REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6, Zagreb
Poslovni broj: Us I-3897/2025-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Jeleni Maltar Benjak, uz sudjelovanje Anite Ćavar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja PŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Katančićeva 5, Zagreb, OIB: 18683136487, radi poreza na kuću za odmor, 28. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-410- 15/24-01/134, URBROJ: 513-04-25-2 od 22. srpnja 2025.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-410-15/24-01/134, URBROJ: 513-04-25-2 od 22. srpnja 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Sisak, Ispostave Sisak, KLASA: UP/I-410-15/2024-0100760, URBROJ: 513-07-03-001-2024-01 od 4. lipnja 2024. kojim je tužitelju, poreznom obvezniku, utvrđen porez na kuću za odmor za 2024. godinu u iznosu 58,52 eura.
2. Iz sadržaja tužbe proizlazi da tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika. Ističe da je vlasnik kuće na adresi [adresa], no u istoj boravi samo kada čisti dvorište i okoliš. Navodi da je kuća stradala u ratu i potresu te smatra da se u istoj ne može boraviti. Pojašnjava da su oštećeni dimnjak i krov, da u kući nema sanitarnog čvora te da nema vode. Navodi i da ne plaća odvoz smeća. Predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda iznesenih u obrazloženju osporenog rješenja, predlaže da sud riješi predmetni spor bez rasprave i tužbu odbije kao neosnovanu.
4. Odgovor na tužbu uručen je tužitelju, međutim na isti se nije posebno očitovao.
5. Strankama je dana mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima drugih stranka, odnosno o činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24., 39/26.; dalje: ZUS) te je sud održao usmenu i javnu raspravu 20. svibnja 2026. Na temelju ovlaštenja iz članka 91. stavka 3. ZUS-a rasprava je provedena u odsutnosti stranaka, koje iako uredno pozvane, raspravi nisu pristupile niti su svoj izostanak opravdale.
6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je pročitao dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem su donesena osporavana rješenja i u spisu ovoga upravnog spora.
7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. U upravnom postupku utvrđivanja poreza na kuće za odmor za 2024. godinu utvrđeno je da je tužitelj vlasnik nekretnine na adresi [adresa], površine 44 m2 koja se nalazi na području Općine Majur. Visina porezne obveze utvrđena je u iznosu od 58,52 eura u skladu s člancima 26. i 67. Zakona o lokalnim porezima i člancima 9., 10., 11. 12., 13. i 14. Odluke o općinskim porezima općine Majur.
9. Povodom žalbe tužitelja na prvostupanjsko rješenje u kojoj ističe da je kuća oštećena u potresu i da se u istoj ne može boraviti, zatraženo je očitovanje Općine Majur na navode iz žalbe. U očitovanju Općine Majur, KLASA: 410 -01/24-01/18, URBROJ: 2176-14-0-24-3 od 12. rujna 2024. navodi se da je predmetna nekretnina u evidencijama Hrvatskog centra za potresno inženjerstvo označena kao uporabljiva s preporukom o postupanju, odnosno označena je zelenom naljepnicom. Uz očitovanje je dostavljena i preslika oznake o uporabljivosti nekretnine.
10. Među strankama nije sporno da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine i da u istoj ne stanuje. Tužitelj također ne osporava ni iznos porezne obveze.
11. Međutim, sporno je može li se predmetna nekretnina koristiti kao kuća za odmor zbog oštećenja uslijed prirodnih nepogoda (potres), starosti i trošnosti te postoji li obveza tužitelja da u konkretnom slučaju plati porez na kuće za odmor kako je to određeno osporenim rješenjem.
12. Člankom 2. stavkom 1. točkom 12. Zakona o lokalnim porezima („Narodne novine“, 115/16., 101/17., 114/22. 114/23.; dalje: ZLP), kuća za odmor definirana je kao svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koriste povremeno ili sezonski. Kućom za odmor ne smatraju se gospodarstvene zgrade koje služe za smještaj poljoprivrednih strojeva, oruđa i drugog pribora.
13. Prema članku 25. ZLP-a porez na kuće za odmor plaćaju domaće i strane, pravne i fizičke osobe koje su vlasnici kuća za odmor.
14. Člankom 26. stavkom 1. ZLP-a propisano je da se porez na kuće za odmor plaća od 0,60 do 5,00 eura/m2 korisne površine kuće za odmor. Stavkom 2. istog članka propisano je da visinu poreza na kuće za odmor propisuje svojom odlukom predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave.
15. Člankom 27. stavkom 1. ZLP-a propisano je da se porez na kuće za odmor ne plaća na kuće za odmor koje se ne mogu koristiti zbog ratnih razaranja i prirodnih nepogoda (poplava, požar, potres) te starosti i trošnosti.
16. Člankom 42. stavkom 1. točkom 2. ZLP-a propisano je da predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave svojom odlukom utvrđuje za potrebe plaćanja poreza na kuće za odmor, visinu poreza na kuće za odmor, a ovisno o mjestu, starosti, stanju infrastrukture te drugim okolnostima bitnim za korištenje kuće za odmor, i nadležno porezno tijelo za utvrđivanje i naplatu poreza.
17. Člankom 52. ZLP-a propisano je da će se na postupak utvrđivanja i naplate poreza iz toga Zakona te druga postupovna pitanja koja nisu uređena tim Zakonom primjenjivati zakon kojim je uređen porezni postupak.
18. Člankom 88. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20., 114/22.; dalje: OPZ) propisano je da u poreznom postupku teret dokaza snosi porezno tijelo za činjenice koje utemeljuju porez, a u skladu s člankom 6. stavkom 2. toga Zakona, dok porezni obveznik za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez.
19. Člankom 10. Odluke o općinskim porezima Općine majur („ Službene novine općine Majur“, 4/17., 8/17.; „Narodne novine“, 69/17., 4/18.; dalje: Odluka) propisano je da se porez za kuće na odmor plaća 10 kuna po m2 korisne površine kuće za odmor.
20. Sagledavajući ukupnost činjenica utvrđenih u provedenom upravnom postupku, kao i onih utvrđenih u ovom sporu te cijeneći navode tužitelja iznesene tijekom ovog spora i prethodno provedenog upravnog postupka, ovaj Sud nalazi da je primjenom citiranih odredbi Zakona i Odluke u odnosu na predmetnu nekretninu tužitelju pravilno utvrđena obveza plaćanja poreza na kuće za odmor za 2024.
21. Tužitelj smatra da nije u obvezi platiti porez na kuću za odmor jer je predmetna nekretnina oštećena u potresu i nije podobna za korištenje. Ovi navodi tužitelja nisu osnovani budući da iz pribavljenih podataka evidencija Hrvatskog centra za potresno inženjerstvo proizlazi da je predmetna nekretnina označena kao uporabljiva s preporukom o postupanju, odnosno s zelenom naljepnicom. Dakle, predmetna kuća za nekretnine se i dalje može koristi neovisno o eventualnim oštećenjima uzrokovanim potresom.
22. U odnosu na navode da se predmetna nekretnina ne može koristiti zbog starosti i trošnosti jer nema vode i sanitarnog čvora, sud iste ocjenjuje neosnovanima. Prema citiranom članku 88. OPZ-a, tužitelj snosi teret dokaza za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez, dakle tužitelj je u konkretnom slučaju bio obvezan priložiti dokaze iz kojih bi proizlazila osnovanost tvrdnji da se predmetna nekretnina ne može koristiti zbog starosti i trošnosti. Budući da tužitelj o istome ni u upravnom postupku ni u ovom sporu nije priložio dokaze iz kojih bi proizlazila osnovanosti istih navoda, sud takve navode nije mogao prihvatiti kao osnovane.
23. Slijedom navedenog, sud zaključuje da tužitelj nije uspio osporiti pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog u upravnom postupku, odnosno nije uspio dokazati postojanje okolnosti za oslobođenje od plaćanja poreza na kuće za odmor u smislu citiranih odredaba navedenog Zakona i Odluke.
24. Stoga se osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje ocijenjeni zakonitima pa je Sud na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučio kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 28. svibnja 2026.
Sutkinja
Jelena Maltar Benjak
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dna:
1. Tužitelju PŽ, [adresa]
2. Tuženiku
3. u spis
