REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U ZLATARU
Zlatar, Trg slobode 14A
Poslovni broj: P-630/2022-84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zlataru, po sucu Nevenu Kucelj, u parničnom predmetu tužitelja ADRIATIC osiguranje d.d. Zagreb, OIB 94472454976, Listopadska 2 HR-10000 Zagreb, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Pelcl, odvjetniku iz odvjetničkog društva GRGIĆ & PARTNERI, Pisarnica Zagreb I, Ulica grada Vukovara 282, HR-10000 Zagreb, protiv tuženika MĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], HR- 52220 Šumber (Radovići), kojeg zastupa punomoćnik Predrag Jovanović, odvjetnik, Rudarska 1, HR-52220, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i isplate, nakon glavne i javne rasprave, zaključene dana 21. travnja 2026. godine, zamjenice punomoćnika tužitelja, odvjetnice Anite Sušac, te punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu presude dana 28. svibnja 2026. godine,
p r e s u d i o j e
I. Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava za iznos od 8.211,41 EUR s računa tužitelja temeljem Zahtjeva za izravnu naplatu tuženika (ovrhovoditelja) od 08.07.2022. (06.07.2022.2) koji je Financijskoj agenciji podnesen radi izravne naplate tražbine ne temelju ovršne isprave - presude Općinskog suda u Delnicama P-43/2004 od 20.11.2008. i Županijskog suda u Rijeci Gž-982/2009 od 13.06.2012.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 8.211,41 EUR kuna sa zateznom kamatom od 07.09.2022. do isplate i to do 31.12.2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 4. 292,89 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 28. svibnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena sve u roku od 15 dana
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je Zaključkom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 51 Ovr-2120/22-2 od 26.07.2022., upućen je tužitelj, ranije ovršenik, da u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa zaključka, pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 11 Ovršnog zakona, a radi naplate iznosa od 84.993,18 kn.
Dana 12.07.2022. tužitelj (ovršenik) je od Financijske agencije primio Zahtjev ovrhovoditelja za izravnu naplatu (podnesen 08.07.2022.) novčane tražbine i to parničnih troškova postupka sa zakonskim zateznim kamatama na temelju presuda Općinskog suda u Delnicama P-43/2004 od 20.11.2008. i Županijskog suda u Rijeci Gž-982/2009 od 13.06.2012., a nakon donošenja kojih su donesene presuda Vrhovnog suda RH Rev-2578/2012- 4 od 11.05.2021. i rješenje (ispravak) Rev- 2578/2012-7 od 29.12.2021.
Financijska agencija je po ovršnoj ispravi koju je dostavio tuženik (ovrhovoditelj) zaplijenila novčana sredstva na žiro-računu ovršenika kod AGRAM BANKE d.d. Zagreb, OIB 70663193635, Ulica grada Vukovara 74, Zagreb, u iznosu od ukupno 84.993,18 kn koji iznos se sastoji od glavnice parničnih troškova 39.489,99 kn i zakonskih zateznih kamata u iznosu 45.503,19 kn.
Zahtjev za izravnu naplatu i postupak izravne naplate koji se provodi je nezakonit jer je za potraživanje tuženika nastupila zastara.
Tuženik (ovrhovoditelj) u ovom postupku ovrhe odnosno izravne naplate pokušava naplatiti parnični trošak po presudama Os u Delnicama P-43/2004 od 20.11.2008. i Žs u Rijeci Gž-982/2009 od 13.06.2012., a koje su, što je vidljivo iz potvrde o pravomoćnosti, postale pravomoćne dana 13.06.2012.
Prema tome, budući su citirane presude, odnosno ovršne isprave, postale su pravomoćne 13.06.2012. godine, dok je postupak ovrhe iniciran Zahtjevom za izravnu naplatu podnesen po tuženiku (ovrhovoditelju) dana 08.07.2022. godine jasno je da je nastupila zastara tražbine za naplatu troškova parničnog postupka u označenim presudama-ovršnim ispravama sve imajući na umu odredbu čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima.
Isto tako ovrha je nedopuštena jer je tražbina već ispunjena.
Tužitelj (ovršenik) ističe kako je tuženik (ovrhovoditelj) u cijelosti namiren sa svojim tražbinom iz prednje citiranih presuda Os u Delnicama i Žs u Rijeci. Naime, kao što je to vidljivo iz citiranih presuda Os u Delnicama i Žs u Rijeci, tuženik (ovrhovoditelj) je imao ovršni naslov i tražbinu radi naknade štete protiv ovdje tužitelja (ovršenika) i Croatia osiguranja d.d. Zagreb.
Naime, tuženiku (ovrhovoditelju) je po citiranim presudama Os u Delnicama i Žs u Rijeci plaćanje izvršeno na način da je 50% suđenog iznosa platio tužitelj (ovršenik) i preostalih 50% suđenog iznosa CROATIA osiguranje d.d. Zagreb, pa je tako tuženiku (ovrhovoditelju) zatražen izravnom naplatom parnični trošak isti već plaćen na način da je 50% suđenog parničnog troška već platio tužitelj (ovršenik), a preostalih 50% CROATIA osiguranje d.d.
Pored toga, tužitelj (ovršenik) ističe da je tuženik (ovrhovoditelj) već pokrenuo raniji postupak izravne naplate, povodom kojega je tužitelj (ovršenik) podnio pravne lijekove (postupak se vodi pred Općinskim građanskim sudom pod poslovnim brojem:
Ovr-1770/2022, ističe se da je i povodom toga postupka ovršenik pokrenuo postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom), te je u tom postupku tuženik (ovrhovoditelj) zatražio naplatu štete suđene ovim istim ovršnim ispravama osnovom kojih sada ovim novim drugim zahtjevom za izravnu naplatu namjerava naplatiti parnični trošak. Taj postupak se vodi pred Ogs u Zagrebu broj: P-3944/2022.
U tom postupku tuženik (ovrhovoditelj) je podneskom od 27.06.2022. već priznao da mu je plaćena cijela tražbina, pa tako i parnični troškovi , po presudama osnovom kojih je podnio i ovaj zahtjev za izravnu naplatu.
Nadalje tužitelj ističe da je tražbina je djelomično ispunjena plaćanjem i prijebojem prije pokretanja izravne naplate.
Za slučaj da sud ne bi prihvatio prigovor da je tražbina po predmetnim ovršnim ispravama u cijelosti ispunjena tada se ističe da je tražbina nesporno djelomično ispunjena i to plaćanjem polovice (50%) od iznosa parničnih troškova suđenih presudama odnosno ovršnim ispravama osnovom kojih je tuženik (ovrhovoditelj) podnio Zahtjev za izravnu naplatu.
Naime, činjenica da je tužitelj (ovršenik) platio tuženiku (ovrhovoditelju) polovicu (50%) suđenog parničnog troška vidljiva je: 1. Iz podneska tužitelja (ovršenika) od 23.07.2012. s kojim je tužitelj (ovršenik) obavijestio tuženika (ovrhovoditelja) da će mu isplatiti 50% tražbine (glavnica, troškovi postupka i kamate) po ovršnim ispravama- presudama osnovom kojih je tuženik (ovrhovoditelj) podnio ovaj zahtjev za izravnu naplatu te je tom prilikom tužitelj (ovršenik) i specificirao plaćanje.
Tako je iz predmetnog podneska tužitelja (ovršenika) vidljivo da je tužitelj (ovršenik) izvršio prijeboj parničnih troškova koje je tuženik (ovrhovoditelj) pravomoćno obvezan isplatiti tužitelju (ovršeniku) prema presudi i rješenju Os u Delnicama P-43/04 od 20.11.2008. s kojom je tuženik (ovrhovoditelj) obvezan isplatiti tužitelju (ovršeniku) parnični trošak u iznosu 7.320,00 kn, te 2. Iz podneska tuženika (ovrhovoditelja) od 27.06.2022. iz predmeta Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: Ovr-1770/2022. u kojemu je tuženik (ovrhovoditelj) priznao da mu je tužitelj (ovršenik) platio 50% tražbine iz ovršenih isprava-presuda osnovnom kojih je podnesen ovaj zahtjev za izravnu naplatu.
Zaključno: a) Tuženik (ovrhovoditelj) priznaje da mu je tužitelj (ovršenik) već isplatio 50% tražbine po citiranim presudama-ovršenim ispravama; b) 50% obveze tužitelja (ovršenika) na plaćanje parničnih troškova tuženiku (ovrhovoditelju) po citiranim presudama-ovršnim ispravama iznosi 19.744,99 kn (39.489,99 kn : 2 = 19.744,99 kn); c) Tužitelj (ovršenik) je prilikom plaćanja parničnih troškova u visini 50% tadašnje svoje obveze iznos od 19.744,99 kn umanjio osnovom prijeboja iznos od 7.320,00 kn na ime parničnih troškova koje je tuženik (ovrhovoditelj) po pravomoćnim presudama-ovršenim ispravama bio dužan isplatiti tužitelju (ovršeniku), pa je tužitelj (ovršenik) isplatio tuženiku (ovrhovoditelju) parnični trošak u iznosu 12.424,99 kn (19.744,99 kn – 7.320,00 kn = 12.424,99 kn) i na ovaj iznos platio je i pripadajuće kamate u iznosu 6.180,92 kn, a što je upravo i specificirao tuženiku (ovrhovoditelju) svojim podneskom od 23.07.2012.
Prema tome, tuženik (ovrhovoditelj) je nezakonito podnio Zahtjev za izravnu naplatu tražeći naplatu cjelokupnog parničnog troška zajedno sa zakonskim zateznim kamatama iako je očito da je obveza plaćanja parničnih troškova po pravomoćnim presudama-ovršnim ispravama ugašena plaćanjem i prijebojem u visini 50%, te je pored toga zatražio i isplatu zakonskih zateznih kamata za razdoblje od dana donošenja prvostupanjske presude Os u Delnicama iako je i ovdje nesporno da je tužitelj (ovršenik) platio zakonske zatezne kamate na već isplaćeni parnični trošak. Tuženik (ovrhovoditelj) je u ovom postupku Izravne naplate mogao potraživati najviše 50% iznosa parničnih troškova i to parnični trošak u iznosu 19.744,99 kn (39.489,99 kn : 2 = 19.744,99 kn) s pripadajućim kamatama dok svaki iznos veći od ovoga predstavlja pokušaj dvostruke naplate.
Imajući na umu da su tužitelju (ovršeniku) na ime cijelog parničnog troška zajedno s kamatama blokirana sredstva u iznosu 84.993,18 kn tada je očito, a imajući na umu prednje navode i prigovore tužitelja (ovršenika), kako se nezakonito provodi ovaj postupak za polovicu ovoga iznosa odnosno provođenjem ove izravne naplate tuženik (ovrhovoditelj) će svakako nezakonito naplatiti iznos od 42.496,59 kn (84.993,18 kn : 2 = 42.496,59 kn).
U svakom slučaju tužitelj (ovršenik) predlaže proglasiti izravnu naplatu odnosno ovrhu nedopuštenom za polovicu iznosa traženih parničnih troškova (za sada se radi o iznosu glavnice troškova i kamata od 42.496,59 kn) zbog već ispunjene obveze. No, tužitelj (ovršenik) ističe da je u svakom slučaju nastupila zastara naplate zakonskih zateznih kamata na dosuđeni parnični trošak.
Naime, ovršnim ispravama odnosno presudama Os u Delnicama P-43/2004 od 20.11.2008. i Žs u Rijeci Gž-982/2009 od 13.06.2012. tuženiku (ovrhovoditelju) nije dosuđen parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama, pa u slučaju kada ovršnom ispravom nije izričito utvrđena-suđena-određena kamata na dosuđene troškove postupka treba primijeniti odredbu čl. 226. st. 1. i čl. 227. st. 1. i 2. ZOO i odlučiti o prigovoru zastare.
Budući je nesporno da je presuda-ovršna isprava postala pravomoćna dana 13.06.2012. dok je ovaj postupak izravne naplate pokrenut Zahtjevom za izravnom naplatom od 08.07.2022. tada je očito kako je nastupila zastara naplate zakonskih zateznih kamata na troškove postupka.
Takvo je stajalište izraženo i u sudskoj praksi (Rev-1635/2018-2 od 26.03.2019. i Rev-733/2018-3).
Slijedom svih iznijetih navoda, tužitelj (ovršenik) ističe kako je potrebno proglasiti izravnu naplatu odnosno ovrhu nedopuštenom kako slijedi:
1. u cijelosti zbog već ispunjene cijele obveze;
2. podredno:
2.1. u odnosu na polovicu iznosa traženog parničnog troška zbog već ispunjene obveze plaćanja parničnih troškova u visini iznosa 50% suđenog parničnog troška ovršnim ispravama odnosno presudama Os u Delnicama P-43/2004 od 20.11.2008. i
Žs u Rijeci Gž-982/2009 od 13.06.2012.;
2.2. u odnosu na zakonske zatezne kamate u odnosu na cijeli iznos zahtijevanog parničnog troška po Zahtjevu za izravnom naplatu i to zbog nastupa zastare. Zato predlaže da sud presudom utvrdi nedopuštenom pljenidbu i prijenos novčanih sredstava za iznos od 84.993,18 kn odnosno 11.280,53 EUR
2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, te osporava sve činjenične navode odnosno:
• glede tužiteljevih navoda iz točke 5. do 8. tužbe, a koji idu za time da je desetogodišnji rok zastare iz članka 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, protekao prije nego što je tuženik, kao ovrhovoditelj, podnio FINA-i svoj prijedlog za izravnu naplatu-ovrhu, tuženik ukazuje da je isti svoj prijedlog za izravnu naplatu-ovrhu, podnio FINA-i, dana 06. srpnja 2022. godine i to s osnova presude Općinskog suda u Delnicama br. P- 43/2004, od 20. studenog 2008. godine, a koja presuda je svojstvo ovršnosti stekla s danom 27. srpnja 2012. godine (od toga dana počinje teći desetogodišnji zastarni rok iz članka 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima), pa je iz svega navedenog vidljivo da je tuženik, kao ovrhovoditelj, svoj prijedlog za izravnu naplatu-ovrhu, predao FINA- i, unutar predmetnog zastarnog roka od deset godina.
• što se tiče tužiteljevih navoda iz točke 9. do 12. tužbe, koji idu za time da je tuženik i prije provedbe postupka izravne naplate-ovrhe pred FINA-om, između ovdje stranaka, sve to po presudi Općinskog suda u Delnicama br. P-43/2004, od 20. studenog 2008. godine (ovršni predmet Općinskog građanskog suda u Zagrebu, br. Ovr-2120/2022), u cijelosti naplatio svoju tražbinu, odnosno da je tuženik provedbom predmetnog postupka izravne naplate-ovrhe, u dva navrata naplatio svoje potraživanja koja su mu dosuđena presudom Općinskog suda u Delnicama br. P-43/2004, od 20. studenog 2008. godine, tuženik ukazuje da predmetni tužiteljevi navodi ne stoje, obzirom da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Delnicama br. P-43/2004, od 20. studenog 2008. godine, dosuđena obveza ovdje tužitelju, kao i društvu Croatia osiguranje d.d. kao solidarnim dužnicima (ovo je važno), isplatiti tuženiku naknadu štete, kao i troškove postupka, u iznosima kako je to i presuđeno predmetnom presudom Općinskog suda u Delnicama br. P-43/2004, od 20. studenog 2008. godine. Naprijed navedeno znači da svaki od solidarnih dužnika odgovara vjerovniku za cijeli dug, odnosno da je tuženik, kao vjerovnik solidarnih dužnika mogao naplatiti svoja potraživanja kako je to htio, odnosno od kojega dužnika je htio (članak 43. ZOO-a), odnosno mogao je u cijelosti svoju tražbinu naplatiti (i) od ovdje tužitelja. Nadalje nesporno je da su se tužitelj i društvo Croatia osiguranje d.d. sporazumjeli da će predmetni dug-obvezu spram tuženika, dosuđenu predmetnom presudom Općinskog suda u Delnicama, podmiriti svaki od njih u 1/2 dijela, a što su isti i učinili tijekom 2012. godine.
Također, nesporno je da je Vrhovni sud Republike Hrvatske, dana 11. svibnja 2021. godine, donio svoju odluku br. Rev-2578/2012, kojom je društvo Croatia osiguranje d.d. (drugotuženik u predmetu Općinskog suda u Delnicama br. P-43/2004) oslobodio od odgovornosti za naknadu štete ovdje tuženiku. Naprijed navedeno zapravo znači da je nastala pravna situacija, da je u korist društva Croatia osiguranje d.d. nastala tražbina spram tuženika, a radi vraćanja onoga što je društvo Croatia osiguranje d.d. isplatilo tuženiku s osnova 1/2 iznosa dosuđenog presudom Općinskog suda u Delnicama br. P-43/2004, od 20. studenog 2008. godine (stjecanje bez osnove), a s druge strane nastala je („oživjela“) tražbina tuženika spram tužitelja, za naplatom 1/2 tražbine dosuđene presudom Općinskog suda u Delnicama br. P-43/2004, od 20. studenog 2008. godine (kao što je naprijed navedeno tužitelj odgovara tuženiku za naplatu cjeline njegove tražbine), a koju 1/2 tražbine je tuženik naplatio u postupku izravne naplate-ovrhe pred FINA-om (ovdje tuženik ukazuje da iz bilo kojih razloga nije bilo moguće predmetnu „novonastalu“ tražbinu tuženika spram tužitelja, naplatiti u ovršnom postupku, kao što se i dogodilo, tada bi tuženik protiv tužitelja pokrenuo zasebni parnični postupak radi davanja-naplate onoga što je tužitelj stekao bez osnove, odnosno naplate 1/2 tražbine dosuđene presudom Općinskog suda u Delnicama br. P-43/2004, od 20. studenog 2008. godine).
Podredno tuženik ukazuje da je isti podmirio tražbinu Croatia osiguranja d.d. nastalu po donošenju odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, br. Rev-2578/2012, od dana 11. svibnja 2021. godine, međutim navedeno nije predmet ovoga postupka.
Nadalje, što se tiče tužiteljevih navoda iz točke 13. do 21. tužbe, koji idu za time da je tuženik na nedopušten način od tužitelja naplatio iznos od 7.320,00 kn (točka II rješenja Općinskog suda u Delnicama br. P-43/2004, od 20. studenog 2008. godine), tuženik ne osporava da je tužitelj, prilikom isplate izvršene dana 23. srpnja 2012. godine, „svoju“ 1/2 troškova postupka umanjio-prebio za predmetni iznos od 7.320,00 kn, međutim tuženik ukazuje da kada je isti u postupku izravne-naplate-ovrhe, provedenom pred FINA-om, zatražio naplatu 1/2 parničnih troškova, onako kako su isti dosuđeni točkom III izreke presude Općinskog suda u Delnicama br. P-43/2004, od 20. studenog 2008. godine, tada je tuženik zatražio naplatu 1/2 parničnih troškova „pripadajućih- teretnih“ društvu Croatia osiguranje d.d. a koji nisu ni u kakvoj svezi-ne diraju ga, iznos od 7.320,00 kn, za koji je tužitelj umanjio „svoju“ 1/2 dijela, dosuđenih i plaćenih (nesporno) troškova postupka.
Tuženik, zaključno ovdje ukazuje da je isti u postupku izravne naplate- ovrhe, provedenog pred FINA-om, zahtijevao naplatu sudskih troškova u 1/2 dijela, onako kao su isti i definirani točkom III izreke presude Općinskog suda u Delnicama br. P- 43/2004, od 20. studenog 2008. godine, a da je FINA sojom metodologijom izračuna „došla“ do iznosa od 84.993,16 kn, pa ukoliko tužitelj i ima nekakve primjedbe na takav izračun FINA-e, može te svoje primjedbe uputiti FINA-i, a ne tuženiku
Tuženik također osporava i tužiteljeve navode. tužbe, a u kojima tužitelj tvrdi da je da je nastupila djelomična zastara prava na naplatu kamata, a sve to iz razloga (osporavanje), jer je predmetni parnični trošak (njegov iznos), definiran točkom III izreke presude Općinskog suda u Delnicama br. P-43/2004, od 20. studenog 2008. godine, odnosno definiran je termin dospijeća te tužiteljeve obveze i to s danom 06.prosinca 2008. godine, a člankom 27. Zakona o obveznim odnosima utvrđeno je da kada dužnik zakasni s ispunjenjem svoje obveze, dužan je pored glavnice platiti i zateznu kamatu, odnosno potpuno je nejasno na koji način tužitelj, tuženiku pripadajuće troškove postupka i zakonsku zateznu kamatu (onako kako je to naprijed i navedeno), „svrstava“ u povremene tražbine.
Dodatno tuženik ukazuje da je tužitelj prilikom isplate-ispunjenja pripadajućeg mu dijela obveza dosuđenih presudom Općinskog suda u Delnicama br. P-43/2004, od 20. studenog 2008. godine (isplata je izvršena dana 23. srpnja 2012. godine), po pitanju troškova sudskog postupka, na iste obračunao zakonsku zateznu kamatu, tekuću od 06. prosinca 2008. godine, pa do isplate.
3. Tužitelj je podneskom od 5. travnja 2024. obavijestio sud da je ovrha na njegovim novčanim sredstvima od strane Financijske agencije provedena pa je sukladni članku 56. Ovršnog zakona izmijenio tužbeni zahtjev tražeći da mu nakon što se ovrha proglasi nedopuštenom tuženik vrati iznos od 11.280,53 EUR. odnosno u slučaju ako sud ovaj zahtjev nađe neosnovanim da presudom proglasi nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava s računa tužitelja na račun tuženika u dijelu zakonske zatezne kamate na glavnicu 11.280,53 EUR tekuće od 20.11.2008. godine do 05.07.2019. godine, te da mu tuženik vrati iznos te zakonske zatezne kamate.
4. Nadalje nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj je postavio konačni tužbeni zahtjev tražeći da se proglasi nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava u iznosu od 8.211,41 EUR te da se naloži tuženiku da mu vrati ovaj novac sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 7. rujna 2022. do isplate.
5. Tijekom postupka pročitani su zahtjev za izravnu naplatu od 8. srpnja 2022. godine koji je podnio tuženik protiv ovdje tužitelja sa specifikacijom potraživanja, izvod iz prometa po računu tuženika od 12. srpnja 2022. godine, presuda i rješenje Općinskog suda u Delnicama poslovni broj IV P-43/04 od 20. studenog 2008. godine, presuda i rješenje Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-982/2009 od 13. lipnja 2012. godine, presuda i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 2578/2012-4 od 11. svibnja 2021. godine, rješenje istog suda poslovni broj Rev- 2578/212-7 od 29. prosinca 2021. godine, zahtjev za izravnu naplatu od 31. svibnja 2022. godine koji je ovdje tuženik podnio protiv ovdje tužitelja sa specifikacijom potraživanja, izvod iz prometa po računu tužitelja od 1. lipnja 2022. godine, dopis punomoćnika tuženika od 17. srpnja 2012. godine upućen odvjetnici Adrijani Jovanović, dopis punomoćnika tuženika upućen punomoćniku tužitelja od 18. srpnja 2012. godine, dopis Zajedničkog odvjetničkog ureda Branka Šćulatac, Tulija Zele- Janjanin, Adrijana Jovanović od 18. srpnja 2012. godine upućen punomoćniku tužitelja, nalog za doznaku po šteti AOP 669 2003/5 od 18. srpnja 2012. godine, dopis punomoćnika tužitelja upućen punomoćnik tuženika od 23. srpnja 2012. godine, potvrde Agram Banka od 1. lipnja 2022. godine o izvršenim transakcijama dana 30. srpnja 2012. i 6. kolovoza 2012. godine, interni nalog za obročnu isplatu broj naloga 262122 koji je podnio punomoćnik tužitelja, podnesak ovdje tuženik kao ovrhovoditelja podnesen u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrč- 1770/2022 dana 27. lipnja 2022. godine, zaključak tog suda poslovni broj 51 Ovr- 2120/22-2 od 26. srpnja 2022. godine, potvrda Croatia osiguranje d.d. od 22. prosinca 2022. godine, dopis Croatia osiguranje d.d. zaprimljena 26. listopada 2023. sa nalogom na doznaku po šteti AOP 669 2003/5 od 17. srpnja 2012., dopis Financijske agencije od 20. studenog 2023. godine sa specifikacijama izvršenja osnove za plaćanje po zahtjevima za izravnu naplatu od 26. svibnja 2022., 6. srpnja 2022. i 13. srpnja 2022. godine podnesenih od strane punomoćnika tuženika, presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku poslovni broj 15 P-441/2022-27 od 12. listopada 2023. godine, dopis Financijske agencije od 24. studenog 2023. Klasa: 034- 011/23-07/3, Urbroj:118-08-212-23/S IGA sa specifikacijama osnove za plaćanje na dan 27. studenog 2023.. Provedeno je financijsko vještačenje po mr. sc. DĐ iz Ručević vještačenja d.o.o..
6. Tužbeni zahtjev je osnovan.
7. Nesporna je činjenica da je tužitelj kao ovršenik zaključkom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-2120/22-2 od 26. srpnja 2022. godine upućen da u roku od 15 dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu protiv ovdje tuženika kao ovrhovoditelja, radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate novčane tražbine na temelju ovršne isprave – presude Općinskog suda u Delnicama poslovni broj P-43/04 od 20. studenog 2008. godine koja presuda je preinačena presudom i rješenjem Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-982/09 od 13. lipnja 2012. godine i to iz razloga propisanih odredbom članka 50. stavak 1. točka 7., točka 9. i točka 11. Ovršnog zakona.
8. Ovršni zakon (Narodne novine br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024) u članku 50. određuje da
"(1) Protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu: ….
7. ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, …
9. ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave,
…
11. ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom."
9. Dakle, s obzirom na činjenicu da je tužba podnesena pravodobno, (tužitelj je zaključak zaprimio 26. srpnja 2022., a tužbu je podnio 27. srpnja 2022. godine), ista je dopuštena, budući da činjenični navodi odgovaraju tužbe odgovaraju citiranim razlozima zbog kojih je tužitelj upućen na pokretanje ove parnice.
10. Naime, nesporno je da je po pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog suda u Delnicama poslovni broj IV P-43/04 od 20. studenog 2008. godine, koja je djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-982/2009 od 13. lipnja 2012. godine, a koje presude su preinačene presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2578/2012-4 od 11. svibnja 2021. godine, ispravljene rješenjem tog suda poslovni broj Rev-2578/2012-7 od 29. prosinca 2021. godine, ovdje tuženik kao ovrhovoditelj dana 8. srpnja 2022. podnio Financijskoj agenciji Zahtjev za izravnu naplatu protiv ovdje tužitelja, specificirajući da potražuje isplatu troškova postupka dosuđenih točkom III izreke ovršne presude kao i isplatu "zateznih kamata na taj troškove postupka koje nisu određene osnovom za plaćanje, po propisanoj stopi od dana donošenja odluke odnosno sklapanja nagodbe do isplate", i to u cijelosti.
11. Naime, citiranim ovršnim ispravama, naloženo je ovdje tužitelju kao 1. tuženiku te Croatia osiguranju d.d. kao 2. tuženiku, da ovdje tuženiku kao tužitelju solidarno naknade trošak parničnog postupka u iznosu od ukupno (25.725, 24 HRK + 13.764,75 HRK) 39.489,99 HRK, u roku od 15 dana, time da da na taj trošak nije dosuđena zakonska zatezna kamata.
12. No, kao što je navedeno tuženik je zatražio naplatu ove kamate i to od dana donošenja ovršne isprave što je sukladno članku 30. stavak 2. OZ-a.
13. Nadalje, a što također nije sporno, citiranom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, presude suda prvog i drugog stupnja preinačene su tako što je tužbeni zahtjev u odnosu na Croatia osiguranje d.d. u cijelosti odbijen.
14. Dakle, prema ovršnoj ispravi ovdje tužitelj bio je u obvezi u cijelosti platiti dosuđeni parnični trošak ovdje tuženiku, time da je istom ispravom ovdje tuženiku naloženo da ovdje tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 7.320,00 HRK.
15. Nije sporna niti činjenica da su ovdje tužitelj i Croatia osiguranje d.d. sporazumno i dobrovoljno, svaki u iznosu od 50 %, prethodno u srpnju i kolovozu 2012. godine podmirili predmetnu tražbinu, što proizlazi i prethodno citirane dokumentacije - dopis punomoćnika tuženika od 17. srpnja 2012. godine upućen odvjetnici Adrijani Jovanović, dopis punomoćnika tuženika upućen punomoćniku tužitelja od 18. srpnja 2012. godine, dopis Zajedničkog odvjetničkog ureda Branka Šćulatac, Tulija Zele-Janjanin, Adrijana Jovanović od 18. srpnja 2012. godine upućen punomoćniku tužitelja, nalog za doznaku po šteti AOP 669 2003/5 od 18. srpnja 2012. godine, dopis punomoćnika tužitelja upućen punomoćnik tuženika od 23. srpnja 2012. godine, potvrde Agram Banka od 1. lipnja 2022. godine o izvršenim transakcijama dana 30. srpnja 2012. i 6. kolovoza 2012. godine, interni nalog za obročnu isplatu broj naloga 262122 koji je podnio punomoćnik tužitelja, podnesak ovdje tuženika kao ovrhovoditelja podnesen u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1770/2022 dana 27. lipnja 2022. godine u kojem priznaje ovu činjenicu.
16. Također nije sporno da je tuženik dobrovoljno, a nakon što je Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom presudom odbio tužbenih zahtjev u odnosu na Croatia osiguranje d.d., istom vratio sav novac koji mu je to društvo dobrovoljno isplatilo, a koja činjenica proizlazi iz potvrde Croatia osiguranje d.d. od 22. prosinca 2022. godine te dopisa dostavljenog sudu 26. listopada 2023.
17. Nadalje, nesporno je i to da je tijekom ovog postupka Financijska agencija s računa ovdje tužitelja naplatila temeljem predmetnog zahtjeva za izravnu naplatu tuženika, iznos od 84.993,18 HRK, što prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450 odgovara 11.280,53 EUR, zbog čega je tužitelj, sukladno članku 56. OZ-a, preinačio tužbu, tražeći da mu tuženik vrati novac koji je naplatio.
18. Naime, prema stavku 1., tog članka: "(1) Ako se ovrha na temelju rješenja o ovrsi protiv kojega je podnesena žalba iz članka 52. i 53. stavka 1. ovoga Zakona provede prije nego što se glavna rasprava u prvostupanjskom parničnom postupku zaključi, ovršenik može do zaključenja glavne rasprave, i bez pristanka ovrhovoditelja kao tuženika, preinačiti tužbu tako što će zatražiti od suda da ovrhovoditelju naloži da mu vrati ono što je neosnovano stekao ovrhom te da mu naknadi štetu koju je zbog toga pretrpio, uključujući i troškove ovrhe u kojoj je ovrhovoditelj ostvario svoju tražbinu."
19. Dakle ovoj preinaci tužbe tuženik se ne može protiviti, tako da su prigovori tuženika u tom pravcu bespredmetni.
20. Sporno je da li je provedena ovrha na novčanim sredstvima zakonita odnosno dopuštena, u cijelosti ili djelomično, i to zato jer tuženik u trenutku kad je podnio zahtjev za izravnu naplatu više nije bio ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno zato što je tražbina tuženika prethodno prestala te zato jer je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.
21. Nalazom i mišljenjem financijskog vještaka činjenično je utvrđeno slijedeće:
- prema specifikaciji naplate Fine po presudi P-43/2004 putem zahtjeva za izravnu naplatu koji je tuženik podnio 6. srpnja 2022., s računa tužitelja u korist tuženika naplaćen je iznos od ukupno 84.326,35 kn (11.192,03 EUR), a sastoji se od 44.836,30 kn (5.950,80 EUR) zateznih kamata i 39.490,05 kn (5.241,23 EUR) glavnog duga,
- visina naplaćene glavnice i zateznih kamata na naplaćenu glavnicu na dan 5. srpnja 2019. iznosi ukupno 11.254,68 EUR, a sastoji se od 6.013,46 EUR zateznih kamata i 5.241,22 EUR glavnice,
- visina naplaćene glavnice i zateznih kamata na naplaćenu glavnicu na dan 6. srpnja 2022. kada je tuženik uputio zahtjev Fini za izravnu naplatu iznosi ukupno 12.019,36 EUR, a sastoji se od 6.778,11 EUR zateznih kamata i 5.241,22 EUR na glavnice.
20. Nadalje dopunom nalaza i mišljenja utvrđeno je:
- prema specifikaciji naplate Fine po presudi P-43/2004 putem zahtjeva za izravnu naplatu koji je tuženik podnio 6. srpnja 2022. s računa tužitelja je 7. rujna 2022. u korist tuženika naplaćen iznos od ukupno 84.326,35 kn (11.192,03 EUR),
- prema specifikaciji tužitelja o isplaćenim naknadama štete i potvrdama o izvršenim plaćanjima u korist tuženika, 6. kolovoza 2012. izvršeno je plaćanje u iznosu od 292.663,64 kn koje se, između ostalog, odnosilo na podmirenje troškova parničnog postupka određenih navedenim presudama u iznosu od ukupno 18.605,91 kn (2.469,43 EUR) (troškovi od 12.424,99 kn i kamate od 6.180,92 kn),
- preostalo dugovanje tužitelja po osnovi ostatka parničnih troškova s danom 7. rujna 2022. iznosilo je 46.159,91 kn (19.745,00 kn ostatka parničnih troškova i 26.141,91 kn dospjelih zateznih kamata) pa je naplatom iznosa od ukupno 84.326,35 kn obveza tužitelja na ime parničnih troškova i pripadajućih zateznih kamata preplaćena za iznos od 38.166,44 kn (5.065,56 eura).
21. Isto tako na temelju utvrđenja i izračuna iz ovog dopunskog nalaza, u skladu s dokumentacijom koja je priložena spisu predmeta, vještak je mišljenja kako je preostalo dugovanje tužitelja po osnovi ostatka parničnih troškova s danom 7. rujna 2022. (uz pretpostavku da je zastara potraživanja zateznih kamata nastupila 5. srpnja 2019. te da tuženik nije imao pravo na naplatu istih) iznosilo 19.745,00 kn ostatka parničnih troškova pa je naplatom iznosa od ukupno 84.326,35 kn obveza tužitelja na ime parničnih troškova i pripadajućih zateznih kamata preplaćena za iznos od 64.581,35 kn (8.571,42 eura).
22. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer ga je izradila stručna i ovlaštena osoba po pravilima znanosti i vještine te je istim u cijelosti odgovoreno na postavljeni zadatak. U nalazu i mišljenju nema nelogičnosti niti nejasnoća, nalaz se temelji na vjerodostojnoj dokumentaciji koju su stranke priložile spisu.
23. Primjedbe odnosno prigovore tuženika vještak je obrazloženo otklonio pisanim očitovanjem ističući kako je izračune iz osnovnog i dodatnih nalaza i mišljenja izvršio u skladu s postavljenim zadatkom od suda te kako je obveza tužitelja za podmirenje parničnih troškova tuženika (nakon odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske) iznosila 39.489,99 kn s pripadajućim zateznim kamatama, odnosno nakon prijeboja s iznosom parničnih troškova dosuđenim tužitelju u iznosu od 7.320,00 kn, obveza tužitelja iznosila je 32.169,99 kn, a uračunavanjem uplate tužitelja od 6. kolovoza 2012. na ime navedenih parničnih troškova u iznosu od 12.424,99 kn i na ime kamata od 6.180,92 kn, utvrđeni su nepodmireni preostali troškovi u iznosu od 19.745,00 kn (39.489,99 kn – 7.320,00 kn - 12.424,99 kn).
S obzirom na postavljeni zadatak od suda (izračun preplate pod pretpostavkom da je zastara potraživanja zatezne kamate nastupila dana 5. srpnja 2019.) te imajući u vidu kako je tužitelju u korist tuženika dana 7. rujna 2022. ustegnut iznos od ukupno 84.326,35 kn, utvrđena je razlika između naplaćenog iznosa i iznosa preostalih parničnih troškova (bez zateznih kamata) u iznosu od 64.581,35 kn (8.571,42 eura). Nadalje, u dodatnom nalazu i mišljenu od 14. studenog 2024. vještak je, u skladu s postavljenim zadatkom od suda, na gore utvrđene nepodmirene preostale troškove u iznosu od 19.745,00 kn obračunao zatezne kamate za razdoblje od 20. kolovoza 2008. do 7. rujna 2022. u iznosu od 26.414,91 kn te je, imajući u vidu kako je tužitelju u korist tuženika dana 7. rujna 2022. ustegnut iznos od ukupno 84.326,35 kn, utvrđena razlika između naplaćenog iznosa i iznosa preostalih parničnih troškova (sa zateznim kamatama) u iznosu od 38.166,44 kn (5.065,56 eura).
24. Trećim dodatnim očitovanjem na prijedlog tužitelja, vještak je na temelju utvrđenja i izračuna iz nalaza, u skladu s dokumentacijom koja je priložena spisu predmeta, vještak je mišljenja kako slijedi:
- u skladu sa specifikacijom Fine o izvršenju osnove za plaćanje te predmetnim presudama, utvrđeno je kako je u postupku izravne naplate ustegnut iznos od ukupno 85.326,33 kn (11.324,75 eura) kojim su, između ostalog, naplaćeni predmetni parnični troškovi (glavnica) u iznosu od 39.489,99 kn (25.725,24 kn +13.764,75 kn) (5.241,22 eura),
- u skladu sa specifikacijom Fine o izvršenju osnove za plaćanje, utvrđeno je kako su u postupku izravne naplate naplaćene zatezne kamate na parnične troškove (39.489,99 kn / 5.241,22 eura) u iznosu od 44.836,30 kn (5.950,80 eura),
- uzimajući u obzir da su putem predmetnog postupka izravne naplate naplaćene zatezne kamate na parnične troškove u iznosu od ukupno 44.836,30 kn (5.950,80 eura), te kako zatezne kamate na parnične troškove za razdoblje od 6. srpnja 2019. do 7. rujna 2022. iznose ukupno 6.116,69 kn (811,83 eura), proizlazi kako su zatezne kamate za razdoblje prije 5. srpnja 2019. naplaćene u iznosu od 38.719,61 kn (5.138,97 eura).
25. Stranke su prihvatile ovakav dopunski nalaz i mišljenje te ostale kod svojih pravnih stavova glede pitanja dopustivosti ovrhe odnosno nastupa zastare tražbine, a kako je riječ o pravnim pitanjima, to vještaka nije bilo potrebno saslušavati na glavnoj raspravi, a niti su stranke to predlagale.
26. S obzirom na naprijed navedene činjenice, sud zaključuje kako je predmetna ovrha koja je provedena na novčanim sredstvima tužitelja, a radi namirenja tražbine tuženika temeljem ovršnih sudskih presuda, djelomično nedopuštena.
27. To iz razloga što je tužitelj prije podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu od strane tuženika, dobrovoljno, u srpnju i kolovozu 2012., podmirio dio (50 %) predmetne tražbine pa tuženik nije bio ovlašten tražiti ovrhu za novčanim sredstvima za cijeli iznos duga, već samo za razliku, a upravo zbog toga je od tužitelja naplaćeno više od potrebnog. tj. kako je utvrdio vještak, preostalo dugovanje tužitelja po osnovi ostatka parničnih troškova s danom 7. rujna 2022. iznosilo je 46.159,91 kn (19.745,00 kn ostatka parničnih troškova i 26.141,91 kn dospjelih zateznih kamata) pa je naplatom iznosa od ukupno 84.326,35 kn obveza tužitelja na ime parničnih troškova i pripadajućih zateznih kamata preplaćena za iznos od 38.166,44 kn (5.065,56 eura).
28. U vrijeme kad je podnesen zahtjev za izravnu naplatu nesporno nije protekao rok zastare za predmetnu tražbinu glede glavnice tj. iznosa dosuđenih parničnih troškova propisan odredbom članka 233. Zakona o obveznim odnosima koji kaže:
"1) Sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare."
Naime, presuda temeljem koje je podnesen zahtjev za izravnu naplatu nosi potvrdu ovršnosti s danom 27. srpnja 2012. godine, a zahtjev je Financijska agencija zaprimila 8. srpnja 2022. ( punomoćni tuženika ga je sastavio dana 6. srpnja 2022. godine).
29. Međutim, u konkretnom slučaju, ovršnom ispravom nije bilo naloženo plaćanje zateznih kamata na iznos dosuđenog parničnog troška pa kamate predstavljaju samostalnu tražbinu koja zastarijeva u roku zastare propisanim člankom 226. stavak 1. ZOO-a koji glasi:
"(1) Tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja."
30. Iz istog slijedi da je za potraživanje zakonske zatezne kamate koja teče od dana donošenja ovršne presude nastupila zastara za razdoblje do 5. srpnja 2019. godine, budući da je podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu od 6. srpnja 2022. godine, prekinuto zastarijevanje u smislu članka 241. ZOO-a:
"Zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine."
31. Prema tome, vještak je mišljenja kako je preostalo dugovanje tužitelja po osnovi ostatka parničnih troškova s danom 7. rujna 2022. (uz pretpostavku da je zastara potraživanja zateznih kamata nastupila 5. srpnja 2019. te da tuženik nije imao pravo na naplatu istih) iznosilo 19.745,00 kn ostatka parničnih troškova pa je naplatom iznosa od ukupno 84.326,35 kn obveza tužitelja na ime parničnih troškova i pripadajućih zateznih kamata preplaćena za iznos od 64.581,35 kn (8.571,42 EUR).
32. Zbog toga, te obzirom na sud prema članku 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025, krt. ZPP) odlučuje u granicama tužbenog zahtjeva, tužbeni je zahtjev valjalo usvojiti u cijelosti, tj. utvrditi nedopuštenost provedene ovrhe u iznosu 8.211,41 EUR te naložiti tuženiku vraćanje tog iznosa, a kako to stoji u točkama I. i II. izreke presude.
33. O kamati je odlučeno po članku 56. stavak 3. OZ-a, koji određuje da ovršenik (ovdje tužitelj), na iznose koje ovrhovoditelj, (ovdje tuženik) neosnovano stekao ovrhom, ima pravo na zakonsku zateznu kamatu od kada je ovrhovoditelj neosnovano stekao sredstva iz njegove imovine.
34. Nepravomoćna presuda ovog suda, Stalne službe u Zaboku poslovni broj: 15 P-441/2022-27 od 12. listopada 2023. godine nije ni od kakvoj utjecaja na ovaj postupak, jer je istom, doduše između istih stranaka, odlučeno o zahtjevu tužitelja za nedopustivost pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava za iznos od 56.913,70 EUR s računa tužitelj na račun tuženika povodom Zahtjeva za izravnu naplatu od 31. svibnja 2022. godine, temeljem istih sudskih odluka, ali se radi se o naplati drugih iznosa.
35. Rješenje o troškovima postupka osniva se na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a), te je doneseno uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023; dalje Tarifa).
36. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi troškove koji se odnose na sastav tužbe (Tbr. 7. t. 1. Tarife), u visini od 100 bodova, sastav podneska od 2. ožujka 2023. (Tbr. 8. t. 1) u visini od 100 bodova, sastav podneska od 5. travnja 2023 (Tbr. 8. t. 1.) u visini od 100 bodova, zastupanje na ročištu od 6. travnja 2023. (Tbr. 9. t. 1. ) u visini od 100 bodova, sastav podneska od 5. srpnja 2023. godine (Tbr. 8. t. 4.) u visini od 25 bodova, sastav podneska od 25. studenog 2023. (Tbr. 8. t. 3.) u visini od 50 bodova, zastupanje na ročištu dana 13. veljače 2024. (Tbr. 9. t. 1.) u visini od 100 bodova, sastav podneska od 27. travnja 2024. (Tbr. 8. t. 1. ) u visini od 100 bodova, sastav podneska od 12. lipnja 2024. (Tbr. 8. t. 4.) u visini od 25 bodova, zastupanje na ročištu dana 24. rujna 2024. (Tbr. 9. t. 1.) u visini od 100 bodova, sastav podneska od 20. studenog 2024. (Tbr. 8. t. 1.) u visini od 100 bodova, sastav podneska od 7. siječnja 2025. (Tbr. 8. t. 3.) u visini od 50 bodova, sastav podneska od 14. siječnja 2024. (Tbr. 8. t. 4.) u visini od 25 bodova, zastupanje na ročištu dana 12. veljače 2025. (Tbr. 9. t. 1.) u visini od 100 bodova, sastav podneska od 10. srpnja 2025. (Tbr. 8. t. 3. ) u visini od 50 bodova, sastav podneska od 16. prosinca 2025. (Tbr. 8. t. 3.) u visini od 50 bodova, sastav podneska od 8. siječnja 2026. (Tbr. 8. t. 4. ) u visini od 25 bodova, sastav podneska od 20. siječnja 2026. (Tbr. 8. t. 4.) u visini od 25 bodova, sastav podneska od 24. veljače 2026. (Tbr. 8. t. 3. ) u visini od 50 bodova, sastav podneska od 16. ožujka 2026. (Tbr. 8. t. 4.) u visini od 25 bodova, zastupanje na ročištu 21. travnja 2026. (Tbr. 9. t. 1. ) u visini od 100 bodova.
Radi se o ukupno 1.330 bodova, a vrijednost boda prema Tbr. 54 Tarife iznosi 2,00 EUR pa se radi od 2.660, EUR, što je sukladno Tbr. 46. uvećano za 25 % poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 665,00 EUR.
37. Pored toga tužitelju je odmjerena i naknada troškova za provedeno financijsko vještačenje u ukupnom iznosu od 765,00 EUR, te naknada sudske pristojbe na tužbu u iznosu od iznosu od 74,32 EUR i na presudu u iznosu od 128,57 EUR, a sukladno Tar. br. 1. t. 1. i Tar. br. 2. t. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine 53/2019).
U Zlataru, dana 28. svibnja 2026.
S u d a c
Neven Kucelj
Uputa o pravnom lijeku!
Protiv presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi ovom sudu u 3 primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.
Dn-a:
1. punomoćnik tužitelja
2. punomoćnik tuženika
