REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž Ovr-198/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Nataši Babić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Hrvatske radiotelevizije, javne ustanove, Zagreb, Prisavlje 3, OIB 68419124305, koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Leko i partneri iz Zagreba, protiv ovršenice CE (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj Ovrv-1894/2025-13 od 10. veljače 2026., 28. svibnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba ovrhovoditelja, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj Ovrv-1894/2025-13 od 10. veljače 2026.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prigovor na pristojbu ovrhovoditelja, te rješenje Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Ovrv-1894/2025-11 od 30. siječnja 2026. ostaje u cijelosti na snazi.
2. Pravovremenom žalbom navedeno rješenje pobija ovrhovoditelj iz svih žalbenih razloga. Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem odbio prigovor žalitelja, a sve iz razloga što sud neopravdano zaključuje kako isti, iako ima status pravne osobe koja obavlja javnu službu, nema status osobe s javnim ovlastima u postupcima naplate pristojbe, jer djeluje kao subjekt privatnog prava u odnosu s korisnicima. Ističe se kako je Hrvatska radiotelevizija javna ustanova osnovana Zakonom o Hrvatskoj radioteleviziji (NN 137/10, 76/12, 78/16, 46/22), koja obavlja djelatnost od interesa za Republiku Hrvatsku te ostvaruje javne ovlasti temeljem zakona. Prema članku 3. stavku 1. Zakona o HRT-u, "Djelatnost HRT-a je proizvodnja radijskog, audiovizualnog i multimedijskog programa, glazbena proizvodnja, pružanje audio i audiovizualnih medijskih usluga, multimedijskih usluga i usluga elektroničkih publikacija kao javnih usluga.“ Također, sukladno čl. 16. Zakona o HRT-u, u svom djelovanju HRT promiče javne vrijednosti i interese, uvažava interese javnosti te za svoje djelovanje odgovara javnosti. Nadalje, kada HRT djeluje u sklopu javnih ovlasti i obavlja radnje koje predstavljaju javne ovlasti, tada djeluje i u ime i za račun Republike Hrvatske. Jedna od javnih ovlasti koja proizlazi iz posebnog zakona je i dužnost i ovlast pokretanja ovršnih i drugih postupaka. Temeljem Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji, HRT je ovlašten pokretati ovršne i druge pravne postupke, a što čini u okviru svojih javnih ovlasti u ovom konkretnom postupku. Ovršni i drugi pravni postupci za naplatu pristojbe predstavljaju radnje poduzete u okviru zakonski utvrđenih javnih ovlasti, odnosno izvršavanje javne funkcije, a ne zaštitu nekog privatnopravnog interesa. RTV pristojba nije naknada za uslugu u tržišnom smislu, niti je riječ o privatnopravnom prihodu HRT- a, već se radi o zakonskom nametu s elementima javnog davanja, koji proizlazi iz posebnog zakona – Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji, i ima obilježja davan ja koje se ne plaća direktno za konkretnu uslugu koja se koristi, već se daje obvezno i neizravno kako bi se financirala opća svrha – rad javne televizije, odnosno omogućavanje HRT- u u izvršavanja njegove javne funkcije od općeg interesa. Da je tome tako potvrđuje i činjenica da visinu pristojbe ne određuje HRT samovoljno, već je ona propisana zakonom, a njezina je naplata obvezna za sve posjednike RTV prijamnika neovisno o korištenju usluge i stvarnoj konzumaciji sadržaja. Također, sredstva ostvarena putem pristojbe namjenski su usmjerena na obavljanje javne službe i ispunjavanje programskih obveza javnog medijskog servisa. Osim toga, HRT podliježe nadzoru Državne revizije i Saboru RH, što dodatno potvrđuje njegov javnopravni karakter. Obzirom na to, pogrešno je tvrditi da je riječ o HRT-ovoj "imovini" u privatnopravnom smislu. Riječ je o sredstvima dodijeljenima za izvršavanje javne službe, u okviru javnih ovlasti koje HRT ima temeljem Zakona o HRT-u. HRT je osnovan posebnim zakonom
– Zakonom o Hrvatskoj radioteleviziji (NN 137/10, 76/12, 78/16, 46/22) – kao javna ustanova od posebnog društvenog interesa, sa statusom pravne osobe s javnim ovlastima (čl. 1. i čl. 2. Zakona o HRT-u). Kao takav, HRT nije subjekt privatnog prava, nego subjekt javnog prava, čije se djelovanje temelji na načelima javne službe i zakonski utvrđenih ovlasti, a ne na tržišnim pravilima i ugovornim odnosima karakterističnim za privatnopravne subjekte. Dodatno, naplata RTV pristojbe ne proizlazi iz bilo kakvog ugovora ili pružene usluge u tržišnom smislu, već je zakonska obveza čije postojanje ovisi o samom posjedovanju prijamnika, a ne o volji građana da koriste usluge HRT-a. U tom smislu, obveznopravni odnos između HRT-a i obveznika pristojbe nije rezultat privatnopravnog djelovanja, nego izvršavanja javne ovlasti propisane zakonom. S obzirom na navedeno, tvrdnja da HRT u sporu radi naplate pristojbe nije oslobođen plaćanja sudskih pristojbi jer da se tu ne radi o postupku proizašlom iz obavljanja javnih ovlasti te da je RTV pristojba prihod (imovina) tužitelja, nema zakonsko uporište i ne može poslužiti kao valjana osnova za odlučivanje u predmetu. Time se zanemaruje specifičan pravni položaj HRT-a kao javne ustanove, što dovodi do pogrešne primjene materijalnog prava. Također je takvo stajalište u suprotnosti s praksom koju su zauzeli Visoki upravni sud, kao i Ustavni sud RH. Prema članku 11. stavku 1. točki 2. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18 i dr.), od plaćanja pristojbi oslobođene su osobe koje obavljaju javne ovlasti u postupcima koji proizlaze iz obavljanja tih javnih ovlasti. Nema dvojbe da se radi o postupku koji proizlazi iz obavljanja zakonom propisanih javnih ovlasti, a ne o privatnopravnom odnosu. U velikom broju gotovo identičnih slučajeva, općinski sudovi u RH uvažili su prigovore HRT-a i oslobodili ga od obveze plaćanja sudskih pristojbi, prepoznajući da HRT u tim slučajevima ne djeluje kao subjekt privatnog prava već u okviru svojih zakonom propisanih javnih ovlasti. Predlaže da se usvoji žalbu te u cijelosti ukine rješenje i utvrdi da je ovrhovoditelj oslobođen plaćanja sudske pristojbe sukladno članku 11. stavku 1. točki 2. Zakona o sudskim pristojbama.
3. Žalba žalitelja nije osnovana.
4. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan prigovor žalitelja, te je potvrđeno rješenje prvostupanjskog suda poslovni broj Ovrv-1894/2025-13 od 10. veljače 2026.
4.1. Takva odluka prvostupanjskog suda pravilna je i zakonita te je u donošenju iste prvostupanjski sud pravilno primijenio članak 11. stavak 1. točku 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/2018. i 51/2023. - dalje: ZSP), kojim je propisano da su od plaćanja pristojbi oslobođene osobe i tijela koja obavljaju javne ovlasti u postupcima proizašlim iz obavljanja tih ovlasti.
5. Iako je žalitelj pravna osoba koja obavlja javnu službu, isti nema status pravne osobe s javnim ovlastima. Kako iz navedene odredbe članka 11. stavka 1. točke 2. ZSP -a jasno proizlazi da su plaćanja pristojbi oslobođeni osobe i tijela koja obavljaju javne ovlasti u postupcima proizašlim iz obavljanja tih ovlasti, to žalitelj u postupcima za naplatu RTV pristojbe ne obavlja javne ovlasti i nije po zakonu oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi. Uostalom, neosnovano žalitelj navodi da ne obavlja svoju djelatnost temeljem ugovornog odnosa, jer se naplata HRT pristojbe temelji na ugovornom odnosu žalitelja i korisnika njegovih usluga (vlasnika RTV prijemnika), jer činjenicom posjedovanja RTV prijemnika korisnik usluge pristupanjem ulazi s njim u ugovorni odnos.
6. Ovrhovoditelj je javna ustanova po članku 6. Zakona o ustanovama („Narodne novine“ broj 76/1993., 29/1997., 47/1999., 35/2008., 127/2019. i 151/2022.), kojim je propisano da se ustanova osniva kao javna ustanova ako je djelatnost ili dio djelatnosti koju obavlja zakonom određena kao javna služba. Okolnost da se djelatnost pojedine ustanove obavlja kao javna služba, čini odnosnu ustanovu javnom ustanovom, te svaka javna ustanova nužno ima svojstvo pravne osobe koja obavlja javnu službu, odnosno pružatelja javnih usluga. Ovrhovoditelj, iako ima status pravne osobe koja obavlja javnu službu, nema status pravne osobe s javnim ovlastima, pa se na njega ne primjenjuje članak 11. stavak 1. točka 2. ZSP-a.
7. I iz zaključka sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su IV -87/2022 od 11. studenoga 2022. proizlazi da pravne osobe koje usluge pružaju na temelju javnih ovlasti (vodne usluge, odvoz otpada) dužne su podmiriti sudske pristojbe jer te usluge obavljaju kao subjekti privatnog prava, pa se navedeni zaključak odnosi i na žalitelja koji, iako je javna ustanova, sa korisnicima svojih usluga, potrošačima, nastupa kao subjekt privatnog prava.
8. Slijedom navedenoga, odbijena je žalba žalitelja kao neosnovana te je potvrđeno prvostupanjsko rješenje, po članku 380. stavku 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.).
U Puli-Pola 28. svibnja 2026.
Sutkinja:
Nataša Babić
