REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-1637/2018-97

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Dini Jellin, u pravnoj stvari tužitelja- protutuženika Stečajna masa iza KOMERCIJALNA BANKA ZAGREB d.d. - u stečaju, [adresa], OIB: 44418406848, kojeg zastupa punomoćnica Jaka Ćurić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika-protutužitelja UE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Berislav Herceg, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 14. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 28. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika, kojim traži da se tuženici- protutužiteljici naloži naknaditi iznos od 176.341,66 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 19. siječnja 2018. do isplate, kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju-protutuženiku naknaditi tuženici-protutužiteljici iznos od 34.114,69 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 6. veljače 2019. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a u slučaju promjene po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 8 dana.

III. Nalaže se tužitelju-protutuženiku naknaditi tuženici-protutužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 47.417,92 EUR, sa zateznim kamatama koje teku od 28. svibnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženice-protutužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 12.363,75 EUR sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 116.464,20 EUR sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

i

r i j e š i o  j e

Odbacuje se tužba za isplatu iznosa od 11.578,44 EUR, kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Tužitelj-protutuženik u tužbi navodi da je pravni sljednik Komercijalna banka d.d. u stečaju. Ističe da je rješenjem Komisije za nacionalizaciju Narodnog odbora općine Donji grad Zagreb br. 02-KN-1266/01-1959 od 23. prosinca 1959. nacionalizirana i postala društveno vlasništvo najamna stambena zgrada u [adresa] (ulična i dvorišna zgrada, koja se sastoji od poslovnih prostorija) sagrađena na zk.č.br. 3456, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Navodi da je do tog trenutka ulična zgrada bila u vlasništvu PE u 31/100 dijela i ME u 69/100 dijela, dok je dvorišna zgrada bila u isključivom vlasništvu ME, koji je otac tuženice-protutužiteljice. Nadalje, navodi da je Privredna banka Sarajevo – Osnovna banka Zagreb promijenila naziv u Komercijalna banka Zagreb d.d., koja promjena je upisana u reg. ul. br. 1-2258 rješenjem ovog suda br. Fi-4664/89 od 29. prosinca 1989. Ističe da je Grad Zagreb ugovorom o prijenosu prava korištenja poslovnog prostora u dvorišnoj zgradi u [adresa] od 12. lipnja 1987. prenio predniku tužitelja- protutuženika pravo trajnog korištenja i upravljanja bez naknade. Navedenom ugovoru prethodio je zaključak Skupštine Grada Zagreba od 19. svibnja 1987. na temelju kojeg je određeno da se prizemlje i prvi kat predaje banci na korištenje i upravljanje bez naknade. Nadalje, ističe da je djelomičnim rješenjem od 24. svibnja 2012. Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada, Odjel za upravno-pravne poslove, Prvi područni odsjek, Klasa: UP/I-942-01/97- 02/173, Ur.br.: 251-14-02/202-12-40 tuženici-protutužiteljici vraćen u vlasništvo odgovarajući suvlasnički dio poslovni prostor u prizemlju i I. katu, ukupne površine 463,13 m2, kojeg koristi tužitelj-protutuženik. Djelomično rješenje od 24. svibnja 2012. postalo je pravomoćno presudom Visokog upravnog suda RH, posl. br. Usž- 1989/17 od 28. lipnja 2017. kojom je potvrđena presuda Upravnog suda u Zagrebu, posl. br. Usl-2450/14 od 6. travnja 2017. Objašnjava da je tužitelj-protutuženik radi pokušaja osporavanja djelomičnog rješenja pokrenuo upravne sporove. Navodi da je tužitelj-protutuženik predao posjed poslovnog prostora u prizemlju i I. katu 18. siječnja 2018. tuženici-protutužiteljici, a o čemu je sastavljen primopredajni zapisnik. Ukazuje da je u razdoblju od 1987. do 1994. tužitelj-protutuženik, odnosno njegov prednik predmetnu nekretninu u cijelosti detaljno adaptirao i u nju uložio znatna financijska sredstva i to u sve etaže od prizemlja do krova, uključujući i vanjski dio zgrade te nosive dijelove konstrukcije. Navodi da prema nalazu i mišljenju vještaka za graditeljstvo Zlatka Omerhodžića br. PU-1/2018 od 15. siječnja 2018. i dopune nalaza br. PU-1/2018-DOP od 18. siječnja 2018. proizlazi visina ulaganja tužitelja- protutuženika u nekretninu [adresa], u dvorišnu zgradu i to prizemlje i I. kat s pripadajućom kotlovnicom i stubištem, kad se uzme u obzir razgraničenje troškova, iznosi 1.769.855,00 kn (s PDV-om) na dan izrade nalaza i mišljenja, dok bez PDV-a iznosi 1.415.884,00 kn. Poziva se na čl. 41. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine te objašnjava da tužitelj-protutuženik ima pravo na naknadu za učinjena ulaganja. Zbog navedenog, predlaže da sud naloži tuženici-protutužiteljici platiti tužitelju-protutuženiku iznos od 187.920,10 EUR / 1.415.884,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 19. siječnja 2018. do isplate, kao i da joj naknadi troškove parničnog postupka.

2. Tuženica-protutužiteljica u odgovoru na tužbu navodi da do pravnog sljedništva dolazi kod spajanja ili pripajanja trgovačkih društava, a što nije slučaj s tužiteljem-protutuženikom. Osporava dopuštenost podnošenja tužbe tužitelju- protutuženiku. Nije točno da je Privredna banka Sarajevo, odnosno kasnije Komercijalna banka Zagreb d.d. u stečaju prenijela pravo korištenja na tužitelja- protutuženika. Navodi da tužitelj-protutuženik nije aktivno legitimiran potraživati naknadu za ulaganja koje je izvršila Komercijalna banka Zagreb d.d. Objašnjava da je to zato što je tuženica-protutužiteljica postala vlasnicom na temelju djelomičnog rješenja od 24. svibnja 2012., koje je postalo pravomoćno 28. lipnja 2017. Stoga predlaže da sud odbaci tužbu, kao nedopuštenu. Ističe da je sjedište tužitelja- protutuženika bilo u [adresa], a zbog čega tužitelj-protutuženik nema pravni temelj korištenja nekretnine. Navodi da stečajna masa obuhvaća cjelokupnu imovinu dužnika u vrijeme otvaranja stečaja i imovinu koju on stekne tijekom stečajnog postupka, a ta imovina ne obuhvaća prava po ugovoru iz 1987., a koja prava su prestala pretvorbom društvenog vlasništva 1990. Navodi da se tužitelj- protutuženik promašeno poziva na čl. 41. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine. Ističe da navedeni Zakon nigdje ne predviđa prava zakupnika poslovnog prostora. Tužitelj-protutuženik nije dokazao da je bio zakupnikom poslovnih prostora u prizemlju i na I. katu. Pred ovim sudom, pod posl. br. P-976/16 vodi se spor između istih stranaka za ulaganja na II. i III. katu iste nekretnine. U tom sporu Visoki trgovački sud RH rješenjem, posl. br. Pž-10299/13 od 9. rujna 2015. ukinuo je prvostupanjsku presudu. U drugostupanjskom rješenju stoji uputa da se uzmu u obzir sve tužiteljeve koristi koje je stekao prilikom korištenja poslovnog prostora do vraćanja prostora tuženici-protutužiteljici. Tužitelj-protutuženik zatajio je koristi koje je priskrbio od upisa u sudski registar i u odnosu na prizemlje i I. kat. U postupku posl. br. P-976/16 izrađen je nalaz i mišljenje po stalnoj sudskoj vještakinji dipl. ing. Maji Petrović u veljači 2017. Tuženica-protutužiteljica ne prihvaća nalaz i mišljenje vještaka Omerhodžića. Nalazom i mišljenjem vještakinje Petrović u predmetu posl. br. P-976/16 obuhvaćena su sva ulaganja u zajedničke prostore i to u kotlovnicu, fasadu, dvorište, ulazni hol i stubište. U navedenom postupku donesena je presuda 7. lipnja 2018. kojom je naloženo tuženici-protutužiteljici isplatiti naknadu za zajedničke prostore u omjeru koji otpada na njen suvlasnički dio objekta, odnosno u omjeru od 31,98 %. Stoga tužitelj-protutuženik i u ovom postupku pokušava naplatiti iznos od 9.857,00 EUR / 74.267,56 kn, a koji se odnosi na ulaganja u zajedničke prostore. Stoga i iz tog razloga tuženica-protutužiteljica predlaže odbaciti tužbu, sve zbog dvostruke litispedencije. Ukazuje da Zakon o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine propisuje što može biti predmetnom naknade, a to ne mogu biti zajedničke prostorije. Takvo što prihvaća i sudska praksa. Stoga, tužitelju-protutuženiku ne pripada naknada za zajedničke prostorije. Slijedom iznesenog, predlaže odbaciti tužbu, podredno odbiti tužbeni zahtjev, kao neosnovan.

3. Tužitelj-protutuženik se u podnesku od 25. siječnja 2019. poziva na čl. 125. st. 1. t. 13. Stečajnog zakona iz 1996. u vezi s čl. 199. st. 4. navedenog Zakona i čl. 289. st. 4. navedenog Zakona. Po novom Stečajnom zakonu stečajna masa se upisuje u sudski registar i dobiva OIB, a što je slučaj i u ovom postupku. Tužitelj- protutuženik upisan je rješenjem ovog suda, posl. br. St-565/15 od 28. rujna 2016. Stoga tužitelj-protutuženik ima stranačku sposobnost te pravo za podnošenjem tužbe u ovom postupku. Tužitelj-protutuženik je aktivno legitimiran za podnošenje tužbe. Tužitelj-protutuženik nije nova pravna osoba. Činjenice iz ovog predmeta i postupka pod posl. br. P-976/16 gotovo su iste, samo se u ovom postupku vode radi učinjenih ulaganja za I. kat i prizemlje. Ponovno se poziva na čl. 41. Zakona o naknadi. Tužitelj-protutuženik je imao pravo trajnog korištenja i upravljanja predmetnom nekretninom bez naknade. Tužitelj-protutuženik je morao uložiti značajna sredstva jer je nekretnina bila u vrlo lošem stanju. Stoga tužitelj-protutuženik u ovom postupku potražuje naknadu za učinjena ulaganja. Poziva se na čl. 49. Zakona o naknadi. Osporava prigovor dvostruke litispedencije za iznos od 74.267,56 kn. Navedeno objašnjava time da u ovom postupku potražuje naknadu za ulaganje u odnosu na zajedničke prostorije koje se nalaze u prizemlju i na I. katu poslovnih prostora dok u postupku, posl. br. P-976/16 se raspravlja o ulaganjima u zajedničke dijelove u odnosu na II. i III. kat.

4. Tuženica-protutužiteljica u podnesku od 6. veljače 2019. osporava da je tužitelj-protutuženik ugovorom o prijenosu prava trajnog korištenja i upravljanja stekao legitimaciju za vođenje parnice. Osporava novu pravnu osnovu iz čl. 49. Zakona o naknadi. Osporava status nositelja prava korištenja u smislu čl. 49. Zakona o naknadi. Ugovora o zakupu u odnosu na prizemlje i I. kat nema. Vještakinja Petrović u postupku posl. br. P-976/16 obuhvatila je i ulaganja u sve zajedničke prostore i to kotlovnicu, fasadu, dvorište, ulazni hol i stubišta. Djelomičnim rješenjem od 24. svibnja 2012. tuženici-protutužiteljici vraćeni su u vlasništvo poslovni prostori u prizemlju i I. katu ukupne površine 463,13 m2. Zapisnikom o primopredaji od 18. siječnja 2018. tužitelj-protutuženik predao je naveden poslovne prostore tuženici- protutužiteljici. Stoga tuženica-protutužitelja zahtijeva isplatu naknade za korištenje navedenih poslovnih prostora u visini tržišne zakupnine u odnosu na razdoblje od pravomoćnosti rješenja o naknadi do 31. prosinca 2017. i to na bazi 10,00 EUR po m2, odnosno u iznosu od 4.548,63 EUR / 34.271,62 kn po svakom mjesecu. Na navedeni iznos tuženica-protutužiteljica traži i iznos PDV-a, odnosno ukupno iznos od 34.114,70 EUR / 257.037,15 kn sa zateznim kamatama od podnošenja protutužbe 6. veljače 2019. do isplate (listovi 120. – 122. spisa).

5. Tužitelj-protutuženik u odgovoru na protutužbu od 20. veljače 2019. ponavlja da je Grad Zagreb prenio na tužitelja-protutuženika pravo trajnog korištenja i upravljanja bez naknade. Stoga tužitelj-protutuženik ima pravo korištenja u smislu čl. 49. Zakona o naknadi. Osporava osnov i visinu protutužbe. Navodi da tuženica- protutužiteljica nema pravo na naknadu u razdoblju od 28. lipnja 2017. do 31. prosinca 2017. Objašnjava da je tome tako zbog toga što je Visoki upravni sud RH donio presudu, posl. br. Usž-1989/17 28. lipnja 2017. Upravni sud u Zagrebu je navedenu presudu primio 5. listopada 2017., a parnične su stranke navedenu presudu primile tek kasnije. Klauzula pravomoćnosti iskazana je 9. studenoga 2017. Odmah po iskazivanju klauzule pravomoćnosti tužitelj-protutuženik je pristupio primopredaji poslovnog prostora, a koja se nije mogla odmah izvršiti jer su se stranke morale suglasiti o sadržaju zapisnika i realizirati primopredaju. Stoga tužitelj- protutuženik nije dužan platiti naknadu za korištenje poslovnog prostora do primitka pravomoćne presude jer nije imao nikakvih saznanja da je tuženica-protutužiteljica vlasnica. Uz navedeno, tužitelj-protutuženik nije bio dužan predati nekretninu sve dok mu vlasnica ne isplati naknadu za učinjena ulaganja po čl. 49. Zakona o naknadi. Osporava iznos zakupnine. Osporava da je tuženica-protutužiteljica obveznica plaćanja poreza na dodanu vrijednost. Stoga predlaže odbiti protutužbeni zahtjev, kao neosnovan.

6. U podnesku od 5. ožujka 2019. tuženica-protutužiteljica navodi da je obveznica plaćanja PDV-a. Ističe da je tužitelj-protutuženik davao predmetne poslovne prostore u zakup Agenciji za osiguravanje radničkih potraživanja. Ističe da je tuženica-protutužiteljica ishodila rješenje o povratu 2012. ali je tužitelj-protutuženik nastojao prolongirati pravomoćnost ulaganjem pravnih lijekova i podnošenjem upravnih tužbi, što je trajalo punih pet godina. Objašnjava da tužitelj-protutuženik nema pravo na stjecanja zakupnine po ugovorima o zakupu s Agencijom za osiguranje radničkih potraživanja od pravomoćnost rješenja 28. lipnja 2017.

7. Tužitelj-protutuženik u podnesku od 8. ožujka 2019. navodi da tuženica- protutužiteljica ne može potraživati PDV-e jer se PDV-e plaća državi. Objašnjava da je samo jedan dio predmetnog poslovnog prostora bio u zakupu koji je tužitelj- protutuženik sklopio s Agencijom, a ne cijeli poslovni prostor u prizemlju i na I. katu. Tužitelj-protutuženik je imao svo pravo sklopiti ugovor o zakupu s Agencijom jer je imao pravo biti u predmetnom poslovnom prostoru, a to zbog toga što je imao sklopljen ugovor o prijenosu prava korištenja, tuženica-protutužiteljica nije bila vlasnica do donošenja drugostupanjske presude, o čemu je tužitelj-protutuženik saznao tek kada mu je drugostupanjska presuda dostavljena. Ponavlja da je pravomoćnost iskazana tek 9. studenoga 2017. Ugovor o zakupu je obvezno-pravni ugovor i tiče se stranaka koje su ga sklopile a ne tuženice-protutužiteljice.

8. U podnesku od 7. listopada 2021. tužitelj-protutuženik navodi da je pravni sljednik Privredne banke Sarajevo-Osnovne banke Zagreb. Navodi da je Privredna banka Sarajevo-Osnovna banka Zagreb sklopila ugovor o prijenosu prava korištenja poslovnog prostora u dvorišnoj zgradi u [adresa]. Tužitelj- protutuženik je u svojim evidencijama i to u poslovnim knjigama evidentirao pravo korištenja i upravljanja predmetnom nekretninom. Poziva se na čl. 362. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Sve do pravomoćnog vraćanja predmetnog poslovnog prostora u vlasništvo tuženice-protutužiteljice tužitelj-protutuženik je bio pošteni posjednik i ima pravo na povrat izvršenih ulaganja. Tužitelj-protutuženik nije bio u zakupnom odnosu, niti je imao sklopljen ugovor o zakupu s Gradom Zagrebom za prizemlje i I. kat. Tužitelj-protutuženik je smatrao da je vlasnik nekretnine te je time bio pošteni posjednik. Tužitelj-protutuženik je makar imao položaj i prava iz zakupnog odnosa. Stoga tužitelj-protutuženik ima pravo potraživati ulaganja u tuđu stvar. Poziva se na čl. 164. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te na odredbe Zakona o obveznim odnosima.

9. Tuženica-protutužiteljica u podnesku od 28. listopada 2021. se protivi preinaci tužbe. Navodi da tužitelj-protutuženik nije dostavio potvrdu sudskog registra na koju se poziva. Ponavlja prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Nije jasno sljedništvo od Privredne banke Sarajevo. Sporno je je li tužitelj-protutuženik mogao stupiti u pravni položaj Privredne banke Sarajevo. Nije sporno da je Komercijalna banka d.d. u stečaju sljednik Komercijalne banke d.d. Sporna je mogućnost prijenosa prava korištenja na tužitelja-protutuženika. Tužitelj-protutuženik nije imao legitimitet za korištenje nekretnine. Stečajna masa nije mogla obuhvaćati prava koja je stjecala Privredna banka Sarajevo po ugovoru iz 1987. Navedeno stoga jer su ta prava utrnula stupanjem na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Ugovor o prijenosu prava korištenja treba razmatrati po Zakonu o prometu zemljišta i zgrada koji je prestao važiti 1. siječnja 1997. Ne postoji pravna osnova na temelju koje bi se tužitelj-protutuženik mogao smatrati poštenim posjednikom na dan stupnja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Tim danom stečeno je saznanje da ne postoji pravo na posjed tužitelja-protutuženika. Nakon tog dana više nije postojalo pravo korištenja nekretnine. Tužitelj nije dokazao pravo vlasništva na temelju čl. 359. st. 2. Zakona o vlasništvu. Neosnovano tužitelj-protutuženik ističe da je na temelju ugovora o prijenosu prava korištenja poslovnog prostora stekla pravni položaj zakupoprimca. Takvo što nepoznato je u hrvatskom pravnom sustavu. Stoga tuženica-protutužiteljica dolazi do zaključka da je tužitelj-protutuženik bespravno koristio poslovne prostore. Neosnovano tužitelj-protutuženik upire na primjenu stečenog bez osnove jer nema neosnovanog obogaćenja. Naime, tuženica- protutužiteljica postala je vlasnica na temelju odluke upravnog tijela zbog čega se nije neosnovano obogatila. Ustraje kod prigovora zastare.

10. Na pripremnom ročištu 27. travnja 2022. tužitelj-protutuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije te osporava osnov i visinu protutužbe.

11. U podnesku od 17. svibnja 2022. tuženica-protutužiteljica navodi da je u postupku P-4912/10 rješenjem od 28. srpnja 2011. dopušteno stupanje umješača u tom postupku, ovdje tuženice-protutužiteljice u navedenu parnicu na strani tuženika. U tom postupku doneseno je 5. veljače 2019. rješenje kojim je utvrđeno povlačenje tužbe, a koje je postalo pravomoćno 11. srpnja 2019. 18. lipnja 2018. tužitelj- protutuženik je podnio tužbu u ovom predmetu, dakle, u vrijeme podnošenja tužbe zbog naknade radi ulaganja tužitelj-protutuženik je vodio parnicu radi utvrđenja prava vlasništva na istoj nekretnini. Iz toga tuženica-protutužiteljica izvodi zaključak o nepoštenju posjeda tužitelja-protutuženika.

12. U tijeku postupka sud je pročitao povijesni izvadak iz sudskog registra za tužitelja-protutuženika (list 4. spisa), potvrdu ovog suda, posl. br. Fi-19544/19 za reg. ul. 1-2258 od 5. listopada 1994. (list 5. spisa), ugovor o prijenosu prava korištenja poslovnog prostora u dvorišnoj zgradi u [adresa] od 12. lipnja 1987. (listovi 6. i 7. spisa), zaključak Skupštine Grada Zagreba od 19. svibnja 1987. (list 8. spisa), djelomičnim rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko- pravne poslove i imovinu grada, odjel za upravno-pravne poslove, Prvi područni odsjek, klasa: UP/I-942-01/97-02/173, ur.br. 251-14-02/202-12-40 od 24. svibnja 2012. (listovi 9. – 12. spisa), rješenje Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, klasa: UP/II-942-01/12-01/922, ur.br.: 514-04/01-14-06 od 23. travnja 2014. listovi 13. i 14. spisa), presudu Upravnog suda u Zagrebu, posl. br. UsI-2450/14-25 od 6. travnja 2017. (listovi 15. – 18. spisa), presudu Visokog upravnog suda RH, posl. br. Usž-1989/17-3 od 28. lipnja 2017. (listovi 19. i 20. spisa), zapisnik o primopredaje nekretnine (listovi 21. i 22. spisa), dopunu nalaza i mišljenje stalnog sudskog vještaka Zlatka Omerhodžić od 18. siječnja 2018. (listovi 23. – 25. spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Zlatka Omerhodžića (listovi 27. – 88. spisa), presudu ovog suda, posl. br. P-976/2016 od 7. lipnja 2018. (listovi 97. – 102. spisa), rješenje Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž- 10299/13-6 od 9. rujna 2015. (listovi 103. – 107. spisa), nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Maje Petrović u predmetu P-976/2016 od 23. veljače 107. (listovi 108. – 115. spisa), rješenje ovog suda, posl. br. St-565/15 od 28. rujna 2016. (list 119. spisa), djelomično rješenje Grada Zagreba, Gradski ured za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada od 24. svibnja 2012. (listovi 123. – 125. spisa), zapisnik o primopredaji nekretnine (list 126. spisa), izvatke iz zemljišnih knjiga (listovi 129. – 133. spisa), potvrdu Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostava Medveščak od 27. veljače 2019. (list 136. spisa), djelomično rješenje od 2. veljače 1999. (listovi 149. – 153. spisa), djelomično rješenje klasa: UP/I-942-01/97-02/173, ur.br. 251-14-02/202-12-40 od 24. svibnja 2012. (listovi 154. – 160. spisa), ugovor o zakupu poslovne prostorije od 12. lipnja 1978. (listovi 161. – 164. spisa), presudu Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-4199/18-2 od 26. veljače 2020. (listovi 165. – 174. spisa), potvrdu ovog suda, sudski registar, br. R3- 23366/11 od 6. srpnja 2011. (list 175. spisa), rješenje Narodne banke Jugoslavije od 13. prosinca 1989. (list 176. spisa), rješenje Općine Centar-Zagreb, Komitet za privrednu inspekciju rada od 27. prosinca 1989. (listovi 177. – 179. spisa), dopis Upravnog suda u Zagrebu od 4. svibnja 2022. s presudom od 6. travnja 2017. te povratnicama i dostavnicama i presudom Visokog upravnog suda RH od 28. lipnja 2017. s povratnicama i dostavnicama (listovi 224. – 246. spisa), tužba tužitelja, u ovom predmetu tužitelja-protutuženika protiv tuženika Grada Zagreba radi utvrđenja prava vlasništva (listovi 249. – 253. spisa), rješenje o povlačenju prethodno navedene tužbe od 5. veljače 2019. (listovi 254. i 255. spisa), rješenje o dopuštanju miješanja ovdje tuženice-protutužiteljice u navedeni predmet od 28. srpnja 2011. (listovi 256. i 257. spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Gorana Glušića iz Goging d.o.o. od 31. siječnja 2023. (listovi 273. – 296. spisa), priloge navedenom nalazu i mišljenju (listovi 298. – 309. spisa), usmeno iznošenje nalaza i mišljenja na ročištu 23. studenoga 2023. (listovi 334. – 340. spisa), dopunski nalaza i mišljenje od 24. svibnja 2024. (listovi 356. – 366. spisa), usmeno iznošenje nalaza i mišljenja na ročištu 28. studenoga 2024. (listovi 391. – 394. spisa), pregledao nekretninu (listovi 404. i 405., 408. i 409. spisa), pročitao dopunski nalaz i mišljenje od 20. ožujka 2025. s fotografijama (listovi 412. – 419., 421. spisa), usmeno iznošenje na dopunski nalaz i mišljenje od 3. prosinca 2025. (listovi 438. i 439. spisa), dopunski nalaz i mišljenje od 16. veljače 2026. (listovi 455. – 469. spisa), zemljišnoknjižne izvatke (listovi 487. – 491. spisa) te usmeno iznošenje dopunskog nalaza i mišljenja od 14. svibnja 2026. (listovi 522. – 525. spisa) te je pročitao cjelokupni ovosudni spis posl. br. P- 1637/2018.

13. Sud nije uzeo u obzir dokaze tužitelja-protutuženika dostavljene tek uz podnesak od 5. svibnja 2026. (listovi 498. – 503. spisa) i to 4. aneks ugovora o zakupu poslovnog prostora od 26. listopada 2016. (listovi 504. i 505. spisa), dopis Grada Zagreba od 3. prosinca 2017. (list 506. spisa), knjigu inventara tužitelja- protutuženika (listovi 507. – 512. spisa). Navedeno stoga jer su prethodno navedeni dokazi dostavljeni nakon zaključenja prethodnog postupka dok su nastali znatni prije tog datuma (čl. 299. st. 3. ZPP-a). Stoga je tužitelj-protutuženika imao i više nego dovoljno vremena za dostavu dokaza iz 2016. i 2017.

14. Sud je, također, pročitao i izvod iz zapisnika s četvrte sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda RH 4/09 od 26. listopada 2009. (list 147. spisa).

15. Nalaz i mišljenje od 31. siječnja 2023. sačinjen je po pravnoj osnovi iz Zakona o naknadi dok su ostali nalazi i mišljenja sačinjeni po odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, što će biti naknadno objašnjeno.

16. Raspravnim rješenjem od 14. svibnja 2026. (list 525. spisa) sud je odbio sve ostale predložene, a neizvedene dokazne prijedloge, kao nevažne, radi utvrđenja odlučnih činjenica. Navedeno stoga jer je u trenutku zaključenja glavne rasprave činjenično stanje bilo u dovoljnoj mjeru razjašnjeno za donošenje meritorne odluke.

17. Ocjenom izvedenih dokaza, na temelju odredbe iz čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje u tekstu: ZPP), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev neosnovan za iznos ulaganja u posebni dio E-13 nekretnine u [adresa] (176.341,66 EUR), dok je u odnosu na tužbu za ulaganja u zajedničke dijelove tužbu, kao nedopuštenu, odbacio (11.578,44 EUR). Ujedno je sud zaključio da je protutužbeni zahtjev osnovan.

18. Predmet spora po tužbi je zahtjev tužitelja-protutuženika za isplatu iznosa od 187.920,10 EUR / 1.415.884,00 kn na ime naknade za troškove ulaganja, koje je tužitelj-protutuženik uložio u razdoblju počev od 1987. do 1994. u nekretninu koja je u vlasništvu tuženice-protutužiteljice, a koja se nalazi u [adresa], u prizemlju i na I. katu, kao i zajedničke dijelove i to u odnosu na suvlasnički omjer tuženice-protutužiteljice prema ostalim dijelovima vlasništva cijele nekretnine.

19. Predmet spora po protutužbi je zahtjev tuženice-protutužiteljice za isplatu naknade 34.114,70 EUR / 257.037,15 kn zbog toga što je tužitelj-protutuženik bez pravne osnove koristio nekretninu u vlasništvu tuženice-protutužiteljice u razdoblju počev od 28. lipnja 2017. do 31. prosinca 2017. i to u iznosu od 4.548,63 EUR / 34.271,62 kn za svaki mjesec, sve računato primjenom 10,00 EUR/m2.

20. Između stranaka nije sporno:

- da je tuženica-protutužiteljica (su)vlasnica nekretnine u [adresa],

- da predmetna nekretnina nije etažirana,

- da su na predmetnoj nekretnini sagrađene dvije zgrade na kč. br. [katastarska čestica], upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da se predmetna nekretnina sastoji od ulične i dvorišne zgrade,

- da se dvorišna zgrada sastoji od poslovnih prostora,

- da je u prošlosti ulična zgrada bila u suvlasništvu PE u 31/100 dijela i ME u 69/100 dijela,

- da je dvorišna zgrada u prošlosti bila u vlasništvu ME,

- da je ME pravni prednik i otac tuženice-protutužiteljice,

- da je Skupština Grada Zagreba donijela zaključak od 19. svibnja 1987. na temelju kojeg je određeno da će se prizemlje i prvi kat predati na korištenje i upravljanje Privrednoj banci Sarajevo-Osnovna banka Zagreb bez naknade,

- da je sklopljen ugovor o prijenosu prava korištenja poslovnog prostora u dvorišnoj zgradi u [adresa] od 12. lipnja 1987. između Grada Zagreba i Privredne banke Sarajevo-Osnovna banka Zagreb,

- da je djelomičnim rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko- pravne poslove i imovinu grada, odjel za upravno-pravne poslove, Prvi područni odsjek, klasa: UP/I-942-01/97-02/173, ur.br. 251-14-02/202-12-40 od 24. svibnja 2012. dio nekretnine u [adresa] i to u naravi poslovni prostor u prizemlju i na I. katu, ukupne površine 463,13 m2 vraćen u vlasništvo tuženici- protutužiteljici,

- da je navedeno djelomično rješenje od 24. svibnja 2012. potvrđeno presudom Upravnog suda u Zagrebu, posl. br. Usl-2450/14 od 6. travnja 2014.,

- da je presuda Upravnog suda u Zagrebu od 6. travnja 2014. potvrđena presudom Visokog upravnog suda RH, posl. br. Usž-1989/17 od 28. lipnja 2017.,

- da je navedeno djelomično rješenje od 24. svibnja 2012. postalo pravomoćno 28. lipnja 2017.,

- da je tužitelj-protutuženik predao tuženici-protutužiteljici u posjed poslovne prostore u prizemlju i na I. katu 18. siječnja 2018.,

- da je o predaji u posjed poslovnog prostora u prizemlji i u I. katu sačinjen primopredajni zapisnik.

21. Između stranaka je sporno:

- sljedništvo između Privredne banke Sarajevo-Osnovna banka Zagreb do Komercijalne banke Zagreb d.d., odnosno do tužitelja,

- aktivna legitimacija tužitelja-protutuženika,

- mogu li se prava iz ugovora od 12. lipnja 1987., odnosno mogu li ulaganja pravnog prednika tužitelja-protutuženika ući i predstavljati stečajnu masu tužitelja- protutuženik,

- smije li tužitelj-protutuženik podnositi tužbu, odnosno trebali li mu za to kakvo ovlaštenje i/ili dopuštenje,

- je li pravni prednik tužitelja-protutuženika imao pravo korištenja i raspolaganja,

- može li pravo korištenja i raspolaganja s pravnog prednika tužitelja-protutuženika prijeći na tužitelja-protutuženika,

- može li tužitelj-protutuženik od tuženice-protutužiteljice potraživati ulaganja u zajedničke prostore,

- je su li izvršena ulaganja,

- visina ulaganja,

- je li potraživanje tužitelja-protutuženika zastarjelo,

- može li tuženica-protutužiteljica potraživati od tužitelja-protutuženika naknadu za korištenje tuđe nekretnine u visini zakupnine počev od pravomoćnog djelomičnog rješenja do predaje u posjed,

- je li tužitelj-protutuženik bio savjestan ili nesavjestan posjednik do trenutka kada je predao posjed predmetne nekretnine tuženici-protutužiteljici,

- kada je tužitelj-protutuženik postao nesavjestan posjednik te

- je li potraživanje tuženice-protutužiteljice prema tužitelju-protutuženiku zastarjelo.

22. Rješenjem Narodne banke Jugoslavije od 13. prosinca 1989. (list 176. spisa) izdana je dozvola za osnivanje Komercijalne banke Zagreb d.d. Navedeno rješenje je konačno.

23. Rješenjem Općine Centar-Zagreb, Komitet za privrednu inspekciju rada od 27. prosinca 1989. (listovi 177. – 179. spisa) riješeno je da Komercijalna banka Zagreb d.d., [adresa], ispunjava sve propisane uvjete u pogledu tehničke opremljenosti, zaštite na radu i zaštite i unapređenja čovjekove okoline te druge propisane uvjete za obavljanje bankarske djelatnosti.

24. Iz potvrde ovog suda, posl. br. Fi-19544/19 za reg. ul. 1-2258 od 5. listopada 1994. (list 5. spisa) proizlazi da se potvrđuje da je upisano usklađenje Privredne banke Sarajevo-Osnovne banke Zagreb te da tvrtka glasi Komercijalna banka Zagreb d.d., [adresa].

25. Uvidom u potvrdu sudskog registra, posl. br. R3-23366/11 (list 175. spisa) proizlazi da se potvrđuje da je rješenjem, posl. br. Fi-4664/89 od 29. prosinca 1989. upisano usklađenje – osnivanje banke Komercijalna banka Zagreb d.d., [adresa], dok je rješenjem, posl. br. Tt-95/94 od 10. srpnja 1995. upisano usklađenje općih akata sa ZTD-om, tako da tvrtka sada glasi Komercijalna banka Zagreb d.d., [adresa].

26. Uvidom u povijesni izvadak iz sudskog registra za tužitelja-protutuženika (list 4. spisa) proizlazi da je tužitelj-protutuženik, kao stečajna masa, upisan rješenjem ovog suda, posl. br. St-565/15-13 od 28. rujna 2016.

27. Rješenjem ovog suda, posl. br. St-565/15 od 28. rujna 2016. (list 119. spisa) određen je upis stečajne mase iza Komercijalna banka Zagreb d.d. u stečaju, [adresa], u sudski registar ovog suda sa sjedištem u [adresa].

28. Stoga, nije u pravu tuženica-protutužiteljica kada tvrdi da ne postoji sljedništvo između Privredna banka Sarajevo-Osnovna banka Zagreb, Zagreb, Zrinski trg 14, sve do Komercijalna banka d.d., [adresa], odnosno danas tužitelj- protutuženik. Ujedno nije u pravu tuženica-protutužiteljica kada tvrdi da sjedište tužitelja-protutuženika nikada nije bilo u [adresa]. Navedeno stoga jer upravo suprotno proizlazi iz potvrda i rješenja ovog suda prethodno ocijenjenih.

29. Prema odredbama iz čl. 437. SZ-a, koji je stupio na snagu 1. rujna 2015., stečajni postupak nad imovinom pravne osobe koja je prestala postojati provodi se kad likvidator u postupku likvidacije nad imovinom pravne osobe koja je brisana iz sudskoga registra na temelju prijavljenih tražbina utvrdi da imovina nije dovoljna za namirenje svih tražbina vjerovnika s kamatama. U slučaju iz stavka 1. ovoga članka stečajna masa upisat će se u sudski registar. Pri upisu stečajne mase u sudski registar Ministarstvo financija - Porezna uprava po službenoj će dužnosti odrediti i dodijeliti osobni identifikacijski broj stečajnoj masi (st. 2.). Na stečajnu masu na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o stečajnom dužniku i njegovim tijelima. U ime i za račun te mase mogu se voditi sporovi, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. Stečajna masa nositelj je prava vlasništva i drugih prava (st. 3.). Na stečajni postupak nad imovinom pravne osobe koja je prestala postojati na odgovarajući se način primjenjuju odredbe glave III. i VI. ovoga Zakona (st. 4.).

30. Suprotno osporavanjima tuženice-protutužiteljice, sud zaključuje da tužitelj- protutuženik ima stranačku i pravnu osobnost. Navedeno bi tužitelj-protutuženik imao čak i u slučaju da i nije upisan u sudski registar dok je u ovoj pravnoj stvari tužitelj- protutuženik, kao stečajna masa, upisan u sudski registar, sve primjenom odredbi iz čl. 77. st. 2. i 3. ZPP-a.

31. Nastavno na navedeno, neosnovano upire tuženica-protutužiteljica da tužitelju-protutuženik treba suglasnost i/ili odobrenje za pokretanje i vođenje ove parnice. Navedeno stoga jer ne postoji takva odredba Stečajnog zakona ("Narodne novine", br 7/2015. – dalje u tekstu: SZ).

32. Također, neosnovano upire tuženica-protutužitelja da ovakvo potraživanje tužitelja-protutuženika ne može i ne predstavlja stečajnu masu. Ovo stoga jer i potraživanja stečajnog dužnika, sada stečajne mase ulaze u stečajnu masu, suprotno osporavanjima tuženice-protutužiteljice. Naime, prema odredbi iz čl. 67. st. 1. SZ-a stečajna masa obuhvaća cjelokupnu imovinu dužnika u vrijeme otvaranja stečajnoga postupka te imovinu koju on stekne tijekom stečajnoga postupka.

33. Nadalje, Grad Zagreb, po Skupštini Grada Zagreba, donio je zaključak o prijenosu prava korištenja i upravljanja poslovnog prostora u [adresa], Privrednoj banci Sarajevo-Osnovnoj banci Zagreb i to poslovnih prostora u prizemlju i I. katu dvorišne zgrade na navedenoj adresi, sagrađenoj na kat. čest. br. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sve bez naknade. Navedenim zaključkom je zaključeno da će Grad Zagreb zadržati pravo prvenstva u slučaju da Privredna banka Sarajevo-Osnovna banka Zagreb odluči otuđiti poslovne prostore. Ujedno je zaključeno da će se sklopiti ugovor o prijenosu poslovnog prostora na temelju navedenog zaključka. Zaključak je potpisan i ovjeren pečatom donositelja (list 8. spisa).

34. Kao što je već obrazloženo, nije sporno da su Grad Zagreb, s jedne strane i Privredna banka Sarajevo-Osnovna banka Zagreb sklopili ugovor o prijenosu prava korištenja poslovnog prostora u dvorišnoj zgradi u [adresa] od 12. lipnja 1987. (listovi 6. i 7. spisa). Navedenim ugovorom Grad Zagreb prenio je, bez naknade, pravo trajnog korištenja i upravljanja nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi poslovnih prostorija u dvorišnoj zgradi u [adresa], koje prostore je upotrebljavao Centar Grada Zagreba za automatsku obradu podataka, a Privredna banka Sarajevo-Osnovna banka Zagreb primila je pravo trajnog korištenja i upravljanja navedenih nekretnina. Grad Zagreb navedenim ugovorom zadržao je pravo prvenstva u slučaju ako Privredna banka Sarajevo-Osnovna banka Zagreb odluči otuđiti nekretninu. Grad Zagreb suglasan je da Privredna banka Sarajevo-Osnovna banka Zagreb prenese u svojim evidencijama i zemljišnim knjigama pravo korištenja i upravljanja, uz naznaku prava prvenstva. Ugovor je potpisan i ovjeren pečatima stranaka.

35. Nadalje, a kao što je već navedeno, nije sporno da je djelomičnim rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada, odjel za upravno-pravne poslove, Prvi područni odsjek, klasa: UP/I-942-01/97-02/173, ur.br. 251-14-02/202-12-40 od 24. svibnja 2012. (listovi 9. – 12. spisa) tuženici- protutužiteljici dan u vlasništvo odgovarajući suvlasnički dio nekretnine i to dvorište tvorničke zgrade, popisni br. 9328 i dvorišta u [adresa], sagrađeno na zk.č.br. 3465, površine 922 m2, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], s kojim je neodvojivo povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine u naravi poslovni prostor u prizemlju i I. katu, ukupne površine 463,13 m2, kojeg koristi Komercijalna banka Zagreb d.d. u stečaju. Iz dostavne naredbe navedenog rješenja vidljivo je da je rješenje poslano i Komercijalnoj banci Zagreb d.d. u stečaju, po punomoćnici iz ovoga predmeta. Uvidom u prvu stranicu djelomičnog rješenja, kojeg je uz tužbu dostavio tužitelj-protutuženik, vidljiv je datum prijemnog žiga odvjetničkog ureda i to 6. lipnja 2019. Iz navedenog sud zaključuje da je tužitelj-protutuženik, po punomoćnici, djelomično rješenje od 24. svibnja 2012. zaprimio 6. lipnja 2012.

36. Rješenjem Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, klasa: UP/II-942-01/12-01/922, ur.br.: 514-04/01-14-06 od 23. travnja 2014. vidljivo je da je odbijena žalba Komercijalne banke Zagreb d.d. u stečaju, koju je Komercijalna banka Zagreb d.d. u stečaju izjavila protiv djelomičnog rješenja od 24. svibnja 2012. Navedeno drugostupanjsko rješenje dostavljeno je Komercijalnoj banci Zagreb d.d. u stečaju, po punomoćnici. Prva stranica drugostupanjskog rješenja na sebi ima prijemni datum, otisnut štambiljem, i to dan 5. lipnja 2014. (listovi 13. i 14. spisa).

37. Presudom Upravnog suda u Zagrebu, posl. br. UsI-2450/14-25 od 6. travnja 2017. odbijen je tužbeni zahtjev u tom predmetu tužitelja, ovdje tužitelja- protutuženika za poništenjem drugostupanjskog rješenja od 23. travnja 2014. Navedena presuda dostavljena je tužitelju-protutuženiku, po punomoćnici. Navedena presuda, dostavljena po tužitelju-protutuženiku uz tužbu, također, na prvoj stranici nosi datum otisnut štambiljem i to 25. travnja 2017. (listovi 15. – 18. spisa).

38. Po prijedlogu stranaka, sud je od Upravnog suda u Zagrebu zatražio i izvornik presude te je Upravni sud u Zagrebu uz dopis od 4. svibnja 2022. (listovi 224. i 225. spisa) i dostavio izvornik upravne prvostupanjske presude od 6. travnja 2017. s klauzulom pravomoćnosti iz koje proizlazi da je presuda pravomoćna 28. lipnja 2017.

(listovi 226. – 232. spisa).

39. Upravni sud u Zagrebu dostavio je i preslike dostavnica prvostupanjske presude iz koje proizlazi da je tužitelj-protutuženik prvostupanjsku upravnu presudu, po punomoćnici, zaprimio 25. travnja 2017., a tuženica-protutužiteljica, po punomoćniku 24. travnja 2017. (listovi 233. – 237. spisa).

40. Protiv prvostupanjske presude Upravnog suda u Zagrebu tužitelj-protutuženik je izjavio žalbu. Odlučujući o žalbi tužitelja-protutuženika, Visoki upravni sud RH donio je presudu, posl. br. Usž-1989/17-3 od 28. lipnja 2017. kojom je odbio žalbu tužitelja, u ovom predmetu tužitelja-protutuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu Upravnog suda u Zagrebu od 6. travnja 2017. Prva stranica drugostupanjske upravne presude nosi prijemni štambilj Upravnog suda u Zagrebu i to dan 5. listopada 2017. Prva stranica nosi ujedno i identičan prijemni štambilj kao sve prethodno cijenjene isprave, počev od djelomičnog rješenja pa sve do drugostupanjske upravne presude i to s datumom 25. listopada 2017. (listovi 19. i 20. spisa).

41. Upravni sud u Zagrebu dostavio je i drugostupanjsku upravnu presudu od 28. lipnja 2017. (listovi 238. – 241. spisa), kao i povratnice za drugostupanjsku upravnu presudu iz kojih proizlazi da je tužitelj-protutuženik, po punomoćnici, drugostupanjsku upravnu presudu primio 25. listopada 2017. dok je tuženica-protutužiteljica, po punomoćniku, drugostupanjsku upravnu presudu primila 30. listopada 2017. (listovi 242. – 246. spisa).

42. Nadalje, a kao što je već obrazloženo, između stranaka nije sporno da su predmetni poslovni prostori predani od strane tužitelja-protutuženika tuženici- protutužiteljici 18. siječnja 2018. te da je sačinjeni primopredajni zapisnik. Uvidom u zapisnik o primopredaji nekretnine od 18. siječnja 2018. (listovi 21. i 22. spisa) vidljivo je da su stranke utvrdile da je doneseno djelomično rješenje od 24. svibnja 2012., a na koje je stavljena klauzula pravomoćnosti s danom 28. lipnja 2017. i to 9. studenoga 2017. Navedenim zapisnikom o primopredaji nekretnine predani su u posjed predmetni poslovni prostori u prizemlju i na I. katu ukupne površine 463,13 m2. U zapisniku je utvrđeno da je tuženica-protutužiteljica upoznata s činjenicom da se u prizemlji i na I. katu nalazi Agencija za osiguranje radničkih potraživanja i to na temelju ugovora o zakupu poslovnog prostora i aneksa navedenom ugovoru, sve do 31. prosinca 2017. te je zapisnikom utvrđeno da se tuženica-protutužiteljica ne protivi preuzimanju prostora u zatečenom stanju. Zapisnik je potpisan po obje stranke te ovjeren pečatom stranaka, odnosno zakonski zastupnika i punomoćnika.

43. Stalni sudski vještak za graditeljstvo mr.sc. Zlatko Omerhodžić, dipl. ing. građ. sačinio je nalaz od 15. siječnja 2018. u pogledu visine ulaganja u nekretninu u [adresa], dvorišnu zgradu, za prizemlje i kat s pripadajućim stubištem i kotlovnicom na dan izrade nalaza i mišljenja. Iz navedenog nalaza proizlazi da je vještak Omerhodžić utvrdio visinu ulaganja u prizemlju, I. kat, stubište i kotlovnicu u iznosu od 2.118.806,00 kn, s PDV-om, odnosno 281.996,00 EUR na dan izrade nalaza i mišljenja (listovi 27. – 39., zajedno s 40. – 88. spisa).

44. Vještak Omerhodžić sačinio je i dopunu nalaza od 18. siječnja 2018. (listovi 23. – 25. spisa) i to u odnosu na razgraničenje troškova koji se odnose na cijelu zgradu u [adresa] (fasada, dvorište, kotlovnica) na osnovi površina I., II., III. kata (ukupna površina 479,50 m2) i prizemlja te I. kata (ukupne površine 463,13 m2), a koja proizlazi iz rješenja o povratu imovine. Navedenom dopunom nalaza i mišljenja vještak Omerhodžić je zaključio da visina ulaganja u nekretninu u [adresa], dvorišnu zgradu i to u prizemlje i I. kat, s pripadajućim stubištem i kotlovnicom, kada se uzme u obzir razgraničenje troškova, iznosi 235.553,00 EUR / 1.769.855,00 kn, s PDV-om, na dan izrade nalaza i mišljenja. Dopunskom nalazu i mišljenju od 18. siječnja 2018. prileži i CD s fotografijama nekretnine u [adresa].

45. Korištenje nalaza i mišljenja i dopunskog nalaza i mišljenja vještaka Omerhodžića, koja su sačinjena prije pokretanja ovog parničnog postupka, prema nalogu tužitelja-protutuženika, protivila se tuženica-protutužiteljica. Zbog navedenog, sud nije koristio nalaz i mišljenje vještaka Omerhodžića od 15. siječnja 2018. i dopunski nalaz i mišljenje vještaka Omerhodžića od 18. siječnja 2018. te je, po prijedlogu stranaka, a nakon očitovanja stranaka u pogledu izbora osobe stalnog sudskog vještaka građevinske struke, odredio i proveo vještačenje u ovoj pravnoj stvari.

46. Između stranaka već je vođen postupak pred ovim sudom, pod posl. br. P- 976/16. U tom postupku tužitelj-protutuženik iz ovog predmeta je tužitelj u tom postupku dok je tuženica-protutužiteljica iz ovog predmeta tuženica u tom postupku. Predmet postupka, posl. br. P-976/16 je zahtjev tužitelja, ovdje tužitelja-protutuženika da mu tuženica, ovdje tuženica-protutužiteljica plati naknadu za učinjena ulaganja na nekretnini, koja joj je oduzeta za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine na temelju čl. 41. i 49. Zakona o naknadi, u iznosu od 2.370.349,80 kn te zahtjev za naknadu troškova sanacije krovišta u iznosu od 133.950,13 kn.

47. U predmetu, posl. br. P-6107/01, kasnije p-976/16, donesena je prvostupanjska presuda 24. prosinca 2012. Obje stranke su podnijele žalbe protiv presude od 24. prosinca 2012. Prvostupanjska presuda, posl. br. P-6107/01 od 24. prosinca 2012. ukinuta je rješenjem Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž- 10299/13-6 od 9. rujna 2015. te je predmet vraćen na ponovno suđenje (listovi 103. – 107. spisa). Predmet je nastavljen pod novim posl. br. P-976/2016.

48. U navedenom predmetu, pod novim posl. br. P-976/16 provedeno je građevinsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji Maji Petrović koja je sačinila nalaz i mišljenje od 23. veljače 2017. (listovi 108. – 115. spis). Iz nalaza i mišljenja vještakinje Petrović proizlazi da joj je zadatak bio utvrditi razliku između prijašnje vrijednosti u vrijeme oduzimanja nekretnine i sadašnje vrijednosti u vrijeme donošenja prvostupanjskoj rješenja o povratu nekretnine, procijeniti tužiteljev doprinos ulaganja u poslovne prostore na II. i III. katu dvorišne zgrade, uzimajući u obzir koristi koje je tužitelj prilikom korištenja poslovnog prostora imao do vraćanja prijašnjem vlasniku, amortizaciju te narav i razloge ulaganja, je li ulaganje u sanaciju krovišta bilo nužno i korisno, kao i vrijednost eventualno utvrđenih nužnih i korisnih izdataka prema cijenama u vrijeme kada su isti učinjeni. Vještakinja Petrović je zaključila da postoji razlika u vrijednosti nekretnine, da je povećana vrijednost poslovnih prostora na II. i III. katu za 116.195,56 kn, uvećano za PDV-e, da je povećana vrijednost cijele nekretnine za 232.231,28 kn, uvećano za PDV-e, ali da se ne može utvrditi točan udio ulaganja za koji se povećala vrijednost posebnog dijela nekretnine, da je ulaganje u sanaciju krovišta bilo nužno i korisno te da je vrijednost nužnih i korisnih izdataka, prema cijenama u vrijeme kada su učinjeni, za sanaciju krovišta iznosio 109.750,00 kn, uvećano za PDV-e, ali se ne može utvrditi udio troška koji pripada posebnom dijelu nekretnine na II. i III. katu. Iz nalaza i mišljenja vještakinje Petrović proizlazi da ne može utvrditi točan udio ulaganja koji se odnosi na pojedine suvlasnike jer nekretnina nije etažirana.

49. Tužitelj-protutuženik se protivio korištenju nalaza i mišljenja vještakinje Petrović iz drugog parničnog predmeta (P-976/2016) u ovom predmetu. Stoga nalaz i mišljenje vještakinje Petrović sud u ovom parničnom predmetu nije koristio, kao vještačenje, jednako kao i nalaz i mišljenje te dopunski nalaz i mišljenje vještaka Omerhodžića.

50. U ponovljenom suđenju donesena je prvostupanjska presuda 7. lipnja 2018., posl. br. P-976/2016 od 7. lipnja 2018. (listovi 97. – 102. spisa) kojom je tuženici naloženo platiti tužitelju iznos od 275.184,63 kn sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 232.365,01 kn počev od 7. lipnja 2018. do isplate i na iznos od 42.819,62 kn počev od 22. siječnja 2001. do isplate (t. I. navedene prvostupanjske presude). Odbijen je dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 2.137.984,79 kn sa zateznim kamatama (t. II. navedene prvostupanjske presude). Naloženo je tužitelju platiti tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 446.761,65 kn (t. III. navedene prvostupanjske presude). Presuda od 7. lipnja 2018. donesena je nakon provedenog dokaznog postupka, među ostalim, nakon građevinskog vještačenja po vještakinji Petrović, kao i geodetskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku Željku Erić radi utvrđenja suvlasničkog dijela tuženice, u ovom postupku tuženice-protutužiteljice. Iz predmeta, posl. br. P-976/2016, kao i same presude od 7. lipnja 2018. proizlazi da je vještak Erić zaključio da je suvlasnički omjer tuženice, u ovom predmetu tuženice- protutužiteljice u odnosu na cijelu nekretninu i sve suvlasničke dijelove u omjeru od 31,98 % ili 3198/10000 dijela, odnosno u odnosu na samu dvorišnu zgradu u omjeru od 50,87 % ili 5087/10000 dijela samo dvorišne zgrade. Stoga je u konačnici sud u postupku, posl. br. P-976/2016 i sudio iznose u omjeru od 31,98 % ili 3198/10000 dijela u odnosno na II. i III. kat, sve po čl. 41. i 49. Zakona o naknadi u tom predmetu, te u odnosu na krovište u jednakom omjeru, sve po institutu poslovodstva bez naloga jer su ulaganja u krovište vršena 2001, dok je nekretnina vraćena u vlasništvo djelomičnim rješenjem iz 2012., dakle, nakon vraćanja u vlasništvo.

51. Protiv prvostupanjske presude od 7. lipnja 2018. žalbe su, ponovno, izjavile obje stranke. Odlučujući o žalbama stranaka, Visoki trgovački sud RH donio je presudu , posl. br. Pž-4199/2018-2 od 26. veljače 2020. (listovi 1104. – 1113. spisa ovosudnog spisa, posl. br. P-976/2016), kojom je odbio kao neosnovane žalbe stranaka i potvrdio prvostupanjsku presudu, posl. br. P-976/16 od 7. lipnja 2018. pod t. I. izreke, u dijelu t. II. kojom je odbijen zahtjev za isplatu iznosa od 2.137.984,79 kn sa zateznim kamatama, iznosa od 91.075,38 kn sa zateznim kamatama i zateznih kamata na iznos od 232.365,01 kn od 9. ožujka 2020. do 23. rujna 2004. te u t. III. izreke (t. I. izreke presude od 26. veljače 2020.). Ujedno je drugostupanjskom presudom preinačena prvostupanjska presuda od 7. lipnja 2018. u dijelu pod t. II. izreke kojom je odbijen zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 232.365,01 kn počev od 24. rujna 2004. do 6. lipnja 2018. te je naloženo tuženici naknaditi tužitelju zatezne kamate na iznos od 232.365,01 kn počev od 24. rujna 2004. do 6. lipnja 2018. (t. II. izreke presude od 26. rujna 2020.).

52. Protiv drugostupanjske presude iz predmeta P-976/2016 tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije. Odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije, Vrhovni sud RH donio je rješenje, posl. br. Revd-1783/2020-2 od 24. studenoga 2020. kojim je odbacio prijedlog za dopuštenje revizije, kao nedopuštenim. Vrhovni sud RH u navedenom rješenju da u odnosu na postavljenja pravna pitanja nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP-a.

53. Uvidom u povijesni izvadak za najamnu stambenu zgradu, popisni br. 1408, dvorišna tvornička zgrada, popisni br. 9328 i dvorište u [adresa], površine 922 m2, sagrađeno na kat. čest. [katastarska čestica], upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (listovi 129. – 133. spisa) proizlazi da na navedenoj nekretnini postoji 13 etaža (E-1 – E-13) u suvlasništvu više suvlasnika dok je tuženica-protutužiteljica suvlasnica suvlasničkog dijela s neodređenim udjelom E-7 i to poslovni prostor u uličnoj zgradi [adresa] u prizemlju, koji se sastoji od više prostorija, ukupne površine 104,13 m2, neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, suvlasničkog dijela E-8 i to poslovni prostor u uličnoj zgradi [adresa] u prizemlju, koji se sastoji od dvije prostorije, ukupne površine 22 m2 neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, suvlasničkog dijela E-9 i to poslovni prostor na II. katu (nije predmet ovog spora), suvlasničkog dijela E-10 na III. katu (nije predmet ovog spora), suvlasničkog dijela E- 11 i to poslovni prostor u prizemlju dvorišnog dijela ulične zgrade, lijevo, ukupne površine 18 m2 – prazni prostor neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, suvlasničkog dijela E-12 i to poslovni prostor u prizemlju dvorišnog dijela ulične zgrade, desno, ukupne površine 20 m2 – prazan prostor neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine te suvlasničkog dijela E-13 i to poslovni prostor u prizemlju i I. katu dvorišne tvorničke zgrade, ukupne površine 463/13 m2 neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi (dio predmet ovog spora).

54. Iz potvrde Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostava Medveščak od 27. veljače 2019. proizlazi da je za iznajmljivanje i upravljanje vlastitim nekretninama ili nekretninama u zakupu tuženica-protutužiteljica porezna obveznica poreza na dodanu vrijednosti (list 136. spisa).

55. Iz ugovora o zakupu poslovne prostorije, sklopljenog između Samoupravne interesne zajednice stanovanja Općine Centar i Centra Grada Zagreba za automatsku obradu podataka od 12. lipnja 1978. (listovi 161. – 164. spisa) proizlazi da su stranke toga ugovora sklopile ugovor o zakupu poslovnih uredskih prostorija dvorišne zgrade u prizemlju i na I. katu u [adresa], površine 463,13 m2. Iz navedenog sud zaključuje da se prostor koji je predmet ovog spora uporabio od lipnja 1978. te da je bio u takvom stanju da se može upotrebljavati kao uredski prostor. Na navedenom ugovoru iz 1978. stoji da je do 30. srpnja 1978. prostor koristila Elektroopskrba.

56. Tužitelj-protutuženik je, kao tužitelj, podnio protiv tuženika Grada Zagreba i tužbu radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini iz ovoga predmeta (listovi 249. – 253. spisa). Postupak je vođen pred ovim sudom, pod posl. br. P-2410/18. Postupak je završen rješenjem, posl. br. P-2410/18 od 5. veljače 2019. (listovi 254. i 255. spisa) kojim je utvrđeno povlačenje tužbe. U tom postupku, prvotno vođenom pod posl. br. P-4912/10, a zatim P-2410/18, doneseno je rješenje kojim se dopušta miješanje ovdje tuženici-protutužiteljici na strani tuženika (listovi 256. i 257. spisa).

57. Uvidom u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Gorana Glušića iz Goging d.o.o. od 31. siječnja 2023. (listovi 273. – 296. spisa) proizlazi da je analizirao izvedene građevinske radove tužitelja, u vrijeme dok je bio u posjedu predmetne nekretnine, koji predstavljaju povećanje vrijednosti poslovnog prostora u prizemlju i 1. katu. U točki 2.1.6. nalazi se rekapitulacija ulaganja tužitelja za koja smatra da povećavaju vrijednost nekretnine. Ulaganja u zajedničke dijelove zgrade uzeta su u vlasničkom udjelu predmetnog poslovnog prostora prema upisu u z.k.u. 3431 (49.13%). Iz točaka 2.1.1. - 2.1.5. zaključuje se da je najveće ulaganje tužitelja- protutuženika u dvorišnu zgradu bih u zajedničke dijelove zgrade, kamene obloge ulaza, stepenica, fasade, novi ulaz, uređenje dvorišta, sanacija krovišta, dok ulaganja u sam poslovni prostor u prizemlju i 1. katu nisu bila toliko velika. Dovoljno je pogledati građevinsku knjigu iz 1988., kao i tadašnje elektro radove, da se zaključi da je predmetni poslovi prostor pri useljenju bio u relativno dobrom stanju, da u istome nije bilo potrebno izvoditi temeljitu adaptaciju (od 463m2 poda samo je na pedesetak izvedena temeljita rekonstrukcija). U prvom zadatku vještačenja navodi se vrijednosti tako utvrđenih nužnih i korisnih izdataka prema cijenama u vrijeme kada su učinjeni. Veliki dio radova na poslovnom prostoru i zajedničkih dijelovima izveden je 1988. Početkom te godine se za njemačku marku moglo dobiti oko 70 ( YUD, a krajem oko 2700 YUD), nacionalna valuta je tokom 1988. devalvirala 4 puta. Naveo je da je u uvjetima tolike devalvacije praktički nemoguće utvrditi neke relevantne cijene građevinskih radovi u vrijeme kada su nastali, a nije niti jasno kada i po kojem tečaju tokom te godine su i utvrđivane cijene u građevinskoj knjizi. S obzirom na te okolnosti, vještak je utvrđivao cijene radova u vrijeme ulaska tuženice-protutužiteljice u posjed nekretnine 2018., te uzimao u obzir amortizaciju radova od vremena kada su nastali do te godine. Naveo je da je i vještakinja Petrović primijenila istu metodologiju, tj. uzela u obzir cijene radova u vrijeme ulaza u posjed tuženice- protutužiteljice u druge poslovne prostore u drugom spisu u zgradi 1999., te amortizaciju do tog datuma .

58. Na nalaz i mišljenje prigovore je istakla tuženica-protutužiteljica u podnesku od 28. veljače 2023. Uredila je protutužbeni zahtjev na način da je predložila da sud naloži tužitelju-protutuženiku isplatiti tuženici-protutužiteljici iznos od 34.114,69 EUR / 257.037,15 kn sa zateznim kamatama od podnošenja protutužbe do isplate (list 321. spisa). Tužitelj-protutuženik se na nalaz i mišljenje očitovao u podnesku od 30. ožujka 2023. Tuženica-protutužiteljica se dodatno očitovala u podnesku od 7. travnja 2023. Tužitelj-protutuženik je uredio tužbeni zahtjev u podnesku od 23. studenoga 2023. na način da je predložio da sud naloži tuženici-protutužiteljici naknaditi tužitelju-protutuženiku iznos od 187.920,10 EUR / 1.415.884,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 19. siječnja 2018. do isplate (list 332. spisa).

59. Sud je pozvao vještaka Glušića na glavnu raspravu 23. studenoga 2023. radi usmenog iznošenja nalaza i mišljenja (listovi 334. – 341. spisa) na kojoj raspravi je vještak ostao kod nalaza i mišljenja od 31. siječnja 2023. Rekao je da je iz zk. izvatka udio poslovnih prostora iz ovog predmeta u odnosu na površinu dvorišne zgrade 49,13. Većina radova stara je 20-30 godina. Cijene radova 1988. nije moguće utvrditi. Većina radova izvedena je na zajedničkim dijelovima zgrade u razdoblju od 1978. – 1992., neki su radovi rađeni kasnije, a radovi na višim katovima rađeni su nakon radova u prizemlju i u 1. katu. Stubište je uređeno 1988. Obuhvatio je i krovište, krovište je zajednički dio, a ti se radovi odnose na cijelu nekretninu. Ostao je kod navoda u nalazu i mišljenju u razgraničenju radova na radove koje održavaju vrijednosti i radovi koji povećavaju vrijednost nekretnine. Radovi održavanja vrijednosti su lakiranje ili brušenje parketa dok su radovi temeljitog dizanja parketa i postavljanja novog parketa korisni radovi kojima se povećava vrijednost. Radovi na mramornim stepenicama su radovi kojima se povećava vrijednost nekretnine, jednako je i s kromiranim stupovima. Radovi spuštenog stropa, obloge radijatora, popravaka na fasadi i prozorima, aluminijskim sjenilima, radovi na podnožju fasade, na prilazu i samoj fasadi su radovi kojima se povećava vrijednost. Stolarski radovi na holu i porti su radovi kojima se povećava vrijednost jer se radi o novoizvedenoj porti i ulazu, koji do tada nisu postojali. Razlika između njegovog vještačenja i vještakinje Petrović je vrijeme iz kojega je uzeta vrijednost radova. Rekao je da je uzeo površinu za izradu tog nalaza i mišljenja iz zk. izvatka. U slučaju da se uzmu u obzir svi objekti na jednoj zk. čestici onda je udio suvlasništva tuženice-protutužiteljice u odnosu na cijelu nekretninu 30,88 %. Radovi na žbukanju su radovi kojima se povećava vrijednost jer se radi o oblaganju stepenica mramorom i sličnim radovima. Kada su se ugrađivala nova vrata onda se radi o radovima kojima je povećana vrijednost nekretnine. Kada se radi o razbijenim staklima radi se o troškovima održavanja. Okovi su unutar troškova održavanja. Ulazna vrata su reprezentativna i njima se povećava vrijednost.

60. Dopunskim nalazom i mišljenjem od 24. svibnja 2024. (listovi 356. – 368. spisa) vještak Glušić zaključio je da je utvrđivao cijene radova u vrijeme ulaska tuženice-protutužiteljice u posjed nekretnine 2018., te je uzimao u obzir amortizaciju radova od vremena kada su nastali do preuzimanja posjeda. Naveo je da smatra da ukupni nužni troškovi ulaganja tužitelja-protutuženika u održavanje predmetnog poslovnog prostora iznose: 9,409,90 EUR (knjiga iz 1988) + 478,88 EUR (elektro radovi) = 9,888.78 EUR dok ukupni korisni troškovi ulaganja tužitelja-protutuženika kojima se povećala vrijednost predmetnog poslovnog prostora iznose: 10,058,60 EUR (knjiga iz 1988) + 1,361.02 EUR (elektro radovi) = 11,419.62 EUR.

61. Na dopunski nalaz i mišljenja tuženica-protutužiteljica očitovala se u podnesku od 10. lipnja 2024. dok se tužitelj-protutuženik očitovao u podnesku od 10. srpnja 2024. te 27. studenoga 2024.

62. Sud je ponovno pozvao vještaka Glušića na glavnu raspravu 28. studenoga 2024. radi usmenog iznošenja nalaza i mišljenja (list 391. – 394. spisa).

63. Po prijedlogu stranaka, sud je odredio očevid uz sudjelovanje vještaka radi dopunskog nalaza i mišljenja. Vještak Glušić sačinio je još jedan dopunski nalaz i mišljenje od 20. ožujka 2025. (listovi 412. – 419. spisa) u kojem je utvrdio da se posebni dio upisan kao E13 u zk. ul. [broj ZK uloška], poslovni prostor u prizemlju i l. katu, u naravi sastoji od 411.46 m2 posebnog dijela nekretnine. Prizemlje i I. kat zgrade sadrže i 78.46 m2 zajedničkog dijela nekretnine (stubište i ulazni hol, portirnica i prateće prostorije, te strojarnica). Do razlike između upisane površine posebnog dijela E13 u zk. izvatku i stvarno izmjerene površine posebnih dijelova nekretnine dolazi zato što je moguće netko portirnicu i strojarnicu uključio u upisane kvadrate u E13, te je moguće i da je nekada ulazni hol bio manji. Vještak je objasnio da bi se s obzirom na namjenu zgrade strojarnica, kao i portirnica trebale smatrati zajedničkim dijelovima nekretnine. Vještak je tijekom očevida pregledao i fotografirao nekretninu (list 421. spisa).

64. Tužitelj se na drugi po redu dopunski nalaz i mišljenje očitovao u podnesku od 4. lipnja 2025. zbog čega je sud pozvao vještaka Glušića na glavnu raspravu 3. prosinca 2025. radi usmenog iznošenja nalaza i mišljenja (listovi 438. – 440. spisa) na kojoj je vještak ostao kod nalaza i mišljenja te dopunskog nalaza i mišljenja. Objasnio je da su portirnica i strojarnica zajednički dijelovi zgrade i u funkciji cijele zgrade. Naveo je da je prostor izmjerio na terenu.

65. Prema odredbi iz čl. 1. Zakon o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, br. 92/1996, 92/1999, 39/1999, 42/1999, 43/2000, 131/2000, 27/2001, 34/2001, 65/2001, 118/2001, 80/2002, 81/2002, 98/2019 – dalje u tekstu: Zakona o naknadi) tim Zakonom uređuju se uvjeti i postupak naknade za imovinu koja je prijašnjim vlasnicima oduzeta od strane jugoslavenske komunističke vlasti, a koja je prenesena u općenarodnu imovinu, državno, društveno ili zadružno vlasništvo (u daljnjem tekstu: društveno vlasništvo) konfiskacijom, nacionalizacijom, agrarnom reformom i drugim propisima i načinima navedenim u tom Zakonu.

66. Prema odredbi iz 41. Zakona o naknadi ugovori o zakupu poslovnoga prostora sklopljeni na određeno ili neodređeno vrijeme raskidaju se po sili zakona danom pravomoćnosti rješenja o utvrđivanju prava vlasništva. Ako je ugovor o zakupu poslovnog prostora sklopljen na neodređeno vrijeme vlasnik ne može tražiti ispražnjenje i predaju u posjed poslovnoga prostora prije isteka roka od godine dana računajući od dana pravomoćnosti rješenja iz stavka 1. ovoga članka (st. 2.). Ako je ugovor o zakupu sklopljen na određeno vrijeme vlasnik ne može tražiti ispražnjenje i predaju u posjed poslovnog prostora prije isteka ugovorenoga roka, a najkasnije u roku od pet godina računajući od dana pravomoćnosti rješenja iz stavka 1. ovoga članka (st. 3.). Zakupnik nije dužan poslovni prostor predati u posjed vlasniku, neovisno o tome da li je ugovor o zakupu sklopljen na određeno ili neodređeno vrijeme, sve dok mu vlasnik ne isplati naknadu za učinjena ulaganja, na temelju njihovog međusobnog ugovora ili pravomoćne sudske odluke, ako se drukčije ne sporazume (st. 4.).

67. Između stranaka nije sporno da tužitelj-protutuženik nije s Gradom Zagrebom sklopio ugovor o zakupu poslovnog prostora na određeno ili neodređeno vrijeme. Zbog navedenog, nema mjesta primjeni odredbi iz čl. 41. Zakona o naknadi. Time valja zaključiti i da je pravna osnova potraživanja između ovog predmeta i ovosudnog predmeta, posl. br. P-976/2016 različita.

68. Načela naknade po Zakonu o naknadi uređena su odredbama iz čl. 49. Zakona o naknadi, pa je tako čl. 49. st. 1. Zakona o naknadi propisano da se imovina koja je predmet naknade daje se prijašnjem vlasniku prema stanju i načinu korištenja u kojem se nalazi u vrijeme donošenja prvostupanjskoga rješenja o utvrđivanju prava vlasništva, bez obzira na način korištenja u kojem se imovina nalazila u trenutku oduzimanja. Ako postoji razlika u vrijednosti nekretnine procijenjene u vrijeme donošenja prvostupanjskoga rješenja prema stanju nekretnine kakova bi ona bila u vrijeme oduzimanja, sadašnji vlasnik, odnosno nositelj prava korištenja i raspolaganja može zahtijevati od prijašnjega vlasnika da mu prizna suvlasništvo u omjeru njegovih ulaganja ili da mu isplati odgovarajuću novčanu naknadu u omjeru tih ulaganja u skladu s propisima o stvarnim pravima, odnosno obveznim odnosima (st. 2.). U slučaju iz stavka 2. toga članka, sadašnji vlasnik, odnosno nositelj prava korištenja i raspolaganja nekretnine nije dužan tu nekretninu predati prijašnjem vlasniku u posjed, sve dok mu prijašnji vlasnik ne isplati naknadu za učinjena ulaganja u visini utvrđenoj međusobnim ugovorom ili pravomoćnom sudskom odlukom, ako se drukčije ne sporazume (st. 3.). Za sporove o kakvom stvarnom pravu ili obvezi koji proisteknu iz rekonstrukcije (adaptacije, nadogradnje, dogradnje, sanacije, izmjene postojećih postrojenja i uređaja i sl.) kao i sporove glede prava na zajedničkim dijelovima zgrade ili zemljišta koji nastanu povodom vraćanja nekretnine prijašnjem vlasniku nadležan je sud, a rokovi protekom kojih se gubi pravo ili rokovi zastare počinju teći od dana stupanja na snagu toga Zakona (st. 1., 2. 3., 4.).

69. U odnosu na odredbu čl. 49. Zakona o naknadi valja navesti da tužitelj- protutuženik nije bio vlasnik (nije bio upisan kao vlasnik u zemljišnim knjigama). Tužitelj-protutuženik čak takvo što i ne tvrdi, već sam navodi upravo suprotno, i to da se propustio upisati u zemljišne knjige. Iz navedenog samo se potvrđuje zaključak da tužitelj-protutuženik nije bio vlasnikom predmetne nekretnine. Nadalje, tužitelj- protutuženik je tijekom postupka tvrdio da je bio nositelj prava korištenja i upravljanja. Međutim, tužitelj-protutuženik nije bio ni nositelj prava korištenja i upravljanja predmetnom nekretninom. Navedeno stoga jer ni to svoje pravo tužitelj-protutuženik nije upisao u zemljišnim knjigama. Stoga nema mjesta ni primjeni odredbe iz čl. 49. zakona o naknadi, suprotno upiranjima tužitelja-protutuženika.

70. Međutim, sud smatra da se ne može tumačiti i primjenjivati samo jedan zakon (ovdje konkretno Zakon o naknadi), već da je i taj Zakon dio cjelokupnog pozitivno pravnog uređenja zbog čega je obvezno pravni odnos između stranaka potrebno razmatrati i kroz sve propise.

71. Kao što je obrazloženo, u ovom predmetu se radi o zahtjevu tužitelja- protutuženika za naknadu troškova učinjenih ulaganjem u nekretninu u vlasništvu tuženice-protutužiteljice, kao i o zahtjevu tuženice-protutužiteljice za naknadu koristi koju je tužitelj-protutuženik stekao zbog toga što je koristio tuđu nekretninu.

72. Identitet nekretnine u [adresa], dvorišna zgrada nije promijenjen. Stoga, na konkretan odnos treba primijeniti odredbe Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014 – dalje u tekstu: ZV).

73. Tužitelj-protutuženik u ovom predmetu potražuje naknadu za ulaganja koja je izvršio u razdoblju počev od 12. lipnja 1987. do 1994.

74. Zahtjev posjednika za naknadu troškova ulaganja u vlasnikovu stvar dospijeva prema vlasniku u trenutku kada posjednik takav zahtjev suprotstavi vlasniku koji od njega zahtijeva povrat svoje stvari ili kad posjednik preda stvar vlasniku. Takve pravne stavove zauzeo je i Vrhovni sud RH u odlukama Rev-x-1157/17-4 od 2. svibnja 2019., Rev-2200/2012-3 od 12. rujna 2013., Rev-259/16 od 7. veljače 2018., Rev-140/2024-2 od 21. svibnja 2025. itd.

75. Nekretnina iz ovog predmeta vraćena je u posjed tuženice-protutužiteljice 18. siječnja 2018. Stoga je i zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadu troškova ulaganja u nekretninu u vlasništvu tuženice-protutužiteljice dospio u trenutku kada je tužitelj- protutuženik predao nekretninu u posjed tuženici-protutužiteljici. Zbog navedenog, a kako je nekretnina predana u siječnju 2018., to na zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadu troškova ulaganja u nekretninu u vlasništvu tuženice-protutužiteljice valja primijeniti odredbe ZV-a koji je bio u to vrijeme na snazi.

76. Prema odredbi iz čl. 18. st. 3. ZV-a posjed je pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

77. U vrijeme ulaganja u nekretninu počev od 1987. do 1994. tužitelj-protutuženik je koristio predmetnu nekretninu na temelju ugovora koji je sklopio s Gradom Zagrebom i to ugovora o prijenosu prava korištenja poslovnog prostora u dvorišnoj zgradi od 12. lipnja 1987. Iz navedenog valja zaključiti da je u razdoblju ulaganja u nekretninu od 1987. do 1994. tužitelj-protutuženik bio pošten posjednik jer nije znao, niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, sve u smislu odredbe iz čl. 18. st. 3. ZV-a.

78. Kako je tužitelj-protutuženik u vrijeme ulaganja u nekretninu počev od 1987. do 1994. bio pošten posjednik, to je na zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadu troška ulaganja u nekretninu u vlasništvu tuženice-protutužiteljice potrebno primijeniti odredbu iz čl. 164. ZV-a.

79. Prema odredbi iz čl. 164. st. 1. ZV-a pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno. Zahtijeva li vlasnik da posjednik preda stvar, pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao, te stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađeni (st. 2.). Nije koristan trošak onaj kojim je pošteni posjednik promijenio namjenu stvari, ako to vlasniku nije korisno (st. 3.). Za troškove koji nisu ni nužni ni korisni ne može ni pošteni posjednik zahtijevati naknadu, ali ako mu ona ne bude ponuđena, može prije nego što vrati stvar odvojiti i sebi uzeti ono što joj je tim troškovima dodao, ako se to može učiniti bez oštećenja same stvari (st. 4.). Vrijednost plodova i drugih koristi koje je imao od stvari odbit će se od troškova koje posjednik osnovano traži (st. 5.). Troškovi, kao i vrijednost plodova, obračunavaju se prema cijenama kad ih se naknađuje (st. 6.). Pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova zastarijeva u roku od tri godine od dana predaje stvari (st. 7.).

80. Dakle, tužitelju-protutuženiku, koji je bio pošten posjednik u vrijeme ulaganja, pripada naknada za nužne i korisne troškove koje je imao, dok se vrijednost plodova i drugih koristi, koje je imao od stvari, odbija od troškova koje je posjednik osnovano traži. Pritom se troškovi i vrijednost plodova obračunavaju prema cijenama kad ih se nadoknađuje.

81. Zbog navedenog, sud je proveo i dopunsko vještačenje po vještaku Glušiću (listovi 447. – 449. spisa) koji je sačinio dopunski nalaz i mišljenje od 16. veljače 2026. (listovi 455. – 469. spisa). Iz dopunskog nalaza i mišljenja od 16. veljače 2026. proizlazi da mjesečni iznos najma predmetne nekretnine E-13, u vrijeme izrade dopunskog nalaza i mišljenja, je bio 6.192,47 EUR. Vrijednost nužnih troškova uloženih u prostor E-13, po cijenama u vrijeme izrade dopunskog nalaza, jest 20.637,55 EUR, bez amortizacije, dok je s amortizacijom 10.421,98 EUR. Vrijednost korisnih troškova uloženih u prostore je E-13, po cijenama u vrijeme izrade dopunskog nalaza, jest 25.992,82 EUR, bez amortizacije, odnosno s amortizacijom 13.694,22 EUR. Vrijednost nužnih troškova u zajedničke dijelove zgrade, po jednakim cijenama, jest 28. 475,95 EUR, bez amortizacije, dok je s amortizacijom 16.412,07 EUR. Vrijednost korisnih troškova uloženih u zajedničke dijelove zgrade, po istim cijenama, jest 143.729,72 EUR, bez amortizacije, odnosno s amortizacijom 92.884,75 EUR. Ujedno je vještak Glušić u dopunskom nalazu i mišljenju od 16. veljače 2026. naveo da je vještakinja Petrović (u drugom predmetu) analizirala korisne troškove uložene u zajedničke dijelove zgrade, koji se preklapaju s ovim postupkom te da iz njenog nalaza i mišljenja proizlazi da su navedeni korisni troškovi 45.023,69 EUR (povećanje vrijednosti nekretnine). Razlika između korisnih troškova uloženih u zajedničke dijelove zgrade između vještakinje Petrović i vještaka Glušića jest zbog toga što je vještak Glušić koristio cijene radova u vrijeme izrade navedenog dopunskog nalaza i mišljenja 2024. i amortizaciju do tog dana, a vještakinja Petrović cijene u vrijeme kada je ona izrađivala nalaz i mišljenje u drugom predmetu, a to je 1999. i amortizacija do tog dana.

82. Na dopunski nalaz i mišljenje od 16. veljače 2026. tuženica-protutužiteljica očitovala u podnesku od 6. ožujka 2026. (listovi 483. – 486. spisa) dok se tužitelj- protutuženik očitovao u podnesku od 16. ožujka 2026. (listovi 494. – 496. spisa). Tužitelj-protutuženik se na tijek postupka očitovao i u podnesku od 5. svibnja 2026.

(listovi 498. – 503. spisa).

83. Stoga je sud pozvao vještaka Glušića na glavnu raspravu 14. svibnja 2026. (listovi 522. – 525. spisa) radi usmenog iznošenja nalaza i mišljenja (listovi 522. – 525. spisa) . Vještak Glušić je prilikom usmenog iznošenja nalaza i mišljenja naveo da u cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja te dopunskih nalaza i mišljenja. Objasnio je da je ovaj dopunski sačinio po zadatku koji mu je sud dao. U odnosu na navode tuženice-protutužiteljice od 6. ožujka 2026. rekao je da je iznos od 6.192,47 EUR prikazan na bazi jednog mjeseca te u vrijeme izrade dopunskog nalaza i mišljenja. Stoga, navedeni iznos treba množiti s brojem mjeseci i brojem godina, kao što je navedeno u tom podnesku tuženice-protutužiteljice. Promatrao je vrijednost radova u vrijeme izrade dopunskog nalaza 2024. jer je takav bio zadatak vještačenja i onda uzeo u obzir amortizaciju do te godine 2024. dok je vještakinja Petrović uzela u obzir vrijednost radova iz 1999. i amortizaciju do te godine. Upravo zbog toga se razlikuju iznosi procijenjene vrijednosti ulaganja u njegovom nalazu i mišljenju te nalaza i mišljenju vještakinje Petrović. Nadalje, u odnosu na daljnje navode iz podneska tuženice-protutužiteljice vezane uz suvlasnički omjer istakao je da je promatrao ulaganja u predmetnu poslovnu zgradu, a to se odnosi na predmetni poslovni prostor i dvije etaže iznad koje su bile predmet drugog postupka. Sada je stanje u katastru promijenjeno ali navedeno takvo što ne mijenja što navode u nalazu i mišljenju. Navedeno stoga jer se ulaganja ne odnose na uličnu zgradu već samo dvorišnu zgradu. Stoga nije uopće promatrao uličnu zgradu. Ovo stoga jer su ulična i dvorišna zgrada dva različita objekta, odnosno dva odvojena objekta. Prije su stajali na istoj čestici, a sada su čak na dvije odvojene čestice. Stoga, omjeri i dalje ostaju isti. U nalazu je naveo što se preklapa iz ovog spisa i spisa P-976/2016. Vještakinja Petrović je analizirala korisne troškove uložene u zajedničke dijelove zgrade dok je on promatrao sve, odnosno nužne i korisne troškove. U odnosu na navode tužitelja- protutuženika od 16. ožujka 2026. smatra da se radi o pravnim pitanjima. Ponovio je da je razdvojio koji su to luksuzni troškovi, kao što sam prethodno obrazlagao. Napomenuo je da je njegovo vještačenje različito u odnosu na vještaka Omerhodžića i drugih vještaka za otprilike 70 % zbog toga što su oni uzimali vrijednost radova iz ranijih godina dok je on uzimao vrijednost radova iz 2024. te amortizaciju do te godine. Ostao je kod svojih navoda s glavne rasprave 23. studenoga 2023., na str. 5. zapisnika, gdje je naveo da ukoliko se uzmu u obzir svi objekti na jednoj zk.čestici, i to u prethodnom stanju čestice onda je suvlasnički omjer 30,88 % (list 338. spisa). Nadalje, naveo je da je uzeo u obzir strukturu poslovnog prostora, odnosno dijelova poslovnih prostora, pa je tako uzeo u obzir i da se poslovni prostor dijelom nalazi u suterenu. Pritom je objasnio da se to radi o laganom suterenu, odnosno maloj razini, možda metar ispod razne tla te se ne radi o podrumskim prostorijama ili suterenskim prostorijama u pravom smislu te riječi. Rekao je da bolje uređenje prostora utječe na veću tržišnu vrijednost nekretnine i veću vrijednost zakupa. U praksi najčešće postoje različiti standardi uređenja poslovnih prostorija u odnosu na subjekta koji koristi poslovni prostor, odnosno je li to banka ili manji knjigovodstveni ured. Mramorne stepenice utjecale su na povećanje vrijednosti prostora. Ukazao je da je tako vještačila i vještakinja Petrović. Bez obzira radi li se o banci, knjigovodstvenom uredu, bilo kojoj trećoj osobi rekao je da nije presudno te da ostajem kod svojih navoda kojima sam razgraničio nužne, korisne i luksuzne troškove. Odluku je li nešto nužno, korisno ili luksuzno donio je koristeći se svojim stručnim, profesionalnim i osobnim iskustvom na razini nekih po njemu srednjih vrijednosti npr. mramorne stepenice ili fasada su po njemu povećanje vrijednosti, farbanje zidova i gledanje je održavanje vrijednosti. Prostor je pregledao na očevidu te mu je je poznato o čemu se radi, uzeo je u obzir da se radi o poslovnom prostoru koji je nekada bio banka. Ponovio je da je uzeo u obzir kojim se radovima održava stanje, a kojim se povećava vrijednost nekretnine. U odnosu na kotlovnicu i portu je uzeo u obzir da se radi o zajedničkim dijelovima zgrade jer mu to stručno ima smisla, a zbog toga što se ti prostori odnose na sve objekte u zgradi, obično su kotlovnice zajednički dijelovi zgrade, odnosno kotlovnica i porta u ovom slučaju ne pripada samo jednom poslovnom prostoru. Moguća je situacija da se teoretski kotlovnica i porta pripoje određenom posebnom dijelu nekretnine. U ovom slučaju dvije zgrade imaju dva odvojena nosiva zida, a to je vidljivo i iz projekta ali svaka zgrada je samostalna funkcionalna cjelina. Dvorište se odnosi upravo na dvorišnu zgradu. Dvorište se ne odnosi na uličnu zgradu. Ovo i zato što postoji ograda za dvorišni dio u haustoru koja je uvijek spuštena, odnosno rešetkasta vrata. Time ulaganja u jedan objekt još i više ne utječu na drugi objekt. Razdvojio je održavanje zgrade i troškove koji su utjecali na podizanje vrijednosti zgrade. Luksuzni troškovi su ti koji podižu vrijednost zgrade.

84. Sud je prihvatio nalaze i mišljenja te dopunske nalaze i mišljenja vještaka Glušića. Navedeno stoga jer je vještak nalaze i mišljenja sačinio detaljno i stručno dok je odgovorima otklonio sve prigovore stranaka. Ujedno je vještak odgovorio i u čemu je razlika između njegovog vještačenja te drugih vještačenja sačinjenih vezano uz predmetnu nekretninu (različito vrijeme, odnosno različita cijena u odnosu na vrijeme izrade nalaza i mišljenja). Pritom valja navesti da je u spisu bilo više dopuna i mišljenja, a zbog mijenjanja pravne osnove potraživanja. Ujedno, valja navesti da je tužitelj-protutuženik ustrajao kod prigovora na nalaz i mišljenja, odnosno konkretno dopunski nalaz i mišljenje te predložio novo vještačenje, međutim, svi prigovori su općenite, neargumentirane prirode te se ne tiču nijednog konkretnog pitanja, odnosno rada i/ili vrste rada te vezano uz pojedini rad nekih stručnih ili pak životnih i logičnih primjedbi.

85. Iz dopunskog nalaza i mišljenja od 16. veljače 2026. proizlazi da su nužni troškovi uloženi u E-13 (poslovni prostori u prizemlju i na 1. katu) po cijenama u vrijeme izrade nalaza i mišljenja 20.637,55 EUR, bez amortizacije, a s amortizacijom 10.421,98 EUR, korisnik troškovi ulaganja u poslovne prostore u prizemlju i na 1. katu su 25.992,82 EUR, bez amortizacije, a s amortizacijom 13.694,25 EUR. Nužna ulaganja u zajedničke dijelove zgrade su 28.475,95 EUR, bez amortizacije, a sa amortizacijom 16.412,07 EUR, korisnika ulaganja u zajedničke dijelove zgrade su 143.729,72 EUR, bez amortizacije, a sa amortizacijom 92.884,75 EUR.

86. S obzirom na to da je tuženica-protutužitelja u cijelosti vlasnica posebnog dijela, a koji u naravi predstavlja poslovne prostore u prizemlju i na 1. katu, to tužitelju-protutuženiku, kao poštenom posjedniku u vrijeme izvođenja radova ulaganja, pripadaju nužni i korisnik troškovi uloženi u posebni prostor, odnosno 10.421,98 EUR i 13.694,25 EUR, sveukupno 24.116,23 EUR (suvlasnički dio E-13).

87. Navedene nužne i korisne troškove valjalo je umanjiti za vrijednost plodova koje je tužitelj-protutuženik imao (čl. 164. st. 5. ZV-a). Tužitelj-protutuženik nije u spis dostavio ugovore sa Agencijom koja je bila u najmu dijela prostora dok iz dopunskog nalaza i mišljenja od 16. veljače 2026. proizlazi da mjesečni najam predmetne nekrentine u vrijeme izrade nalaza i mišljenja iznosi 6.192,47 EUR. Navedeni iznos valja pomnožiti sa brojem mjeseci i godina vremena u vrijeme izvođenja radova, čime se dolazi do (1987. – 1994.), odnosno 8 godina, svaka godina po 12 mjeseci, tj. 12 x 8 x 6.192,47 EUR = 594.477,12 EUR.

88. S obzirom na to da nužni i korisni troškovi u odnosu na suvlasnički dio E-13, koje potražuje tužitelj-protutuženik iznose manje od plodova koje je u vrijeme izvođenja radova imao tužitelj-protutuženik, to je tužbeni zahtjev za isplatu tužitelja- protutuženika valjalo u cijelosti odbiti, kao neosnovan. Stoga je odlučeno kao u t. I. izreke presude. (Sud je odbio zahtjev za posebni dio E-13 – dok je odbacio tužbu u odnosu na dio koji se odnosi na zajedničke dijelove).

89. Neosnovano upire tuženica-protutužiteljica da je zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadu troškova za učinjena ulaganja u nekretninu njenom vlasništvu zastario. Navedeno stoga jer prema odredbi iz čl. 164. st. 7. ZV-a pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova zastarijeva u roku od tri godine od dana predaje stvari. Između stranaka nije sporno da je nekretnina od strane tužitelja-protutuženika predana u posjed tuženice-protutužiteljice u siječnju 2018. Tužba u ovom predmetu podnesena je u lipnju 2018., a zbog čega nije protekao trogodišnji zastarni rok od dana predaje stvari iz čl. 164. st. 7. ZV-a, suprotno navodima tuženice-protutužiteljice.

90. Tuženica-protutužiteljica protutužbom zahtijeva isplatu naknade koristi koju je tužitelj-protutuženik imao zbog toga što je koristio njenu nekretninu u razdoblju počev od 28. lipnja 2017. do 31. prosinca 2017. Navedeno se odnosi na razdoblje počev od pravomoćnosti rješenja o naknadi pa do kraja 2017., a što je neposredno pred primopredaju nekretnine. Kao što je već obrazloženo, tuženica-protutužiteljica navodi da potražuje 10,00 EUR po m2 odnosno iznos od sveukupno 34.114,69 EUR / 257.037,15 kn, U razdoblju počev od lipnja 2017. do prosinca 2017. tužitelj- protutuženik bio je nepošten posjednik u smislu čl. 18. st. 3. ZV-a. Navedeno stoga jer je znao te je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed nekretnine. Naime, poštenje tužitelja-protutuženika prestalo je prema stavu ovog suda najkasnije dostavom djelomičnog rješenja od 24. svibnja 2012. u lipnju 2012. Ovo stoga jer je navedeno rješenje dostavljeno i tužitelju- protutuženiku, u tom upravnom postupku zastupanom po punomoćnici i to u lipnju 2012., što je vidljivo iz otisnutog prijemnog štambilja punomoćnice tužitelja- protutuženika. Sud smatra da je poštenje tužitelja-protutuženika prestalo i ranije jer je i sam sudjelovao u upravnom postupku povrata imovine u vlasništvo tuženice- protutužiteljice, što je i vidljivo iz obrazloženja djelomičnog rješenja od 24. svibnja 2012. međutim, prema stanju spisa, sud je uzeo da je tužitelj-protutuženik ima dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada vlasništvo predmetne nekrtnine u trenutku dostave djelomičnog rješenja tužitelju-protutuženiku, u upravnom postupku zastupanog, također, po punomoćnici (lipanj 2012.).

91. Zbog navedenog, na zahtjev tuženice-protutužiteljice za naknadu koristi zbog korištenja tuđe nekretnine valja primijeniti odredbe iz čl. 165. ZV-a.

92. Prema odredbi iz čl. 165. st. 1. ZV-a nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario. Vlasnikovo traženje naknade iz stavka 1. ovoga članka zastarijeva u roku od tri godine od dana kad mu je stvar predana (st. 2.). Nepošteni posjednik ima pravo na naknadu troškova ako bi oni bili nužni i vlasniku; to mu pravo zastarijeva u roku od tri godine od dana predaje stvari (st. 3.). Nepošteni posjednik nije ovlašten zadržati stvar dok mu ne budu naknađeni troškovi za koje traži naknadu, nego mora stvar predati bez odgode (st. 4.). Ono što je posjednik dodao, učinivši troškove koji mu se ne naknađuju, ovlašten je odvojiti i sebi uzeti, ali jedino ako to može učiniti bez oštećenja same stvari (st. 5.). Od časa kad je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenoga posjednika; isto se tako ravnaju i u pogledu onoga što je pošteni posjednik činio sa stvarju neprimjereno onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada (st. 6.).

93. S obzirom da iz nalaza i mišljenja od 31. siječnja 2023. vještaka Glušića proizlazi da je prosječna cijena najma za razdoblje 28. lipnja 2017. do 31. prosinca 2017. 10,30 EUR/m2/77,58 kn/m2, a da je poslovni prostor površine 463,13 m2, to bi mjesečna najamnina za takav prostor prema vještaku iz nalaza i mišljenja iznosila 4.768,68 EUR/35.929,63 kn, odnosno za 6 mjeseci i 3 dana, a što je 10 % od jednog mjeseca, najamnina bi iznosila sveukupno 29.088,95 EUR (posebice list 295. spisa). Dopunskim nalazom i mišljenjem vještak je tijekom očevida izvršio točno mjerenje predmetni poslovnih prostora te je u nalazu i mišljenju od 20. ožujka 2025. naveo da se poslovni prostor sastoji od 411,46 m2 posebnih dijelova nekretnine i 78,46 m2 zajedničkih dijelova nekretnine, a koji se odnose na stubište i ulazni hol, portirnicu i prateće prostorije te strojarnicu. Dakle, ukupna površina predmetnih poslovnih prostora i zajedničkog dijela u prizemlju i na I. katu nekretnine u [adresa] iznosi 489,92 m2.

94. S obzirom na to da iz nalaza i mišljenja od 31. siječnja 2023. proizlazi da je cijena najma od lipnja do prosinca 2017. iznosila 10,30 EUR/m2, a da iz dopunskog nalaza i mišljenja od 20. ožujka 2025. proizlazi da se radi o ukupnoj površini od 489,92 m2 (tužitelj-protutuženik je koristio i zajedničke dijelove, odnosno nekretninu u cijelosti, a ne samo poslovne prostore u prizemlju i na 1. katu), to je tuženici- protutužiteljici na ime naknade za korištenje njene nekretnine u razdoblju počev od 28. lipnja 2017. do 31. prosinca 2017., valjalo dosuditi iznos od 5.046,18 EUR po jednom mjesecu (10,30 EUR / m2 x 489,92 m2 = 5.046,18 EUR po mjesecu), odnosno za razdoblje od 6 mjeseci i 3 dana iznos od sveukupno 30.781,70 EUR (5.046,18 EUR x 6 mjeseci x 3 dana, odnosno 10 % ili 0,10 dijela jednog mjeseca = 30.781,70 EUR). Na navedeni iznos tuženici-protutužiteljici je valjalo dosuditi i PDV (25 %) jer je obvezanica poreza na podatnu vrijednost, a zbog čega je u konačnici tuženici-protutužiteljici pripada iznos od 38.477,13 EUR. S obzirom na to da tuženica- protutužiteljica potražuje iznos od 34.114,69 EUR, to je iznos od 34.144,69 EUR (i) dosuđen.

95. Prema odredbi iz čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023. – dalje u tekstu: ZOO) kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva (list 321. u vezi s 120. - 122. spisa).

96. Tuženica-protutužiteljica zahtijeva isplatu zateznih kamata počev od podnošenja protutužbe. Protutužba podnesena je 6. veljače 2019. Stoga je na iznos od 34.114,69 EUR valjalo dosuditi zatezne kamate počev od 6. veljače 2019. do isplate, sve na temelju odredbi iz čl. 165. ZV-a u vezi s čl. 1115. ZOO-a, a po kamatnoj stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje u ostalim odnosima. Navedeno stoga jer je tužitelj-protutuženik u tom razdoblju bio nepošteni posjed predmetne nekretnine.

97. Nadalje, neosnovano upire tužitelj-protutuženik da je potraživanje tuženice- protutužiteljice na ime naknade za korištenje nekretnine u njenom vlasništvu zastarjelo. Prema odredbi iz čl. 165. st. 2. ZV-a vlasnikovo traženje naknade svih koristi za vrijeme nepoštenog posjedovanja nekretnine zastarijeva u roku od tri godine od kada mu je stvar predana. Kao što je već obrazloženo, između stranaka nije sporno da je nekretnina predana u posjed vlasnici, ovdje tuženici-protutužiteljici u siječnju 2018. Protutužba je podnesena u veljači 2019. (list 120. spisa), a zbog čega nije protekao trogodišnji rok od predaje nekretnine, suprotno upiranju tužitelja- protutuženika.

98. Slijedom iznesenog, valjalo je odlučiti kao u t. II. izreke presude.

99. O troškovima parničnog postupka sud je odlučivao na temelju odredbi iz čl. 151. st. 1., čl. 154. i st. 1. i čl. 155. ZPP-a te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/12., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. - dalje u tekstu: Tarife). Troškove parničnog postupka valja suditi po tužbenom i protutužbenom zahtjevu, dok je i u odnosu na tužbeni i protutužbeni zahtjev uspjela tuženica-protutužiteljica (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

100. Stoga je kao potrebne za vođenje parnice u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP-a, tuženici-protutužiteljici valjalo priznati trošak sastava odgovora na tužbu u vrijednosti od 1.413 bodova na temelju Tbr. 8.1. Tarife, trošak sastava podnesaka od 6. veljače 2019., 7. travnja 2023., 10. lipnja 2024. i 6. ožujka 2026., za svaki vrijednost od 1.413 bodova na temelju Tbr. 8.1. Tarife, kao i troškove zastupanja, po punomoćniku, na ročištima 7. listopada 2021., 27. travnja 2022., 23. studenoga 2023., 28. studenoga 2024., 3. prosinca 2025. i 14. svibnja 2026., za svako vrijednost od 1.413 bodova na temelju Tbr. 9.1. Tarife, trošak ročišta 9. rujna 2020. u vrijednosti od 706,50 bodova na temelju Tbr. 9.2. Tarife te trošak nazočnosti očevidu 8. siječnja 2025. u vrijednosti 1.413 bodova na temelju Tbr. 9.7. Tarife, sve uvećano za PDV-e. Tuženici-protutužiteljici pripadaju i plaćeni troškovi za građevinsko vještačenje u iznosu od 995,42 EUR i 500,00 EUR. Slijedom iznesenog, tuženici- protutužiteljici pripadaju troškovi parničnog postupka u iznosu od 36.738,00 EUR, uvećano za PDV-e u iznosu od 9.184,50 EUR te uvećano za troškove vještačenja u iznosu od 1.495,42 EUR, odnosno tuženici-protutužiteljici pripadaju sveukupni troškovi parničnog postupka u iznosu od 47.417,92 EUR. Na troškove valjalo je dosuditi zatezne kamate na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a, a po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023. – dalje u tekstu: ZOO) koja se primjenjuje u ostalim odnosima. Stoga je valjalo odlučiti kao u t. III. izreke presude.

101. Zahtjev tuženice-protutužiteljice u preostalom iznosu od 12.363,75 EUR valjalo je odbiti, kao neosnovan. Navedeno stoga jer preostali traženi troškovi, pa tako troškovi za sastav podneska od 5. ožujka 2019., 28. listopada 2021., 17. svibnja 2022. i 28. veljače 2023. nisu bili potrebni za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a. Stoga je valjalo odlučiti kao u t. IV. izreke.

102. S obzirom na to da je tužitelj-protutuženik u cijelosti izgubio u odnosu na tužbu, kao i u odnosu na protutužbu, to je na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 116.464,20 EUR valjalo odbiti, kao neosnovan. Stoga je valjalo odlučiti kao u t. V. izreke.

103. Ujedno, tuženici-protutužiteljici valja navesti da promjena pravne osnove nije preinaka tužbe, sve primjenom odredbe iz čl. 191. st. 3. ZPP-a (čl. 41. pa čl. 49. Zakona o naknadi pa čl. 164. ZV-a pa čl. 1111. ZOO-a).

104. Nadalje, tužitelj-protutuženik u ovom postupku potražuje naknadu troškova za ulaganja u poslovne prostore u prizemlju i na I. katu ali potražuje i naknadu troškova za ulaganja u zajedničke prostore, konkretno tužitelj-protutuženik navodi da potražuje troškove ulaganja u zajedničke dijelove zgrade od prizemlja do krova, uključujući vanjski dio zgrade i nosive dijelove konstrukcije, odnosno kotlovnicu i stubište, a sve u odnosu na razgraničenje troškova prema suvlasničkom dijelu tuženice- protutužiteljice (konkretno t. 7. tužbe od 18. lipnja 2018., poleđina lista 1. spisa). Iz navedenog sud zaključuje da u odnosu na suvlasnički omjer tuženice-protutužiteljice tužitelj-protutuženik potražuje i naknadu za uložena ulaganja u odnosu na sve zajedničke dijelove.

105. Međutim, a s obzirom na to da su ulaganja u zajedničke prostore obuhvaćena i dosuđena u određenom suvlasničkom omjeru od 31,98 % u ovosudnom parničnom spisu P-976/2016, a što proizlazi iz pravomoćne ovosudne presude, kao i nalaza i mišljenja vještakinje Petrović iz toga predmeta, to je o navedenom dijelu zahtjevu tužitelja-protutuženika za naknadu troškova uloženih u zajedničke prostore u odnosu na suvlasnički omjer tuženice-protutužiteljice naprema cijeloj nekretnini već pravomoćno odlučeno u drugom postupku. Naime, presudom, posl. br. P-976/16 od 7. lipnja 2018., a koja je postala pravomoćna, naloženo je tuženiku u tom postupku, ovdje tuženici-protutužiteljici naknaditi tužitelju, ovdje tužitelju-protutuženiku iznos od 36.523,28 EUR / 275.184,63 kn i to sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 232.365,01 kn počev od 7. lipnja 2018. i na iznos od 42.819,62 kn počev od 22. siječnja 2001. do isplate. Točno je da se iznos od 42.819,62 kn odnosi na naknadu za ulaganja u krovište prema suvlasničkom omjeru tuženice-protutužiteljice. Krovište jest zajednički dio nekretnine, sve prema načelu jedinstva nekretnine. Međutim, iznos od 275.184,63 kn suđen je prema odredbama iz čl. 41. i 49. Zakona o naknadi, a što je vidljivo iz pravomoćne prvostupanjske presude i djelomično potvrđujuće te djelomično preinačujuće drugostupanjske presude iz toga predmeta. Stoga je zadatak i dan u tom postupku prema navedenim odredbama Zakona o naknadi pa je tako vještakinja Petrović izračunavala, a sud pravomoćno i odlučio o – povećanoj vrijednosti cijele nekretnine za 232.231,28 kn. Pritom posebice valja uzeti u obzir specifikaciju koja je služila kao temelj za suđenje pravomoćnom presudom iz ovosudnog predmeta, posl. br. P-976/16, koja se nalazi na listovima 114. ovog spisa, kao i unutar parničnog predmeta P-976/16. Iz navedene specifikacije vidi se da su naznačeni i radovi na zajedničkim dijelovima nekretnine, pa tako na stubištu, ulaznom holu, fasadi itd. Zbog navedenog, valja zaključiti da je o zahtjevu tužitelja- protutuženika za naknadu ulaganja u zajedničke prostore (i to ne samo krovište, a što može proizlaziti površnim tumačenjem postupka P-976/16) već pravomoćno odlučeno u ovosudnom predmetu, posl. br. P-976/16. S obzirom na to da je u pravomoćno okončanom postupku posl. br. P-976/16 već odlučio o zahtjevu iz ovog predmeta tužitelja-protutuženika u odnosu na naknadu za troškove uložene u sve zajedničke dijelove (pa tako i u odnosu na fasadu, dvorište, kotlovnicu, pa i krovište itd.), sve prema suvlasničkom omjeru tuženice-protutužiteljice naprema cijeloj nekretnini, to se u ovom predmetu ne može ni odlučivati o tom pitanju jer se radi o pravomoćno presuđenoj stvari. Ovdje valja navesti da tužitelj-protutuženik podnosi tužbu za isplatu sveukupnog iznosa od 187.920,10 EUR. Pritom ne razgraničuje što se odnosu na poseban dio poslovnih prostora u prizemlju i na 1. katu, odnosno suvlasnički dio E-13 nekretnine u zagrebu, [adresa], a što na zajedničke dijelove. No, iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da tužitelj-protutuženik podnosi tužbu na temelju nalaza i mišljenja te dopunskog nalaza i mišljenja vještaka mr. Zlatka Omerhodžića (listovi 23. – 40. spisa). Iz tog nalaza i dopune navedenom nalazu proizlazi da je vještak Omerhodžić obuhvatio određene zajedničke dijelove – pa tako fasadu, dvorište i kotlovnicu te da na te zajedničke dijelove otpada ukupno 46.313,76 EUR / 348.951,00 kn, sa PDV, odnosno bez PDV 11.578,44 EUR / 87.237,75 kn, bez PDV. Kako tužitelj-protuženik ponosi tužbu, bez iskazanog PDV, to je tužbu tužitelja-protutuženika (o kojem je pravomoćno odlučeno) u iznosu od 11.578,44 EUR / 87.237,75 EUR valjalo odbaciti, kao nedopuštenu, sve primjenom odredbe iz čl. 333. st. 2. ZPP-a. Tužitelju-protutuženiku valja navesti da je u pravomoćno riješenom predmetu odlučivao o ulaganjima tužitelja-protutuženika u sve zajedničke dijelove (a koje traži u ovom postupku) i to u suvlasničkom omjeru naprema cijeloj nekretnini. Time se ne može, suprotno upiranju tužitelja- protutuženika uzimati da u ovom postupku treba odlučivati o istom zahtjevu ali, prema navodima tužitelja-protutuženika, sada samo u omjeru naprema suvlasništvu posebnog dijela E-13 (prizemlje 1. kat). Slijedom iznesenog, valjalo riješiti kao u izreci rješenja.

U Zagrebu 28. svibnja 2026.

Sutkinja:

Dina Jellin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 8 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i u jednom primjerku za svaku protivnu stranku.

Dostaviti:

- tužitelju-protutuženiku po pun., uz nalog za presudu 663,61 EUR

- tuženiku-protutužitelju po pun.

- kal. 30 dana