REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž-677/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli-Pola, po sucu Mariji Sošić, u pravnoj stvari tužitelja EA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Mariji Maričević, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi zbog ogluhe poslovni broj P-7933/2025-3 od 11. ožujka 2026. Općinskog građanskog suda u Zagrebu, 28. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje odluka o troškovima postupka sadržana u točki II. izreke presude zbog ogluhe poslovni broj P-7933/2025- 3 od 11. ožujka 2026. Općinskog građanskog suda u Zagrebu te se odbija i zahtjev za naknadu troškova žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom je suda prvoga stupnja, zbog tuženikove ogluhe prihvaćen u cijelosti tužiteljev tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnom i bez pravnog učinka odredbe članka 3. Ugovora o kreditu broj: 178-50-5312570 sklopljenog između tužitelja EA i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. u dijelu kojim je ugovorena jednokratna naknada u visini 4,52% iznosa kredita koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita, o čemu je odlučeno u točki I. izreke, dok je u točki II. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 482,85 eura sa zateznim kamatama od 2. srpnja 2009. do isplate te mu naknaditi parnične troškove u iznosu od 125,00 eura sa zateznim kamatama od 11. ožujka 2026. do isplate i u roku od 15 dana.
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom tužitelj pobija odluku o parničnim troškovima u dijelu kojim mu nisu dosuđeni ti troškovi, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a sve iz razloga što je naznačio vrijednost predmeta spora u visini od 1.400,00 eura pa smatra da je prema toj vrijednosti trebalo obračunati i troškove postupka – nagradu odvjetniku za sastavljanje tužbe a također i iz razloga što prvostupanjski sud nije tužitelju priznao troškove pristojbe na tužbu i presudu uz obrazloženje kako te pristojbe nisu plaćene. Predlaže preinačenje prvostupanjske odluke ili pak ukidanje te odluke i vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje te postavlja zahtjev za naknadu troškova žalbe u iznosu od 300,00 eura za sastavljanje žalbe s porezom na dodanu vrijednost i 100,00 eura sudske pristojbe za žalbu.
3. Žalba nije osnovana.
4. Prvostupanjskom je presudom, zbog ogluhe tuženika, donesena presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev u cijelosti i to najprije utvrđenjem ništetnosti odredbe članka 3. Ugovora o kreditu koji su sklopili tužitelj i tuženik u dijelu kojim je ugovorena jednokratna naknada u visini od 4,52% iznosa kredita i koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita pa tom i zahtjev za isplatu po toj osnovi iznosa od 482,85 eura sa zateznim kamatama od 2. srpnja 2009. do isplate a prvostupanjski je sud odlučio o troškovima postupka i to tako što je tužitelju priznao samo troškove nagrade odvjetniku za sastavljanje tužbe i to prema vrijednosti predmeta spora od 482,85 eura odnosno u visini od 125,00 eura uključujući i porez na dodanu vrijednost po stopi od 25%, dok mu druge troškove nije priznao s obrazloženjem kako se kao mjerodavna vrijednost predmeta spora ne uzima u obzir deklaratorni zahtjev već je ta vrijednost određena samo vrijednošću tužbenog zahtjeva na činidbu a nisu mu priznati ni troškovi sudske pristojbe jer prvostupanjski sud smatra kako zbog činjenice da te pristojbe još nisu plaćene tužitelju taj trošak još nije ni nastao kao ni troškova zahtjeva za mirno rješenje spora.
5. Ispitavši prvostupanjsku odluku u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP) prema članku 365. stavku 2. u vezi s člankom 381. ZPP, ovaj je drugostupanjski sud ocijenio pobijanu odluku o troškovima postupka zakonitom i pravilnom pa tužiteljevu žalbu slijedom toga neosnovanom.
6. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti a ni žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava koji je razlog tužitelj odredio u žalbi.
7. U konkretnom je slučaju, zbog tuženikove ogluhe, prihvaćen u cijelosti tužiteljev tužbeni zahtjev koji se sastoji od deklaratornog zahtjeva i kondemnatornog zahtjeva za isplatu iznosa od 482,85 eura sa zateznim kamatama od 2. srpnja 2009. do isplate, pri čemu deklaratorni zahtjev (za utvrđenje ništetnom odredbe članka 3. Ugovora o kreditu kojom je ugovorena jednokratna naknada u visini 4,52% iznosa kredita koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita) predstavlja prethodno pitanje za ocjenu osnovanosti zahtjeva za isplatu iznosa od 482,85 eura koji je iznos naplaćen od tužitelja kao jednokratna naknada u visini 4,52% iznosa kredita.
8. Prvostupanjski je sud stoga pravilno odredio da vrijednost predmeta spora predstavlja samo zahtjev koji se odnosi na novčanu svotu od 482,85 eura i prema toj mjerodavnoj vrijednosti odlučio o zahtjevu za naknadu troškova postupka.
8.1. Tužitelj naime nije istakao više zahtjeva, kako to neosnovano navodi u žalbi, u smislu da bi se deklaratorni dio smatrao nenovčanim zahtjevom za koji bi mogao naznačiti posebnu vrijednost predmeta spora odnosno zbrojiti vrijednost toga i novčanog zahtjeva prema članku 37. stavku 1. ZPP.
9. Prvostupanjski je sud stoga pravilno primijenio odredbe ZPP o vrijednosti novčanog zahtjeva kao mjerodavnoj vrijednosti predmeta spora i nije o tome trebao donijeti posebno rješenje jer nije riječ o tome da je tužitelj suviše visoko ili suviše nisko naznačio vrijednost predmeta spora, već o tome da uopće nije bio ovlašten naznačiti vrijednost predmeta spora koja je u ovom slučaju određena visinom novčanog zahtjeva.
10. Žalitelj nije u pravu ni kada smatra da mu pripada trošak nagrade odvjetniku prema Tbr. 32. t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/2023) jer se doista ne radi o slučaju u kojemu je bilo kojim zakonom propisan postupak koji se vodi prije sudskog postupka odnosno postupak za mirno rješenje spora pa je prvostupanjski sud pravilno ocijenio kako prethodno obraćanje tuženiku nije nužan trošak postupka. Osim toga, tuženik je na zahtjev upućen mu elektroničkom poštom dao tužitelju sve podatke pa nije ni morao podnijeti stupnjevitu tužbu u smislu članka 186.b stavka 3. ZPP.
11. Žalba nije osnovana ni u pogledu troškova sudskih pristojbi na tužbu zato što tužitelj nije platio te troškove pa se smatra kako nisu ni nastali, niti u žalbi tvrdi da je platio tu pristojbu (koja je obveza dospjela u trenutku podnošenja tužbe), kao ni pristojbu na presudu koja je obveza doduše dospjela tek kad je tužiteljevu punomoćniku dostavljen prijepis presude ali ni uz žalbu ni kasnije do isteka 15- dnevnog roka za žalbu nije dostavio dokaz da je platio pristojbe. Ovdje se valja pozvati i na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-450/2024-2 od 9. travnja 2024. koja se doduše odnosi na pristojbu za žalbu ali se može jednako primijeniti i na sve druge dospjele pristojbene obveze.
12. Tužitelj je stoga uredno – određeno i pravovremeno - postavio zahtjev za naknadu troškova sudske pristojbe na tužbu i presudu, ali nije dokazao da je te pristojbe platio ni u žalbenom roku od 15 dana pa uzimajući u obzir i prethodno navedenu odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske ne postoje pretpostavke za dosuđivanje tih troškova na teret protivne strane.
13. Iz svih je navedenih razloga valjalo odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu odluku o troškovima postupka te ujedno odbiti i zahtjev za naknadu troškova žalbe pa time, a na temelju članaka 380. točke 2. i 166. stavka 1. ZPP, odlučiti kao u izreci.
U Puli 28. svibnja 2026.
Sudac:
Marija Sošić
