REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj P-132/2026-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Puli-Pola, po sutkinji Tamari Dagostin Mušković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Josip Valić, odvjetnik u Puli, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, radi utvrđenja, 28. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 3. Ugovora o kreditu broj: 628-50- 4165706 sklopljenog 06. lipnja 2007. između tužitelja kao korisnika kredita sa jedne strane i tuženika kao Banke sa druge strane, potvrđenog 06. lipnja 2007. kod Velibora Panjkovića, javnog bilježnika u Rijeci, pod posl. br.: OV-21638/2007, koja odredba glasi: ''NAKNADA: 3.30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita".

II Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, da tužitelju JH, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 303,10 EUR uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od 28. svibnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III U preostalom dijelu, iznad dosuđenog, odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovom sudu podnio tužbu navodeći da je kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom u Zagrebu 6. lipnja 2007. sklopio Ugovor o kreditu broj:

628-50-4165706, koji je istog dana potvrđen od strane javnog bilježnika Velibora Panjkovića u Rijeci pod poslovnim brojem OV-21638/2007. Ističe kako je u čl. 3. Ugovora o kreditu ugovoreno da je tužitelj dužan za obradu zahtjeva i odobravanje kredita platiti naknadu od 3.30% od iznosa kredita, jednokratno, a koja naknada se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita te da je na ime troškova obrade zahtjeva i odobravanja kredita tuženik od tužitelja 11. lipnja 2007. naplatio iznos od 3.540,16 HRK/469,86 EUR. Nadalje navodi kako je tuženik o predmetnom kreditnom poslu koji je potrošački ugovor, kao trgovac sam sastavio tekst Ugovora o kreditu te se radilo o tuženikovom unaprijed formuliranom standardnom ugovoru i kao takvog ga je dao na potpis tužitelju kao potrošaču, a da se prethodno nije pregovaralo o ugovornim odredbama toga ugovora te tužitelj nije imao utjecaj na sadržaj istih, što je dovelo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, budući da tužitelj nije bio informiran, niti su u ugovoru navedeni parametri slijedom kojih je mogao znati koje troškove banka naplaćuje kao jednokratnu naknadu za obradu zahtjeva za sklapanje ugovora, odnosno, zbog čega takvi troškovi iznose upravo 3,30 % od iznosa odobrenog kredita. Ističe kako je stoga predmetna odredba nepoštena odnosno ništetna te tužitelj ovom tužbom zahtijeva utvrđenja ništetnosti odredbe čl. 3. predmetnog ugovora o kreditu. Potražuje parnični trošak uvećan za zatezne kamate.

2. Tuženiku je dopisom ovog suda od 24. veljače 2026. dostavljena tužbu na odgovor u roku od 45 dana uz upozorenje da će sud, ako u zadanom roku ne podnese odgovor, donijeti presudu zbog ogluhe temeljem čl. 331.b Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP).

3. Uvidom u dostavnicu utvrđeno je kako je navedeni dopis s tužbom i prilozima tuženiku uručen 3. ožujka 2026. Rok za dostavu odgovora na tužbu je protekao, a tuženik odgovor na tužbu nije dostavio.

4. S obzirom na to da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti s dokazima koje je tužitelj podnio uz tužbu, a ne postoje opće poznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, utvrđeno je da su ispunjene sve pretpostavke iz čl. 331.b st. 1. Zakona o parničnom postupku te je stoga valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja i odlučiti kao u t. I izreke ove presude zbog ogluhe.

5. Pri tome je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP tužitelju valjalo priznati trošak zastupanja po odvjetniku i to za sastav tužbe iznos od 250,00 EUR prema Tbr. 7. t. 1. u vezi s Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23), kao i trošak sudske pristojbe za tužbu u uplaćenom iznosu od 26,55 EUR te trošak sudske pristojbe na presudu zbog ogluhe u iznosu od 26,55 EUR u skladu s Tar. br. 1. st. 1. i Tar. br. 2. st. 2. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (“Narodne novine” broj 37/23). U preostalom dijelu, iznad dosuđenog, zahtjev tužitelja za priznanje troškova ovog postupka odbijen kao previsoko postavljen, dok je u skladu s odredbom čl. 155. st. 1. ZPP odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava opomene pred tužbu i sastava podneska od 7. svibnja 2026. jer navedene radnje nisu bila potrebne za vođenje ove parnice.

6. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Puli, 28. svibnja 2026.

Sutkinja

Tamara Dagostin Mušković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude zbog ogluhe dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka u roku od petnaest dana, od dana primitka ovjerenog prijepisa ove presude, a odluku o žalbi donosi nadležni županijski sud.

Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP-a).

Dostaviti:

1. tužitelju putem punomoćnika

2. tuženiku