Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž Ob-50/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Tatjane Ledinšćak-Babić predsjednice vijeća te mr. sc. Bojane Skenderović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i sutkinje Amalije Švegović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FS, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] Kostajnice, Dolovi 2, Rosulje, protiv tuženice DS, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i tuženika ES, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] Kostajnice, Rosulje, Dolovi 2, radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice, povodom žalbe tužiteljice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Hrvatskoj Kostajnici od 27. veljače 2026., poslovni broj: P Ob-106/2025-14, dana 28. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Hrvatskoj Kostajnici od 27. veljače 2026., poslovni broj: P Ob - 106/2025-14.

Obrazloženje

1. Pobijanom odlukom odbijen je zahtjev tužiteljice za utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice nje i sada pok. ĐS.

2. Protiv navedene odluke žali se tužiteljica zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i utvrditi postojanje ove izvanbračne zajednice.

3. Tuženici nisu odgovorili na žalbene navode.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

5. Odlučujući o zahtjevu tužiteljice sud polazi od utvrđenja da ona nije živjela u životnoj zajednici sa pok. OS najmanje 3 godine od razvoda braka 27. travnja 2022. pa do njegove smrti 3. prosinca 2024. Pored toga, sud ocjenjuje i da između tužiteljice i sada pok. ĐS nije postojala zajednica života koja bi uključivala emocionalnu i ekonomsku zajednicu, budući je sama tužiteljica tvrdila da se odselila iz kuće i živjela u stanu u [adresa] Kostajnici, a tuženiku je pomagala tek kad se on razbolio. Ovakav njihov suživot koji je trajao 2 godine i 7 mjeseci i 7 dana, prema stavu prvostupanjskog suda, ne udovoljava zakonskim uvjetima utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice, zbog čega pozivom na primjenu odredbe čl. 11. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj: 103/15., 98/19., 47/20., 49/23. i 156/23. - dalje ObZ) zahtjev tužiteljice ocjenjuje neosnovanim.

6. U žalbi tužiteljica daje vlastitu ocjenu provedenih dokaza te ukazuje na propuste u ocjenama prvostupanjskog suda i ističe da se između pok. ĐS i nje radilo o životnoj zajednici koja je uključivala dijeljenje i životnog prostora i pozitivnih emocija, empatije te složnost u bitnim životnim pitanjima oko financija, zbog čega postavljeni zahtjev i dalje smatra osnovanim.

7. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima i primjenom odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22, 114/22 i 155/23. – dalje: ZPP) u svezi s čl. 346. ObZ-a, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. Pobijana presuda je i po stavu ovog drugostupanjskog suda zakonita i pravilna.

9. Naime, odredbom čl. 11. ObZ-a propisano je da se odredbe tog Zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenoga muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka. U smislu citirane zakonske odredbe učinci izvanbračne zajednice imaju potpuno isti pravni režim kao i učinci faktične bračne zajednice, pa ovakvi pravni odnosi u izvanbračnoj zajednici upućuju na zaključak da je temeljna pretpostavka izvanbračne zajednice postojanje zajednice života sadrža jno iste bračnoj zajednici ako traje preko tri godine, što znači da mora postojati uzajamna briga i pomaganje između izvanbračnih drugova, zajedničko stanovanje, zajedničko plaćanje režijskih troškova, troškova domaćinstva i svih drugih zajedničkih troškova, odnosno postojanje ekonomske zajednice koja se očituje u dogovornom raspolaganju zajedničkim prihodima, zajedničko održavanje domaćinstva te druge okolnosti koje označavaju odnose u braku.

10. Da bi se odnos neudate žene i neoženjenog muškarca mogao izjednačiti s bračnom zajednicom mora postojati i visoki stupanj međusobne povezanosti izvanbračnih drugova uvjetovan intenzitetom njihovog odnosa, što podrazumijeva zajedničko stanovanje, zajedničku svakodnevnicu, zajedničke financije ali i intimnu odanost pa i namjeru da takva zajednica bude trajna. U takvoj zajednici izvanbračni drugovi zadovoljavaju složene životne potrebe, primjerice psihičke, emocionalne, ekonomske i druge. Pri tome činjenica da je emotivna zajednica između neudate žene i neoženjenog muškarca trajala dulje vrijeme budući je obnovljena nakon braka ne znači automatski da se radi o izvanbračnoj zajednici koja bi bila u svojim imovinskopravnim učincima izjednačena s bračnom zajednicom, jer izvanbračna zajednica osim u ekonomskom, mora u voljnom i emocionalnom smislu ispunjavati preduvjete za izjednačavanje s bračnom zajednicom.

11. Usmjeren prije svega na izjave same tužiteljice sud prvog stupnja je nakon provedenih dokaza iznio stav kako je životna zajednica tužiteljice i pokojnog ĐS prvenstveno bila usmjerena na pomaganje tuženiku kada se on razbolio i nije uključivala niti emocionalnu niti ekonomsku zajednicu, osobito kraj činjenice da je tužiteljica potvrdila da se odselila iz kuće i živjela u stanu te započela novi život, a pokojnog pomagala u bolesti. Cijeneći dakle značaj duljine, intenziteta, ali i ispreplitanja svih aspekata zajedničkog života FS i ĐS nakon razvoda, prvostupanjski sud utvrđuje da njihova zajednica nije imala značajke izvanbračne zajednice izjednačene sa brakom.

12. Ovako stajalište suda prvog stupnja prihvaća i ovaj sud te nisu uvjerljivi žalbeni navodi kojima tužiteljica upire na pogreške u zaključivanju suda prvog stupnja o nepostojanju izvanbračne zajednice nje i pokojnog ĐS u situaciji postojanja emotivnih izjava sadržanih u oporuci pok. ĐS, potom u situaciji kupnje zajedničke grobnice, činjenice da je tužiteljica podmirivala obveze pokojnog i koristila plaćeni dopust za smrt izvanbračnog druga. Naime, njene tvrdnje sadržane u žalbi protivne su samom njenom iskazu u kojem prvenstveno dolazi do izražaja da je 2021. napustila pok. ĐS, preselila se u zaseban stan i započela samostalan život. Ona sama navodi da pok. ĐS tek od proljeća 2023. kad se razbolio svakodnevno posjećuje, kuha mu i hrani ga jer je bio teško bolestan. Ovakvi njeni navodi i prema ocjeni ovoga suda , ukazuju upravo na osnovanost zauzetog stava suda prvog stupnja da je razlog zbog kojeg je FS svakodnevno posjećivala ĐS bila njegova bolest, a ne stupanje u ponovnu izvanbračnu zajednicu života.

13. Pored toga, potrebno je istaknuti da zakon jasno govori da u izvanbračnoj zajednici mogu biti samo osobe slobodnog bračnog statusa u okviru kojeg je uvjeta prvostupanjski sud pravilno zaključio i o duljini trajanja zajednice tužiteljice i pokojnog, kraće od zakonom propisanih 3 godine.

14. Prema tome, kraj utvrđenja da zajednica života FS i pok. PS nije imala potrebne kvalitete da bi se smatrala izvanbračnom zajednicom, jer osim uskog aspekta brige za zdravlje pok. ĐS, koji zajednički život je bio uvjetovan bolešću, ova zajednica nije imala druge komponente koje bi istu činile izvanbračnom zajednicom izjednačenu u svemu sa bračnom, niti je trajala potrebno vrijeme, to je zahtjev tužiteljice osnovano odbijen.

15. Iz obrazloženih razloga žalbu tužiteljice trebalo je odbiti, a presudu suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 346. ObZ-a.

U Varaždinu 28. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Tatjana Ledinšćak-Babić