Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-996/2025-2

R E P U B L I K A  H R V AT S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tatjani Ledinšćak-Babić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BIRO STAN-UPRAVLJANJE d.o.o. iz Šibenika, Obala hrvatske mornarice 2, OIB:02636451071, zastupanog po punomoćniku Borivoj Mitriću, odvjetniku iz Šibenika, protiv tuženika FP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Luki Marčiću, odvjetniku iz Šibenika, radi isplate, povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Povrv-186/2024-5 od 2. lipnja 2025., dana 28. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Povrv-186/2024-5 od 2. lipnja 2025. pod točkom 3. izreke.

II. U nepobijanom dijelu pod točkom 1. izreke navedeno rješenje ostaje neizmijenjeno.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem pod točkom 1. izreke utvrđeno je da je tužitelj povukao tužbu u ovoj pravnoj stvari te je ukinut u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Ljiljanke Malenice iz [adresa] pod brojem Ovrv-6949/2024 od 6. rujna 2024., dok je pod točkom 3. izreke (očitom omaškom prvostupanjski sud je umjesto točke 2. izreke pogrešno napisao točka 3. izreke) naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 281,25 EUR- a.

2. Navedeno rješenje sadržajno u odnosu na točku 3. izreke, pravodobno podnesenom žalbom pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka s prijedlogom da ovaj sud istu usvoji, ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje.

3. Tuženik nije odgovorio na žalbene navode.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Cijeneći da je na ročištu 2. lipnja 2025. tužitelj naveo da povlači tužbu a tuženik se protivio povlačenju te podnio zahtjev za naknadu parničnog troška sud je bez navođenja zakonske odredbe odlučio pod točkom 1. izreke, dok je u odnosu na trošak primijenio odredbu čl. 158. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) obrazlažući da je nedvojbeno da je tužitelj povukao tužbu zbog zastare potraživanja pa se ima smatrati da je isti izgubio parnicu, slijedom čega je naloženo tužitelju da u svezi s odredbom čl. 312. st. 1. ZPP-a naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 281,25 EUR-a.

6. Tužitelj u žalbi ističe da je sud pogrešno utvrdio da je tužba povučena zbog zastare potraživanja, a nije utvrdio je li tužba povučena nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja, u kojem slučaju je tuženik dužan naknaditi parnični trošak tužitelju.

7. Istupajući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima, a cijeneći da tužitelj sadržajno uopće ne ukazuje niti konkretizira ijednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, ovaj sud je primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP -a ispitao prvostupanjsku odluku i utvrdio da ista nije opterećena ijednom bitnom povredom na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Nadalje, valja istači da s obzirom da se tuženik u ovoj pravnoj stvari upustio u raspravljanje podnošenjem prigovora na rješenje o ovrsi, povodom kojeg je doneseno rješenje o stavljanju izvan snage platnog naloga, a obzirom na činjenicu da se tuženik usprotivio povlačenju tužbe, sud je u odnosu na tužbeni zahtjev trebao donijeti meritornu odluku, a ne procesno rješenje o povlačenju tužbe.

9. Osim toga kako iz stanja spisa proizlazi da tužitelj na ročištu od 2. lipnja 2025. nije istaknuo razlog zbog kojeg povlači tužbu niti je dostavio dokaz iz kojeg bi se dalo zaključiti da povlači tužbu nakon što je tuženik udovoljio tužbenom zahtjevu, o zahtjevu za naknadu troškova postupka tuženika valjalo je odlučiti primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a.

10. Međutim kako je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo jednako odlučiti o zahtjevu tuženika za naknadu parničnog troška, jer tužitelj nije uspio u sporu i naložiti tužitelju da tuženiku naknadi trošak u iznosu od 281,25 EUR-a kako je to riješeno pod točkom 3. izreke, valjalo je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odbijanjem žalbe tužitelja potvrditi navedenu točku izreke pobijanog rješenja.

11. U nepobijanom dijelu pod točkom 1. izreke navedeno rješenje ostaje neizmijenjeno.

U Varaždinu 28. svibnja 2026.

Sutkinja

Tatjana Ledinšćak-Babić