Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-452/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

PRESUDA

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Larise Gačanin, predsjednika vijeća, te Ksenije Dimec člana vijeća i suca izvjestitelja i Ive Smokvina Dadasović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Branki Skansi-Ratković, odvjetnici iz Dubrovnika, protiv tuženika ŽK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]zastupanog po punomoćniku Hrvoju Katušiću, odvjetniku iz Dubrovnika, radi uznemiravanja, trpljenja i nepačanja, rješavajući žalbu tužiteljice izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-1533/2019-56 od 18. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-1533/2019-56 od 18. siječnja 2023.

Obrazloženje

1. Citiranom presudom odbijen je tužbeni zahtjev sadržaja kao u izreci, te je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 5.184,48 eur.

2. Protiv citirane presude žalbu podnosi tužiteljica iz svih zakonskih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; dalje-ZPP), predlažući da se presuda preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev da se tuženiku zabrani svako daljnje uznemiravanje tužiteljice u izvršavanju njenog prava doživotnog plodouživanja na čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], te da je dužan trpjeti pravo tužiteljice na plodouživanje ovih nekretnina, kao i kaniti se pačati u ove nekretnine.

6. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da su tuženik i njegov brat ČK uknjiženi kao suvlasnici predmetne nekretnine i to tuženik za ¼ dijela, a brat za ¾ dijela, da je u korist tužiteljice osnovano pravo doživotnog plodouživanja na predmetnoj nekretnini i da se nekretnina ranije iznajmljivala, a sada da se ne iznajmljuje. Nadalje utvrđuje da tuženik nije dao suglasnost za iznajmljivanje tužiteljici, a da joj prema Zakonu o ugostiteljskoj djelatnosti za iznajmljivanje treba suglasnost suvlasnika, a istu nema. Kako tuženik ne brani i ne priječi tužiteljici plodouživanje, ali joj nije dao suglasnost za iznajmljivanje, prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev.

7.Donošenjem pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 354. stavkom 2. ZPP-a, pa niti bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP -a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno odlučio kada je odbio tužbeni zahtjev, iako je tužbeni zahtjev valjalo odbiti iz drugih razloga.

8. Prije svega valja reći da je tužiteljica podnijela tužbu radi uznemiravanja u vršenju služnosti plodouživanja. Tužbeni zahtjev kod tužbe radi uznemiravanja treba sadržavati tri dijela; utvrđenje uznemiravanja (koji treba sadržavati činjenični opis u čemu se to uznemiravanje sastoji), nalaganje prestanka uznemiravanja i zabranu budućeg uznemiravanja. U konkretnom slučaju tužbeni zahtjev sastoji se samo od posljednjeg dijela, dakle „zabrane svakog daljnjeg uznemiravanja“, iako ne proizlazi o kakvom se uznemiravanju radi jer nedostaje činjenični opis uznemiravanja. Takav je tužbeni zahtjev neodređen i po njemu se ne bi moglo postupati u eventualnom ovršnom postupku. Dakle, kako nije poznato u čemu se sastoji uznemiravanje (na koji je način tuženik uznemiravao tužiteljicu) čija se zabrana traži, pa nije poznato što bi se to trebalo ubuduće zabraniti, prema mišljenju ovog suda, to je razlog zbog kojeg je trebalo odbiti tužbeni zahtjev.

9. Tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom i u žalbi raspravljalo se isključivo o tome ima li tužiteljica pravo iznajmljivati spornu nekretninu. Iako to nije relevantno jer to nije predmet tužbenog zahtjeva kako je on postavljen, valja svejedno navesti da je nositelj prava plodouživanja ovlašten nekretninu davati u najam i ubirati plodove (najamninu) jer plodouživatelj ne mora sam izvršavati sadržaj plodouživanja, već stvar može iznajmiti i dati je u zakup.

10. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci pozivom na odredbu iz čl. 368. stavka 2. ZPP-a.

U Rijeci, 28. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Larisa Gačanin