REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-2344/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu Siniši Marinoviću, u pravnoj stvari tužitelja INA MALOPRODAJNI SERVISI d.o.o., Zagreb, Avenija Većeslava Holjevca 10, OIB: 88722350183, zastupanog po punomoćnici Loreni Panežić, odvjetnici iz Orehovec, Ž, E, odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb, Ul. Jurja Križanića 16, protiv tuženika INAŠ-Sindikat naftne djelatnosti, Zagreb, Trg senjskih uskoka 2, OIB: 78734140349, radi nadomještaja suglasnosti, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 8. svibnja 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnice odvjetničkog vježbenika ŽD, i punomoćnika tuženika zaposlenika ED, dana 28. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.

Nadomješta se suglasnost tuženika za donošenje Odluke o osobno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj: MS -904605/25 od dana 1. siječnja 2025. radniku ĐD, zaposlenom na radnom mjestu „Prodavač-konobar“, sistematiziranom u organizacijskoj jedinici Regija zapad, Maloprodajno područje Zagreb-istok, a koja suglasnost je uskraćena očitovanjem tuženika od dana 26. studenog 2025. godine.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 28. svibnja 2026. do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi i tijekom postupka navodio da su on kao poslodavac, i ĐD, kao radnik (u daljnjem tekstu: Radnik) sklopili dana 1. siječnja 2025. Ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj MS-904605/25 temeljem kojeg je Radnik zaposlen na radnom mjestu „Prodavač-konobar“ sistematiziranom u organizacijskoj jedinici Regija zapad, Maloprodajno područje Zagreb-istok. Odredbom čl. 3. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada (NN, 5/1984, 71/2014) utvrđeno je kako su poslovi koji se obavljaju u okviru radnog mjesta „Prodavač-konobar“ na benzinskim postajama poslovi s posebnim uvjetima rada. Temeljem Uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti radnika od dana 17. listopada 2025. kod Radnika je utvrđena zdravstvena nesposobnost za obavljanje poslova radnog mjesta „Prodavač-konobar“, odnosno isti je proglašen nesposobnim po čl. 3. toč. 7. i 47. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada te čl. 19. Zakona o kemikalijama (NN, 18/2013, 115/2018, 37/2020). Radnik zbog svoje nesposobnosti za rad i trajno promijenjenog zdravstvenog stanja ne može i ne smije obavljati poslove s posebnim uvjetima rada. Naime, temeljem odredbe čl. 36. Zakona o zaštiti na radu (NN, 71/2014, 118/2014, 94/2018 i 96/2018) poslodavac ne smije dopustiti obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada radniku koji ne ispunjava uvjete propisane posebnim propisom za takve poslove. Postojanje posebne zdravstvene sposobnosti kod određenih zanimanja nije samo preduvjet sklapanja ugovora o radu sa posebnim uvjetima rada, nego je ista i uvjet da bi se ugovor o radu održao na snazi za vrijeme trajanja radnog odnosa, a što se postiže redovnim periodičkim ili izvanrednim zdravstvenim pregledima. U tom smislu, u slučaju da radnik bude proglašen zdravstveno nesposobnim za zanimanje koje obavlja, odnosno ako se utvrdi da ne ispunjava posebne uvjete rada, tom radniku nastupaju uvjeti za prestanak radnog odnosa iz osobno uvjetovanih razloga, a kako je ovdje slučaj. Budući da ne bi trebalo biti sporno kako je radnik ĐD proglašen nesposobnim za obavljanje poslova svog radnog mjesta, kao radnog mjesta sa posebnim uvjetima rada, tužitelj smatra kako je navodima i predloženim dokazima ukazao na postojanje osnovane sumnje da se ostvario razlog za otkaz ugovora o radu, da poslodavac namjerava otkazati ugovor o radu iz razloga koje Zakon o radu propisuje kao dopuštene razloge za otkaz, te da se radi o zaposleniku kojem se može otkazati ugovor o radu.

S obzirom na činjenicu da Radnik zbog utvrđene nesposobnosti za rad i trajno promijenjenog zdravstvenog stanja ne može raditi ugovorne poslove, a riječ je o radniku koji je sindikalni povjerenik, za donošenje odluke o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu radniku ĐD potrebna je suglasnost tuženika. Tužitelj je dana 21. studenog 2025. zatražio od tuženika suglasnost za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu Đ. Unatoč činjenici da je C proglašen zdravstveno nesposobnim za obavljanje poslova svoga radnog mjesta, te iste niti ne smije obavljati, tuženik je svojim očitovanjem od 26. studenog 2025., kojeg je tužitelju uputio dana 27. studenog 2025., uskratio suglasnost za donošenje planirane odluke za Đ navodeći isključivo da poslodavac nije poduzeo sve mjere kako bi M ponudio sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova za koje je isti radno sposoban, a koji u najvećoj mogućoj mjeri odgovaraju poslovima koje je Radnik prethodno radio. U tom smislu, tužitelj upućuje na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj Rev-819/2024-2 od 17. prosinca 2024. u kojoj je isti zauzeo stav kako, u slučaju kada je utvrđeno da je radnik zdravstveno nesposoban za obavljanje poslova određenog radnog mjesta, a ne radi se o radniku kod kojeg postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, smanjenje radnje sposobnosti uz djelomični gubitak radne sposobnosti ili neposredna opasnost od nastanka smanjenje radne sposobnosti, poslodavac prije donošenja odluke o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu takvom radniku nije dužan ponuditi drugo radno mjesto u skladu s odredbom čl. 41. Zakona o radu.

Iz svega navedenog predlaže da se tužba i tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti, uz nadoknadu parničnih troškova, sa pripadajućim kamatama.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodio da je, sukladno čl. 41. st. 1. Zakona o radu, poslodavac dužan radniku ĐD, a temeljem Uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti radnika od 17. listopada 2025., kojim je utvrđena zdravstvena nesposobnost za obavljanje poslova iz ugovora o radu radnika, ponuditi istome sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova za koje je radnik sposoban. S obzirom na činjenicu da poslodavac nije poduzeo sve mjere da radniku osigura odgovarajuće poslove, odnosno u konkretnom slušaju nije poduzeo ništa sukladno odredbama Zakona o radu, tuženik nije suglasan i protivi se donošenju odluke tužitelja o osobno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj M5-9046O5/25 od 1. siječnja 2025. radniku ĐD.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o radu od 01.01.2025., Uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti od 17.10.2025., preslike e-mail poruka, nacrt namjeravane Odluke o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, očitovanje tuženika od 26.11.2025., sudsku praksu (str. 5-18, 30-62 spisa), saslušao je svjedoke CD i MD, oboje na ročištu održanom 08.05.2026. (str. 69-71 spisa) te je izvršen uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. i 25/13., 89/14, dalje: ZPP).

5. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

6. Među strankama nije sporno da tužitelj ima sklopljen ugovor o radu s spomenutim radnikom, kojem namjerava otkazati ugovor o radu, za što je potrebna odgovarajuća suglasnost, koju suglasnost je ovdje tuženik uskratio, tako da onda tužitelj u ovom postupku traži nadomještaj iste, čemu se tuženik protivio, kako je naprijed pobliže već izneseno.

7. Člankom 188. st. 1. t. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23 - dalje: ZR) propisano je da poslodavac bez suglasnosti sindikata ne može sindikalnom povjereniku za vrijeme obavljanja te dužnosti i šest mjeseci nakon prestanka te dužnosti otkazati ugovor o radu. Člankom 188. st. 3. ZR a propisano je da u slučaju ako sindikat uskrati suglasnost na otkaz, uskrata mora biti pisano obrazložena, a poslodavac može u roku od 15 dana od dana dostave očitovanja sindikata zatražiti da suglasnost nadomjesti sudska odluka.

8. Sud u postupku nadomještanja prethodne suglasnosti radničkog vijeća ocjenjuje jesu li ispunjene pretpostavke za nadomještanje suglasnosti što znači da je raspravljanje u postupcima nadomještanja prethodne suglasnosti ograničeno na utvrđivanje namjerava li poslodavac otkazati ugovor o radu iz razloga koje propisuje ZR kao dopuštene razloge za otkaz, postoji li zabrana otkaza i upućuju li navodi i dokazi koje je iznio poslodavac na postojanje osnovane sumnje da se ostvario razlog za otkaz ugovora o radu.

9. Iz e-maila tužitelja od 21. studenog 2025. kojim se traži prethodna suglasnost tuženika prije donošenja odluke o otkazu, proizlazi da tužitelj namjerava iz osobno uvjetovanih razloga otkazati ugovor o radu radnika UD koji obavlja poslove radnog mjesta Prodavač-konobar te uz isti dopis dostavlja i nacrt namjeravane odluke o otkazu, te Uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti radnika.

10. Iz nacrta Odluke o namjeravanom otkazu proizlazi da tužitelj ima namjeru otkazati radniku UD zaposlenom na radnom mjestu Prodavač-konobar jer je temeljem Uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti radnika utvrđena trajna zdravstvena nesposobnost radnika za obavljanje poslova navedenog radnog mjesta zbog čega radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa za koje je sklopio ugovor o radu zbog određenih trajnih osobina, odnosno sposobnosti.

11. Iz Uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti radnika ČD od 17. listopada 2025. zaposlenog na poslovima Prodavač-konobar proizlazi da je radnik nesposoban za posao koji obavlja.

12. Prema tome, iz gore navedene dokumentacije jasno proizlazi da tužitelj namjerava otkazati ugovor o radu radnika iz razloga koje propisuje ZR kao dopuštene razloge za otkaz, da ne postoji zabrana otkaza, a dokazi koje je iznio tužitelj upućuju na postojanje osnovane sumnje da se ostvario razlog za otkaz ugovora o radu.

13. Iz iskaza svjedoka MD , vodeći stručnjak HR partner proizlazi da je upravo ona slala e-mail/ove odnosno tražila suglasnost odnosno slala je na savjetovanje RV, a od sindikata je tražila prethodnu suglasnost zato što je radnik ĐD sindikalni povjerenik. Radi se o trajnoj radnoj odnosno zdravstvenoj nesposobnosti za radno mjesto za koji ima ugovor o radu, a to je utvrđeno od strane medicine rada jer se radi o radnom mjestu s posebnim uvjetima na kojem radnici idu na redovite liječničke kontrole. Suglasnost je odbijena zbog toga što radniku nisu ponudili drugo radno mjesto, a navodi da to oni nisu dužni, a niti imaju upražnjeno radno mjesto na kojem bi mogao biti zaposlen. Od strane sindikata nije traženo nikakvo dodatno obrazloženje niti dokumentacija.

14. I iz iskaza svjedoka CD, direktora regije kod tužitelja proizlazi kako je OD, koji je njegov djelatnik utvrđen kao trajno nesposoban za rad na maloprodajnom mjestu zbog čega ga je stavio u grupu zajedničkog mjesta troška tj. Grupu za dugotrajna bolovanja. Radnik obavlja poslove slaganja polica, dizanja tereta u obliku robe, naplate na blagajni, čišćenja i sve što se radi na maloprodajnom mjestu. Svi radnici prolaze liječničke preglede i onda ih liječnik obavještava da li je radnik sposoban za rad. U konkretnom slučaju utvrđena je trajna nesposobnost za rad. Navodi da nemaju posla za takvog radnika gdje bi on moga samo sjediti bez da i fizički nešto radi. Nije postojala mogućnost da mu se ponudi neko drugo radno mjesto.

15. Navodi tuženika izneseni u Očitovanju od 26. studenog 2025. kojim uskraćuje suglasnost na otkaz i navodi izneseni u odgovoru na tužbu da tuženik nije poduzeo sve mjere kako bi radniku ponudio sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova za koje je isti radno sposoban, a koji u najvećoj mjeri odgovaraju poslovima koje je radnik prethodno radio, nisu osnovani. Ovo stoga što se u slučaju kada je utvrđeno da je radnik zdravstveno nesposoban za obavljanje poslova određenog radnog mjesta ne radi o radniku kod kojeg postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, smanjenje radne sposobnosti uz djelomični gubitak radne sposobnosti ili neposredna opasnost od nastanka smanjene radne sposobnosti, pa poslodavac, ovdje tuženik, prije donošenja odluke o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu takvom radniku nije dužan ponuditi radno mjesto u skladu s odredbom čl. 41. ZR-a.

16. Kako je sud ocijenio da u konkretnom slučaju ne dolazi do primjene odredbe čl. 41. ZR-a, te je iz dostavljene dokumentacije isto kao i iz međusobno suglasnih iskaza svjedoka utvrdio odlučne činjenice za donošenje odluke to je stoga valjalo usvojiti tužbeni zahtjev te nadomjestiti traženu suglasnost koju je ovdje tuženik uskratio, te je u tom smislu odlučeno kao u izreci ove presude. Pri tome je potrebno istaknuti da sud u ovom postupku nema ovlasti ispitivati osnovanost tvrdnji koje je tužitelj kao poslodavac navodio kao razloge otkazivanja (vezano za navedeno ukazuje se i na ustaljenu sudsku praksu, izraženu npr. u odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja U-III-2355/2018 od 12. prosinca 2018. te Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Revr-159/2017 od 1. ožujka 2017.

17 . Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP- a, te su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN, 138/23) i temeljem zatraženog troška prema troškovniku tužitelja i to trošak jednokratne nagrade od 250 bodova što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54) i uvećano za PDV od 25% iznosi ukupno 625,00 eura, sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate (čl. 151. st. 2. ZPP-a).

18. Tužitelju je na dosuđeni parnični trošak priznata i kamata koja teče od presuđenja do isplate temeljem čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24) po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („ Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23).

Zagreb, 28. svibnja 2026.

Suda c :

Siniša Marinović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. tuženiku