Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-688/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Davoru Pavičiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Pavičić i partneri u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćnici GV, zaposlenoj kod tuženika, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 2526/2024-21 od 18. prosinca 2025., u sjednici vijeća 28. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2526/2024-21 od 18. prosinca 2025. u točki I. izreke za pobijani iznos od 1.240,00 eur s kamatama, te u odluci o naknadi parničnog troška u točki III. izreke.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2526/2024-21 od 18. prosinca 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke tuženiku je naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 2.800,00 eur s kamatama koja na iznos od 2.300,00 eur teče od 20. studenog 2024. do isplate te na iznos od 500,00 eur od 11. rujna 2025. do isplate po stopi pobliže navedenoj u toj točki izreke.

2. Točkom II. izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 500,00 eur iz točke 1. za razdoblje od 20. studenog 2024. do 10. rujna 2025. kao neosnovan.

3. Točkom III. izreke tuženiku je naloženo naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.826,28 eur s kamatama, dok je točkom IV. izreke odbijen preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 412,23 eur s kamatama, kao neosnovan.

4. Protiv citirane presude, a iz sadržaja žalbe proizlazi da tuženik pobija i prvostupanjsko rješenje kojim je dopuštena objektivna preinaka tužba iz podneska tužiteljice od 11. rujna 2025., žalbu je podnio tuženik, s time da tuženik presudu pobija samo djelomično i to za iznos od 1.240,00 eur s kamatama. Tuženik se u žalbi poziva na sve žalbene razloge iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda (pogrešno se navodi rješenje) preinači u skladu sa žalbenim navodima i sukladno tome tužiteljici dosudi razmjeran dio parničnog troška ili da se presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba nije osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete (neimovinske i imovinske) iz štetnog događaj – prometne nezgode od 25. kolovoza 2024.

8. Prema stanju u spisu prvostupanjska presuda u točkama II. i IV. izreke postala je pravomoćna zbog izostanka žalbe tužiteljice.

9. U ovom žalbenom postupku, a s obzirom na žalbene navode tuženika nije sporna aktivna i pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, odgovornost tuženika za štetu, zatim okolnost da je tuženik u postupku mirnog rješenja spora tužiteljici isplati nesporan iznos štete od 1.700,00 eur od čega iznos od 1.610,00 eur s naslova neimovinske štete te iznos od 90,00 s eur s naslova tuđe pomoći i njege (imovinske štete).

10. S obzirom na žalbene navode tuženika, koji žalbom prvostupanjsku presudu u točki I. izreke pobija samo djelomično za iznos od 1.240,00 eur s kamatama, proizlazi da je prvostupanjska presuda u točki I. izreke za preostali dosuđeni iznos od 1.560,00 eur (do iznosa od 2.800,00 eur) s kamatama postala pravomoćna.

11. U ovom žalbenom postupku sporno je je li tužiteljici naknada štete dosuđena u previsokom iznosu, a također je sporan i tijek zatezne kamate kao i pitanje je li prvostupanjski sud pravilno pobijanim rješenjem dopustio objektivnu preinaku tužbe učinjenu podneskom tužiteljice od 11. rujna 2025.

12. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio i zaključio:

-da je tužiteljica 20. studenog 2024. tuženiku podnijela zahtjev za mirno rješenje spora, kojim je zahtijevala naknadu štete (neimovinske i imovinske) u iznosu od 4.000,00 eur,

-da je tužiteljica u tužbi zatražila naknadu štete, neimovinske i imovinske, u iznosu od 1.340,00 eur uvažavajući da joj je tuženik u mirnom postupku 19. studenog 2024. isplatio nesporan iznos od 1.700,00 eur s kamatama od 20. studenog 2024. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate,

-da je tužiteljica podneskom od 11. rujna 2025., nakon provedenog medicinskog vještačenja djelomično preinačila tužbu, tražeći naknadu štete (neimovinske i imovinske) u iznosu od 2.800,00 eur, također uvažavajući nesporno isplaćen iznos od 1.700,00 eur,

-da se tuženik objektivnoj preinaci tužbe iz podneska od 11. rujna 2025. nije protivio te je sud primjenom odredbe čl. 190. ZPP-a opisanu objektivnu preinaku dopustio,

-da iz nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke, te medicinske dokumentacije u spisu, pri čemu stranke na nalaz i mišljenje vještaka primjedbi nisu imale u bitnom proizlazi da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila natučenje glave i trzajnu ozljedu vrata, da je kod tužiteljice učinjena dijagnostička obrada i provedena adekvatna terapija, a da su po završenom liječenju zaostale trajne posljedice u vidu redukcije kretnji vratne kralježnice uz cervikobrahijalni sindrom objektiviziran s EMG nalazima, te da su po provedenom liječenju zaostale trajne posljedice koje smanjuju životnu i radnu aktivnost tužiteljice u omjeru od 5%. Utvrđeno je da je tužiteljica mogla pretrpjeti fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od jednog dana, srednjeg šest dana i lakog 55 dana, zatim primarni strah jačeg intenziteta koji je bio kratkotrajan, a u daljnjem tijeku liječenja da je postojao tzv. sekundarni strah koji je bio jačeg intenziteta u trajanju od dva dana, srednjeg intenziteta sedam dana, a nakon toga se nastavlja stanje tzv. kasnog straha u vidu bojaznosti i zabrinutosti za ishod liječenja u trajanju od 40 dana te nadalje da je tužiteljica imala potrebu za tuđom njegom i pomoći u trajanju od dva sta dnevno kroz 45 dana, odnosno ukupno 90 sati, dok da naruženost kod tužiteljice nije zaostala.

13. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja, pritom cijeneći odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO) u odnosu na naknadu neimovinske štete, kao i činjenicu da je u proteklih pet godina računajući od lipnja 2020. kada su doneseni izmijenjeni Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda RH, došlo do porasta stope inflacije za oko preko 32%, a što da također treba imati u vidu prilikom odlučivanja o visini naknade štete, prvostupanjski sud je ocijenio da tužiteljici po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova pripada pravična naknada u iznosu od 1.500,00 eur, po kriteriju pretrpljenog straha 1.400,00 eur, pretrpljenih duševnih bolova zbog smanjenja životne i radne aktivnosti u omjeru od 5% trajno 1.500,00 eur ili ukupno iznos od 4.050,00 eur. Za troškove tuđe pomoći sud je cijeneći dužinu potrebe za tuđom njegom i pomoći u trajanju od 90 sati, te cijenu sata nestručne tuđe pomoći u iznosu od 5,00 eur, tužiteljici je dosudio po tom osnovu iznos od 450,00 eur.

14. Cijeneći da je tužiteljici tuženik po osnovi naknade neimovinske štete nesporno isplatio iznos od 1.610,00 eur, te po osnovi naknade za tuđu njegu i pomoć iznos od 90,00 eur, prvostupanjski sud je tužiteljici po osnovi naknade neimovinske štete dosudio daljnji iznos od 2.440,00 eur, a za tuđu njegu i pomoć daljnji iznos od 360,00 eur ili ukupno 2.800,00 eur.

15. U odnosu na tijek zatezne kamate, prvostupanjski sud je, cijeneći da se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje ZOOP), kao i odluku Vrhovnog suda RH broj Rev-54/2023 od 10. travnja 2024. zaključio je da tuženik u konkretnom slučaju može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva ako je tužiteljica odštetnim zahtjevom ili tužbom već ranije zahtijevala preinačeni dio tužbenog zahtjeva, pa je stoga cijeneći da je tužiteljica odštetnim zahtjevom tražila ukupnu naknadu neimovinske i imovinske štete u iznosu od 4.000,00 eur, da je preinačenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 11. rujna 2025. zahtijevala na ime naknade neimovinske štete iznos od 4.050,00 eur te za tuđu pomoć i njegu iznos od 450,00 eur ili ukupno 4.500,00 eur te umanjeno za isplaćene iznose od ukupno 1.700,00 eur, sud je zaključio da tužiteljici pripada zatezna kamata na dosuđeni iznos naknade štete od 2.300,00 eur u tijeku od 20. studenog 2024., a na iznos od 500,00 eur (za koji je preinakom zahtijevan veći iznos od onog od odštetnog zahtjeva) tužiteljici je dosudio zateznu kamatu u tijeku od 11. rujna 2025., dok je preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice u odnosu na tijek zatezne kamate na iznos od 500,00 eur, za razdoblje od 20. studenog 2024. do 10. rujna 2025., a koji tužiteljica žalbom ne pobija, odbio kao neosnovan.

16. O naknadi parničnog troška prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

17. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

18. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao u točki I. izreke dosuđujući tužiteljici ukupnu naknade štete u iznosu od 2.800,00 eur od čega je sud tužiteljici pravilno na dosuđeni iznos od 2.300,00 eur dosudio zatezne kamate u tijeku od 20. studenog 2024. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a na preostali iznos od 500,00 eur u tijeku od 11. rujna 2025., kada je izvršena objektivna preinaka tužbe, povećanjem tužbenog zahtjeva.

19. Tuženik presudu u točki I. izreke, kao što je to već rečeno, pobija samo djelomično za iznos od 1.240,00 eur s kamatama, pri čemu, a obzirom da tuženik smatra da je tužiteljici naknadu za tuđu pomoć i njegu trebalo računati primjenom satnice od 4,00 eur, to znači da dosuđenu naknadu za tuđu njegu i pomoć pobija za iznos od 90,00 eur, dok se preostali iznos od 1.150,00 eur odnosi na naknadu neimovinske štete, što daje sveukupan pobijani iznos od 1.240,00 eur.

20. Tuženik u žalbi, osporavajući visinu dosuđene naknade neimovinske štete, osobito ukazuje da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je, uzeo u obzir i infaltorna kretanja od oko 32% do kojih je došlo od donošenja izmijenjenih Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda RH pa nadalje.

21. Opisani žalbeni navodi tuženika nisu osnovani jer i prema shvaćanju ovog suda treba reći da Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda RH ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za utvrđivanje i izračunavanje pravične novčane naknade, te prilikom određivanja naknade štete treba uzeti u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja koje utječu na visinu naknade pri čemu treba istaknuti da su Orijentacijski kriteriji posljednji puta mijenjani u lipnju 2020. kada su povišeni za 50% uz obrazloženje Vrhovnog suda RH da su za izmjenu korišteni podaci Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002. pa je stoga valjalo uzeti u obzir i stopu inflacije koja je slijedila nakon 2020. i prethodila donošenju pobijane presude koja je donesena u prosincu 2025.

22. Osim toga, kada se imaju u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja koje također utječu na visinu naknade neimovinske štete, treba reći da iz pravilno utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je kod tužiteljica došlo do trajnog smanjenja životne i radne aktivnosti u omjeru od 5%, da je tužiteljica u vrijeme nastanka štetnog događaja bila u dobi od 41 godinu (rođena 1983.), da se radi o osobi u punoj životnoj snazi i radnoj aktivnosti koja je zbog posljedica prometne nezgode trajno smanjena. Kada se imaju u vidu činjenice da je u prometnoj nezgodi kod tužiteljice došlo do ozljede natučenja glave i trzajne ozljede vrata s redukcijom kretnji vratne kralježnice, da su tužiteljici iz ruku ispadali predmeti, tada sve ove okolnosti u svojoj ukupnosti ukazuju da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 1110. st. 1. ZOO-a kada je tužiteljici po osnovi naknade neimovinske štete dosudio ukupan iznos od 4.500,00 eur koji je pravilno umanjio za nesporno isplaćeni iznos od 1.610,00 eur, slijedom čega tužiteljici pripada daljnji iznos naknade štete od 2.440,00 eur.

23. Prvostupanjski sud je, nadalje, pravilnom primjenom materijalnog prava te uz primjenu odredbe čl. 223. ZPP-a po slobodnoj ocjeni uzeo da satnica nestručne tuđe njege i pomoći iznosi 5,00 eur, pa je tužiteljici stoga pravilno dosuđena naknada za tuđu njegu i pomoć u iznosu od 360,00 eur (umanjeno za iznos od 90,00 eur koji je tuženik po toj osnovi isplatio tužiteljici).

24. U odnosu na tijek zatezne kamate, dosuđen tužiteljici pobijanom presudom u točki I. izreke treba reći da se prvostupanjski sud pravilno pozvao na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-54/2023 od 10. travnja 2024., kojom odlukom je povodom dopuštene revizije odgovoreno na postavljeno pravno pitanje na način da tuženik može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego li je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva ako je tužitelj odštetnim zahtjevom i/ili tužbom već bio zahtijevao preinačeni dio tužbenog zahtjeva.

25. Stoga u okolnostima konkretnog slučaja, tužiteljici je pravilno na dosuđeni iznos od 2.300,00 eur dosuđena zatezna kamata u tijeku od 20. studenog 2024., a u odnosu na preinačeni iznos od 500,00 eur iz podneska od 11. rujna 2025. zatezna kamata u tijeku od 11. rujna 2025. do isplate, pa stoga žalbeni navodi tuženika o pogrešnoj primjeni materijalnog prava i u odnosu na tijek zatezne kamate nisu osnovani.

26. Pravilna je i zakonita odluka o naknadi parničnog troška iz točke III. izreke koja je donijeta uz pravilnu primjenu odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

27. Budući da tuženik žalbom sadržajno pobija i prvostupanjsko rješenje kojim je dopuštena objektivna preinaka tužbe iz podneska tužiteljice od 11. rujna 2025., žalbeni navodi tuženika o nezakonitosti tog rješenja nisu osnovani, jer je prvostupanjski sud to rješenje donio uz pravilnu primjenu odredbe čl. 190. ZPP -a, budući da je tužiteljica tužbeni zahtjev preinačila nakon provedenog medicinskog vještačenja. Pritom se ukazuje da tuženik pogrešno u žalbi navodi da se on objektivnoj preinaci tužbe protivio jer suprotno proizlazi iz stanja u spisu, odnosno podneska tuženika od 10. prosinca 2025., pa je stoga primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a žalbu tuženika protiv rješenja trebalo odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ovog rješenja, dok se presuda temelji na odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a.

28. Prvostupanjska presuda u točki I. izreke za ukupan iznos od 1.560,00 eur s kamatama, te u točkama II. i IV. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 28. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dubravka Butković Brljačić