REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-1214/2023-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu Siniši Marinoviću, u pravnoj stvari tužiteljice AI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marku Jaklinu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, OIB: 22694857747, zastupan po punomoćnici Ivani Štih, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 8. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 28. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

1. Nalaže se tuženiku platiti tužiteljici iznos od 4.972,29 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 02.09.2020. godine te trošak parničnog postupka u iznosu od 3.050,00 eura također sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od 28. svibnja 2026, sve sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

2. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem traži isplatu zakonske zatezne kamate tekuće na dosuđeni iznos iz toč. 1. i to za razdoblje od 28.02.2020. do 02.09.2020., kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi je dana 04. 09. 2019. godine u [adresa] pretrpjela ozljedu na radu tijekom obavljanja poslova kao radnik osiguranika tuženika društva Restoran Prepelica, ugostiteljski obrt, vl. HI sa sjedištem u [adresa] Budući da je do predmetnog štetnog događaja došlo zbog propusta poslodavca tužiteljice u osiguranju uvjeta za rad na siguran način i način koji ne ugrožava zdravlje radnika, to je isti odgovoran tužiteljici za nastalu štetu, sukladno odredbama čl. 111. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, dalje u tekstu: ZR) i 25. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14 , 94/18, 96/18, dalje u tekstu: ZZR). Restoran Prepelica, ugostiteljski obrt vl. HI je u vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja imao kod tuženika sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti. Tužiteljica je u štetnom događaju zadobila ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, zbog čega je provodila liječenje u Županijskoj bolnici Čakovec, tijekom kojeg je trpjela fizičke boli i strah različitog intenziteta te tijekom kojeg joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega. Tužiteljica se u mirnom postupku dana 28. 02. 2020. godine obratila tuženiku odštetnim zahtjevom, koji nije dao adekvatnu ponudu. Nakon završetka liječenja kod tužiteljice zaostaju trajne posljedice, koje se očituju u bolnosti i ograničenoj pokretljivosti lijevog ramena i lakta, u bolnosti prsišta i u otežanom disanju, a koje umanjuju životne aktivnosti iste. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 23.10.2025. predlaže donijeti presudu kojom će se naložiti tuženiku platiti tužiteljici iznos od 4.972,29 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 28. 02. 2020. godine pa do isplate, kao i nadoknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka također sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava pasivnu i aktivnu legitimaciju, odgovornost, osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Ne osporava da je do ozljeđivanja tužiteljice došlo na način opisan u Prijavi o ozljedi na radu pa kako iz navedenog proizlazi da je do ozljeđivanja došlo uslijed radnje treće osobe tuženik smatra da se ima osloboditi odgovornosti nadoknaditi štetu tužitelju, osporava činjenične navode tužbe je do štetnog događaja došlo zbog propusta poslodavca tužiteljice u osiguranju uvjeta za rad na siguran način budući su takvi navodi u suprotnosti sa sadržajem Prijave o ozljedi na radu. Tuženik spori visinu tužbenog zahtjeva jer iz dostavljene medicinske dokumentacije ne proizlazi da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila ozljede koje bi imale za posljedicu povredu prava osobnosti takve težine koja bi opravdavala osnov za dosudom novčane naknade u iznosu zatraženom tužbenim zahtjevom. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Prijavu o ozljedi na radu (str. 5-8 spisa), medicinsku dokumentaciju (str. 9-36 spisa), Odštetni zahtjev (str. 37 spisa), Policu osiguranja izvan ugovorne odgovornosti (str. 64 spisa), Ugovor o radu (str. 65- 66 spisa), Uvjeti za osiguranje izvan ugovorne odgovornosti (str. 71-83 spisa), sudsku praksu (str. 89-91, 95-98, 381-418 spisa), proveo je dokaz saslušanjem svjedoka HI (str. 99-100 spisa), tužiteljice (str. 100-101 spisa), zdravstveni karton tužiteljice (str. 108-217 spisa), rješenje HZZO-a, Regionalni ured Zagreb, Područna služba Čakovec sa dokumentacijom(str. 221-355 spisa), proveo je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Božidaru Šebečiću (str. 357-360 spisa), usmenim očitovanjem stalnog sudskog vještaka dr. Božidara Šebečića (str. 426-č428 spisa), te je izvršen uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP).

5. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

6. Prije svega, u odnosu na prigovor nedostatka aktivne i pasivne legitimacije je potrebno istaknuti kako i sam tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako ne spori da je do ozljeđivanja tužiteljice došlo na način opisan u prijavi o ozljedi na radu. Osim toga, treba pri tome imati u vidu i činjenicu da iz police osiguranja od izvan ugovorne odgovornosti jasno proizlazi da je poslodavac tužiteljice (koja činjenica je vidljiva iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 01.01.2018.) osiguranik tuženika slijedom čega su navedeni prigovori neosnovani.

7. Uvidom u prijavu o ozljedi na radu utvrđeno je da je do ozljede tužiteljice koja joj je priznata kao ozljeda na radu došlo prilikom dostave toplog obroka konkretno prilikom pritiska na zvono kada je djelatnik firme LPT otvorio ogradu. Naime, budući da ne postoji zvono s unutrašnje strane ograde, rukom treba preći preko ograde da se može pritisnuti zvono i u tom trenutku dok je tužiteljica pokušavala pritisnuti zvono, djelatnik koji ju nije vidio je pritisnuo gumb za otvaranje.

8. Tužiteljica u svom iskazu navodi da radi kao kuhar u restoranu Prepelica, njen posao inače nije dostava hrane klijentima, ali u konkretnom slučaju ju je vlasnica, gospođa HI zatražila da dostavi tople obroke u firmu LPT Prelog. Išla je autom od restorana, ušla je kroz vrata ograde za automobile u prostor firme, izvršila dostavu, kad je htjela izaći, krenula je na isti izlaz, došla je pred vrata ograde sa autom, ali se vrata ograde nisu otvarala odnosno nitko ih nije otvarao, pa je izašla iz auta i na stupu ograde vidjela zvono i pozvonila je s namjerom da se nekoga alarmira da joj otvori. U trenutku kad je pozvonila, električna vrata na ograd i počela su se otvarati u desnu stranu i u tom trenutku su povukla njenu lijevu ruku kojom je pritisnula zvono i tako se je ozlijedila, a par trenutaka kasnije dotrčao je dečko, zaposlenik tvrtke i vikao: „Joj što sam napravio“ i rekao je da nije pogledao kameru nego automatski otvorio gumb za otvaranje. I ranije je znala vršiti dostave, ali to je bilo rijetko, svega par puta i išla je već i ranije u tu firmu, ali to je bilo na druga vrata, a u konkretnom slučaju je išla na vrata na ogradi koja je inače za kamione jer joj je tako rečeno iz firme LPT. Ona je prošla obuku za rad za kuhara, a ne za dostavljača. Njoj je tuženik vezano za predmetni štetni događaj dao ponudu za naknadu štete koju nije prihvatila pa joj nije isplatio ništa na ime naknade štete. Budući je iz firme njima u restoran došla dojava da se pri dostavi ne može ući na prvi ulaz već na drugi, gdje je ušla i izlazila i ozlijedila se, s time da ju je šefica i upoznala i rekla joj je kad je odlazila na dostavu da ide na taj drugi ulaz. Jedno vrijeme nije mogla, nakon ozljeđivanja, obavljati svakodnevne potrebne poslove primjerice održavanja higijene, nabavke, pospremanja i kuhanja pa joj je uskakao i pomagao mi i obavljao te poslove partner TI.

9. Svjedok HI, u svom iskazu navodi da je ona vlasnik ugostiteljskog objekta restorana u kojem se tužiteljica, kao njen zaposlenik, ozlijedila, odnosno nije se ozlijedila u samom restoranu već kad je nosila hranu klijentu, a to je LPT. Oni toj firmi dostavljaju tople obroke i tužiteljica je išla kao dostavljač. Vratila se natrag u restoran ozlijeđena, što nije bilo fizički vidljivo, ali žalila se na bolove u ramenu. Ona se ozlijedila na lokaciji te firme gdje je nosila hranu. Tužiteljica joj je rekla da je ozlijedila ruku prilikom zatvaranja ograde u tvrtki LPT; to je velika ograda, a ruka joj se našla između stupa i ruba ograde koja se zatvarala. Ona je zvala Hitnu i nakon toga je tužiteljica otišla kod doktora. Dostava hrane do objekta spada u opis poslova radnog mjesta tužiteljice. Tužiteljica je bila zaposlena na radnom mjestu kuhara. Nalog za dostavu hrane joj je dala ona, kao poslodavac. Tužiteljica je uobičajeno radila ovaj posao, dostave je radila i prije, prema potrebi i ona nema posebno zaposlene dostavljače. Ona je popunila prijavu o ozljedi na radu i tužiteljici je priznata ozljeda na radu. Protiv nje, kao poslodavca, nije vođen nikakav prekršajni ili slični postupak, a vezano za ozljeđivanje tužiteljice. Postoje dva ulaza na koja se može ući radi dostave hrane u firmu u koju je išla tužiteljica, a tužiteljica je išla na ulaz koji su joj otvorili u firmi, a to se dogodilo prilikom izlaska tužiteljice nakon dostave. Tužiteljica je prošla obuku za rad na siguran način, i za kuhara i za dostavu. Tužiteljica je išla slučajno na dostavu umjesto nje i nije redovito obavljala taj posao. Prije tužiteljica nije išla na dostave, te zgode kad se ozlijedila, mijenjala je nju jer je ona trebala obaviti dostavu. Ona ju je uputila tamo da ide i kome da preda topli obrok.

10. Dakle, iz iskaza svjedoka isto kao i iz iskaza tužiteljice jasno proizlazi kako je do ozljede tužiteljice došlo za vrijeme obavljanja radnog zadataka po nalogu poslodavca. Naime, tužiteljica je kod osiguranika tuženika „ [obrt] vl. HI, bila zaposlena na radnom mjestu kuharice, a kako je to razvidno iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 01.01.2018. (list 65 spisa). Nadalje, iz navedenog ugovora je razvidno da će tužiteljica pored poslova kuharice obavljati i druge poslove prema nalogu Poslodavca, a koji su u skladu s naravi i vrsti posla za koje je zasnovan radni odnos. Dakle, tužiteljica, je sasvim jasno bila upućena od strane poslodavca na izvršavanje radnog zadatka tj. tužiteljica je upravo po nalogu poslodavca izvršavala određeni radni zadatak pri čemu poslodavac odnosno osiguranik tuženika nije osigurao uvjete za rad na siguran način odnosno način koji ne ugrožava zdravlje radnika pri čemu je tužiteljica od strane svog poslodavca bila upućena na izvršavanje radnih zadataka izvan poslova svoga radnog mjesta. Treba istaknuti da je svaki poslodavac, sukladno odredbi čl. 17. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ br. 71/14, 118/14, 154/14, dalje: ZZNR), obvezan organizirati i provoditi zaštitu na radu, vodeći pri tome računa o prevenciji rizika te obavještavanju, osposobljavanju, organizaciji te sredstvima i to u svim radnim postupcima, u organizaciji rada i upravljanju radnim postupcima, pri čemu mora osigurati radnicima najveću moguću razinu zaštite na radu.

Neosnovan je prigovor tuženika da je šteta nastala isključivom krivnjom treće osobe odnosno uslijed više sile. Naime, iz provedenih dokaza proizlazi da je djelatnik pravne osobe kojoj je tužiteljica dostavljala hranu otvorio vrata nakon zvona tužiteljice, a da prethodno nije provjerio nalazi li se netko neposredno iza vrata, uslijed čega su vrata udarila tužiteljicu i prouzročila joj ozljedu.

Takvo postupanje treće osobe ne predstavlja višu silu, jer se ne radi o izvanrednom, nepredvidivom i neotklonjivom vanjskom događaju, već o ljudskoj radnji do koje je došlo u redovitom tijeku odvijanja poslovnih aktivnosti.

Nadalje, ovakvo postupanje ne predstavlja niti okolnost koja bi bila izvan sfere predvidivih rizika poslova dostave koje je tužiteljica po nalogu poslodavca obavljala. Stoga radnja treće osobe u konkretnom slučaju nema značaj isključivog i neotklonjivog uzroka štete koji bi oslobodio osiguranika tuženika odgovornosti.

11. Osim toga, sukladno odredbi čl. 25. ZZNR ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti, a eventualna odgovornost tuženika može se umanjiti ako je šteta nastala zbog krajnje nepažnje radnika, na koju poslodavac nije mogao utjecati niti je njezine posljedice mogao izbjeći, što konkretno nije slučaj, niti je tuženik krajnju nepažnju tužiteljice ičime dokazao .

12. Budući je do nastanka štetnog događaja došlo u procesu rada odnosno u trenutku dok je tužiteljica obavljala svoj radni zadatak po nalogu poslodavca i to pod ranije opisanim okolnostima tužiteljica ima pravo na naknadu štete u odnosu na tuženika temeljem čl.103 st.1 Zakona o radu („Narodne novine“ br. 149/09 i dr.), a koji propisuje da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan naknaditi štetu prema općim propisima obveznog prava. To znači da će poslodavac odgovarati za štetu ili prema kriteriju krivnje (čl.1045 st.1 u svezi s čl.1049 ZOO) ili prema kriteriju uzročnosti (čl.1045 st.2 i 3 u svezi s čl.1063-1067 ZOO, te čl.15 Zakona o zaštiti na radu). Zakon o zaštiti na radu u čl. 15, također propisuje odgovornost poslodavca za štetu koju je pretrpio radnik, i to u situaciji u kojoj je ta šteta uzrokovana ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom.

Prema tom propisu, za tako uzrokovanu štetu poslodavac odgovara po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti), a prema općim propisima obveznog prava.

13. Članak 1067. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 - dalje: ZOO) predviđa opća pravila oslobođenja od odgovornosti za štetu po osnovi uzročnosti, pa se tako poslodavac može osloboditi krivnje ako dokaže da šteta potječe od nekog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a čije se djelovanje nije moglo predvidjeti, ni izbjeći ili otkloniti (čl. 1067. st. 1. ZOO -a), ili ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on (tuženik) nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti (čl. 1067. st. 2. ZOO-a). Osim toga, po posljednjem pravilu moguće je i djelomično oslobođenje poslodavca od odgovornosti za štetu (čl. 1067. st. 3. ZOO-a). Međutim, imajući u vidu sve navedeno, tuženik nije dokazao postojanje okolnosti iz čl. 1067. ZOO -a niti postojanje suodgovornosti tužiteljice za nastanak štetnog događaja.

14. Na okolnost osnova i visine tužbenog zahtjeva provedeno je medicinsko vještačenje po dr. Božidaru Šebečiću. Vještak u svom nalazu i mišljenju navodi da je tužiteljica dana 04.09.2019. godine stradala na radnom mjestu. Kod dostave toplog obroka, električna vrata su joj zahvatila lijevu ruku, udarila u rame i prsni koš. Zadobila je natučenje i oguljotinu kože lijevog ramena, natučenje lijeve strane prsnog koša i blaže oštećenje gornje grane brahijalnog pleksusa lijevo. Prema priloženoj preslici zdravstvenog kartona tužiteljica do štetnog događaja nije imala ozljede ili bolesti lijevog ramena. Liječena je imobilizacijom lijevog ramena u miteli, analgeticima. Po skidanju imobilizacije provela je dugotrajnu fizikalnu terapiju. Zbog zadobivenih ozljeda kod tužiteljice je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i nalazu pri pregledu tužitelja, po završetku liječenja kod tužiteljice je zaostala manja slabost grube mišićne snage lijeve ruke, česti bolovi u lijevom ramenu, trnci u lijevoj ruci (trnci su djelom posljedica i kompresije živca medianusa u karpalnom kanalu). Kretnje u lijevom ramenu su ograničene u manjem stupnju, ekstenzija u lijevom laktu je uredna, fleksija je ograničena u manjem stupnju. Smanjenje životne aktivnosti iznosi 8%. Tegobe s vratnom kralježnicom ne mogu se uzročno-posljedično vezati uz predmetni štetni događaj jer tužiteljica u štetnom događaju nije imala ozljedu vratne kralježnice a tegobe su posljedica degenerativnih promjena i ekstruzije diska u jednom nivou. Tužiteljica je zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpila fizičke bolove jačeg inteziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 10 dana i manjeg intenziteta 4 mjeseca kumulativno (dugotrajno liječenje). Zaostali povremeni bolovi uključeni su u smanjenje životne aktivnosti. Tužiteljica je trpila primarni strah jačeg inteziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja. U nastavku liječenja trpio je sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja) jačeg inteziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 5 dana, manjeg intenziteta 6 tjedana kumulativno. Tuđa pomoć i njega joj je bila potrebna u opsegu 3 sata dnevno 3 tjedna (imobilizacija ruke u miteli), u opsegu 2 sata dnevno 2 tjedna za obavljanje kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane i sl.. Liječenje tužiteljice je završeno, odnosno zdravstveno stanje se stabiliziralo 02.09.2020. godine. Medicinska dokumentacija nakon toga se odnosi na liječenje vratne kralježnice.

15. Povodom prigovora tuženika sud je proveo dokaz saslušanjem vještaka na ročištu, a vještak u svom usmenom očitovanju navodi kako tuženik prigovara nalazu i mišljenju navodeći da griješi jer trajne posljedice opterećenja lijevog brahijalnog pleksusa pogrešno ocjenjuje na temelju iskaza tužiteljice o subjektivnim tegobama i nalazu EMNG ruku datiranom samo tri mjeseca po ozljedi. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji vidljivo je da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila pored ostalih ozljeda i natučenje lijevog ramena. Zbog zaostale bolnosti u ramenu ograničenja pokretljivosti i oslabljene grube mišićne snage učinjena je EMNG pretraga a kojom je utvrđeno blaže oštećenje pleksusa brahijalisa korjenova C5 i C6. Na kontrolnom EMNG nalazu učinjenom 9.9.2020. dakle godinu dana iza štetnog događaja utvrđena je blaža do umjereno teška lezija korjenova C5 i C6 kao i u prethodno učinjenom nalazu. Nakon toga je pregledana od strane neurokirurga koji je potvrdio dijagnozu oštećenja brahijalnog pleksusa. Kod pregleda tužiteljice utvrdio je hipotrofiju mišića lijevog ramenog obruča, laganu bolnost na palpaciju područja deltoidnog mišića ramena, ograničenu pokretljivost u ramenu u manjem stupnju te ograničenu fleksiju u laktu također u manjem stupnju. Gruba mišićna snaga lijeve šake je umjereno oslabljena. Sve navedeno se uklapa u dijagnozu blažeg oštećenja gornje grane brahijalnog pleksusa. Budući je prema orijentacijskim medicinskim tablicama za smanjenje životne aktivnosti samo za ograničenu pokretljivost u ramenu u manjem stupnju predviđeno smanjenje životne aktivnosti od 5%, uzevši u obzir sve ranije navedene trajne posljedice ocijenio je smanjenju životnu aktivnost od 8% što smatra da je primjereno i ostaje kod navedene ocjene.

Na postavljeno pitanje da li činjenica da se radi o ozljedi nedominantne ruke utječe na ocjenu odgovara da utječe i da je to uzeto u obzir kod davanja ocjene.

Na pitanje pun. tuženika je li se dan 14.2.2020. odnosno nalaz fizijatra od tog dana može smatrati danom završetka liječenja, a obzirom na opis kliničkog statusa ramena koji po mišljenju tuženika odgovara kliničkom opisu tijekom daljnjeg liječenja, odgovara da ne može jer je tužiteljica nakon tog datuma nastavila sa fizikalnom terapijom a kontrolni pregled fizijatra je obavila 2.9.2020. stoga smatra da je s tim pregledom i završeno liječenje ozljede ramena.

Na postavljeno pitanje dali postoji razlika u kliničkom nalazu fizijatra od 14.2.2020. i 2.9.2020. odgovara da ne postoji velika razlika ali prije završetka fizikalne terapije nije se moglo znati da li će stanje utvrđeno kod prvog pregleda biti i definitivno. Na postavljeno pitanje da li status ramena utvrđen 14.2.2020. odgovara kliničkom statusu koji je utvrđen pregledom kod vještaka odgovara da odgovara kliničkom statusu.

16. Valja reći da upravo ovaj nalaz i mišljenje liječnika vještaka, sud u cijelosti prihvaća i smatra da je napravljen u skladu s pravilima znanosti i vještine, te je potpuno prihvaćen kao stručna pomoć u dokazivanju tužiteljičinih tegoba budući da je stručan i obrazložen u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće medicinske dokumentacije, a vještak je detaljno, jasno i argumentirano dao razloge za nalaz i mišljenje decidirano navodeći koje činjenice nalazi utvrđenima temeljem takvoga nalaza i mišljenja. Osim toga, vještak je na ročištu stručno i argumentirano otklonio sve prigovore tuženika zbog čega je sud odbio prijedlog tuženika za provođenjem novog medicinskog vještačenja.

Osim toga, imajući u vidu da je provedenim dokazima utvrđena ne samo odgovornost tuženika odnosno postojanje uzročno posljedične veze već i visina nastale štete, sud nije prihvatio prijedloge tuženika postavljene u odgovoru na tužbu a koji se odnose na provođenje sudsko-medicinskog vještačenja odnosno vještačenja po vještaku zaštite na radu.

17. Nadalje, odredbom čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05, 41/08 - dalje: ZOO) propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako utvrdi da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka određeno je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, kojemu cilju i služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

18. Tužiteljičina tražbina nije zastarjela kako to pogrešno smatra tuženik. Naime, u konkretnom slučaju tužitelj predstavlja treću osobu u smislu odredbe čl. 964. st. 1. ZOO, pa je za zastaru tražbine mjerodavna odredba čl. 234. st. 5. ZOO. Odredbom čl. 234. st. 5. ZOO propisano je da neposredni zahtjev treće oštećene osobe prema osiguratelju zastarijeva za isto vrijeme za koje zastarijeva njegov zahtjev prema osiguraniku odgovornom za štetu. Dakle, tražbina tužitelja prema tuženiku kao osiguratelju zastarijeva u istom roku kao i tražbina tužitelja prema njegovom poslodavcu kao osiguraniku koji je tužitelju odgovoran za štetu. U konkretnom slučaju, tražbina tužitelja proizlazi iz ozljede na radu tako da je za zastaru kao lex specialis mjerodavna odredba čl. 139. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 93/14) prema kojoj potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina. Tražbina naknade štete, sukladno čl. 230. st. 1. ZOO, počinje teći od trenutka kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. U odnosu na tražbinu naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje to znači da zastara počinje teći od završetka liječenja oštećenika i stabilizacije njegovog zdravstvenog stanja, dok tražbina naknade imovinske štete s osnove pružene tuđe pomoći počinje teći od dana kada je prestala potreba za pružanjem tuđe pomoći. Liječenje tužiteljice je okončano 02.09.2020., dok je potreba za tuđom pomoći prestala 49 dana nakon povrede tužiteljice koja se dogodila dana 04.09.2019. Tužitelj je tužbu podnio 04. 09.2023. tako da tražbina tužitelja nije zastarjela, odnosno, tužba tužitelja je podnijeta unutar zastarnog roka od 5 godina iz čl. 139. ZR koji je sukladno odredbi čl. 234. st. 5. ZOO mjerodavan (tako i Županijski sud u Zagrebu u odluci Gž R-1193/2023 od 26.03.2024.

19. Iz nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime joj je nastala neimovinska šteta, a isto tako joj je prouzročena i imovinska šteta budući da joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega (čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. ZOO-a). Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja, po ocjeni ovog suda, opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl.1100.ZOO), te je stoga sud raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužiteljica navela u tužbi (kasnije konačno postavljenom tužbenom zahtjevu), odnosno fizičke bolove, strah i smanjenje životnih aktivnosti budući da su iste u smislu čl.1100.st.2. ZOO-a kvalifikacijske okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Isto tako, utvrđivana je i potreba tužiteljice za tuđom pomoći i njegom (čl.1095.st.1. ZOO).

20. Cijeneći lokalitet ozljeđivanja, činjenicu da je tužiteljica rođena 1983., činjenicu da ukupno smanjenje životne aktivnosti tužiteljice iznosi 8%, ovaj sud smatra da je primjerena naknada po kriteriju duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti iznos od 1.300,00 eura.

21. S obzirom na nalazom i mišljenjem vještaka utvrđenu vrstu, težinu i lokaciju zadobivenih ozljeda, dužinu trajanja i intenzitet bolova, sud je ocijenio da tužiteljici zbog navedenih činjenica pripada pravična novčana naknada po ovoj osnovi u iznosu od 2.300,00 eura.

22. S obzirom na nalazom i mišljenjem vještaka utvrđen pretrpljeni strah tužiteljice u ovom štetnom događaju, sud je ocijenio da tužiteljici zbog navedenih činjenica pripada pravična novčana naknada po ovoj osnovi u iznosu od 900,00 eura.

23. Slijedom navedenog, vodeći računa o svim navedenim okolnostima, i uzevši u obzir i dob tužiteljice (rođena 1983.), sud je na temelju čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, utvrdio da je tužiteljica pretrpjela neimovinsku štetu s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u visini od 4.500,00 eura.

24. Nadalje, vještak je utvrdio da je tužiteljici bila potrebna tuđa nestručna pomoć u sveukupnom trajanju od 91 sat, a kako se cijena sata tuđe pomoći i njege ocjenjuje prema cijeni sata najniže plaćene kategorije rada, a koja svakako nije manja od 5,19 eura po satu kada se utvrđeno trajanje tuđe pomoći i njege od 91 sat pomnoži sa cijenom jednog sata od 5,19 eura, dobije se iznos od 472,29 eura te tužiteljici s ovog osnova pripada upravo taj iznos. Pri tome je za naglasiti kako su prema iskazu tužiteljice istoj tuđu pomoć i njegu pružali ukućani.

25. Dakle, tužiteljici sveukupno pripada iznos od 4.972,29 eura koliko je i tražila konačno postavljenim tužbenim zahtjevom slijedom čega je odlučeno kao pod toč. 1. izreke presude. Pri tome je važno naglasiti kako sud dopustio preinaku tužbenog zahtjeva sukladno odredbi čl. 190. st. 3. ZPP-a prema kojoj sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, unatoč protivljenju tuženika. Naime, preinaka tužbe do koje je došlo povećanjem tužbenog zahtjeva nakon provedenog medicinskog vještačenja je u ovom predmetu svrsishodna jer je tužiteljica postavila zahtjev čim su joj bili poznati svi elementi za naknadu štete nakon provedenog medicinskog vještačenja, a kojima bez svoje krivnje, nije ranije raspolagala.

26 . Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Božidara Šebečića utvrđeno je da je liječenje tužiteljice završeno 02.09.2020. zbog čega joj je zakonska zatezna kamata i dosuđena od tog datuma slijedom čega je odlučeno kao pod toč. 2. izreke.

27. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22).

28. Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem čl. 154 . st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a. Prilikom dosuđivanja naknade troška tužitelju, sud je vodio računa o vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake pojedine radnje, troškovniku tužitelja te o tome da primjenjuje Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koja je vrijedila u vrijeme poduzimanja svake pojedine radnje.

29. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku sukladno Odvjetničkoj tarifi i zatraženom trošku i to: za sastav odštetnog zahtjeva (100 bodova po tbr. 32 OTH),za sastav tužbe (100 bodova po tbr. 7/1 OTH), za sastav podneska od 18.09.2024. (100 bodova po tbr. 8/1 OTH), za sastav podneska od 28.10.2025. (25 bodova po tbr. 8/4 OTH), za sastav podneska od 19.02.2025. (100 bodova po tbr. 8/1 OTH), za sastav podneska od 15.09.2025. (25 bodova po tbr. 8/4 OTH), za sastav podneska od 23.10.2025. (100 bodova po tbr. 8/1 OTH), za sastav podneska od 04.03.2026. (50 bodova po tbr. 8/3 OTH), za sastav podneska od 18.03.2026. (50 bodova po tbr. 8/3 OTH), za pristup na ročište održano 07.10.2024. (100 bodova po tbr. 9/1 OTH), za pristup na ročište održano 07.04.2025. (100 bodova po tbr. 9/1 OTH), za pristup na ročište održano 10.09.2025. (100 bodova po tbr. 9/1 OTH), za pristup na ročište održano 08.05.2026. (100 bodova po tbr. 9/1 OTH), za pristup na ročište održano 28.05.2026. (50 bodova po tbr. 9/3 OTH), što uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% u skladu s tbr. 42. OTH iznosi 2.750,00 eura. Kada se navedeni iznos uveća za trošak vještačenja u iznosu od 300,00 eura sveukupno priznati trošak tužiteljici iznosi 3.050,00 eura.

30. Sud tužitelju nije priznao zatraženi trošak sastava podneska od 09.04.2024. budući isti nije bio neophodan za vođenje postupka, a isto se odnosi i na podnesak od 04.12.2025. dok joj zatraženi trošak sastava podneska od 03.02.2025. nije priznat budući podnesak s navedenim datumom ne prileži spisu.

31. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

Zagreb, 28. svibnja 2026.

Suda c

Siniša Marinović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika