REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

XIV P-1561/2019

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Mirku Veleglavac, u pravnoj stvari tužitelja (ime u nominativu) PR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupa ga Suzana Malenica odvjetnica u Šibeniku, Matije Gupca 87, protiv tuženika (ime u nominativu) Privredna banka Zagreb d.d., OIB 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, zastupaju je odvjetnici u OD "Leko i partneri" d.o.o. Zagreb, Domagojeva 18, radi utvrđenja i isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 14. travnja 2026. godine u nazočnosti tužitelja s punomoćnicom i zamjenika punomoćnika tuženika Ante Devčića odvjetnika u Šibeniku, na ročištu objave odluke dana 28. svibnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka ugovorne odredbe Ugovora o kreditu broj 9010594583 od 16. lipnja 2005. godine zaključenog između tužitelja (ime u nominativu) PR, OIB [osobni identifikacijski broj] i tuženika (ime u nominativu) Privredna banka Zagreb d.d., OIB 02535697732, (dalje u tekstu: Ugovor) i to u točki 1. u dijelu u kojem je ugovoreno kako se banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje kunsku protuvrijednost iznosa od 34.740,76 CHF-a, obračunato po srednjem tečaju za CHF kreditora na dan korištenja kredita i u točki 7. u dijelu u kojem je ugovoreno da se kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan plaćanja anuiteta prema Otplatnoj tablici koja je sastavni dio Ugovora, te u dijelu kojim je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana te da se obračunava u CHF i u točki 7. u dijelu kojim je ugovoreno da u slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. Ugovora korisnik kredita pristaje da banka povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.

II. Nalaže se tuženiku Privredna Banka Zagreb d.d. Zagreb, OIB 02535697732, tužitelju (ime u nominativu) PR, OIB [osobni identifikacijski broj], u roku od petnaest dana isplatiti iznos od 2.987,43 eura (dvije tisuće devetsto osamdeset sedam eura i 43/100 euro centa) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate i to po kamatnoj stopi od 15% do 31. prosinca 2007. godine, od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB -a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01. siječnja 2023. godine do isplate po

XIV P-1561/2019

kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, to na pojedinačne mjesečne iznose od:

- na iznos od 1,48 EUR od 31. 08. 2005. godine,

- na iznos od 2,79 EUR od 30. 09. 2005. godine,

- na iznos od 0,52 EUR od 31. 10. 2005. godine,

- na iznos od 2,65 EUR od 30.11. 2005. godine,

- na iznos od 0,33 EUR od 31. 12. 2005. godine,

- na iznos od 1,26 EUR od 29.02. 2008. godine,

- na iznos od 6,43 EUR od 31.03. 2008. godine,

- na iznos od 5,60 EUR od 30.09. 2008. godine,

- na iznos od 12,56 EUR od 31.10. 2008. godine,

- na iznos od 11,43 EUR od 30.11. 2008. godine,

- na iznos od 29,82 EUR od 31.12. 2008. godine,

- na iznos od 29,86 EUR od 31. 01. 2009. godine,

- na iznos od 21,91 EUR od 28. 02. 2009. godine,

- na iznos od 27,55 EUR od 31. 03. 2009. godine,

- na iznos od 21,87 EUR od 30. 04. 2009. godine,

- na iznos od 19,31 EUR od 31.05. 2009. godine,

- na iznos od 19,18 EUR od 30. 06. 2009. godine,

- na iznos od 21,44 EUR od 31. 07. 2009. godine,

- na iznos od 16,94 EUR od 31.09. 2009. godine,

- na iznos od 19,83 EUR od 31. 10. 2009. godine,

- na iznos od 21,05 EUR od 30.11. 2009. godine,

- na iznos od 25,36 EUR od 31.12. 2009. godine,

- na iznos od 32,39 EUR od 31. 01. 2010. godine,

- na iznos od 29,91 EUR od 28. 02. 2010. godine,

- na iznos od 38,06 EUR od 31. 03. 2010. godine,

- na iznos od 36,60 EUR od 30. 04. 2010. godine,

- na iznos od 47,59 EUR od 31. 05. 2010. godine,

- na iznos od 58,86 EUR od 30. 06. 2010. godine,

- na iznos od 48,29 EUR od 31. 07. 2010. godine,

- na iznos od 63,60 EUR od 31. 08. 2010. godine,

- na iznos od 55,87 EUR od 30. 09. 2010. godine,

- na iznos od 91,23 EUR od 31. 10. 2010. godine,

- na iznos od 91,23 EUR od 30. 11. 2010. godine,

- na iznos od 83,80 EUR od 31. 12. 2010. godine,

- na iznos od 83,37 EUR od 31. 01. 2011. godine,

- na iznos od 80,35 EUR od 28. 02. 2011. godine,

- na iznos od 89,99 EUR od 31. 03. 2011. godine,

- na iznos od 89,99 EUR od 30. 04. 2011. godine,

- na iznos od 108,84 EUR od 31. 05. 2011. godine,

- na iznos od 154,63 EUR od 30. 06. 2011. godine,

- na iznos od 116,08 EUR od 31. 07. 2011. godine,

- na iznos od 104,96 EUR od 31. 08. 2011. godine,

- na iznos od 104,48 EUR od 30. 09. 2011. godine,

XIV P-1561/2019

- na iznos od 106,41 EUR od 31. 10. 2011. godine,

- na iznos od 116,20 EUR od 30. 11. 2011. godine,

- na iznos od 120,55 EUR od 31. 12. 2011. godine,

- na iznos od 116,67 EUR od 31.01. 2012. godine,

- na iznos od 116,67 EUR od 29.02. 2012. godine,

- na iznos od 116,67 EUR od 31. 03. 2012. godine,

- na iznos od 346,91 EUR od 18. 04. 2012. godine.

III. Odbija se tuženik prigovor radi prijeboja kao neosnovan.

i

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj (ime u nominativu) PR, OIB [osobni identifikacijski broj], povukao dio tužbenog zahtjeva preko onog o kojem je suđeno u izreci ove presude.

II. Nalaže se tuženiku (ime u nominativu) Privredna banka Zagreb d.d., OIB 02535697732, platiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.486,27 eura (dvije tisuće četiristo osamdeset šest eura i 27/100 euro centa), sa zakonskim zateznim kamatama na isti iznos koje teku od dana donošenja ove presude i rješenja pa do isplate, sve u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. U ovoj pravnoj stvari tužitelj je u tužbi i tijekom raspravljanja navodio da je dana 16. lipnja 2005. godine s tuženikom kao kreditorom zaključio Ugovor o kreditu broj 9010594583 temeljem kojeg da mu je tuženik stavio na raspolaganje kredit iskazan kao 34.740,76 CHF, isplaćen u kunama prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, na razdoblje od 7 godina.

2. Citiranim, unaprijed formuliranim standardiziranim Ugovorom tuženika, točkom 1. da je ugovorena valutna klauzulu u valuti švicarskog franka, a točkom 7. otplata kredita da je vezana uz istu valutu, dok je u točki 4. ugovorena kamatna stopa od 5,50% godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom banke o kreditiran ju građana, koja da se obračunavala u CHF mjesečno (dekurzivnom proporcionalnom metodom), sve to bez navođenja egzaktnih, jasnih i provjerljivih parametara na koji način će se ona mijenjati. Ovakvim postupanjem, ugrađivanjem nepoštene i ništetne odredbe o švicarskom franku kao ugovorenoj valuti uz koju je vezana glavnica tuženik da je doveo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana, a isto to da je učinio i odredbom o jednostranoj promjeni kamatnih stopa, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora nije s tužiteljem pojedinačno pregovarao o navedenim utanačenjima, niti utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na promjenu stope ugovorene kamate, što da je suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima, te načelu savjesnosti i poštenja kao temeljnom načelu obveznog prava kao i protivno zakonodavstvu Europske unije ugrađenom u navedene propise, što da je prouzročilo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu tužitelja.

XIV P-1561/2019

3. Zbog opisanog postupanja tuženika protiv istog da je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vođen sudski postupak pod poslovnim brojem P-1401/12 radi kolektivne zaštite interesa potrošača, tako time i zaštite interesa tužitelja, u kojem postupku da je Visoki trgovački sud RH dana 13. lipnja 2014. godine presudom pod poslovnim brojem PŽ-7129/13 potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 kojom je utvrđeno da je ovdje tuženik PBZ d.d. kao povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja da je stoga ništetna.

4. Dodao je da je Visoki trgovački sud RH presudom pod poslovnim brojem Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. godine potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovnim brojem P-1401/12 kojom je utvrđeno da je ovdje tuženik PBZ d.d. povrijedio interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima u kojima je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije, kao trgovac, potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da je time ovdje tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Nar. nov. broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09 i 96/13), te protivno odredbama tada važećeg, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov. broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZOO).

5. Tuženik da je tijekom otplate predmetnog kredita jednostrano mijenjao kamatnu stopu te je ista s početnih 5,50% dosegla i do 7,45% pa je uslijed povećanja kamatne stope ali i povećanja tečaja CHF-a u odnosu na tada važeću valutu RH, kunu, tužitelj plaćao anuitete u znatno višem iznosu od iznosa iz početnog otplatnog plana.

6. Slijedom iznesenog predložio je usvojiti postavljeni tužbeni zahtjev, koji je djelomično povukao podneskom od dana 23. svibnja 2025. godine, usklađujući isti sa rezultatima provedenog financijsko – računovodstvenog vještačenja, tražeći i da sud obveže tuženika na plaćanje parničnog troška tužitelju.

7. Tuženik se u pisanom odgovoru na tužbu i tijekom raspravljanja protivio činjeničnog obrazlaganju predmetne tužbe i postavljenom zahtjevu tužitelja sudu, pa ističući i prigovor zastare tužiteljeva potraživanja i ne osporavajući činjenicu da je predmetni kredit otplaćen, predložio je tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan, a tuženiku dosuditi parnični trošak.

8. Naglasio je da iz svih ovdje relevantnih propisa jasno proizlazi da je ugovaranje promjenjive kamatne stope dopušteno te da utanačenje promjenjive kamate stope ne može biti ništetno samo po sebi, a posebno da ne može biti ništetan cijeli ugovor o

XIV P-1561/2019

kreditu, pače, da se utanačenje kamatne stope kako da je to učinjeno u konkretnom slučaju ne može smatrati da kamatna stopa nije odrediva, nijedna od primijenjenih kamatnih stopa da ne prelazi zakonom najvišu dopuštenu stopu ugovorne kamate , suviše, ugovaranje valutne klauzule da je zakonom izričito dopušteno, stoga da su neosnovane temeljne postavke predmetne tužbe o ništetnosti utuženog ugovora.

9. U dokaznom postupku pročitan je ugovor o kreditu broj 9010594583 od dana 16. lipnja 2005. godine, pročitane su presuda Trgovačkog suda u Zagrebu donesena u predmetu P-1401/12, te Visokog Trgovačkog suda RH donesene u predmetima Pž - 7129/13 i Pž-6632/17, pregledan je dopis tužitelja upućen tuženiku dana 03. lipnja 2019. godine, pregledana je otplatna tablica s prikazom efektivne kamatne stope za predmetni kredit, pročitan je plan otplate te pregled uplata po utuženom kreditu, pregledan je e-mail od dana 13. lipnja 2019. godine, knjigovodstvena kartica po predmetnom kreditu, inicijalni financijski izračun, pregledan je izvod iz sudskog registra za tuženika, pročitana je odluka Vrhovnog suda RH donesena u predmetu pod poslovnim brojem Rev-221/18, pročitan je nalaz i mišljenje, financijsko vještačenje stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Majde Korljan dipl. oecc. od dana 20. prosinca 2024. godine, te očitovanje vještaka Majde Korljan dostavljeno ovom sudu dana 31. siječnja 2026. godine, saslušan je tužitelj kao stranka.

9.1. Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

10. Tužbeni zahtjev je osnovan.

11. Savjesnom i brižljivom ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i svih zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, postupajući sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11

– pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) ovaj sud je iz supstrata izvedenih dokaza utvrdio odlučne činjenice koje su snažile postavljeni tužbeni zahtjev, pa je stoga isti usvojen kao osnovan i zato je suđeno kao u izreci ove presude.

12. Naime, predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tužitelja za povrat novčanih sredstava preplaćenih tuženiku na ime kamata po Ugovoru o kreditu (za kupnju motornog vozila) broj 9010594583 kojeg su stranke zaključile dana 16. lipnja 2005. godine i koji je ovjeren kod javnog bilježnika u Zagrebu Željke Maroslavac pod brojem OU-11010/05 dana 16. lipnja 2005. godine, kroz vremensko razdoblje od mjeseca kolovoza 2005. godine do mjeseca travnja 2012. godine, do koje pretplate je došlo slijedom izmjena ugovorene kamatne stope kroz otplatno razdoblje, osnovom jednostranih odluka tuženika, te promijene tečaja valute u kojoj je kredit ugovor i na osnovi koje valute (CHF) su obračunavani otplatni anuiteti.

13. Između ostalog, tužitelj predmetnu tužbu temelji i na utvrđenjima iz parnice radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača (članak 502.a stavak 1. u vezi članka 502.c ZPP), pravomoćno okončanoj presudom Visokog trgovačkog suda Republike

XIV P-1561/2019

Hrvatske u Zagrebu od dana 13. lipnja 2014. godine pod poslovnim brojem Pž - 7129/13, u kojoj parnici je na strani (više) tuženika, pored ostalih, sudjelovao i tuženik iz ove parnice. Revizija izjavljena protiv navedene drugostupanjske presude odbijena je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesenom dana 09. travnja 2015. godine pod poslovnim brojem Revt-249/2014.

14. Citiranom prvostupanjskom presudom VTS RH-a utvrđeno je da su ugovorne odredbe kojima se jednoj ugovornoj stranci daje ovlaštenje da po svojoj odluci i bez sudjelovanja druge ugovorne stranke, mijenja stopu ugovorene kamate, ništetne, što je nedvojbeno slučaj i u ovom konkretnom predmetu, budući da utanačenje članka 4. predmetnog ugovora implicira zaključak (dokaza za drugačiji u supstratu izvedenih dokaza nije bilo) da stranke iz ove parnice nisu pojedinačno pregovarale o modalitetu određivanja promjenjivosti kamatne stope („sukladno odluci Banke“), a tim je utanačenjem određena promjena kamatne stope izvorno utanačene među strankama baš jednostranom odlukom tuženika, te je ista više puta mijenjana tijekom otplatnog razdoblja bez da je na te promijene tužitelj mogao utjecati , pa su po ocijeni ovog suda tvrdnje tuženika da su te promijene obavljene (usklađene) „temeljem ugovorene ovlasti tuženika uz prilagodbu kamatne stope uvjetima na tržištu“, te da „nijedna od primijenjenih kamatnih stopa ne prelazi najvišu dopuštenu stopu ugovorene kamate“, uz ranije citirana utvrđenja navedenih sudova, bez odlučujućeg značaja za donošenje ove odluke.

15. Spomenuto utanačenje predmetnog ugovora o kamati stipulirano je tako da ovisi isključivo o odluci jednog ugovaratelja – banke, ovdje tuženika, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena, pa ista odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana na štetu tužitelja, jer se tako time stvara situacija da vjerovnik (tuženik) jednostrano određuje obvezu dužnika (tužitelja) koji promjenu ne može predvidjeti, ali pravilnost promjene ne može niti provjeriti, jer nema nikakvih egzaktnih kriterija.

16. U svezi sa potonje navedenim utvrđenjem valja naglasiti da je tuženik u ovoj parnici opovrgavajući tužbene tvrdnje, ponudio kao dokaz pismeno (dokument) tuženika naziva „Informacije o načinu promjene kamatnih stopa po kreditima građana promjenjivih temeljem odluka nadležnih tijela Banke“, te činjenicu da je od stupanja na snagu Zakona o kreditnim institucijama (Nar. Nov. broj: 117/08 – dalje: ZOKI) tužitelja informirao o promjeni kamatne stope petnaest dana prije primjene izmijenjene stope, te istom uz obavijest dostavljao izmijenjeni otplatni plan, sukladno odredbi članku 308. stavku 1. ZOKI-a, ali po ocijeni ovog suda, navedeni dokument i spomenuta činjenica ne mijenjaju suštinu (bitan sadržaj) ovlasti tuženika da bez sudjelovanja tužitelja donosi odluku koja ima direktnu reperkusiju na dužnost istog u svezi otplate utuženog kredita, to izvan, makar izvorno utanačenih odredbi.

17. Stoga navodi tuženika da visina kamatne stope (koju određuje Banka svojom Odlukom) ovisi o visini eskontne stope HNB-a, visine kamatnih stopa na tržištu novca i kapitala, visini kretanja referentnih kamatnih stopa (LIBOR, EUROLIBOR i slično), prihodima i rashodima poslovanja (pretpostavljeno Banke), nisu adekvatno i razumljivo „primijenjeni“ u promatranom članku 4. konkretnog Ugovora, nije je u istoj

XIV P-1561/2019

stipulaciji navedeno koji je od navedenih parametara, posebno i na koji način, imao utjecaja na promjene koje je tuženik glede visine stope ugovorene kamate vršio tijekom otplatnog razdoblja predmetnog kredita, nastavno čemu je nedvojbeno da tužitelj nije niti mogao znati na što pristaje pristankom na odredbu ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi (tako i iz iskaza tužitelja).

18. Uz obrazloženo treba naglasiti i da je u presudi suda EU, broj: C-26/13 od 30. travnja 2014. godine u odnosu na tumačenje i primjenu članka 4. stavka 2. Direktive 93/13/EEZ istaknuo, da se ta odredba ne smije tumačiti u smislu njezine gramatičke razumljivosti, već tako da potrošaču moraju biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora, odnosno općih uvjeta poslovanja kako bi on na temelju točnih i razumljivih kriterija mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze, pri čemu je sud EU pošao od svog općepoznatog stajališta da je potrošač uvijek u slabijem položaju u odnosu na poduzetnike (u konkretnom slučaju banku) kako u pogledu pregovaračke snage tako i u pogledu razine obaviještenosti, odnosno položaju koji vodi do pristanka na uvjete koje je poduzetnik (banka) prethodno sastavio, bez mogućnosti utjecaja na njihov sadržaj.

18.1. Susljedno navedenom u točki 18. ovog obrazloženja, u odnosu na razumljivost predmetnih ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi, nesumnjivo je da je prilikom sklapanja spornog ugovora kreditu, tužitelj kao korisnik kredita, u usporedbi s bankom kao poduzetnikom bio "prosječni građanin" te je kao takav doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku kao trgovca, jer je na temelju ugovornih odredbi predmetnog ugovora jedino znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, a nije mogao procijeniti kolika će kamata biti u budućem kreditnom razdoblju i na temelju danog joj objašnjenja (Informacije…) nije mogao predvidjeti učinke koji će za njega, po osnovi zaključenog kredita nastupiti u budućnosti, jer je tek uz objašnjavanje svih čimbenika koji utječu na formiranje kamatne stope, tužitelj kao potrošač, mogao razumjeti i spoznati ekonomske učinke ugovaranja takve (promjenjive) kamatne stope.

19. Susljedno navedenom, na ovom mjestu valja naglasiti i to da prigovor ništetnosti nije sustegnut bilo kojom odredbom ZOO-a o zastari tražbina, stoga, neovisno o tužbenom izričaju i pravnom osnovu na koji se ove tužba poziva, a za koji sud sukladno odredbama članka 186. stavka 3. ZPP-a nije vezan čak i ako i kad je naveden, ocijenjeno je da nije nastupila zastara utuženog potraživanja i stoga takav prigovor tuženika nije prihvaćen.

20. Suviše iznesenom, Vrhovni sud Republike Hrvatske je svojom odlukom pod poslovnim brojem Rev-2245/17 od dana 20. ožujka 2018. jasno zauzeo pravno shvaćanje da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu kolektivne tužbe za zaštitu prava i interesa potrošača (13. lipnja 2014. godine), dakle, u konkretnom slučaju uvažavajući

XIV P-1561/2019

da je predmetna tužba podnesena dana 11. lipnja 2019. godine, zastara utuženog potraživanja nije nastupila.

21. Tijekom predmetnog postupka, provedenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku financijsko računovodstvene struke Majdi Korljan dipl. oec., koji je dala pisani nalaz i mišljenje dana 16. veljače 2025. godine (listovi 115 do 19 spisa) te dopunu istom nalazu i mišljenju dana 31. siječnja 2026. godine (list 155 spisa), a koji nalaz i mišljenje je sud u cijelosti prihvatio, smatrajući da je istim jasno i potpuno odgovoreno na sva postavljena pitanja zbog kojih je vještačenje određeno, utvrđeno je da je tuženik, postupajući na opisani (ranije obrazloženi) način više puta povećavao ugovorenu kamatnu stopu. Stranke da su izvorno ugovorile istu u visini od 5,50% godišnje, te je tužitelj kroz 84 mjeseca otplate predmetnog kredita s istim brojem jednakih mjesečnih anuiteta od po 499,23 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF-a tečajne liste kreditora (tuženika) trebao otplatiti ostvareni kredit u iznosu od 34.740,00 CHF na dan korištenja kredita 17. lipnja 2005. godine (na isti dan 1 CHF bio je visine 4,735515 kuna).

22. Iz izračuna vještaka proizlazi da je tuženik uslijed promjene tečaja više obračunao iznose anuiteta u ukupnom iznosu od 13.773,60 kuna ili 1.828,07 eura po fiksnom tečaju HNB-a od 7,53450 kuna za 1,00 euro ako se u izračun prikažu pozitivne i negativne razlike, odnosno tuženik je više obračunao iznose anuiteta u ukupnom iznosu od 16.990,24 kuna 2.254,99 eura po navedenom tečaju u slučaju da se u izračun prikažu samo pozitivne razlike i to za razdoblje od početka otplate kredita do konačne otplate dana 18. travnja 2012. godine. Prema nalazu vještaka proizlazi da je tuženik uslijed promjene ugovorene kamatne stope i promjene tečaja više obračunao iznose anuiteta tužitelju u ukupnom iznosu od 20.237,24 kuna ili 2.685,94 eura ako se u izračun prikažu pozitivne i negativne razlike, odnosno, tuženik je više obračunao tužitelju iznose anuiteta u ukupnom iznosu od 22.508,78 kuna ili 2.987,43 eura po spomenutom tečaju u slučaju da se u izračun prikažu samo pozitivne razlike za razdoblje od početka otplate kredita do konačne otplate dana 18. travnja 2012. godine, čime je neosnovano stekao novčani iznos od 2.987,43 eura zbog čega je tužbeni zahtjev usvojen u cijelosti i stoga je, primjenom odredbe članka 323. stavka 1., kojom su propisane posljedice ništetnih ugovora, u vezi člankom 1111. ZOO-a, kojim je normirano opće pravilo o stjecanju bez osnove, tuženik obvezan platiti tužitelju navedeni iznos to sa pripadajućim zateznim kamatama sukladno odredbi članku 1115. ZOO-a, kojim propisom je određen opseg vraćanja stečenog bez osnove, (datumi plaćanja pojedinih anuiteta nisu među strankama bili sporni), pa je zato suđeno kao u točki II. izreke ove presude.

23. U odnosu na tuženikov prigovor prijeboja istaknut u podnesku od dana 10. studenog 2025. godine (list 142 spisa) prije svega valja navesti da računski tuženik pogrešno ukazuje na „obvezu tužitelja“ vratiti tuženiku iznos od 439,68 eura na ime tzv. negativnih razlika, to stoga jer tuženik za račun uzima u obzir samo takve razlike nastale po osnovi promijene ugovorenih kamatnih stopa, ne i razlike nastale uz ocjenu promijene tečaja (CHF), kako je to razvidno iz nalaza i mišljenja vještaka Majde Korljan, a takve razlike vještak navodi ukupno u visini od 301,49 eura (2.987,43 eura pozitivne razlike minus iznos od 2.685,94 eura koji iskazuje pozitivne i

XIV P-1561/2019

negativne razlike uz izračun s promjenama ugovorene kamatne stope i promjenama tečaja u obračunu anuiteta kroz promatrano otplatno razdoblje kako je ranije navedeno.

24. Međutim, u odnosu na traženje tuženika prema tužitelju kroz istaknuti prigovor radi prijeboja, neovisno o zatraženoj visini tražbine po toj osnovi, to sve radi plaćanja anuiteta po nižem tečaju CHF-a ili kamatne stope (od ugovorenih), valja navesti kako takva tražbina po ocijeni ovog suda nije osnovana. Plaćanjem anuiteta po tečaju nižem od početnog tužitelj nije primio niti stekao bez osnove ništa , jer je čitavu uplatu primio tuženik pa ni ne postoji tužiteljeva obveza za vraćanjem nečega što nije primio. Zato ne postoji niti tražbina tuženika po osnovi ništetnih ugovornih odredbi. Tuženik je svjesno prešutio i zatajio tužitelju okolnosti vezane uz rizičnost valutne klauzule, kao što je s tužiteljem utanačio i promjenjivu kamatnu stopu o kojoj je sam (tuženik) odlučivao, pa je krivnja za ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli i visini kamatne stope na tuženiku.

25. Osim obrazloženog za dodati je da je eventualno potraživanje tuženika iz prigovora prijeboja je u zastari. Ovaj prigovor tuženik je istaknuo u pisanom podnesku od dana 10. studenog 2025. godine što uz opći zastarni rok od pet godina određenog člankom 225. ZOO-a znači da su u zastari sva potraživanja dospjela prije 10. studenog 2000. godine što su sva potraživanja navedena u prigovoru prijeboja. Podnošenje tužbe u kolektivnom sporu ima učinka na prekid zastare samo za potraživanja potrošača prema bankama čija su prava i interesi povrijeđeni sklapanjem kredita s nepoštenim ugovornim.

26. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama članaka 154. stavku 1., te člancima 155. i 164. ZPP-a, a tužitelju koja je uspio u parnici, te određeno popisao parnični trošak, uz vrijednost predmeta spora od 2.987,43 eura ovaj sud je utvrdio trošak za sastav tužbe od 100,00 bodova, za zastupanja po kvalificiranom punomoćniku na ročištima na dane 08. travnja 2024. godine, 05. veljače i 14. travnja 2026. godine, ukupno 300,00 bodova (3X100,00 bodova), za sastave podnesaka od 14. travnja 2021. godine, 12. ožujka 2024. godine i 23. svibnja 2025. godine, ukupno 300,00 bodova (3X100,00 bodova), sveukupno 700,00 bodova, sve sukladno Tbr. 9. stavka 1., Tbr. 8. stavka 1. i 2. u svezi s Tbr. 7. stavak 1. točke 1. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Nar. nov. broj: 138/23 i 107/25, dalje: Tarifa) ili u novcu 1.400,00 eura po Tbr. 54. Tarife (1,00 bod u vrijednosti od 2,00 eura) i još 25,00% PDV-a na isti iznos po Tbr.46 Tarife u iznosu od 350,00 eura, kao i sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 86,27 eura to po Tar. br. 2. u svezi s Tar. br. 1. Tarife sudskih pristojbi Zakona o sudskim pristojbama (Nar. nov. broj: 118/18 i 51/23), te 650,00 eura plaćenog predujma za vještačenje, sveukupno 2.486,27 eura, koliko je tužitelju dosuđeno troška, a tuženiku naloženo platiti, zato je riješeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

26.1. Na dosuđeni parnični trošak tužitelju je dosuđena zatezna kamata koja teče od donošenja ove presude i rješenja do isplate, sukladno članku 30. stavku 2. Ovršnog zakona (Nar. nov. broj: 112/12, 25/13, 93/14, 65/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24), u visini prema članku 29. stavkom 2. ZOO-a.

XIV P-1561/2019

27. Slijedom svega obrazloženog, a uz utvrđenje u kojem dijelu je tužitelj povukao dio tužbenog zahtjeva (preko iznosa od 2.987,43 eura) to temeljem odredba stavka 2. članka 193. ZPP-a, suđeno je i riješeno kao u izreci ove presude i rješenja.

U Šibeniku, dana 28. svibnja 2026. godine

S U D A C

Mirko Veleglavac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Stranka nezadovoljna ovom presudom može protiv iste izjaviti žalbu u roku od petnaest dana po objavi ili dostavi pisanog otpravka iste ovisno o urednosti dostave za ročište objave. Eventualna žalba podnosi se pisano u tri primjerka ovom sudu, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

DN-a:

Po zapisniku o objavi presude.