REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Poslovni broj: Gž-648/2026-2

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Sošić kao predsjednice vijeća, Helene Poropat kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Igora Rakića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Hani Lukić Hob, odvjetnici iz [adresa] protiv tuženika EOS MATRIX d.o.o. Zagreb, Horvatova 72 zastupani po punomoćniku odvjetniku Matku Bogdanu, radi proglašenje ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj: P-632/2024-11 od 3. ožujka 2026. ispravljene rješenjem istog suda poslovnog broja: P-632/2024-12 od 6. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj: P-632/2024-11 od 3. ožujka 2026. ispravljena rješenjem istog suda poslovnog broja: P-632/2024-12 od 6. ožujka 2026.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenom ovrhe po prijedlogu ovrhovoditelja - tuženika EOS MATRIX d.o.o. Zagreb, Horvatova 72 OIB:76674680107, protiv ovršenika – tužitelja GI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Hani Lukić Hob, odvjetnici iz [adresa], iz Zahtjeva za naplatu od 18. listopada 2024. godine koji je urudžbiran kod Financijske agencije dana 23. listopada 2024. godine., temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio javni bilježnik Nikola Vulić iz [adresa], br. Ovrv- 655/08. od 05. lipnja 2008.godine sa pravomoćnošću od 24. lipnja 2008. godine. U točki II. izreke naloženo je tužitelju da isplati tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 296,13 eura u roku od 15 dana.

1.1. Rješenjem poslovnog broja. P-632/2024-12 od 6. ožujka 2026. ispravljena je navedena presuda u vezi datuma njena donošenja, tako da umjesto datuma "13. veljače 2026." treba pisati "3. ožujka 2026."

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom tu presudu pobija tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ukazuje i na bitnu povredu parničnog postupka iz odredbe članka 354. st.2. toč.11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP). Navodi da prilikom podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu, nije predočen i priložen Ugovor o ustupu iz kojeg bi bilo vidljivo da je predmetna tražbina ustupljena ovdje tuženiku, a s tim u svezi da Eos Matrix nije dokazao da je legitimiran pokrenuti protiv njega ovrhu. Osporava i valjanost Ugovora o ustupu iz 2014. jer da Eos Matrix nije imao odobrenje Hrvatske narodne banke za rad kao pružatelj usluga servisiranja i otkupa kredita. Tvrdi da Dodatak II iz 2015. ne proizvodi nikakve pravne učinke, da nije imao saznanja o promjenama na strani vjerovnika a niti je dao pristanak, te da je tuženik kao ovrhovoditelj bio ovlašten pokrenuti novi ovršni postupak. Predlaže da se pobijana presuda preinači i udovolji tužbenom zahtjevu u cijelosti, a podredno ukine te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak uz dosudu troška postupka tužitelju uključujući i žalbenog.

3. Sa žalbom je postupljeno u smislu odredbe čl. 359. ZPP.

4. Tuženik na žalbu nije odgovorio.

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, a pazeći pri tome

– dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

6.1. Prije svega, u ovoj pravnoj stvari, obzirom na žalbene razloge tužitelja u dijelu u kojem ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio ovu bitnu povredu odredaba parničnog postupka obzirom da pobijana presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su potpuno jasni i određeni i bez ikakvog proturječja, slijedom čega prvostupanjska presuda nema nedostataka radi kojih se ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost. Prvostupanjski sud nije počinio niti relativno bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi čl.8. ZPP jer je, suprotno žalbenim navodima tužitelja, pravilno analizirao i ocijenio dokaze na temelju kojih je utemeljio relevantne činjenice za ocjenu neosnovanosti tužbenog zahtjeva. Osim toga nije ostvarena niti ijedna druga bitna povreda na koje ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6.2. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, prvostupanjski sud je, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno.

7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za proglašenje ovrhe nedopuštenom, one koja je pokrenuta od strane ovrhovoditelja Eos Matrix d.o.o. Zagreb Zahtjevom za naplatu od 18. listopada 2024. godine koji je urudžbiran kod Financijske agencije dana 23. listopada 2024. godine., temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio javni bilježnik Nikola Vulić iz [adresa], br. Ovrv-655/08. od 05. lipnja 2008.godine sa pravomoćnošću od 24. lipnja 2008. godine, i to temeljem razloga iz članka 50. st. 1. t. 7. i 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. - dalje: OZ).

8. Nije sporno da je tužitelj zaključkom Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj: Ovr-1549/2024 od 9. prosinca 2024. godine upućen na pokretanje parnice zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. OZ.

8.1. Među strankama ostaje sporno da li je tuženik ovlašten provoditi izvansudsku ovrhu protiv tužitelja i da li je protekao rok u kojem se po zakonu može tražiti ovrha.

9. Sud prvog stupnja pravilno je na temelju dokaza u spisu utvrdio:

- da je Privredna banka Zagreb d.d. podnijela javnom bilježniku Nikoli Vuliću prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave koji je prihvaćen rješenjem o ovrsi Ovrv-

655/2008 od 5. lipnja 2008. godine;

- da je na temelju navedenog rješenja ovrsi Privredna banka Zagreb d.d. podnijela 26. svibnja 2011. godine zahtjev FINA-i za provedbu ovrhe na novčanim sredstvima tužitelja, a zbog nemogućnosti izvršenja FINA je prestala s izvršenjem;

- da je u međuvremenu novčana tražbina Privredne banke Zagreb d.d. po Ugovoru o kreditu prenesena na tuženika EOS Matrix d.o.o. Ugovorom o kupoprodaji plasmana od 24. studenog 2014. godine i Ugovorom o prijenosu prava i tražbina iz ovršnih isprava od 18. travnja 2023. godine;

- da je nakon toga je tuženik zahtjevom od 23. listopada 2024. godine protiv tužitelja pokrenuo postupak izravne naplate kod FINA-e na temelju predmetnog rješenja o ovrsi

- te da je 30. prosinca 2024. godine tužitelj podnio ovom sudu prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim pa je upućen na parnicu radi dokazivanja tvrdnji o nedopuštenosti ovrhe u smislu čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. Ovršnog zakona.

10. Prije svega valja istaći da je tužitelj ovu parnicu ovlašten pokrenuti samo iz razloga zbog kojih je na to upućen. Sud prvog stupnja je odbio u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja uz obrazloženje da neosnovano tužitelj ukazuje da ovrhovoditelj, ovdje tuženik, nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave – javnobilježničkog rješenja o ovrsi, jer da takvo njegovo ovlaštenje proistječe iz Ugovora o cesiji kojeg je zaključio 25. studenog 2014. s Privrednom bankom d.d. Zagreb, a koji po svom sadržaju odgovara ugovoru o ustupu dospjelih nepodmirenih tražbina sačinjenom sukladno odredbi čl. 80. do 187. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj:

35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023., dalje: ZOO) i Ugovora o prijenosu tražbine koja je predmet ovršnog postupka. Osim toga da tražbina nije zastarjela jer da se na tražbinu utvrđenu rješenjem o ovrsi poslovni broj: Ovr-655/2008 od 5. lipnja 2008. primjenjuje desetogodišnji zastarni rok iz čl. 233. st.1. ZOO. Kako je na temelju navedenog rješenja o ovrsi Privredna banka Zagreb d.d. podnijela 26. svibnja 2011., što je učinjeno prije nastupa zastare, zahtjev FINA-i za provedbu ovrhe na novčanim sredstvima tužitelja, to je zastara prekinuta temeljem čl. 241. ZOO, a kako se zbog nedostatka sredstava ovrha nije mogla provesti, FINA je prestala s izvršenjem 11. svibnja 2023. pa je sukladno čl. 245. st.1. ZOO zastara počela teći iznova i tražbinu ovdje tuženika (ovrhovoditelja) nije nastupila zastara.

11. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je Privredna banka Zagreb d.d. ustupila predmetno potraživanje EOS Matrix d.o.o. s obzirom da tuženik isto dokazuje ispravama priloženim u spisu. Prema Dodatku II. Ugovora o cesiji od 24. studenog 2014. Privredna banka Zagreb d.d. kao cedent je na Eox Matrix d.o.o. kao cesionara prenijela svoja dospjela, a nepodmirena potraživanja s osnove raznih bankovnih produkata. Osim toga u tom Dodatku II. u članku II. navedeno je da je cesionar prihvatio, sva prava iz svih i svake pojedine zadužnice i suglasnosti za zapljenu primanja kojima su osigurane tražbine koje se prenose sukladno Ugovoru o cesiji, a koje se zadužnice i suglasnosti za zapljenu primanja odnose na glavne dužnike i ostale sudionike u bankovnim produktima (sudužnike, jamce..) prema Popisu dužnika i ostalih sudionika u bankovnim produktima te njihovih zadužnica i suglasnosti za zapljenu primanja iz Priloga 1 tog Dodataka, dok su u članku III. ugovorne stranke utvrdile kako cedent ovim Dodatkom II dodatno, na cesionara – društvo EOS MATRIX d.o.o., izričito prenosi, a cesionar prihvaća, i sva prava iz svih i svakog pojedinog rješenja o ovrsi, odnosno presude, uključujući i izvršenje – naplatu u svoju korist, te ujedno dozvoljava stupanje cesionara u postupke, sve prema Popisu dužnika i ostalih sudionika u bankovnim produktima te postupaka, odnosno rješenja o ovrsi, kao i presuda iz Priloga 1 ovog Dodatka II. Prema Popisu dužnika koji je dostavljen u spis tuženik je dokazao da je na njega prenijeta tražbina Privredne banke Zagreb d.d. koju je ona imala prema GI (ovdje tužitelju) i u svezi koje je vođen ovršni postupak pod poslovnim brojem Ovrv-655/08. U spisu prileži prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave od 5. lipnja 2008. kojeg je Privredna banka Zagreb d.d. podnijela javnom bilježniku Nikoli Vuliću, a temeljem koje je on donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: Ovrv-655/2008 od 5. lipnja 2008. protiv ovršenika GI.

12. Po ocjeni ovog suda tuženik Eos Matric d.o.o. dokazao je da je na njega predmetna tražbina prenijeta od ovlaštene osobe.

12.1. Neosnovano žalitelj smatra da je za valjanost ustupa potreban pristanka tužitelja kao dužnika jer sukladno čl. 82. st.1. ZOO to nije potrebno, što znači da ovršenik nema pravo osporavati predmetni ustup.

13. Prema stanju spisa proizlazi da je Privredna banka Zagreb d.d. pokrenula ovršni postupak, da je u tom postupku (Ovr-655/2008) javni bilježnik donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave te da je FINA prestala sa izvršenjem temeljem odredbe čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima zbog nedostatka novčanih sredstava na računima ovdje tužitelja.

14. Po ocjeni ovog suda ovdje tuženik je bio ovlašten podnijeti FINI zahtjev za naplatu tražbine koja mu je cedirana od Privredne banke Zagreb d.d. temeljem valjane ovjerovljene privatne isprave, i navedenog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, nakon što se ona prestala izvršavati zbog nedostatka sredstava pa se na taj zahtjev koji je podnesen FINI 18. listopada 2024. ne primjenjuje Ovršni zakon na kojeg žalitelj ukazuje.

15. Neosnovano žalitelj ukazuje da Eos Matrix d.o.o. nije bio upisan u nacionalni registar ovlaštenih usluga servisiranja i otkupa kredita obzirom da mu je Hrvatska narodna banka izdala rješenje o odobrenju za rad kao pružatelju usluga servisiranja temeljem kojeg je on upisan u nacionalni registar ovlaštenih primatelja usluga servisiranja kredita.

16. Kako se tužitelj u žalbi ne poziva na prigovor zastare odnosno ne ukazuje na nezakonitost odluke suda prvog stupnja u tom dijelu to o tom prigovoru kojeg je žalitelj istakao tijekom postupka kod suda prvog stupnja, ovaj sud nije odlučivao.

17. Slijedom iznijetog o žalbi tužitelja odlučeno je kao u izreci ove presude (čl. 368. ZPP).

18. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog žalbenog dijela postupka odbijen je kao neosnovan jer on nije uspio sa svojim pravnim lijekom.

U Puli 28. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Marija Sošić