REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Kž-198/2026-5.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Vedrana Pavelića kao predsjednika vijeća, te Mile Solde, kao izvjestitelja i Mirka Svirčevića kao člana vijeća, uz sudjelovanje Biljane Boček kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv okrivljenika ZRE, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj po branitelju odvjetniku Hrvoju Betlachu protiv rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj: K- 160/2026-5. od 15. svibnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika ZRE kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj: K- 160/2026-5. od 15. svibnja 2026. na temelju članka 123. stavak 1. točka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - dalje u tekstu: ZKP/08), produljen je istražni zatvor okrivljeniku ZRE a koji mu je određen rješenjem suca istrage Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Kir- 1/2026-3 od 1. siječnja 2026., te u više navrata produljivan, a posljednji puta rješenjem Općinskog suda u Slavonskom Brodu Kov-72/2026-7. od 4. ožujka 2026.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio okrivljenik po svom branitelju odvjetniku Hrvoju Betlachu s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine istražni zatvor te okrivljeniku odredi odgovarajuće mjere opreza.

3. Žalba okrivljenika nije osnovana.

4. Okrivljenik u žalbi pobija odluku prvostupanjskog suda o postojanju posebnih razloga za istražni zatvor u vidu opasnosti od bijega. U tom pravcu žalitelj tvrdi da je okrivljenik nepravomoćno osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osamnaest mjeseci, te da mu je izrečena djelomična uvjetna osuda po kojoj neuvjetovani dio kazne iznosi osam mjeseci, a preostalih deset mjeseci se neće izvršiti ako okrivljenik u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo. S obzirom na tu činjenicu te na činjenicu da je okrivljenik priznao počinjenje kaznenog djela i da je surađivao sa tijelima državne vlasti Republike Hrvatske, okrivljenik smatra da nije u pravu prvostupanjski sud kada smatra da bi on mogao pobjeći ako mu se ukine istražni zatvor a pogotovo stoga što mu je s obzirom na prvostupanjsku presudu ostalo manje od tri mjeseca do izvršenja izrečenog mu dijela neuvjetovane kazne u iznosu od osam mjeseci. Stoga okrivljenik smatra da se ista svrha koja se postiže istražnim zatvorom može postići i mjerom opreza privremeno oduzimanje putne i druge isprave za prijelaz državne granice.

5. Suprotno od gore navedenih žalbenih navoda okrivljenika, ovaj drugostupanjski sud smatra da je ispravan zaključak prvostupanjskog suda da na strani okrivljenika i dalje postoje osobite okolnosti koje upućuju na zaključak da bi on, ako bi mu sud ukinuo istražni zatvor i pustio ga na slobodu, mogao pobjeći i tako postati nedostupan za daljnji kazneni postupak. Iako je točna tvrdnja žalitelja da je nepravomoćno osuđen na djelomičnu uvjetnu osudu te da po istoj ima izdržati kaznu zatvora u trajanju od samo osam mjeseci pa je dakle do dana donošenja ovoga drugostupanjskog rješenja već izdržao već gotovo pet mjeseci kazne, ovaj drugostupanjski sud naglašava da se radi o nepravomoćnoj presudi na koju se može podnijeti žalba, pa i žalba od strane tužitelja, državnog odvjetnika, i na izrečenu kaznenu sankciju, te da se stoga u ovom trenutku bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci uzeti kao konačna odluka vezano za kaznenu sankciju. Stoga dosadašnje vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u odnosu na nepravomoćno izrečenu kaznu zatvora za sada nije razlog zbog kojega ne postoje osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će okrivljenik pobjeći.

5. 1. U pravu je bio prvostupanjski sud kada je zaključio da se osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan od bijega uglavnom sastoje od činjenice da je okrivljenik državljanin Pakistana, te da bi, ako bi bio pušten na slobodu mogao otići u Pakistan gdje mu živi obitelj i tako postati nedostupan za daljnji kazneni postupak. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi okrivljenika kada tvrdi da to nisu dostatne osobite okolnosti za istražni zatvor. Naime, okrivljenik ima prebivalište u [adresa], no on u Italiji nije zaposlen i nema nikakvih prihoda, tako da ga ništa posebno ne veže na ostanak u Italiji. Oduzimanjem putne isprave ne bi se mogla ostvariti svrha koja se ostvaruje istražnim zatvorom. Drugostupanjski sud ne prihvaća tezu žalitelja da bi njemu, oduzimanjem putne isprave, bilo onemogućeno da iz Italije otputuje u Pakistan. Naime, opće poznata je činjenica da državljani Pakistana i drugih sličnih država iz Azije ili pak Sjeverne Afrike, svakodnevno, bez putnih isprava ilegalno dolaze u Italiju odnosno druge države članice Europske unije, što je zasigurno učinio i sam okrivljenik kada je iz Pakistana došao u Italiju. Stoga je isto zasigurno moguće učiniti i u odlasku iz Italije u Pakistan. Zbog navedenog nisu osnovani žalbeni navodi okrivljenika kojima zagovara ukidanje istražnog zatvora i određivanje mjera opreza iz članka 98. stavak 2. ZKP/08.

6. Kako je sud našao da ne stoje žalbeni razlozi na koje se poziva okrivljenik, a ispitujući pobijanu rješenje po službenoj dužnosti u smislu članka 494. stavka 4. ZKP/08., sud nije našao da postoji povreda odredaba kaznenog zakona iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08., te da nema povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika, pa je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., žalbu okrivljenika kao neosnovanu.

Slavonski Brod, 28. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Vedran Pavelić