Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: 11 Pr-148/2024-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu ovog suda Tomislavu Maras, u pravnoj stvari tužiteljice ĆZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupana po Luani Šepek, odvjetnici u [adresa] protiv 1 tuženika Centar za pružanje usluga u zajednici Banija – Karlovac, Banija 14, Karlovac, OIB: 18126711159 zastupan po punomoćniku Vedranu Jurašić odvjetniku iz Ogulina, Stara cesta 42, 2 tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Ulica grada Vukovara 70, Zagreb, OIB: 53969486500 (kao sljednik Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Trg Nevenke Topalušić 1, Zagreb, OIB: 15351583880) zastupan pod ODO Karlovac, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave dovršene 23. travnja 2026. godine, u nazočnosti punomoćnika stranaka, po objavi 28. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I.

Odbija se tužiteljica s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Nalaže se tuženicima solidarno isplatiti tužiteljici iznos od 8.179,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od;

- za iznos od 7.815,00 EUR počam od 3.08.2021.

- za iznos od 28,00 eura počam od 04.08.2021.

- za iznos od 28,00 eura počam od 10.08.2021.

- za iznos od 28,00 eura počam od 14.08.2021.

- za iznos od 28,00 eura počam od 21.08.2021.

- za iznos od 28,00 eura počam od 28.08.2021.

- za iznos od 28,00 eura počam od 11.09.2021.

- za iznos od 28,00 eura počam od 25.09.2021.

- za iznos od 28,00 eura počam od 09.10.2021.

- za iznos od 28,00 eura počam od 06.11.2021.

- za iznos od 28,00 eura počam od 04.12.2021.

- za iznos od 28,00 eura počam od 08.01.2022.

- za iznos od 28,00 eura počam od 12.04.2022.

- za iznos od 28,00 eura počam od 27.10.2022.

do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do pa do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

Nalaže se tuženicima solidarno nadoknaditi tužiteljici prouzročeni trošak postupka zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

II.

Nalaže se tužiteljici nadoknaditi prouzročeni trošak postupka 1 tuženiku u iznosu od 1.875,00 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 28. svibnja 2026. godine, pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana,

te 2 tuženiku u iznosu od 1.500,00 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 28. svibnja 2026. godine, pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi tvrdi da je bila zaposlenica I – tuženika, Centra za pružanje usluga u zajednici Banija – Karlovac te je, za vrijeme obavljanja redovnog zanimanja u Domu za odgoj djece i mladeži u [adresa], dana 2. kolovoza 2021. godine došlo do nesretnog slučaja, a kojom prilikom je predlagateljica zadobila ozljede ahilove tetive. Predmetna ozljeda je priznata kao ozljeda na radu. Sukladno Zakonu o ustanovama, čl.59 istoga, za obveze ustanove, a time i za štetu, solidarno i neograničeno odgovara njen osnivač. Iz predmetnog proizlazi pasivna legitimacija II-tuženika. Nadalje, u vrijeme osnivanja I-tuženika je postojalo Ministarstvo rada i socijalne skrbi, OIB: 15351583880, a čiji sljednik s istim OIB-om je bilo Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, a čiji OIB je upisan kao OIB osnivača. Sukladno Zakonu o ustrojstvu i djelokrugu tijela državne uprave, pravni sljednik navedenih je II tuženik.

2. Tužiteljica je, sukladno Zakonu o parničnom postupku podnijela prijedlog za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu dana 30. travnja 2024. godine. Do dana podnošenja ove tužbe, odnosno nakon proteka tri mjeseca, nije zaprimila očitovanje na zahtjev. U štetnom događaju opisanom u točki II ove tužbe tužiteljica je zadobila tjelesne ozljede. Slijedom navedenog, tužiteljica potražuje od tuženika naknadu slijedeće štete:

za tuđu pomoć i njegu (540h x 3,50 Eur) 1.890,00 EUR

zbog povrede prava osobnosti:

za pretrpljene fizičke boli 2.780,00 EUR

za pretrpljeni strah 2.100,00 EUR

za duševne boli zbog smanjenja životne i radne aktivnosti 1.045,00 EUR ukupno 7.815,00 EUR

3. Ukupno za naknadu štete iznos od 7.815,00 EUR zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na zatraženi iznos od dana nakon štetnog događaja, odnosno od 3. kolovoza 2021. godine pa do isplate. Obzirom na mjesto stanovanja, tužiteljica je od [adresa] na liječenje morala odlaziti u [adresa], a zbog čega je imala i trošak putovanja. Od mjesta prebivališta do opće bolnica [adresa] ima 42,2 km, odnosno 84,4 km u oba smjera, a što je trošak putovanja u iznosu od 28,00 EUR. Do lječilišta Topusko je tužiteljici trošak nadoknadio Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje. Na ime istog potražuje iznos od 364,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počam od;

- za iznos od 28,00 eura počam od 04.08.2021.

- za iznos od 28,00 eura počam od 10.08.2021.

- za iznos od 28,00 eura počam od 14.08.2021.

- za iznos od 28,00 eura počam od 21.08.2021.

- za iznos od 28,00 eura počam od 28.08.2021.

- za iznos od 28,00 eura počam od 11.09.2021.

- za iznos od 28,00 eura počam od 25.09.2021.

- za iznos od 28,00 eura počam od 09.10.2021.

- za iznos od 28,00 eura počam od 06.11.2021.

- za iznos od 28,00 eura počam od 04.12.2021.

- za iznos od 28,00 eura počam od 08.01.2022.

- za iznos od 28,00 eura počam od 12.04.2022.

- za iznos od 28,00 eura počam od 27.10.2022.

4. Tužiteljica predlaže po provedenom postupku donijeti presudu kojom bi se usvojio tužbeni zahtjev kao u izreci.

5. U odgovoru na tužbu 1-tuženik poriče osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Tužiteljica u tužbi vrlo šturo opisuje dinamiku nastanka predmetne ozljede, no ista je sačinila izjavu od 03.08.2021.godine koju je priložila uz tužbu, u kojoj opisuje kako je (navodno) došlo do ozljeđivanja. Tužiteljica u spomenutoj izjavi navodi da je organizirala kreativnu radionicu pjevanja i plesanja, no kritične zgode nije bila planirana nikakva „plesna radionica“, a pogotovo ne u prostoru dnevnog boravka za korisnike, koji uopće nije namijenjen za bilo kakve sportske aktivnosti, pa tako niti za ples. Tužiteljica navodi da je kritične zgode „udarila donjim dijelom desne noge od željeznu šipku stolice, pritom izgubila ravnotežu i pala na pod.“

6. Upitno je da li se tužiteljica doista na ovakav način ozlijedila, te o kakvim je plesnim pokretima zapravo riječ, jer do rupture Ahilove tetive dolazi kod intenzivnog vježbanja i naprezanja, a ne uslijed udarca u tvrdi predmet. Sve i pod pretpostavkom da je mehanizam ozljeđivanja bio upravo onakav kako ga opisuje tužiteljica u izjavi od 03.08.2021.godine (što je malo vjerojatno), svaka prosječna osoba bi pazila da ipak ne „pokazuje plesne pokrete“ u prostoriji koja uopće za to nije namijenjena, a trebala bi voditi računa i o namještaju koji se oko nje nalazi u toj prostoriji. Naime, kritične zgode (niti ikada prije) nije bilo potrebe za nekakvim intenzivnim plesom koji bi zahtijevao veća fizička naprezanja, ili plesom koji bi mogao dovesti do snažnog udarca u stolicu. U konačnici tuženik nije ustanova/udruga koja se bavi tjelesnim odgojem, sportom, već je ustanova socijalne skrbi koja obavlja djelatnosti upisane u sudski registar. Dakle, sve i pod pretpostavkom da bi se ovdje radilo o ozljedi na radu u smislu Zakona o radu i Zakona o zaštiti na radu, do ozljede je došlo uslijed krajnje nepažnje tužiteljice, što je razlog za oslobođenje odnosno umanjenje odgovornosti tuženika kao poslodavca. Vrlo je upitno da li se predmetna ozljeda uopće može smatrati ozljedom na radu u smislu prethodno spomenutih propisa, jer okolnosti upućuju da se radi stečenoj predispoziciji zdravstvenog stanja tužiteljice (event. degenerativne ili ranija trauma), za što također ne može odgovarati poslodavac. Također, iz medicinske dokumentacije proizlazi da se tužiteljica liječila i zbog drugih zdravstvenih tegoba koje nisu u uzročno-posljedičnoj vezi sa ozljedom od dana 02.08.2021.godine. Dakle, tuženik osporava osnovu tužbenog zahtjeva. 1-tuženik u svakom slučaju osporava i visinu tužbenog zahtjeva po osnovi neimovinske i imovinske štete, smatrajući da su zatraženi iznosi po ovim osnovama previsoko odmjereni. Tužiteljici zasigurno nije bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 540 sati, dok su iznosi po kriteriju pretrpljenih fizičkih boli, straha i duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti također previsoko odmjereni. Tužbeni zahtjev glede troškova putovanja od mjesta prebivališta tužiteljice do Opće bolnice Karlovac nije osnovan, jer tužiteljica ima pravo na naknadu troškova prijevoza iz obveznog zdravstvenog osiguranja. Sve i da nema, stvarni trošak putovanja vlastitim vozilom (uz potrošnju od 10 lit./100 km) iznosi oko 0,15 € po prijeđenom kilometru, što je bitno manje od zatraženih 28,00 € po jednom odlasku u [adresa]. Pogrešno je zatražen i tijek zateznih kamata, koje u slučaju neimovinske štete teku od dana podnošenja tužbe, a u slučaju imovinske štete, od dana presuđenja.

7. Slijedom iznesenih razloga, predlažemo odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice, te istu obvezati da 1-tuženiku nadoknadi parnični trošak, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja, pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

8. U odgovoru na tužbu 2 tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na Republiku Hrvatsku. Naime poslodavac tužiteljice je Centar za pružanje usluga u zajednici Banija Karlovac, [adresa]. Navedeni centar je ustanova koja je pravna osoba i za svoje obveze odgovara svojom imovinom sukladno odredbama Zakona o ustanovama (NN 76/93, 29/97, 47/99, 35/07, 127/19,151/22). Slijedom navedenog 2. tuženik predlaže da naslovni sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti u odnosu na 2. tuženika, uz obvezu tužiteljice da 2. tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude pa do isplate. Podredno, opreza radi, u slučaju drugačije odluke suda 2. tuženik se u cijelosti pridružuje navodima odgovora na tužbu 1. tuženika od 10. rujna 2024., te predlaže da naslovni sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovane u cijelosti i naloži tužiteljici da nadoknadi tuženicima troškove parničnog postupka uz pripadajuće zatezne kamate.

9. U dokaznom postupku ovaj sud je izvršio uvid u prijavu ozljede na radu, o izjavu o vlastitoj ozljedi na radu, u med. dokumentaciju, u procjeni rizika Zaštita projekt d.o.o., u zdravstveni karton za tužiteljicu u nalaz i mišljenje vještaka, čita se iskaz vještaka dr. Želimira Korać, saslušao svjedoke HZ, AZ te ravnateljice I tuženika te tužiteljice.

10. Odlučujući u ovoj pravnoj stvari ovaj sud je prije svega našao za shodno odlučivati o 2 tuženikovom istaknutom prigovoru promašene pasivne legitimacije u odnosu na njega te utvrdio da isti prigovor nije osnovan.

11. Naime, premda 2 tuženik navodi da je ustanova koja je pravna osoba i za svoje obveze odgovara svojom imovinom sukladno odredbama Zakona o ustanovama (NN 76/93, 29/97, 47/99, 35/07, 127/19,151/22) ovaj sud je utvrdio da sukladno odredbama čl. 59 Zakona o ustanovama osnivač ustanove solidarno i neograničeno odgovara za njene obveze, a kako je prema izvodu iz sudskog registra osnivač ustanove 1 tuženika Centra za pružanje usluga u zajednici Banija-Karlovac 2 tuženik to je sukladno citiranim odredbama čl. 59 Zakona o ustanovama 2 tuženik pasivno legitimiran u ovom postupku, pa je u tom smislu prigovor 2 tuženika valjalo odbiti kao neosnovan.

12. Uvidom u prijavi o ozljedi na radu od 18. kolovoza 2021. godine ovaj sud je utvrdio da je tužiteljica prijavila ozljedu na radu koja se dogodila 02. kolovoza 2021. godine na način da je u dnevnom boravku korisnika provodila kreativnu radionicu karaoka i plesa sa korisnicima time da je pod specifičnu aktivnost u vrijeme ozljede naveden ples uz opis da je prilikom pokazivanja plesnih koraka sudionicima kreativne radionice odgojiteljica desnom nogom zapela za stolicu.

13. Štoviše, tužiteljica je u svojoj izjavi od 03. kolovoza 2021. godine navela da je tog dana provodila kreativnu radionicu pjevanja i plesanja sa korisnicama u prostoriji dnevnog boravka time da je na radionici bilo prisutno troje korisnika. Za vrijeme dok je korisnicima pokazivala plesne korake dogodio joj se nesretni slučaj pri čemu je udarila donjim dijelom desne noge o željeznu šipku stolice te pritom izgubila ravnotežu i pala na pod. Nakon pada na pod nije mogla ustati zbog iznimno jakog bola u području cijele desne noge, a posebice u području tetive i mišića potkoljenice. Tužiteljica navodi da su korisnici došli sa njom do ureda odgajatelja i potvrdili Ć i ŠZ nesretan slučaj pada kojeg su vidjeli za vrijeme dok su učili plesne korake.

14. Svjedok HZ je kao zaposlenica I tuženika navela da su pitali djecu što se dogodilo u dnevnom boravku, a oni su rekli da je tužiteljica zajedno s njima isprobavala neke "hip hop" pokrete i ples te pala i udarila u stolicu koja je bila blizu nje. Inače u dnevnom boravku se nije plesalo i on je bio predviđen za gledanje TV te druženje i eventualno pjevanje karaoka, ali ne za fizičke aktivnosti i ples, jer za to postoji jedna dvorana sa teretanom kao i kutić u potkrovlju druge zgrade te se tamo može plesati. Inače i ranije su se u dnevnom boravku puštale karaoke, ali se nije plesalo time da to tužiteljici nitko nije naredio već da je to ona sama osmislila. U dnevnom boravku je na podu postavljen parket te je potpuno ravan u njemu postoji stol za biljar, sa 2 velika okrugla stola za po 6 osoba sa stolicama, kutna garnitura, te stolić za televizor i 2 ormarića odnosno police za knjige time da svjedok smatra da u tako namještenoj prostoriji nije bilo moguće plesati. Tužiteljica je u to vrijeme radila 6 mjeseci kod 1 tuženika te je sama trebala znati da se u toj prostoriji ne može plesati. Svjedokinja navodi da joj tužiteljica dolaskom u kancelariju nije rekla da bi pala zbog mokrog ili neravnog poda svjedokinja iskazuje da nije niti je naknadno primijetila da bi pod bio oštećen ili mokar već je prostorija bila potpuno normalna. U tom prostoru stolice nisu bile pomaknute u stranu kako bi se oslobodio prostor za ples već je sve bilo namješteno kako je i ranije bilo.

15. Svjedokinja AZ je kao zaposlenica I tuženika je potvrdila ovakve navode svjedokinje HZ te je dodala da je nakon večere bila organizirana aktivnost točnije bio je jedan spontani dogovor gdje je sama tužiteljica rekla da će biti sa djecom u dnevnom boravku gdje će provoditi aktivnosti karaoke pjevanje. Inače u dnevnom boravku se nije plesalo i on nije predviđen za takvu aktivnost već je on bio isključivo bio namijenjen za gledanje TV, učenje, a djeca su tamo znala i pjevati. U domu nije bilo aktivnosti plesa, jer nije bilo sklonosti tome već postoji teretana sa dvoranom kao i kutić za slobodne aktivnosti. Zna samo da se iz pravca dnevnog boravka čula buka od glazbe i djece , pa je u jednom trenutku tužiteljica došepala do njih u ured i rekla da je pala, jer su bili skakutali i plesali. Svjedokinja iskazuje da tužiteljica nije rekla na koji način je pala, jer nije bila sigurna, a za aktivnosti kao što su karaoke nije bilo potrebno odobrenje od strane ravnateljice, jer je to takva aktivnost koja ne zahtijeva takvo odobrenje već se radi isključivo po sklonosti pojedine djece.

16. Premda ne postoji izričita zabrana da se u dnevnom boravku ne smije plesati svjedokinja iskazuje da ne postoji karaoke je aktivnost gdje se više stoji i pjeva, a ne pleše time da nakon toga namještaj u dnevnom boravku nije b io pomaknut u stranu kako bi se stvorio prostor za ples, jer u stvari tog namještaja ima jako puno za takvu prostoriju. Svjedokinja opisuje da su djeca bila u šoku, jer su vidjeli da je tužiteljica pala, a govorili su da se pjevalo i više plesalo, a ne i cupkalo.

17. Za I tuženika ravnateljica ĆZK da je po njenom kazivanju referentica ispunila prijavu ozljede na radu koju je pregledala i potpisala, pa je navedeno da se ta ozljeda na radu dogodila prilikom pokazivanje plesnih koraka sudionicima kreativne radionice premda ista kao takva nije bila predviđena niti planom niti se kao takva u centru provodila. Naime, dnevni boravak je bio namijenjen za gledanje TV, odmor, učenje i slično, ali ne i za ples, jer je to prostor koji je prepun namještaja. Znam da su se karaoke znale organizirati u kreativnom kutiću, a za fizičke aktivnosti su imali zaposlena 3 odgajatelja po struci kineziolozi koji rade sa djecom. Ravnateljica navodi da ne rade plesne radionice, a djecu sklonu takvu aktivnosti su znali poslati u plesnu školu Casablanca.

18. Događaje vrlo šturo opisan i napisan, a podaci su dobiveni od tužiteljice time da ju je kontaktirala nakon događaja te joj je i sama tužiteljica rekla da je plesala, pala i udarila nogom u stolicu. Inače kod 1 tuženika je propisana struktura dana odnosno unaprijed su predviđene aktivnosti za koje se doslovno vodi dnevnik rada, pa takva aktivnost nije bila predviđena i tužiteljica ju je poduzela samoinicijativno.

19. Ravnateljica priznaje da nije nikada izričito zabranila da se aktivnost plesa odvija u dnevnom boravku, a da je bila sama upitana tada isto zasigurno ne bi dozvolila u prostoriji prepunoj namještaja zbog kojeg u tom prostoru apsolutno nije bilo moguće organizirati aktivnost plesa. Djeca su kasnije u razgovoru rekla kako su "đipsali te znate kakva je profa ĆZ, ona uvijek isto izvodi, pa je pala".

20. Tužiteljica je pak saslušana kao stranka navela da su uključili karaoke uređaj te da su djeca pjevala i lagano se gibali u ritmu. Inače tvrdi da nisu imali radionicu plesa te da nikoga nije podučavala plesu već su se svi lagano gibali, pa je u jednom trenutku zbog kliskog ili neravnog poda pala u trenutku pada svojom desnom nogom zahvatila šipku koja drži nogu stolice te je u tom svemu prilikom pada ozlijedila nogu. Tužiteljica ne zna kako je u prijavi o ozljedi na radu navedena ŠZ, jer ona tamo nije bila, a prijavu o ozljedi na radu ispunjava isključivo poslodavac. Inače ravnateljica I tuženika joj je telefonski rekla da nije ništa kriva i da se to jednostavno dogodilo te da će ona sačiniti prijavu o ozljedi na radu. Inače to se sve dogodilo u prostoru dnevnog boravka koji je poprilično velik, a tada je radila sa troje djece. Premda tužiteljica navodi da prostor dnevnog boravka služi za aktivnosti slobodnog vremena ista tvrdi da su se u tom prostoru obavljale fizičke aktivnosti i slično i da je od ranije bilo i intenzivnijih fizičkih aktivnosti, no što je ona organizirala karaoke sa laganim gibanjem tim više što su djeca znala tamo igrati igrice skakati i slično. Navodi da je izjava koju je dala da je pala prilikom pokazivanja plesnih pokreta sastavljana nakon što je došla sa hitne i pod stresom te da se za potrebe postupka odnosno prijave htjela što preciznije izraziti odnosno da to bude službeno , a ne da upiše da se gibala s noge na nogu. Nadalje, u izjavi nije navela da je pala zbog neravnog ili klizavog poda u dnevnom boravku, jer joj je u tom trenutku bilo bitno samo što će biti sa njenom nogom.

21. Medicinski vještak dr. Želimir Korać je u svom nalazu i mišljenju naveo da je u predmetnom događaju utvrđena ozljeda puknuća Achillove tetive desne noge time da do iste najčešće dolazi pri naglom napinjanju i istezanju tetive (trčanje, skakanje) a znatno rjeđe kod izravnog područja tetive. Međutim udarac u napetu tetivu je vrlo moguć i vjerojatan mehanizam nastanka ozljede u predmetnom slučaju. Svakako da što je veća sila udarca u napetu tetivu to je veća vjerojatnost njena pucanja.

22. Odlučujući u ovoj pravnoj stvari ovaj sud je imao u vidu odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku NN 70/19 i dr. te je svoju odluku donio na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cijeloga postupka.

23. Premda tužiteljica navodi da prostor dnevnog boravka služi za aktivnosti slobodnog vremena te tvrdi da su se u tom prostoru obavljale i fizičke aktivnosti i slično i da je od ranije bilo i intenzivnijih fizičkih aktivnosti ovaj sud je iz iskaza ravnateljice 1 tuženika, ali i svjedoka HZ i AZ utvrdio da nije bio namijenjen za obavljanje fizičkih aktivnosti već je bio namijenjen za gledanje TV, odmor, učenje i slično, ali ne i za ples, jer je to prostor koji je prepun namješta ja.

24. Da je tome tako sud je utvrdio i iz navoda ravnateljice 1 tuženika kada priznaje da nije nikada izričito zabranila da se aktivnost plesa odvija u dnevnom boravku, a da je bila sama upitana tada isto zasigurno ne bi dozvolila u prostoriji prepunoj namještaja zbog kojeg u tom prostoru apsolutno nije bilo moguće organizirati aktivnost plesa.

25. Premda tužiteljica navodi da su tom zgodom uključili karaoke uređaj te da su djeca pjevala i lagano se gibali u ritmu te da nije imala radionicu plesa niti je ikoga podučavala plesu već su se svi lagano gibali, ovaj sud je iz provedenog dokaznog postupka temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno takve navode tužiteljice utvrdio neistinitim.

26. Svjedokinja HZ je kao zaposlenica I tuženika navela da su pitali djecu što se dogodilo u dnevnom boravku, a oni su rekli da je tužiteljica zajedno s njima isprobavala neke "hip hop" pokrete i ples te pala i udarila u stolicu koja je bila blizu nje. Ovakve navode potvrđuje i svjedokinja AZ koja opisuje da su djeca bila u šoku, jer su vidjeli da je tužiteljica pala, a govorili su da se pjevalo i više plesalo, a ne i cupkalo.

27. Premda tužiteljica prigovara iskazima svjedoka HZ i AZ te ravnateljice 1 tuženika kao pristranima ovaj sud je istima, jer se isti podudaraju kako sa pisanom izjavom tužiteljice za potrebe prijave ozljede na radu od 03. kolovoza 2021. godine kada i sama navodi da je u dnevnom boravku korisnika provodila kreativnu radionicu karaoka i plesa te da je prilikom pokazivanja plesnih koraka sudionicima kreativne radionice desnom nogom zapela za stolicu.

28. Da je tome tako ovaj sud je utvrdio i iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka dr. Želimira Korać koji je opisujući moguću uzročno posljedičnu vezu nastanka ozljede puknuća Achillove tetive desne noge obrazložio do nje najčešće dolazi pri naglom napinjanju i istezanju tetive (trčanje, skakanje) a znatno rjeđe kod izravnog područja tetive. U tom smislu vještak čini vrlo mogućim, a ovome sudu jedino i izglednim da je udarac u napetu tetivu moguć i vjerojatan mehanizam nastanka ozljede u predmetnom slučaju tim više da što je veća sila udarca u napetu tetivu to je veća vjerojatnost njena pucanja.

29. Prema javnoj definiciji hip hop je ples koji se sastoji od plesnih pokreta koji su skakutavi i energični i kao takvi posebno zanimljivi mlađoj populaciji.

30. Imajući u vidu nalaz i mišljenje vještaka glede moguće uzročno posljedične veze nastanka ozljede puknuća Achillove tetive desne noge tužiteljice sa činjenicom da je tužiteljica djecu poučavala "hip hopu" za što nije licencirana (….a djecu sklonu takvu aktivnosti su znali poslati u plesnu školu Casablanca…) niti je tužiteljica to najavila svojim kolegicama HZ i AZ prethodno organiziranju slobodne aktivnosti (…jedan spontani dogovor gdje je sama tužiteljica rekla da će biti sa djecom u dnevnom boravku gdje će provoditi aktivnosti karaoke pjevanje…) ovaj sud je utvrdio da je upravo samoinicijativno poučavanje djece "hip hopu" dovelo do nezgode koja je dovela do ozljede desne noge tužiteljice.

31. Ovaj sud je u tom smislu poklonio vjeru iskazima svjedokinja HZ i AZ te ravnateljice 1 tuženika, jer premda nisu neposredni očevici nezgode ipak su prenijeli ona zapažanja i saznanja koja su imali neposredno prije događaja ( … iz pravca dnevnog boravka se čula buka od glazbe…) te nakon događaja (… nije rekla na koji način je pala, jer nije bila sigurna…) kao i od same tužiteljice i njene izjave od 03. kolovoza 2021. godine i same djece koja su sudjelovala na radionici, a što se i podudara sa nalazom i mišljenjem vještaka dr. Želimira Korać.

32. Ovaj sud u tom smislu nije utvrdio istinitim navode tužiteljice da bi zbog pjevanja i laganog gibanja zbog kliskog ili neravnog poda pala te u trenutku pada svojom desnom nogom zahvatila šipku koja drži nogu stolice, jer isto nije navedeno kao uzrok u prijavi o ozljedi na radu niti u izjavi tužiteljice od 03. kolovoza 2021. godine, a saslušani svjedoci HZ i AZ te ravnateljica 1 tuženika nakon događaja nisu utvrdili da bi pod bio neravan i mokar tim više što ravnateljica 1 tuženika navodi da je zbog djelatnosti koje obavljaju sve strogo propisano raznim propisima te da vrlo često imaju inspekcijske nadzore ispravnosti svega u čemu djeca borave, a podovi se vrlo često održavaju i to gotovo dva puta dnevno.

33. Premda tužiteljica naknadno navodi da je izjavu od 03. kolovoza 2021. godine koju je dala da je pala prilikom pokazivanja plesnih pokreta sastavljana nakon što je došla sa hitne i pod stresom te da se za potrebe postupka odnosno prijave htjela što preciznije izraziti odnosno da to bude službeno, a ne da upiše da se gibala s noge na nogu ovaj sud je takve navode tužiteljice utvrdio neuvjerljivim, jer je iz provedenog dokaznog postupka, a posebice u svezi sa nalazom i mišljenja vještaka dr. Želimira Korać sud utvrdio nespornim da je tužiteljica samoinicijativno organizirala radionicu pjevanja i plesnih koraka "hip hopa", (…djeca su im rekla da je tužiteljica zajedno s njima isprobavala neke "hip hop" pokrete i ples te pala i udarila u stolicu koja je bila blizu nje…) a za što nije očito bila podučena niti je to bilo odobreno, a što je i dovelo do nastanka sporne ozljede.

34. Pri tome ovaj sud cijeni navode svjedoka AZ koja navodi da za aktivnosti kao što su karaoke nije bilo potrebno odobrenje od strane ravnateljice, ali sud zaključuje da za aktivnost plesa to nije slučaj, jer premda svjedok AZ navodi da ne postoji izričita zabrana da se u dnevnom boravku ne smije plesati ravnateljica ĆZK navodi da bi djecu sklonu takvu aktivnosti znali poslati u plesnu školu Casablanca te da ona takvu aktivnost u dnevnom boravku ne bi dopustila, budući da i zbog samog namještaja u tom prostoru to ne bi bilo moguće.

35. Ovaj sud pri tome drži posve nebitnim navode tužiteljice da je u prijavi o ozljedi na radu kao očevidac navedena ŠZ, sada AZ, jer ona tamo nije bila, obzirom da je ŠZ, sada AZ bila svjedok posljedice koju je prouzročila ozljeda koju je tužiteljica zadobila (… tužiteljica došepala kod nas u ured i rekla da je pala, jer su bili skakutali i plesali…) U tom smislu ravnateljica 1 tuženika je vrlo suvereno obrazložila da je prijavu o ozljedi na radu sačinila referentica po njenom kazivanju, a što navedenu prijavu ne čini nevaljanom.

36. Premda ravnateljica 1 tuženika navodi da je prijava o ozljedi na radu sačinjena kako bi tužiteljica ostvarila sva prava iz zdravstvenog osiguranja ovaj sud samim time nije utvrdio da bi 1 tuženik a podredno i 2 tuženik bili odgovorni za nastalu ozljedu na radu tužiteljice, jer je temeljem provedenog dokaznog postupka sud utvrdio nespornim da je spornoga dana tužiteljica unatoč dogovoru sa kolegicama da će boraviti sa djecom u dnevnom boravku i organizirati karaoke pjevanje, samoinicijativno bez dogovora sa preostale dvije odgajateljice organizirala radionicu i plesa za što nije bila obučena niti licencirana tim više što je isto organizirala u dnevnom boravku koji kao prostor nije bio predviđen za takvu aktivnost, pa je samim time sama odgovorna za nastalu štetu koja joj se dogodila prilikom takve aktivnosti kada je prilikom izvođenja očito intenzivnih plesnih koraka udarila u stolicu te oštetila Achillovu tetivu desne noge.

37. Imajući u vidu odredbe čl. 25 st. 2 Zakona o zaštiti na radu NN 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18 ovaj sud nije utvrdio samim time odgovornim niti 1 tuženika, a podredno niti 2 tuženika za ozljedu na radu koju je tužiteljica pretrpjela, jer je ista nastala isključivo krivnjom tužiteljice (krajnja nepažnja) na koju poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu.

38. Slijedom iznijetog valjalo je odlučiti kao u izreci time da je odlučujući o parničnom trošku sud svoju odluku temeljio na odredbama čl. 154 st. 1 Zakona o parničnom postupku, a koji parnični trošak se sastoji od zastupanja 1 tuženika po punomoćniku odvjetniku i to za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 250,00 EUR, zastupanja na ročištu od 09. prosinca 2024. godine u iznosu od 250,00 EUR, zastupanja na ročištu od 14. siječnja 2025. godine u iznosu od 250,00 EUR, zastupanja na ročištu od 10. veljače 2025. godine u iznosu od 250,00 EUR, sastav podneska od 25. travnja 2025. godine u iznosu od 250,00 EUR, zastupanja na ročištu od 10. srpnja 2025. godine u iznosu od 250,00 EUR, zastupanja na ročištu od 23. travnja 2026. godine u iznosu od 250,00 EUR, pristup ročištu radi objave presude u iznosu od 125,00 EUR, sveukupno 1.875,00 EUR.

39. Trošak 2 tuženika se sastoji od sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR, zastupanje na ročištu od 09. prosinca 2024. godine u iznosu od 200,00 EUR, zastupanja na ročištu od 14. siječnja 2025. godine u iznosu od 200,00 EUR, zastupanje na ročištu od 10. veljače 2025. godine u iznosu od 200,00 EUR, zastupanje na ročištu od 10. srpnja 2025. godine u iznosu od 200,00 EUR, sastav podneska od 07. studenog 2025. godine u iznosu od 200,00 EUR, zastupanje na ročištu od 23. travnja 2026. godine u iznosu od 200,00 EUR, te pristup ročištu radi objave presude u iznosu od 100,00 EUR, sveukupno 1.500,00 EUR time da je na tako dosuđeni trošak dosudio i zakonsku zateznu kamatu u skladu s čl. 26 Zakona o obveznim odnosima počem od dana donošenja presude tj. 28. svibnja 2026. godine pa sve do isplate.

U Karlovcu  28. svibnja 2026.

Sudac: Tomislav Maras

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

DOSTAVLJENO:

1. Luani Šepek, odvjetnici u [adresa]

2. Vedranu Jurašić odvjetniku iz Ogulina, Stara cesta 42

3. ODO Karlovac, na br. P-DO-131/2024