Poslovni broj: Us I-3175/2025-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Grada Hvara, OIB: 01250166084, Hvar, Milana Kukurina 2, zastupanog po opunomoćeniku Mirku Butoroviću, odvjetniku iz Hvara, Ivana Buzolića 21, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Građevinske inspekcije, OIB: 33706439962, Zagreb, Šubićeva 29, radi uklanjanja građevine, nakon javne i usmene rasprave zaključene 20. svibnja 2026. u prisutnosti zamjenika zamjenika opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 28. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe građevinske inspekcije, klasa: UP/I-362-02/25-02/581, urbroj: 443-02-03-09-25-4 od 17. studenog 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužitelja za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj ovom sudu 29. prosinca 2025. protiv rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe građevinske inspekcije, klasa: UP/I-362-02/25-02/581, urbroj: 443-02-03-09-25-4 od 17. studenog 2025., tužitelj u bitnom najprije reproducira izreku osporenog rješenja tuženika, nakon čega navodi kako je to rješenje nezakonito. Pobijano rješenje temelji se na pogrešnoj primjeni materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju te povredi načela zakonitosti i razmjernosti. Uvodno se ističe da tužitelj nije bio pozvan niti sudjelovao u inspekcijskom nadzoru, kao ni da mu prethodno nije dostavljen sadržaj zapisnika s izvršenih inspekcijskih nadzora na koje se poziva osporavano rješenje, a iz kojih proizlazi da ih je bilo više. Tako je osporeno rješenje doneseno nakon provedenog inspekcijskog nadzora kojim je utvrđeno postojanje prizemne građevine ugostiteljske namjene, koja služi kao vanjski štekat ugostiteljskog objekta „Kod kapetana“ u Hvaru. U obrazloženju rješenja navodi se da je prema zapisniku od 16. srpnja 2025. u postupku sudjelovao g. TP, vlasnik obrta za ugostiteljstvo „ [obrt]“. Na tuženiku je obveza da pravilno utvrdi činjenično stanje i da pravilno utvrdi investitora, osobito u situaciji kada postoji izravno priznanje treće osobe. Unatoč toj činjenici, tuženik je osporeno rješenje donio na ime Grada Hvara, isključivo zato što je Grad Hvar upisan kao vlasnik predmetne čestice, uz obrazloženje da se Grad Hvar nije očitovao na zapisnik te da „nije bilo moguće nedvojbeno utvrditi investitora“. Tako je Grad Hvar pogrešno utvrđen kao adresat inspekcijske mjere, a koji nije bio obaviješten o postupku, niti mu je omogućeno sudjelovanje, čime je došlo do povreda osnovnih ustavnih načela prava na pravičnost postupka. Zbog takvog propusta bilo kakvog obavještavanja o postupku, tužitelju u postupku nije omogućeno očitovanje, dok je za zakonitost postupanja potrebno stranci omogućiti očitovanje o činjenicama i okolnostima utvrđenima prilikom provođenja radnji, a što u konkretnom slučaju - nije učinjeno. Time je povrijeđeno pravo tužitelja na sudjelovanje u postupku, suprotno člancima 30. i 51. Zakona o općem upravnom postupku (u daljnjem tekstu: ZUP). Nadalje, izreka rješenja proturječna je s obrazloženjem pobijanog rješenja. Tako iz obrazloženja proizlazi kako se radi o nadstrešnici iznad ugostiteljske terase, koja služi isključivo kao zaštita od atmosferskih utjecaja, dok u samoj izreci rješenja Građevinska inspekcija nalaže uklanjanje „prizemne građevine ugostiteljske namjene“. Takva pogrešna pravna kvalifikacija zahvata u samoj izreci rješenja ostavlja dvojbu o kojem zahvatu se radi, odnosno, nejasno je i potpuno netočno utvrđeno činjenično stanje, posebice radi li se u konkretnom slučaju o gradnji temeljem Pravilnika o jednostavnim zgradama. S obzirom da rješenje o uklanjanju nezakonite gradnje mora se temeljiti na potpuno i pravilno utvrđenom činjeničnom stanju, ostaje nejasno kako se Grad Hvar tereti za uklanjanje objekta ili nadstrešnice čiji nije bio investitor niti je koristi niti nad navedenim prostorom ima faktičnu kontrolu. Takva mjera je nerazmjerna, neprovediva od strane tužitelja i protivna svrsi inspekcijskog nadzora. Tužitelj ujedno ističe kako za eventualne nepravilnosti inspektorat nikada nije upozorio tužitelja i dao rok za njihovo otklanjanje, što tužitelj drži očitom povredom načela razmjernosti iz članka 5. ZUP-a. Tuženik je bez ikakve analize primijenio najtežu inspekcijsku mjeru – uklanjanje građevine, ne uzimajući u obzir i samu starost građevine - oko 15 godina, kao i okolnost da se građevina nalazi u sklopu ugostiteljske djelatnosti treće osobe. Tuženik je primijenio najstrožu mjeru uklanjanja bez provedene ocjene nužnosti i razmjernosti te bez jasnog obrazloženja zašto se mjera izriče upravo tužitelju, iako iz spisa proizlazi izjava treće osobe koja priznaje investitorstvo. Osporeno rješenje ne sadrži analizu posljedica mjere niti razloge zašto se nije pristupilo utvrđivanju primarnog adresata mjere (investitora), već se teret uklanjanja prebacuje na vlasnika zemljišta. Takav pristup odstupa od svrhe inspekcijskih mjera, koje trebaju otkloniti nezakonito stanje uz sankcioniranje odgovorne osobe, a ne stvarati nerazmjeran teret subjektu koji nije sudjelovao u gradnji. U konkretnom slučaju uklanjanje bi proizvelo teško popravljive posljedice po imovinu tužitelja te bi u praksi stvorilo stanje koje bi se u slučaju uspjeha tužbe teško moglo vratiti u prijašnje okvire, što dodatno potvrđuje potrebu stroge primjene načela razmjernosti iz članka 5. ZUP-a. Sukladno člancima 26. i 47. Zakona o upravnim sporovima (u daljnjem tekstu: ZUS), predlaže se da sud odgodi izvršenje osporenog rješenja do pravomoćnog okončanja ovog spora. Izvršenje rješenja prouzročilo bi, osim štetu postojećoj turističkoj djelatnosti, također i štetu javnom interesu, kako je prethodno obrazloženo. Ujedno, riječ je o zahvatu koji ima visoku imovinsku vrijednost, pa se radi o stanju u naravi koje iziskuje znatan materijalan trošak za povrat u prijašnje okvire, u slučaju uspjeha ove tužbe. Postoji ozbiljna i razumna sumnja u zakonitost osporenog rješenja, osobito glede pogrešno određenog adresata mjere. Iz naprijed navedenog proizlazi kako je riječ o neosnovanom, nejasnom, paušalnom i pogrešnom rješenju, bez nedvojbeno utvrđenih osnovnih pretpostavki za donošenje istog. Ujedno proizlazi da pobijano rješenje sadrži povredu brojnih pravila upravnog postupanja, iz kojeg razloga je činjenično stanje pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, što je naposljetku rezultiralo pogrešnom primjenom materijalnog prava, kako je prethodno obrazloženo. Slijedom izloženog, tužitelj tužbenim zahtjevom predlaže sudu donijeti presudu kojom će sud poništiti osporeno rješenje tuženika, ujedno predlaže i da sud naloži tuženiku naknaditi mu trošak upravnog spora.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, u bitnom naveo kako osporava tužbene navode tužitelja jer da su u suprotnosti s dokazima i činjenicama koje su utvrđene u osporenom rješenju, slijedom čega da tuženik ostaje u cijelosti kod navoda obrazloženja osporenog akta i predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3.U sporu je održana rasprava 20. svibnja 2026. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju je pristupio zamjenik zamjenika opunomoćenika tužitelja, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti.

4.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

5.Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja i to da se u ovom sporu obavi očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke, to na okolnosti koje su precizirane na održanoj raspravi, kao nepotreban i suvišan, smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženog dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu tuženika dostavljenom uz odgovor na tužbu i spisu upravnog spora, imajući u vidu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

6.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

7.Tužbeni zahtjevi nije osnovan.

8.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

9.Naime, osporenim rješenjem tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe građevinske inspekcije, klasa: UP/I-362-02/25-02/581, urbroj: 443- 02-03-09-25-4 od 17. studenog 2025. točkom 1. naređuje se tužitelju u svojstvu vlasnika da u roku od 15 dana od dana zaprimanja ovog rješenja ukloni prizemnu građevinu ugostiteljske namjene tloc. dim. cca 11,50 x 5,80 m, pod jednostrešnom krovnom konstrukcijom, pokrova od aluminijskih sendvič panela visine cca 2,60 - 3,10 m, izgrađene bez izvršne odnosno pravomoćne građevinske dozvole na sjevernom dijelu k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja čest.zgr. je dio kulturno-povijesne cjeline Grada Hvara i ima svojstvo kulturnog dobra, odnosno dograđene uz istočno pročelje postojeće stambeno poslovne građevine anagrafske oznake Obala Fabrika 30, Hvar, na k.č.zgr.

13/1 i k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a ispred ugostiteljskog objekta - restorana naziva „ [obrt]", dok je točkama od 2. do 5. tužitelj upozoren o posljedicama ukoliko ne postupi po naredbi iz točke 1. izreke ovog rješenja, sve na način kako je to precizno navedeno u naznačenim točkama izreke osporenog rješenja.

10.Među strankama ovog spora prijepornim se ukazuje jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene zakonske pretpostavke da se tužitelju naredi inspekcijska mjera uklanjanja građevine pobliže opisane točkom 1. u izreci osporenog rješenja, u svezi s čim je li u provedenom upravnom inspekcijskom postupku koji je prethodio donošenju osporenog akta činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno te potom na isto primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, ujedno spornim se ukazuje i pasivna legitimacija tužitelja na izvršenje činidbe koja mu je naređena aktom tuženika, kao i je li u provedenom upravnom postupku došlo do procesnih povreda koje bi bile od utjecaja na zakonitost akta tuženika, kod kojeg stanja stvari je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.

11.Odredbom čl. 106. st. 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.) propisano je da se građenju građevine može pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom, ako ovim Zakonom ili propisom donesenim na temelju ovoga Zakona nije drukčije propisano.

Odredbom čl. 3. st. 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.) propisano je da je građenje izvedba građevinskih i drugih radova (pripremni, zemljani, konstruktorski, instalaterski, završni te ugradnja građevnih proizvoda, opreme ili postrojenja) kojima se gradi nova građevina, rekonstruira, održava ili uklanja postojeća građevina (točka 10.), dok je građevina građenjem nastao i s tlom povezan sklop, izveden od svrhovito povezanih građevnih proizvoda sa ili bez instalacija, sklop s ugrađenim postrojenjem, samostalno postrojenje povezano s tlom ili sklop nastao građenjem (točka 11.), a rekonstrukcija građevine je izvedba građevinskih i drugih radova na postojećoj građevini kojima se utječe na ispunjavanje temeljnih zahtjeva za tu građevinu ili kojima se mijenja usklađenost te građevine s lokacijskim uvjetima u skladu s kojima je izgrađena (dograđivanje, nadograđivanje, uklanjanje vanjskog dijela građevine, izvođenje radova radi promjene namjene građevine ili tehnološkog procesa i sl.), odnosno izvedba građevinskih i drugih radova na ruševini postojeće građevine (točka 21.).

Odredbom čl. 101. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23.) propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor ovlašten je utvrditi zakonitost građenja i uporabe građevina te provedbu stručnog nadzora građenja, održavanja i uporabe građevina te narediti mjere propisane ovim Zakonom.

Odredbom čl. 106. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23.) propisano je da inspekcijske i druge mjere propisane ovim Zakonom naređuju se rješenjem investitoru, vlasniku građevine odnosno drugoj stranki određenoj ovim Zakonom.

St. 2. da ako se investitor odnosno vlasnik građevine ne može utvrditi, rješenje o uklanjanju građevine i obustavi građenja donosi se protiv nepoznate osobe. St. 3. da rješenje na temelju ovoga odjeljka donosi građevinski inspektor. St. 4. da ako građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati, može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke.

St. 5. da protiv rješenja koje donosi građevinski inspektor ne može se izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

St. 6. da kada je protiv rješenja koje je donio građevinski inspektor pokrenut upravni spor, on može do okončanja spora poništiti ili izmijeniti svoje rješenje zbog onih razloga zbog kojih bi sud mogao poništiti takvo rješenje.

Odredbom čl. 108. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23.) propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor ima pravo i obvezu u skladu s ovim Zakonom strankama narediti poduzimanje sljedećih inspekcijskih mjera: 1. otklanjanje nepravilnosti tijekom građenja, 2. zabranu ugradnje građevnog proizvoda, 3. otklanjanje oštećenja na postojećoj građevini, 3. usklađivanje građenja, 4. uklanjanje građevine, 5. zabranu uklanjanja građevine i 6. obustavu građenja.

Odredbom čl. 113. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23.) propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, u određenom roku: 1. ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole, 2. ako se gradi ili je izgrađena bez glavnog projekta odnosno drugog akta, s tim da se smatra da se gradi odnosno da je građevina izgrađena bez glavnog projekta ako je glavni projekt izrađen protivno prostornom planu, 3. ako tijekom građenja utvrdi neotklonjive nepravilnosti zbog kojih je ugrožena stabilnost građevine, stabilnost okolnih građevina, stabilnost tla ili je na drugi način ugrožen život ljudi, 4. koja nije uklonjena u roku propisanom posebnim zakonom kojim se uređuje gradnja i 5. u drugim slučajevima propisanim ovim Zakonom (članak 110. stavak 2., članak 111. stavak 2. i članak 112. stavak 3.).

Odredbom čl. 114. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23.) propisano je da rješenje kojim se naređuje uklanjanje građevine odnosno njezina dijela izvršava se putem treće osobe.

St. 2. da rok u kojem je izvršenik obvezan postupiti po rješenju iz stavka 1. ovoga članka ne može biti kraći od devedeset dana niti duži od sto dvadeset dana. St. 3. da prije pristupanja izvršenju rješenja iz stavka 1. ovoga članka putem treće osobe izvršenika se na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne. Odredbom čl. 115. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23) propisano je da u rješenju kojim se naređuje uklanjanje građevine, odnosno njezina dijela, koja se gradi ili je izgrađena izvan granica građevinskog područja ili na posebno zaštićenom području i u rješenju o uklanjanju donesenom nepoznatoj osobi, bez obzira na kojem se području građevina nalazi, rok u kojem je izvršenik obvezan postupiti po rješenju ne može biti duži od 15 dana. Stavkom 3. istog članka propisano je da rješenjem kojim se naređuje uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, koja se gradi ili je izgrađena izvan granica građevinskog područja ili na posebno zaštićenom području i rješenje o uklanjanju nepoznatoj osobi bez obzira na kojem se području građevina nalazi, izvršava se putem treće osobe bez prethodnog izricanja novčane kazne iz članka 114. stavak 3. ovog Zakona.

12.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe tuženik pravilno i zakonito donio rješenje kojim je točkom 1. naredio tužitelju kao vlasniku da u roku od 15 dana od dana zaprimanja ovog rješenja ukloni predmetnu građevinu pobliže opisanu točkom 1. izreke rješenja, ovo stoga što i ovaj sud drži da su u konkretnom slučaju bile ispunjene sve pretpostavke da bi se tužitelju naredila citirana inspekcijska mjera s obzirom da je u upravnom postupku nedvojbeno utvrđeno kako je on vlasnik konkretne građevine koja je izgrađena bez potrebnog akta za građenje, i to bez pravomoćne građevinske dozvole, što pak predmetnu gradnju čini nezakonitom, uslijed čega sud nalazi da osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, kao i da su u konkretnoj upravnoj stvari pravilno primijenjene mjerodavne materijalno pravne odredbe.

13.Prvenstveno je za naglasiti kako u upravnom postupku tužitelj nije osporavao da je on vlasnik predmetne građevine u odnosu na koju mu je naređeno uklanjanje, što predstavlja prvu pretpostavku da bi mu se mogla narediti predmetna inspekcijska mjera u smislu odredbe čl. 106. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu, a isto tako tužitelj nije osporavao da za konkretnu građevinu nije ishodio potreban akt za građenje, tj. pravomoćnu građevinsku dozvolu, što pak predstavlja drugu pretpostavku za naređivanje inspekcijske mjere kakvu u vidu ima odredba čl. 108. st. 1. t. 4. istog Zakona, pa kod neprijepornog utvrđenja da su u konkretnoj upravnoj stvari na strani tužitelja kumulativno ispunjene obje navedene pretpostavke, to je jasno kako je tuženik pravilno postupio kada je svojim rješenjem tužitelju naredio uklanjanje predmetne građevine, zbog čega je isto zakonito.

14.Glede tužbenih navoda u kojima tužitelj ističe procesne povrede koje bi bile počinjene u provedenom upravnom inspekcijskom postupku s obzirom da tužitelj nije bio pozvan niti je sudjelovao u inspekcijskom nadzoru, kao ni da mu prethodno nije dostavljen sadržaj zapisnika s izvršenih inspekcijskih nadzora na koje se poziva osporavano rješenje, za kazati ja kako takvi navodi nisu od utjecaja na zakonitost rješenja čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora. Naime, s tim u vezi za kazati je kako u smislu odredbe čl. 106. st. 4. Zakona o Državnom inspektoratu građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora ako utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke, uslijed čega je jasno kako je građevinski inspektor bio ovlašten donijeti osporeno rješenje i bez saslušanja tužitelja, jer se u predmetnoj upravnoj stvari navedeni Zakon primjenjuje kao lex specialis u odnosu na Zakon o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21), koje stajalište je sukladno dugogodišnjoj praksi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, koju prihvaća i ovaj prvostupanjski upravni sud. Međutim, što je još važnije, za naglasiti je kako je iz podataka upravnog spisa kojeg je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu razvidno da je upravo tužitelju uredno dostavljen zapisnik o provedenom inspekcijskom nadzoru KLASA: 362-01/25-01/212, URBROJ: 443-02-03-12-25-1 od 16. srpnja 2025. radi očitovanja na utvrđenja iz istog, međutim tužitelj iako je predmetni zapisnik uredno zaprimio na utvrđenja iz istog unutar ostavljenog roka, niti do dana donošenja osporenog rješenja, nije se očitovao na činjenice utvrđene predmetnim zapisnikom, slijedom čega je nedvojbeno da je tužitelju u provedenom inspekcijskom upravnom postupku nesporno omogućeno očitovati se o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje konkretne upravne stvari, zbog čega su navodi u kojima tužitelj tvrdi suprotno u cijelosti neosnovani.

15.U svezi prethodno izloženog, a vezano za omogućavanje sudjelovanja tužitelja na predmetnom inspekcijskom nadzoru, za nadodati je kako s obzirom na sadržaj odredbe čl. 106. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu, a imajući u vidu da je inspekcijski pregled kojim su utvrđene odlučne činjenice za donošenje rješenja obavljen u okviru ovlasti koje za građevinskog inspektora proizlaze iz odredbe članka 101. stavak 2. točka 1. Zakona o Državnom inspektoratu prema kojoj je u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor ovlašten ući na gradilište, privremeno gradilište, šumska, poljoprivredna i druga zemljišta, ući u građevine, uključujući zgrade (stanove i poslovne prostore), njezine posebne dijelove i građevinsku česticu odnosno pripadajuće zemljište, bez obzira na njihovu namjenu, te ih pregledati, to je pak neprijeporno da inspekcijski nadzor koji se provodi radi nezakonite gradnje nije očevid u smislu odredbe članka 68. Zakona o općem upravnom postupku koji kao posebnu dokaznu radnju, na kojoj imaju pravo nazočiti stranke, zaključkom određuje službena osoba kada je očevidom potrebno utvrditi neke činjenice ili za razjašnjenje bitnih okolnosti potrebno neposredno opažanje službene osobe, pa kako se dakle ovdje ne radi o takvom očevidu, okolnost da tužitelj ne bi bio pozvan na predmetni inspekcijski pregled nije, niti može biti od utjecaja na zakonitost osporenog rešenja, sve ovo tim prije što tužitelj u tužbi niti tijekom ovog spora uopće ne spori da bi na predmetnoj lokaciji bila izgrađena građevina u odnosu na koju mu je naređena inspekcijska mjera uklanjanja, kao i da je on vlasnik iste.

16.U odnosu pak na tužbene prigovore u kojima tužitelj ističe promašenu pasivnu legitimaciju, odnosno da on nije investitor građevine u odnosu na koje mu je naređena inspekcijska mjera uklanjanja, slijedom čega po njegovom mišljenju nije bilo mjesta donošenju osporenog rješenja kojim se njemu naređuje takva inspekcijska mjera, budući je takvu mjeru trebalo narediti investitoru, a kako mu je tuženik takvu mjeru naredio osporenim rješenjem, time da je isto nezakonito, za kazati je kako su i ovakvi navodi u cijelosti neosnovani.

17.Naime, s prethodnim u vezi za kazati je kako je naprijed citiranom odredbom čl. 106. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu propisano da inspekcijske i druge mjere propisane ovim Zakonom naređuju se rješenjem investitoru, vlasniku građevine odnosno drugoj stranki određenoj ovim Zakonom, što pak znači da je nedvojbeno kako se inspekcijska mjera uklanjanja može izreći vlasniku građevine, pa s obzirom da je u provedenom inspekcijskom upravnom postupku nedvojbeno utvrđeno da je upravo tužitelj vlasnik predmetne građevine, a koju činjenicu niti sam tužitelj ne spori, to je pak jasno da tuženik nije nezakonito postupio kada je osporenim rješenjem inspekcijsku mjeru uklanjanja naredio tužitelju kao nespornom vlasniku građevine. Osim toga, u situaciji kada se inspekcijska mjera uklanjanja naređuje vlasniku, tada je dostatno utvrditi tko je vlasnik građevine, kao što je to u bilo i u predmetnoj upravnoj stvari, slijedom čega je nedvojbeno da u toj situaciji vlasnik ne mora biti istovremeno i investitor građevine jer takav uvjet ne mora biti kumulativno ispunjen s obzirom da je dostatno da netko bude vlasnik da mu se takva mjera naredi, a nije potrebno da vlasnik pored toga što je vlasnik ujedno bude i investitor.

18.Konačno, u odnosu na tužbene navode u kojima tužitelj ističe kako je izreka osporenog rješenja u suprotnosti sa obrazloženjem, kao i da je u provedenom upravnom postupku došlo do povrede načela upravnog postupka koje apostrofira u tužbi, za kazati je kako sud zaključuje upravo suprotno, odnosno da je izreka osporenog akta tuženika u suglasju s njegovim obrazloženjem, u kojem pak obrazloženju su dani jasni i precizni razlozi zbog kojih se ovdje radi o nezakonitoj gradnji, kao i radi čega se upravo tužitelju naređuje predmetna inspekcijska mjera uklanjanja, te se tuženik pozvao na sve relevantne materijalno pravne odredbe, uslijed čega je sudu u cijelosti prihvatljivo obrazloženje tuženika kojeg je dao u osporenom aktu, s tim da su sva ostala pitanja koja tužitelj problematizira u tužbi potpuno pravno irelevantna za predmetnu upravnu stvar, to kod nespornog stanja stvari i to da je tužitelj vlasnik predmetne građevine za koje prije njenog građenja nije ishođena pravomoćna građevinska dozvola, slijedom čega navedeni razlozi nisu, niti mogu biti od utjecaja na drugačije rješenje konkretne upravne stvari, te je ujedno za nadodati kako u provedenom upravnom postupku nije došlo do povrede niti jednog od načela upravnog postupka kakva u vidu ima Zakon o općem upravnom postupku, pa tako niti onih koje tužitelj neargumentirano problematizira u tužbi, koje prigovore sud stoga drži paušalnim.

19.Slijedom navedenog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelj u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njegove tužbe.

20.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS- a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

21.Potom, u odnosu na prijedlog tužitelja za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe, za navesti je kako je odredbom članka 42. stavka 2. ZUS-a propisano da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu, pa kako u konkretnoj upravnoj stvari tužitelj nije dokazao, niti učinio vjerojatnim da bi mu izvršenjem osporenog rješenja nastupila teško popravljiva šteta, kod stanja stvari da s obzirom da je donošenju osporenog rješenja prethodila nezakonita gradnja i to u posebno zaštićenom području, kojom se devastira prostor, odgoda bi stoga bila i protivna javnom interesu, stoga ovaj sud drži da nisu ispunjene pretpostavke za donošenjem traženog rješenja, tim prije što je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen, slijedom čega je takav zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan, te je stoga odlučeno kao pod točkom I. u izreci rješenja.

22.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao pod točkom II. u izreci rješenja.

U Splitu, 28. svibnja 2026.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Mirku Butoroviću, odvjetniku iz Hvara, JP

21, uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Državnom inspektoratu Republike Hrvatske, Građevinskoj inspekciji, Zagreb, Šubićeva 29, uz zapisnik od 20. svibnja 2026., zapisnik o objavi i povrat spisa po pravomoćnosti,

- u spis.