Poslovni broj: P-344/2025-10

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Split, Sukoišanska 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Trgovački sud u Splitu, sudac Paško Bačić, u pravnoj stvari tužitelja IV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Aleksandar Crnković, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Crnković i partneri d.o.o. Zagreb, Ilica 5, protiv tuženika NAVIGARE YACHTING d.o.o. Zagreb, Ulica Damira Tomljanovića – Gavrana 17 (ranija adresa sjedišta: Buzin, Bani 75), OIB: 43630049107, radi naknade štete, izvanraspravno, 28. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da u roku od petnaest dana isplati tužitelju iznos od 27.709,82 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od petnaest dana naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 28. svibnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 16. srpnja 2025. podnio ovom sudu tužbu protiv uvodno navedenog tuženika radi naknade štete. Tužitelj u tužbi navodi da mu je šteta nastala uslijed pogrešnog manevra prilikom pokušaja usidrenja tuženika, a tuženik da je u vrijeme nastanka štetnog događaja imao sa Generali osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 10840749604, sklopljenu Policu osiguranja broj P06-1020039593 kojom pokriva izvanugovornu odgovornost za štetu na drugom brodu, odnosno odgovornost za štetu koju njihovo plovilo prouzroči trećim osobama u plovidbi ili manevriranju. U tužbi se nadalje navodi da je 6. kolovoza 2023. tužiteljeva jahta Ferretti 570 "Rokaro" (reg. ST-33598) bila propisno usidrena u uvali Vela Garska na otoku Hvaru. Katamaran "Ghost", u vlasništvu tuženika Navigare Yachting d.o.o., da je pristupio kako bi zauzeo susjedni vez s desne strane tužiteljeva plovila. Tužitelj da je preventivno postavio dva fendera na mjestu mogućeg kontakta i usmeno upozorio posadu tuženika na opasnost od sudara, postupajući u skladu s načelima dužne pažnje i dobrom pomorskom praksom. Međutim, unatoč tim mjerama, kapetan katamarana "Ghost" da je napravio pogrešan manevar prilikom pokušaja usidrenja te da je aktivirao reverzni hod, umjesto kretanja naprijed, a što da je izravno uzrokovalo udar krmene platforme katamarana u desni bok trupa jahte tužitelja , na kojoj je nastalo oštećenje laminata dimenzija 5 cm x 5 cm, a što je dokumentirano fotografijama i zapisnikom o šteti. Posada tuženika da je potom, bez podnošenja izvješća o šteti i bez ostavljanja podataka, napustila uvalu, a čime da je povrijeđena zakonska obveza iz članka 756. Pomorskog zakonika.

2. Tužitelj ističe da odgovornost tuženika u ovom slučaju proizlazi iz jasne i neposredne uzročne veze između pogrešnog manevra kapetana i nastale štete na brodu tužitelja. Ključni uzrok štete da je bio neispravno aktiviranje reverznog hoda u neposrednoj blizini već usidrenog plovila, čime da je izravno došlo do kontakta i oštećenja. Da nije bilo tog pogrešnog manevra, šteta da se ne bi dogodila, a što jasno potvrđuje odlučujuću ulogu nepažnje i neiskustva kapetana tuženikova broda. Tuženik da je bio dužan odabrati sigurno mjesto za pristajanje i koristiti konop za vezivanje na način koji bi osigurao stabilnost i potpunu kontrolu nad plovilom. Tijekom samog manevra da je bilo nužno koristiti motornu snagu pravilno, odnosno kretati se unaprijed i pravovremeno reagirati na sve okolnosti, a ne pogrešno aktivirati reverzni hod, što da je u ovom slučaju dovelo do gubitka kontrole nad katamaranom. Osim toga, dobra pomorska praksa da nalaže postavljanje dovoljnog broja fendera i održavanje komunikacije s posadom susjednih brodova, osobito u situacijama povećanog rizika od približavanja ili sudara. Unatoč tome što je tužitelj poduzeo sve razumne i potrebne mjere prevencije, uključujući postavljanje fendera i izravno upozoravanje posade tuženika na opasnost od sudara, tuženik da je zanemario sve te postupke i time propustio spriječiti nastanak štete. Posebno da je neprihvatljivo što je nakon sudara tuženik napustio uvalu bez evidentiranja incidenta i bez suradnje u utvrđivanju okolnosti događaja, čime da je dodatno prekršio svoje obveze prema propisima i standardima sigurnosti na moru. Sve navedeno da jasno ukazuje na to da je šteta na brodu tužitelja nastala isključivo zbog neodgovornog i nepažljivog ponašanja tuženika, koji da nije postupao u skladu s dobrom pomorskom praksom, a zbog čega je ispunjen temelj za njegovu odgovornost za nastalu štetu. Kapetan tuženikovog broda da je prekršio temeljne dužnosti propisane pomorskim pravilima i strukom, jer nije pravodobno procijenio rizik koji je proizlazio iz blizine drugog plovila, izvršio je opasan manevar u neposrednoj blizini usidrenog broda te nije reagirao na upozorenja tužitelja i postavljene fendere. S druge strane, tužitelj da je postupio s dužnom pažnjom i poduzeo sve potrebne mjere kako bi spriječio štetu, a što da potpuno isključuje njegovu odgovornost. Iz navedenih činjenica da jasno proizlazi da je isključivo pogrešan manevar kapetana tuženikova broda bio neposredan i jedini uzrok nastanka predmetne štete, bez ikakvog doprinosa ili suodgovornosti tužitelja. U svezi odgovornosti tuženika za nastalu štetu, tužitelj se pozvao na odredbe članka 1045. Zakona o obveznim odnosima , kao i na odredbe članaka 749. i 750. Pomorskog zakonika, a koje da predviđaju odgovornost broda za koji se dokaže da je njihovom krivnjom šteta prouzročena, a pod odgovornošću broda da se razumijeva odgovornost vlasnika broda i brodara. Dakle, vlasnik broda i brodar da odgovaraju za štetu koju je njihov brod prouzročio krivnjom posade ili protupravnim manevrom.

3. Tužitelj je tužbi naveo i da se nakon nastanaka štete bez odgode obratio tuženikovom osiguravajućem društvu Generali osiguranje d.d. kojem je prijavio štetni događaj i dostavio svu raspoloživu dokumentaciju, uključujući fotografije oštećenja, izvješće o nesreći i druge relevantne dokaze. Osiguravatelj da je u početku naveo kako je zahtjev u obradi, no unatoč brojnim usmenim i pismenim požurnicama, tek nakon proteka duljeg vremena tužitelj da zaprima obavijest kako se zahtjev odbija i to s obrazloženjem da osiguranik, odnosno tuženik nije dostavio određenu dokumentaciju koju je osiguravatelj tražio. Tužitelj ističe kako u odnosu na njega kao oštećenika ne može biti relevantan odnos između osiguranika i osiguravajućeg društva, odnosno eventualni propusti tuženika u komunikaciji s osiguravateljem , jer prava oštećenika ne mogu i ne smiju biti uvjetovana unutarnjim odnosima između osiguranika i osiguravatelja, niti se odgovornost za štetu može izbjegavati zbog ne postupanja osiguranika po zahtjevima osiguravatelja. Stoga, odbijanje tužiteljevog zahtjeva od strane Generali osiguranja d.d. da je u cijelosti neosnovano.

4. U odnosu na visinu nastale štete, tužitelj je naveo da istu potražuje u ukupnom iznosu od 27.709,82 EUR. Taj iznos da obuhvaća troškove popravka broda u iznosu od 19.520,00 EUR, a koji se odnose na radove brušenja oštećenog dijela, uklanjanja oštećenog gelcoata i stakloplastike, popravka umetkom mat tkanine i gelcoata, lakiranje cijele desne bočne strane prema odgovarajućem ciklusu lakiranja te poliranje lijeve bočne strane radi usklađivanja tona boje s izvornom nijansom . U ukupan iznos štete da su obuhvaćeni i troškovi usluga brodogradilišta (Aprilia Marittima 2000 Spa) koji ukupno iznose 4.527,00 EUR, a koji se sastoje od dizanja iz vode, pranja, porinuća i čišćenja podvodnog dijela u iznosu od 1.905,00 EUR, zatim premještanja s otvorenog prostora u halu i obrnuto u iznosu od 1.218,00 EUR te za boravak jahte na kopnu tijekom radova (40 dana) u iznosu od 1.404,00 EUR. U navedeni iznos štete da su obuhvaćeni i dodatni troškovi koji se odnose na troškove odvjetničkog društva Reif und Partner u iznosu od 3.662,82 EUR. Slijedom naprijed navedenog, a s obzirom na to da je jasno kako je šteta nastala isključivo i jedino zbog nepažnje, neiskustva i pogrešnog postupanja kapetana i posade tuženikova broda, tužitelj je predložio sudu donijeti presudu kojom će se naložiti tuženiku da tužitelju isplati iznos od 27.709,82 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe do isplate, kao i da mu naknadi troškove ovog parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od donošenje presude do isplate.

5. U prilog osnovanosti svojih navoda iz tužbe tužitelj je dostavio u spis isprave i dokumentaciju, koju je sud pregledao, i to: izvješće o nesreći, fotografije tužiteljevog broda s oštećenjima, presliku putovnice kapetana tuženikovog broda, e - mail poruke i dopise tužitelja i Generali osiguranje d.d., izvješće o pregledu i uzorku štete na plovidbi (zahtjev za odštetu) broj 2310474641 od 4. siječnja 2023., dopise odvjetničkog društva Reif und Partner iz Austrije te račun tog društva oznake Sotl- boot/re 1 od 17. ožujka 2025., a dio koje dokumentacije sastavljene na engleskom i njemačkom jeziku je tužitelj dostavio u spis i u ovjerenom prijevodu na hrvatski jezik po ovlaštenom sudskom tumaču.

6. Tužitelj je u tužbi naveo činjenice iz kojih proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, a koje činjenice nisu protivnosti s dokazima koje je tužitelj dostavio u spis.

7. Prema odredbi članka 749. stavak 1. Pomorskog zakonika (Narodne novine broj 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13, 26/15 i 17/19, dalje: PZ), odredbe te glave PZ-a (Dio osmi - Pomorske nesreće; Glava I. – Sudar brodova) primjenjuju se na odgovornost za štetu: 1) koju su brod, osobe na brodu ili stvari na brodu pretrpjeli zbog sudara brodova, 2) koju jedan brod prouzroči drugom brodu zbog obavljanja manevra ili propuštanja da obavi manevar ili zbog nepridržavanja propisa o sigurnosti plovidbe, iako do sudara između brodova nije došlo, 3) koju prouzroči usidreni ili vezani brod, odnosno koja se nanese usidrenom ili vezanom brodu, 4) koju prouzroče jedan drugome brodovi koji plove u sastavu istog teglja, odnosno u istome potiskivanom sastavu.

8. Odredbom članka 750. stavak 1. PZ-a propisano je da za štete u slučajevima navedenim u članku 749. PZ-a odgovara brod, odnosno brodovi za koje se dokaže da je njihovom krivnjom šteta prouzročena. Prema stavku 2. tog članka, pod odgovornošću broda razumijeva se odgovornost vlasnika broda i brodara, a pod odgovornošću jahte ili brodice odgovornost vlasnika, korisnika i najmoprimca jahte ili brodice dane u najam bez posade.

9. Odredba članka 1045. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) propisuje da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

10. Prema članku 29. stavak 1. ZOO-a, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate.

11. Tuženiku su tužba i prilozi tužbi, kao i poziv za podnošenje pisanog odgovora na tužbu dostavljeni 11. prosinca 2025., u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, sve sukladno odredbama članka 133. stavak 5. i članka 143.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP), a što je razvidno iz podataka u sustavu e-Spis i potvrde o dostavi pismena u elektroničkom obliku u spisu. Isto tako, tuženiku je 30. prosinca 2025. dostavljen podnesak tužitelja od 3. prosinca 2025., u privitku kojeg su dostavljeni ovjereni prijevodi isprava s engleskog i njemačkog jezika na hrvatski jezik.

12. U pozivu za podnošenje pisanog odgovora na tužbu od 26. studenog 2025., tuženik je pozvan podnijeti odgovor na tužbu ovom sudu u roku od 30 dana te je isto tako upozoren da će se, ako ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijeti presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe) ako bude udovoljeno uvjetima iz članka 331.b stavak 1. ZPP-a.

13. Tuženik u određenom roku od 30 dana, a niti nakon proteka toga roka, nije podnio odgovor na tužbu niti je na bilo koji drugi način osporio tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u ovom predmetu.

14. Također valja navesti i da je tužitelj predložio da se pozove Generali osiguranje d.d. Zagreb kao umješača u ovom postupku, a radi čega je sud dopisom od 26. studenog 2025., uz dostavu tužbe, obavijestio Generali osiguranje d.d. Zagreb o ovom postupku, a sve to u smislu odredbi članka 211. ZPP -a. Taj dopis i tužbu Generali osiguranje d.d. je zaprimilo 1. prosinca 2025., međutim isti ni je prijavio svoje miješanje u ovom postupku u svojstvu umješača, niti se na bilo koji drugi način očitovao.

15. Slijedom naprijed navedenog, sud je ocijenio da su u konkretnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe iz članka 331.b. ZPP-a, jer su tuženiku tužba i poziv za podnošenje pisanog odgovora na tužbu uredno dostavljeni te tuženik u određenom roku nije podnio odgovor na tužbu, a osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi koje nisu u protivnosti s dokazima koje je tužitelj podnio ili s općepoznatim činjenicama te ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da je tuženik opravdano spriječen podnijeti odgovor na tužbu. Upravo stoga, sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i odlučio kao u točki I. izreke ove presude. Tužitelju su na dosuđeni iznos glavnice tražbine priznate zatezne kamate po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. ZOO -a za ostale odnose, jer se u konkretnom slučaju ne radi o potraživanju iz trgovačkog ugovora, već o potraživanju iz naknade štete.

16. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a u vezi s člankom 151. ZPP-a, uz primjenu odredbi važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje OT). S obzirom na vrijednost predmeta spora, tužitelju je kao osnovan priznat trošak za sastav tužbe u iznosu od 500,00 EUR sukladno Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 54. OT-a, uz pripadajući PDV po stopi od 25 % u iznosu od 125,00 EUR sukladno Tbr. 46. OT-a. Dakle, tužitelju je kao osnovan priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 625,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude do isplate pa je stoga o troškovima parničnog postupka odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

U Splitu 28. svibnja 2026.

Sudac

Paško Bačić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u roku od petnaest dana od dana dostave ove presude. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Dna:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku

- u spis