Poslovni broj: Pn-38/2020-44

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Zrinki Berečki, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice Daniele Kralj Poličić, u pravnoj stvari tužiteljice SI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Danijel Papak, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Grgić Zovko, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. prosinca 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Danijela Papka, odvjetnika, i punomoćnice tuženika Ivane Grgić Zovko, odvjetnice, 28. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, isplatiti tužiteljici SI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.718,08 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. rujna 2019. do 31. prosinca 2022., po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 3.275,12 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. svibnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III/ Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 8. siječnja 2020. navodi da je 8. siječnja 2019. u Zagrebu, na rotoru hitnog prijema KB Sv. Duh, stradala u prometnoj nezgodi kao pješakinja kojom prilikom je zadobila tjelesne ozljede, a da je za prometnu nezgodu odgovoran ĐI, koji je upravljao vozilom reg. oznaka [registarska oznaka] koje da je bilo osigurano kod tuženika po polici osiguranja od automobilske odgovornosti. Tužiteljica ističe da se protiv ĐI, pred Općinskim prekršajnim sudom u Zagrebu, vodio prekršajni postupak, koji da je okončan donošenjem pravomoćne presude, posl. broj Pp P-12361/2019 od 28. studenoga 2019. kojom da je proglašen krivim što je, krećući se istočnom stranom kolnika kružnog toka prilaznog kolnika kbr. 64 Ulice Sv. Duh u smjeru juga i dolaskom do zapadne strane objekta kbr. 64 zaustavio vozilo na kolniku i potom neoprezno poduzeo radnju vožnje unazad u smjeru sjeveroistoka, a da se prethodno nije uvjerio da to može učiniti bez opasnosti po druge sudionike u prometu, ne vodeći pritom računa o položaju, smjeru i brzini kretanja svoga vozila, kao i o položaju drugih sudionika u prometu, a kojom prilikom je stražnjim dijelom vozila naletio na tužiteljicu, uslijed čega je ista zadobila tjelesne ozljede. Navodi da je u štetnom događaju zadobila ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, a radi čega da joj je pružena liječnička pomoć. Smatra da joj pripada pravo na naknadu neimovinske štete te s osnove (nenovčane) imovinske štete za tuđu pomoć i njegu. Navodi da joj je tuženik nakon podnošenja odštetnog zahtjeva u mirnom postupku otklonio odštetni zahtjev kao pravno neosnovan, tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi potražuje isplatu iznosa naknade za neimovinsku štete te s osnove (nenovčane) imovinske štete za tuđu pomoć i njegu od 36.000,00 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. rujna 2019. pa do isplate, uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje aktivnu i pasivnu legitimaciju te nastanak štetnog događaja, kao i da je osiguranik tuženika oglašen krivim u prekršajnom postupku za počinjenje prekršaja iz čl. 43. st. 2. ZSPC-a, ali osporava sve ostale činjenične i pravne navode tužiteljice. Tuženik smatra da je tužbe preuranjena, jer da liječenje tužiteljice nije okončano. Tuženik osporava odgovornost za nastanak štetnog događaja, jer smatra da je tužiteljica doprinijela štetnom događaju zbog neopreznog kretanja preko središnjeg dijela rotora kružnog toka u smjeru jugozapada iako da na mjestu nezgode postoji pješački prijelaz te da je mogla vidjeti vozilo osiguranika tuženika. Osporava visinu tužbenog zahtjeva te osporava da bi današnje tužiteljičino zdravstveno stanje bilo uzrokovano predmetnim događajem. Osporava i tijek zakonskih zateznih kamata. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan (odbaciti tužbu za slučaj preuranjenosti iste), uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

3. Tužiteljica tijekom postupka osporava navode tuženika suprotne njezinima. Nakon provedenog medicinskog vještačenja i usmenog očitovanja vještaka, u podnesku od 24. veljače 2025. (listovi 381-384 spisa), s obzirom na rezultate provedenog vještačenja tužiteljica smatra da joj s osnove neimovinske štete i (nenovčane) imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu pripada pravo na novčanu naknadu u ukupnom iznosu od 3.397,60 EUR. Na ročištu održanom 8. prosinca 2025., a na kojem je saslušan svjedok ĐI, osiguranik tuženika, stranke su suglasno utvrdili kako je suodgovornost tužiteljice za predmetnu prometnu nesreću 20%, slijedom čega je na istom ročištu konačno specificiran tužbeni zahtjev, na način da s osnove naknade neimovinske štete i imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege potražuje isplatu iznosa naknade od ukupno 2.718,08 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. rujna 2019. pa do isplate, uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

4. Tuženik tijekom postupka sadržajno ustraje kod prigovora iz odgovora na tužbu. Predlaže tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate..

5. Tijekom postupka izvođenja dokaza izvršen je uvid u Zapisnik o očevidu RH, MUP, PU zagrebačke, II PPP Zagreb, Broj: 511-19-45/6-8-2682/2019 od 8. siječnja 2019. (listovi 5-7 spisa), presudu Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu posl. broj Pp P-12361/2019 od 28. studenoga 2019. (listovi 8-11 spisa), medicinsku dokumentaciju (listovi 12-20 i 76-344 spisa), odštetni zahtjev s povratnicom od 24. rujna 2019. (listovi 21-23 spisa), Obavijest o primitku odštetnog zahtjeva (list 24 spisa), Utemeljeni odgovor od 13. studenog 2019. (list 38 spisa), spis predmetne prometne nesreće RH, MUP, PU zagrebačke, II PPP Zagreb (listovi 59-73 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po liječniku vještaku specijalistu za ortopediju i traumatologiju doc.dr.sc. CI, prof.v.š., dr.med. (listovi 356-358 i 378 spisa) te je saslušan svjedok ĐI (list 389 spisa).

6. Sud nije proveo dokaz saslušanjem tužiteljice na okolnost dinamike nastanka predmetnog štetnog događaja niti dokaz kombiniranim sudskomedicinsko-prometnim vještačenjem uz očevid na okolnost mehanizma nastanka prometne nezgode i uzročne veze između ozljeda opisanih u priloženoj medicinskoj dokumentaciji i predmetne nezgode, jer u tijeku daljnjeg postupka tuženik na navedenom dokaznom prijedlogu nije inzistirao niti je taj prijedlog na ikoji način obnavljao ili razrađivao, što sud tumači kao faktični odustanak od uvjetno postavljenog prijedloga. Također, obje stranke suglasno su prihvatile suodgovornost tužiteljice za nastanak štete u iznosu od 20%, čime je predmetno pitanje prestalo biti prijeporno između stranaka u smislu čl. 221. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14.,70/19., 80/22. i 155/23., dalje: ZPP), a sud je vezan suglasnim izjavama stranaka o tim činjenicama. Napokon, ni tužiteljica ni tuženik nisu inzistirali na saslušanju tužiteljice na predmetne okolnosti te bi provođenje navedenih dokaza radi utvrđivanja neprijepornih činjenica, uz značajne troškove koji bi nastali provedbom kombiniranog vještačenja uz očevid, bilo u izravnoj suprotnosti s temeljnim načelom ekonomičnosti postupka iz čl. 10. ZPP-a, prema kojemu je sud dužan brinuti se da se postupak provede bez nepotrebnog odugovlačenja i uz što manje troškova. Sud je stoga navedene dokazne prijedloge ocijenio nevažnim za odluku i odbio ih na temelju čl. 292. st. 4. ZPP-a.

6. Tužbeni zahtjev je u cijelosti osnovan.

7. Među strankama nije sporan nastanak predmetnog štetnog događaja - prometne nezgode od 8. siječnja 2019., koju je skrivilo vozilo osiguranika tuženika, kao i da je tužiteljica u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobila tjelesne ozljede u svezi kojih joj je nastala neimovinska šteta i nenovčana imovinska šteta zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom.

8. Nadalje, među strankama nije sporno da je tužiteljica doprinijela nastanku predmetnog štetnog događaja u omjeru od 20%. Kako je predmetna okolnost između stranaka nesporna, tužiteljica je to izrijekom prihvatila na ročištu održanom 8. prosinca 2025., a tuženik istu okolnost nije osporavao, stoga navedena činjenica ne zahtijeva dokazivanje sukladno čl. 221. st. 1. ZPP-a te je sud uzima kao utvrđenu.

9. S obzirom da je među strankama tijekom postupka bilo sporno pripada li tužiteljici pravo na isplatu iznosa naknade s osnove pretrpljene neimovinske i imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege, to je radi utvrđivanja odlučnih činjenica u svezi osnove i visine tužbenog zahtjeva tijekom postupka provedeno medicinsko vještačenje po liječniku vještaku specijalistu za ortopediju i traumatologiju doc.dr.sc. CI, prof.v.š., dr.med., iz čijeg pisanog nalaza i mišljenja (listovi 356-358 spisa) u bitnom proizlazi da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju od 8. siječnja 2019. zadobila udarac u desno koljeno i potkoljenicu te periprotetički lom desne tibije (totalna endiproteza koljena). Temeljem uvida u priloženu medicinsku dokumentaciju, podatke iz osobnog zdravstvenog kartona i pregleda tužiteljice, vještak nalazi da kod tužiteljice u štetnom događaju nisu zaostale trajne posljedice. Tužiteljica je pretrpjela fizičke boli jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta 15 dana i manjeg još oko 20 dana. Nadalje, vještak je mišljenja da je tužitelj pretrpio tzv. primarni strah koji se javio u samoj situaciji tjelesnog ozljeđivanja i bio je vrlo intenzivan i krakotrajan, sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana, a slabijeg 15 dana. Tužiteljici je tuđa pomoć i njega bila potrebna kod kućnih poslova, održavanja osobne higijene te odlaska kod liječnika te na fizikalnu terapiju kroz 60 dana u opsegu od 2 sata dnevno, a u narednom periodu od 60 dana bila joj je potrebna pomoć druge osobe u prosjeku od 1 sat dnevno. Naruženje ne postoji, a liječenje je dovršeno 8. svibnja 2019.

10. Tuženik nije imao prigovora na nalaz i mišljenje vještaka, no tužiteljica je istome prigovorila u podnesku od 12. srpnja 2022. (listovi 363-364 spisa) jer smatra da isti sadrži nedostatke i nepravilnosti te da je proturječan kako medicinskoj dokumentaciji tužiteljice, tako i sam sebi. Tužiteljica ističe da je obzirom na objektivno utvrđene tegobe od strane vještaka, tijek liječenja, kao i na zdravstveno stanje tužiteljice 3 godine nakon štetnog događaja, proturječan i krajnje životno nelogičan zaključak vještaka da kod tužiteljice nema umanjenja životne aktivnosti, jer da se smanjenje životne aktivnosti dijelom očituje upravo u ulaganju pojačanih napora kako bi se „premostili“ utvrđeni povremeni bolovi i ograničena pokretljivost koljena, koje tužiteljica ne bi morala ulagati da se nije ozlijedila. Stoga tužiteljica smatra da su isti u uzročno posljedičnoj vezi s nastankom predmetnog štetnog događaja, što uostalom i da nedvosmisleno utvrđuje vještak u svojem mišljenju. Iz cjelokupne medicinske dokumentacije nije sporno kako je tužiteljica imala zdravstvenih tegoba s koljenom i prije štetnog događaja, međutim tužiteljica smatra nužnim da se vještak jasno očituje i razgraniči tegobe koje su eventualno zaostale nakon operativnog liječenja koljena u 2018. u odnosu na štetni događaj te sukladno takvom razgraničenju utvrdi trajne posljedice koje tužiteljica trpi zbog predmetnog štetnog događaja. Glede utvrđenog straha postavlja se pitanje je li je vještak uzeo u obzir činjenicu da je tužiteljica stradala prilikom pada na tlo te je strah koji je pretrpila daleko većeg intenziteta zbog neposredne ugroženosti života i tijela direktnim ozljeđivanjem, za razliku od primjerice prometnih nezgoda u kojima najčešće postoji zaštita kabine vozila.

11. Očitujući se na primjedbe tužiteljice iz podneska od 12. srpnja 2022. glede jačine i trajanja straha te smanjenja životne aktivnosti, vještak prilikom saslušanja na glavnoj raspravi održanoj 27. studenog 2024. (list 378 spisa) navodi da je svoj nalaz i mišljenje izradio sukladno karakteru zadobivene ozljede priložene medicinske dokumentacije odnosno tijeku liječenja te nakon izvršenog kliničkog pregleda tužiteljice. U svezi prigovora o eventualno zaostalim trajnim posljedicama koje bi bile uzročno posljedično povezane s ovim štetnim događajem navodi da je tužiteljica prije ovog štetnog događaja u više navrata operacijski liječena u području desnog koljena te da je kod tužiteljice ugrađena totalna endoproteza desnog koljena. Obzirom na navedeno mišljenja je da nema dodatnih trajnih posljedica kod tužiteljice koje bi bile uzročno posljedično povezane sa štetnim događajem. Nadalje nakon ponovnog uvida u nalaz i mišljenje i tijekom pripreme za današnje ročište korigirao je svoj nalaz u segmentu trajanja straha i bolova te je ocijenio trajanje bolova jakog intenziteta 3 dana, srednje jakog intenziteta 20 dana (u pisanom nalazu i mišljenju stoji 15), a manjeg intenziteta u trajanju od 30 dana (u pisanom nalazu i mišljenju stoji 20). U ocjeni straha, navodi da je strah jačeg intenziteta bio prisutan 2 dana, srednjeg intenziteta 15 dana (u pisanom nalazu i mišljenju stoji 10) te slabijeg intenziteta 25 dana (u pisanom nalazu i mišljenju stoji 15).

12. Sud je u cijelosti nalaz i mišljenje liječnika vještaka specijalista za ortopediju i traumatologiju doc.dr.sc. CI, prof.v.š., dr.med., budući je vještvo dano jasno i obrazloženo, na temelju cjelokupne u spisu priložene medicinske dokumentacije, podataka u osobnom zdravstvenom kartonu i pregleda tužiteljice, jasno, obrazloženo i u skladu s pravilima struke te su prema ocjeni ovog suda usmenim obrazloženjem nalaza i mišljenja na glavnoj raspravi argumentirano otklonjeni prigovori tužiteljice te sve eventualne nejasnoće u nalazu i mišljenju, a da niti tužiteljica niti tuženik nisu stavili prigovor na korigiran pisani nalaz i mišljenje.

13. Na temelju rezultata provedenog medicinskog vještačenja te na temelju rezultata provedenog postupka ovaj sud nalazi pouzdano utvrđenim da je tužiteljica u svezi u štetnom događaju zadobivenih tjelesnih ozljeda pretrpjela bolove i strah, pa da je time povrijeđeno pravo osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje, čime je tužiteljici nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. u svezi čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08. i 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje ZOO)), a prema ocjeni ovog suda utvrđena težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade tužitelju za nastalu neimovinsku štetu. Nadalje, ovaj sud je imao u vidu i uzeo u obzir izmijenjene kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2. sjednica Građanskog odjela od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. Su-IV-47/2020), kao što je uzeo u obzir i stopu inflacije koja je slijedila nakon 2020., odnosno prije donošenja predmetne presude (tako i odluka Ustavnog suda RH U-III-7796/2014 od 11. veljače 2016., presuda ŽS Zagreb posl. br. Gž-4493/2024-2 od 6. svibnja 2025.) obzirom je prema podacima Državnog zavoda za statistiku stopa inflacije od srpnja 2020. do srpnja 2025. iznosila 31,9%.

14. Cijeneći, u okviru i na način predviđen odredbom čl. 1100. st. 2. ZOO-a, prirodu zadobivene ozljede, intenzitet i trajanje fizičkih bolova koje je trpjela tužiteljica te imajući u vidu tijek liječenja te popratne neugodnosti kojima je tužiteljica bila izložena tijekom liječenja, vrstu i intenzitet pretrpljenog straha i dužinu istog, kao i životnu dob tužiteljice (rođena 1947.), primjenom čl. 1100. st. 2. ZOO-a, sud je tužiteljici utvrdio pravičnu novčanu naknadu s osnove neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 2.800,00 EUR.

15. Na temelju nalaza i mišljenja liječnika vještaka utvrđeno je da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega i to kroz 60 dana u opsegu od 2 sata dnevno, a u narednom periodu od 60 dana bila joj je potrebna pomoć druge osobe u prosjeku od 1 sat dnevno (ukupno 180 sati). Budući da među strankama nije bilo sporno da su tuđu pomoć i njegu tužiteljici pružali ukućani, visinu naknade, uzimajući u obzir mjesne prilike u kojima tužiteljica živi po cijeni jednog sata tuđe pomoći od 3,32 EUR, sud je utvrdio primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a, dakle tužiteljici za potrebnih 180 sati tuđe pomoći novčana naknada utvrđena je novčana naknada u iznosu od 597,60 EUR (čl. 1095. st. 1. ZOO-a).

16. Slijedom navedenog utvrđena je pravična novčana naknada neimovinske štete u iznosu od 2.800,00 EUR i naknada imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 597,60 EUR, odnosno sveukupno 3.397,60 EUR.

17. Međutim, imajući u vidu utvrđenu suodgovornost tužiteljice za nastanak štetnog događaja u omjeru od 20%, sud je dosuđeni iznos umanjio za taj postotak, pa tužitelju pripada naknada neimovinske štete i naknada imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u ukupnom iznosu od 2.718,08 EUR, a sve kako i tužiteljica potražuje u ovom postupku, te je odlučeno kao u izreci presude pod točkom I/.

18. Budući nije sporno da se tužiteljica obratila tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete (listovi 21-23 spisa), kao i da je isti zahtjev tuženiku dostavljen 25. rujna 2019. (navedeno tuženik nije osporio, a isto proizlazi i obavijesti o primitku odštetnog zahtjeva s lista 24 spisa), to se ima uzeti da je tada šteta i dospjela, jer je tuženik u tom trenutku mogao i morao procijeniti samu štetu i njen obujam, obzirom da je već tada raspolagao sa svim relevantnim podacima, kao i sa stručnim i kvalificiranim službama, to tužiteljici pripada pravo na isplatu zateznih kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, kako u dijelu koji se odnosi na naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu tako i u odnosu na naknadu za nenovčanu imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu, slijedom čega su tužiteljici na dosuđeni iznos naknade neimovinske i nenovčane imovinske štete zakonske zatezne kamate priznate sukladno postavljenom zahtjevu počevši od

26. rujna 2019. do isplate.

19. Naime, sukladno odredbi čl. 12. st. 4. u vezi sa st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05., 36/09., 75/09. i 96/13., dalje: ZOOP), odgovorni osiguratelj dužan je u slučaju imovinske štete najkasnije u roku od 15 dana od dana podnošenja odštetnog zahtijeva oštećenoj osobi dostaviti obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporni, odnosno u istom roku dostaviti utemeljeni odgovor - ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporni (st. 1.). Uz navedeno, sukladno odredbi čl. 12. st. 4. ZOOP-a, u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku od 30 dana kod neimovinske štete, a u roku od 14 dana kod imovinske štete i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

20. Odluka o kamatnoj stopi za razdoblje do 31. prosinca 2022. temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.), a za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. na odredbi 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/2022.), a za razdoblje od 29. prosinca 2023. pa do isplate na odredbi Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.).

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a.

22. Tužiteljici su, u svezi zastupanja po ovlaštenom punomoćniku odvjetniku, primjenom važeće primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.), kao osnovano zatraženi priznati sljedeći troškovi postupka: za sastav odštetnog zahtjeva u mirnom postupku, prema Tbr. 28-100 bodova, za sastav tužbe, prema Tbr. 7/1 – 100 bodova, za sastav 4 podneska (8. travnja 2020., 28. lipnja 2021., 12. srpnja 2022. i 24. veljače 2025.), prema Tbr. 8/1-po 100 bodova, za zastupanje na 5 ročišta (16. veljače 2021., 7. srpnja 2021., 27. studenog 2024., 10. rujna 2025. i 8. prosinca 2025.), prema Tbr. 9/1- po 100 bodova te za sastav 2 podneska (18. ožujka 2021. i 14. srpnja 2021.), prema Tbr. 8/1-po 25 bodova. Ukupno je tužitelju priznato 1150 bodova što uzimajući u obzir vrijednost 1 boda od 2,00 EUR (prema Tbr. 54. Tarife) i uvećano za PDV od 25% (Tbr. 46) iznosi 2.875,00 EUR. Navedenom iznosu valjalo je pribrojiti trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu 94,23 EUR, trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu 73,63 EUR i trošak medicinskog vještačenja po vještaku kirurgu (što uključuje naknadu vještaku za izradu pisanog nalaza i mišljenja te usmeno očitovanje) u ukupnom iznosu od 232,26 EUR, tako da ukupno dosuđeni parnični trošak tužitelju iznosi 3.275,12 EUR (toč. II/ izreke).

23. Odluka o zateznim kamatama, koje su tužitelju na dosuđeni iznos troška priznate od dana presuđenja pa do isplate, temelji se na odredbama čl. 151. st. 3. ZPP- a i čl. 29 st. 2. ZOO-a.

24. Tužiteljici nisu priznati zatraženi troškovi za sastav podnesaka od 15. siječnja 2020., 21. studenog 2022., 14. travnja 2023. i 8. travnja 2024. jer nisu bili potrebni za vođenje predmetne parnice.

25. S obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio predmetni spor, to je odbijen kao neosnovan njegov zahtjev za naknadu parničnog troška (toč. III/ izreke).

U Zagrebu 28. svibnja 2026.

Sutkinja:

Zrinka Berečki

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. tužiteljici po punomoćniku uz rješenje o pristojbi na presudu

2. tuženiku po punomoćnici