonom, uvjetima za kasko osiguranje cestovnih vozila tuženika ili ugovorom o osiguranju, kod čega teret dokaza da se radi o riziku koji je isključen nije na tužitelju, nego na tuženiku kao osiguratelju.
9. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a prihvaćena je žalba tužitelja, ukinuta prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu (toč. I. izreke) i posljedično u odluci o troškovima postupka (toč. II. izreke) te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
10. U nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti uočenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka te će ponovno provesti i ocijeniti predložene dokaze, imajući u vidu utvrđenja iz ovog drugostupanjskog rješenja, kao i navode parničnih stranaka iz žalbe odnosno odgovora na žalbu. Kod toga će sud uzeti u obzir da je u toku postupka bilo nesporno da su oštećenja na vozilu tužitelja nastala za vrijeme trajanja ugovora o punom kasko osiguranju. Novu i zakonitu odluku prvostupanjski sud će obrazložiti sukladno odredbi čl. 338. st. 4. ZPP-a, kako bi ovaj sud u slučaju eventualne ponovne žalbe mogao odlučiti o zakonitosti i pravilnosti tako donesene odluke.
10.1. Novom odlukom prvostupanjski sud će odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka (čl. 166. st. 3. ZPP-a).
U Varaždinu 28. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Sanja Bađun
