Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž Ob-45/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Tatjane Ledinšćak-Babić predsjednice vijeća te mr. sc. Bojane Skenderović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i sutkinje Amalije Švegović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnicama Senki Pilepić i Ireni Lerner odvjetnicama u Rijeci, protiv tuženika GA, OIB: [osobni identifikacijski broj] sa posljednjim poznatim prebivalištem u [adresa], sada nepoznatog prebivališta i boravišta, zastupanog po privremenom zastupniku Stefanu Segnanu, odvjetniku u Rijeci uz sudjelovanje mlt. NA, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. DA, OIB: [osobni identifikacijski broj] oboje iz [adresa] i oboje zastupani po posebnoj skrbnici LA, dipl. pravnici iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Rijeka, radi razvoda braka sa mlt. djecom, odluke o roditeljskim pravima i uzdržavanju mlt. djece, odlučujući povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 5. ožujka 2026. poslovni broj: P Ob-240/2024-74, na sjednici vijeća dana 28. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća te se presuda Općinskog suda u Rijeci od 5. ožujka 2026. poslovni broj: P Ob-240/2024-74:

- potvrđuje pod točkom V. izreke u dijelu u kojem se tuženiku nalaže plaćati uzdržavanje mlt. NA i DA u iznosima od po 300,00 EUR mjesečno, odnosno ukupno 600,00 EUR, na račun majke OA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] počev od dana 20. svibnja 2024. pa nadalje sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, najkasnije do tridesetog u mjesecu za tekući mjesec, time da je obroke dospjele do pravomoćnosti ove presude dužan platiti odjednom, u roku od 15 dana, a buduće kako budu dospijevali, sve s pripadajućom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog obroka uzdržavanja pa do isplate

- ukida u dijelu točke V. izreke kojim je mlt. NA za uzdržavanje u razdoblju od 20. svibnja 2024. pa nadalje sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti dosuđen i daljnji iznos od 50,00 EURA sa zatraženom zateznom kamatom za svaki navedeni mjesec, a mlt. DA za uzdržavanje za isto razdoblje dosuđen daljnji iznos od 70,00 EUR sa zatraženom zateznom kamatom za svaki navedeni mjesec

- potvrđuje pod točkom VI. izreke u dijelu u kojem se tuženiku nalaže naknaditi troškove postupka tužiteljici OA u iznosu od 1.250,00 EUR

- preinačuje u preostalom dijelu točke VI. izreke u kojem je tuženiku naloženo nadoknaditi tužiteljici OA parnične troškove u iznosu od 250,00 EUR te se u tom dijelu odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova.

II. Nepobijane točke I., II. III. i IV. izreke ostaju neizmijenjene.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke razveden je brak između OA i GA. Pod točkom II. izreke odlučeno je da mlt. djeca NA i IA stanuju s majkom, koja će sukladno točki III. izreke ostvarivati potpunu i samostalnu roditeljsku skrb nad zajedničkom mlt. djecom. Pod točkom IV. izreke određeno je da će se osobni odnosi između oca i mlt. djece ostvarivati jedan vikend u mjesecu u mjestu prebivališta djece, subotom ili nedjeljom od 10:00 do 19:00 sati u prisutnosti majke ili treće osobe koju dogovore roditelji, a u nemogućnosti dogovora, osobe od povjerenja koju će odrediti majka. Nadalje točkom V. izreke tuženiku je naloženo da na ime zakonskog uzdržavanja mlt. NA doprinosi iznos od 350,00 EUR mjesečno, a mlt. DA iznos od 370,00 EUR mjesečno, odnosno ukupno 720,00 EUR mjesečno, počev od dana 20. svibnja 2024. pa nadalje sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, najkasnije do tridesetog u mjesecu za tekući mjesec, time da je obroke dospjele do pravomoćnosti presude dužan platiti odjednom, u roku od 15 dana, a buduće kako budu dospijevali, sve s pripadajućom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog obroka uzdržavanja pa do isplate. Konačno, točkom VI. izreke presude tuženiku je naloženo naknaditi tužiteljici i trošak postupka u iznosu od 1.500,00 EUR u roku 15 dana.

2. Navedenu odluku pravodobno izjavljenom žalbom u točkama V. i VI. izreke pobija tuženik bez navođenja zakonom određenih žalbenih razloga, ali uz prijedlog ovome sudu da mu odredi minimalnu zakonsku obvezu uzdržavanja za svako dijete te da utvrdi točan trošak postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika djelomično je osnovana, a djelomično neosnovana.

5. Svoju odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva u odnosu na pobijanu točku V. izreke sud temelji na utvrđenjima da su mjesečne potrebe mlt. NA 185,00 EUR, a mlt. O 200,00 EUR i da se odnose na troškove školskog pribora, izleta, odijevanja, higijene, džeparca i rođendana te troškove mobitela, a kod DA i troškove odlaska na gimnastiku. Ovim troškovima pridodani su troškovi stanovanja, odnosno režijski troškovi, koji po svakom članu obitelji iznose 200,00 EUR, tako da je sud prvog stupnja ukupne mjesečne potrebe djece utvrdio u visini od 380,00 EUR za mlt. NA i 400,00 EUR za mlt. G. Pored toga, prvostupanjski sud iznosi stav da tuženik, koji živi u [adresa], neovisno o tome ostvaruje li primanja ili ne, ima zakonsku obvezu uzdržavati svoju maloljetnu djecu u visini utvrđenih mjesečnih potreba djece međutim, obzirom se radi o uzdržavanju dvoje djece, sud je obveze uzdržavanja umanjio i to za mlt. NA na iznos od 350,00 EUR, a za mlt. G na iznos od 370,00 EUR mjesečno i odlučio da je ove iznose tuženik obvezan podmiriti u periodu od podnošenja tužbe pa nadalje, dok za to budu ispunjeni zakonski uvjeti, iznoseći i ocjenu da time neće biti ugrožena njegova egzistencija. Sud obrazlaže i da su dosuđeni iznosi sukladni i utvrđenim potrebama djece u ovom postupku, ali i važećim Odlukama o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta (Narodne novine br. 49/24. i 75/25.) prema dobi maloljetne djece, ako se uzme da tuženik ostvaruje primanja u Republici Italiji najmanje u visini prosječne plaće od 1.850,00 EUR.

6. U svojoj žalbi tuženik u bitnom ističe da je, u nedostatku informacija i dokaza o imovinskom stanju tuženika te podataka o njegovom zaposlenju, izrazito prejudicirajuće utvrđivanje veće obveze uzdržavanja od one minimalne predviđene odlukama ministarstva ili veće od tužbenog zahtjeva. Stoga, predlaže smanjiti visinu obveze zakonskog uzdržavanja tuženika na minimalne iznose.

7. Prema ocjeni ovoga suda tijekom prvostupanjskog postupka nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. – Odluka USRH, 123/08. - ispravak, 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i155/23. – dalje u tekstu: ZPP) u svezi s čl. 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" br. 103/15., 98/19. 47/20., 49/23. i 156/23., dalje ObZ).

8. Prema odredbi čl. 281. ObZ-a uzdržavanje između ostalog jest dužnost i pravo roditelja, dok su prema odredbi čl. 288. ObZ-a roditelji dužni uzdržavati svoju maloljetnu djecu. Prema ocjeni ovoga suda upravo je cilj citiranih zakonskih odredbi da uzdržavanje kao dužnost i pravo roditelja, prema zajedničkoj maloljetnoj djeci, oni izvršavaju prema svojoj maloljetnoj djeci kada ista nisu njima povjerena na zajednički život, slijedom čega se i roditelj u odnosu na kojega je odlučeno da s njime maloljetno dijete ne živi, a u cilju izvršavanja svoje obveze uzdržavanja prema maloljetnom djetetu, obvezuje doprinositi njegovom uzdržavanju.

9. U tom je smislu prvostupanjski sud tijekom postupka osnovano utvrđivao kako potrebe mlt. djece, tako i mogućnosti njihova oca da ih uzdržava. Pri procjenjivanju mogućnosti oca sud je tako pokušao utvrditi imovinsko stanje oca, sva njegova primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njegove vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja u smislu odredbe čl. 307. st. 3. ObZ -a. Isto tako sud je utvrđivao i valorizirao i ukupne materijalne potrebe djece, koje se prvenstveno odnose na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične troškove djeteta.

10. Međutim, prema ocjeni ovoga suda, prvostupanjski je sud iz činjenica što ih je utvrdio izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica i na njima nepravilno utemeljio svoju presudu. Naime, sud je unatoč jasnom činjeničnom izjašnjen ju majke da je za uzdržavanje svakog djeteta potrebno po 300,00 EUR, očito želeći zaštiti djecu, dosudio iznose uzdržavanja za svako dijete više od zatraženih iznosa. Na prikazani način pogrešno je sud valorizirao izjašnjenje majke, koja je u međusobnim odnosima unutar obitelji DA očito osoba koja je najbolje upoznata kako sa mogućnostima oca da plaća uzdržavanje, budući ima saznanja o njegovim ranijim mogućnostima zarađivanja, tako i sa potrebama svoje djece o kojima se od 2022. samostalno brine, ali se o njima brinula i ranije od njihova rođenja.

11. U tom smislu prvostupanjski je sud njenim navodima morao pridati veću težinu i na njima temeljiti odluku u ovom dijelu. Kraj dakle utvrđenog opsega potreba djece koje su uobičajene potrebe djece njihove dobi i očitovanja majke da je za uzdržavanje svakog od njih potrebno po 300,00 EUR, koje očitovanje je očito dano uz uvažavanje saznanja majke o ranijim mogućnostima oca da doprinosi za uzdržavanje te uslijed nemogućnosti suda da konkretno utvrdi imovinsko stanje oca, sva njegova primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, to je prema ocjeni ovoga suda tuženiku bilo potrebno naložiti plaćanje upravo tužbom zatraženih iznosa. Osnovani su stoga žalbeni navodi tuženika da sud nije mogao utvrđivati njegove prihode prema prosječnim prihodima u Republici Italiji i dosuđivati iznose uzdržavanja djeci iznad zatraženih iznosa.

S druge strane obzirom otac boravi u [adresa] te je u dobi od 53 godine, a u nedostatku bilo kakvih činjeničnih tvrdnji ili dokaza o nemogućnosti njegova rada ili bolesti i u okviru nepostojanja niti činjeničnih tvrdnji niti dokaza da bi bio obveznik uzdržavanja drugih osoba osim mlt. NA i DA, neosnovani su navodi o potrebi određivanja minimalnih iznosa uzdržavanja koji su niži od utvrđenih potreba djece. Otac kao obveznik uzdržavanja svoje djece prema ocjeni ovoga suda treba poduzeti pojačane napore kako bi omogućio zadovoljavanje utvrđenih potreba djece.

12. Slijedom navedenog ovaj je sud primjenom odredbe čl. 373. točka 2. ZPP-a žalbu tuženika djelomično prihvatio kao osnovanu te je ukinuo točku V. izreke presude u dijelu u kojem je mlt. NA za uzdržavanje u razdoblju od 20. svibnja 2024. pa nadalje sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti dosuđen i daljnji iznos od 50,00 EUR sa zatraženom zateznom kamatom za svaki navedeni mjesec , a mlt. DA za uzdržavanje za isto razdoblje dosuđen daljnji iznos od 70,00 EURA sa zatraženom zateznom kamatom za svaki navedeni mjesec.

13. U smislu odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a ovaj je sud odlučio i o troškovima cijelog postupka. Tužiteljici OA su vođenjem ovog postupka nastali troškovi jednokratne nagrade za u iznosu od 400,00 EUR (Tbr. 7.3. stavak 1 alineja 3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23. i 107/25., dalje Tarifa), koja obuhvaća četiri radnje (sastav tužbe, sastav podneska od 6. kolovoza 2024., zastupanje na ročištu od 23. siječnja 2025. i sastava podneska od 10. veljače 2025.). Pored toga, tužiteljici je za ostale radnje (Tbr. 7.3. stavak 2 Tarife), potrebno priznati i troškove sastava podnesaka od 14. travnja 2025., 11. rujna 2025. i 14. listopada 2025. te zastupanja na ročištima od 8. rujna 2025., 30. listopada 2025. i 20. siječnja 2026. u iznosima od po 100,00 EUR za svaku radnju, dakle ukupno 600,00 EUR.

14. Trošak sastava podneska od 20. svibnja 2025. nije priznat jer je podnesak sastavljen budući u žalbi omaškom nije dostavljeno u prilogu citirano rješenje te je predmetni podnesak bio potreban da se upotpuni žalba. U tom smislu je ovaj trošak nastao krivnjom tužiteljice u smislu čl. 156. st. 1. ZPP-a. Trošak sastava podneska od 10. lipnja 2025. sud nije ocijenio potrebnim za vođenje ovog postupka u smislu čl.155. ZPP-a.

15. Stoga se odluka o troškovima postupka temelji na odredbi čl. 366 st. 1. ObZ-a te je zahtjev tužiteljice za naknadu troška jednokratne nagrade za zastupanje po punomoćniku i daljnjih radnji koje su određene prema Tbr. 7. točka 3. Tarife u ukupnom iznosu od 1.000,00 EUR uz PDV po Tbr.46. Tarife u iznosu od 250,00 EUR, ocijenjen osnovanim, a odluka o troškovima u smislu odredaba čl. 380. točaka 2. i 3. ZPP-a dijelom potvrđena, a dijelom preinačena.

16. Nepobijane točke I., II. III. i IV. izreke ostaju neizmijenjene.

U Varaždinu 28. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Tatjana Ledinšćak-Babić