REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.broj P-1095/2024-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Vesni Horvat kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja IB, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa Ivana Šuti, odvjetnica iz Odvjetničkog društva ŠEBALJ, MRAZ & ŠUTI j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, OIB 87939104217, Jurišićeva ulica 4, Zagreb, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave dana 19. svibnja 2026. u nazočnosti zz punomoćnika TB, odvjetničke vježbenice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 28. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 2. točka 1. Ugovora o kreditu broj 783091 od dana 29. svibnja 2006. godine, ovjeren kod Javnog bilježnika Mladena Matoša pod brojem Ou-782/2006 od 29. svibnja 2006. godine, koji glasi:“ u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora.“

II. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 2. točka 2.4. Ugovora o kreditu broj 783091 od dana 29. svibnja 2006. godine, ovjeren kod Javnog bilježnika Mladena Matoša pod brojem Ou-782/2006 od 29. svibnja 2006. godine, koji glasi: “po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora.“

III. Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, OIB 87939104217, Jurišićeva ulica 4, Zagreb, isplatiti tužitelju IB, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 539,95 EUR sa zakonskom zateznom kamatom i to na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 4,53 EUR tekućom od 01.04.2008. do plateža,

- na iznos od 8,27 EUR tekućom od 02.05.2008. do plateža,

- na iznos od 5,44 EUR tekućom od 02.06.2008. do plateža,

- na iznos od 5,57 EUR tekućom od 01.07.2008. do plateža,

- na iznos od 6,73 EUR tekućom od 01.08.2008. do plateža,

- na iznos od 6,66 EUR tekućom od 01.09.2008. do plateža,

- na iznos od 6,68 EUR tekućom od 01.10.2008. do plateža,

- na iznos od 10,02 EUR tekućom od 03.11.2008. do plateža,

- na iznos od 4,00 EUR tekućom od 01.12.2008. do plateža,

- na iznos od 12,66 EUR tekućom od 02.01.2009. do plateža,

- na iznos od 11,08 EUR tekućom od 02.02.2009. do plateža,

- na iznos od 10,97 EUR tekućom od 02.03.2009. do plateža,

- na iznos od 9,22 EUR tekućom od 01.04.2009. do plateža,

- na iznos od 11,95 EUR tekućom od 02.05.2009. do plateža,

- na iznos od 8,80 EUR tekućom od 01.06.2009. do plateža,

- na iznos od 9,87 EUR tekućom od 01.07.2009. do plateža,

- na iznos od 9,76 EUR tekućom od 01.08.2009. do plateža,

- na iznos od 9,70 EUR tekućom od 01.09.2009. do plateža,

- na iznos od 13,50 EUR tekućom od 01.10.2009. do plateža,

- na iznos od 14,57 EUR tekućom od 02.11.2009. do plateža,

- na iznos od 11,76 EUR tekućom od 01.12.2009. do plateža,

- na iznos od 14,42 EUR tekućom od 02.01.2010. do plateža,

- na iznos od 11,63 EUR tekućom od 01.02.2010. do plateža,

- na iznos od 12,67 EUR tekućom od 01.03.2010. do plateža,

- na iznos od 12,70 EUR tekućom od 01.04.2010. do plateža,

- na iznos od 14,92 EUR tekućom od 03.05.2010. do plateža,

- na iznos od 9,72 EUR tekućom od 01.06.2010. do plateža,

- na iznos od 12,70 EUR tekućom od 01.07.2010. do plateža,

- na iznos od 13,51 EUR tekućom od 02.08.2010. do plateža,

- na iznos od 11,27 EUR tekućom od 01.09.2010. do plateža,

- na iznos od 11,94 EUR tekućom od 01.10.2010. do plateža,

- na iznos od 12,58 EUR tekućom od 02.11.2010. do plateža,

- na iznos od 10,58 EUR tekućom od 01.12.2010. do plateža,

- na iznos od 14,29 EUR tekućom od 03.01.2011. do plateža,

- na iznos od 8,96 EUR tekućom od 01.02.2011. do plateža,

- na iznos od 10,94 EUR tekućom od 01.03.2011. do plateža,

- na iznos od 10,41 EUR tekućom od 01.04.2011. do plateža,

- na iznos od 11,16 EUR tekućom od 02.05.2011. do plateža,

- na iznos od 9,36 EUR tekućom od 01.06.2011. do plateža,

- na iznos od 10,12 EUR tekućom od 01.07.2011. do plateža,

- na iznos od 10,37 EUR tekućom od 01.08.2011. do plateža,

- na iznos od 9,75 EUR tekućom od 01.09.2011. do plateža,

- na iznos od 9,03 EUR tekućom od 01.10.2011. do plateža,

- na iznos od 9,50 EUR tekućom od 02.11.2011. do plateža,

- na iznos od 7,39 EUR tekućom od 01.12.2011. do plateža,

- na iznos od 8,71 EUR tekućom od 02.01.2012. do plateža,

- na iznos od 6,86 EUR tekućom od 01.02.2012. do plateža,

- na iznos od 7,21 EUR tekućom od 01.03.2012. do plateža,

- na iznos od 7,40 EUR tekućom od 02.04.2012. do plateža,

- na iznos od 6,35 EUR tekućom od 02.05.2012. do plateža,

- na iznos od 5,36 EUR tekućom od 01.06.2012. do plateža,

- na iznos od 6,03 EUR tekućom od 02.07.2012. do plateža,

- na iznos od 4,56 EUR tekućom od 01.08.2012. do plateža,

- na iznos od 4,60 EUR tekućom od 01.09.2012. do plateža,

- na iznos od 4,11 EUR tekućom od 01.10.2012. do plateža,

- na iznos od 4,09 EUR tekućom od 02.11.2012. do plateža,

- na iznos od 2,97 EUR tekućom od 01.12.2012. do plateža,

- na iznos od 3,10 EUR tekućom od 02.01.2013. do plateža,

- na iznos od 2,10 EUR tekućom od 01.02.2013. do plateža,

- na iznos od 1,90 EUR tekućom od 01.03.2013. do plateža,

- na iznos od 1,57 EUR tekućom od 02.04.2013. do plateža,

- na iznos od 0,95 EUR tekućom od 02.05.2013. do plateža,

- na iznos od 0,43 EUR tekućom od 01.06.2013. do plateža i to od 01.04.2008. do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 1.1.2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržane u članku 4. Ugovora o kreditu broj:

783091 od dana 29. svibnja 2006. godine, ovjeren kod Javnog bilježnika Mladena Matoša pod brojem Ou-782/2006 od 29. svibnja 2006. godine, koji glasi: "u valuti“.

V. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržane u članku 8. Ugovora o kreditu broj: 783091 od dana 29. svibnja 2006. godine, ovjeren kod Javnog bilježnika Mladena Matoša pod brojem Ou-782/2006 od 29. svibnja 2006. godine koji glasi: “ u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan dospijeća.“.

VI. Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, OIB 87939104217, Jurišićeva ulica 4, Zagreb, isplatiti tužitelju IB, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 1.949,55 EUR sa zakonskom zateznom kamatom i to na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 2,27 EUR tekućom od 03.11.2008. do plateža,

- na iznos od 3,04 EUR tekućom od 02.01.2009. do plateža,

- na iznos od 6,17 EUR tekućom od 02.02.2009. do plateža,

- na iznos od 7,06 EUR tekućom od 02.03.2009. do plateža,

- na iznos od 6,96 EUR tekućom od 01.04.2009. do plateža,

- na iznos od 3,96 EUR tekućom od 02.05.2009. do plateža,

- na iznos od 4,22 EUR tekućom od 01.06.2009. do plateža,

- na iznos od 0,60 EUR tekućom od 01.07.2009. do plateža,

- na iznos od 1,59 EUR tekućom od 01.08.2009. do plateža,

- na iznos od 3,55 EUR tekućom od 01.09.2009. do plateža,

- na iznos od 0,90 EUR tekućom od 01.10.2009. do plateža,

- na iznos od 4,02 EUR tekućom od 01.12.2009. do plateža,

- na iznos od 3,68 EUR tekućom od 02.01.2010. do plateža,

- na iznos od 8,91 EUR tekućom od 01.02.2010. do plateža,

- na iznos od 7,22 EUR tekućom od 01.03.2010. do plateža,

- na iznos od 11,31 EUR tekućom od 01.04.2010. do plateža,

- na iznos od 8,02 EUR tekućom od 03.05.2010. do plateža,

- na iznos od 15,30 EUR tekućom od 01.06.2010. do plateža,

- na iznos od 23,94 EUR tekućom od 01.07.2010. do plateža,

- na iznos od 20,49 EUR tekućom od 02.08.2010. do plateža,

- na iznos od 32,65 EUR tekućom od 01.09.2010. do plateža,

- na iznos od 26,75 EUR tekućom od 01.10.2010. do plateža,

- na iznos od 22,17 EUR tekućom od 02.11.2010. do plateža,

- na iznos od 36,15 EUR tekućom od 01.12.2010. do plateža,

- na iznos od 39,84 EUR tekućom od 03.01.2011. do plateža,

- na iznos od 39,81 EUR tekućom od 01.02.2011. do plateža,

- na iznos od 38,61 EUR tekućom od 01.03.2011. do plateža,

- na iznos od 35,29 EUR tekućom od 01.04.2011. do plateža,

- na iznos od 35,73 EUR tekućom od 02.05.2011. do plateža,

- na iznos od 50,63 EUR tekućom od 01.06.2011. do plateža,

- na iznos od 51,72 EUR tekućom od 01.07.2011. do plateža,

- na iznos od 65,98 EUR tekućom od 01.08.2011. do plateža,

- na iznos od 61,33 EUR tekućom od 01.09.2011. do plateža,

- na iznos od 53,85 EUR tekućom od 01.10.2011. do plateža,

- na iznos od 53,16 EUR tekućom od 02.11.2011. do plateža,

- na iznos od 54,37 EUR tekućom od 01.12.2011. do plateža,

- na iznos od 56,03 EUR tekućom od 02.01.2012. do plateža,

- na iznos od 61,16 EUR tekućom od 01.02.2012. do plateža,

- na iznos od 60,91 EUR tekućom od 01.03.2012. do plateža,

- na iznos od 58,66 EUR tekućom od 02.04.2012. do plateža,

- na iznos od 60,55 EUR tekućom od 02.05.2012. do plateža,

- na iznos od 62,77 EUR tekućom od 01.06.2012. do plateža,

- na iznos od 60,77 EUR tekućom od 02.07.2012. do plateža,

- na iznos od 62,36 EUR tekućom od 01.08.2012. do plateža,

- na iznos od 61,09 EUR tekućom od 01.09.2012. do plateža,

- na iznos od 59,31 EUR tekućom od 01.10.2012. do plateža,

- na iznos od 62,10 EUR tekućom od 02.11.2012. do plateža,

- na iznos od 64,22 EUR tekućom od 01.12.2012. do plateža,

- na iznos od 63,69 EUR tekućom od 02.01.2013. do plateža,

- na iznos od 60,66 EUR tekućom od 01.02.2013. do plateža,

- na iznos od 63,65 EUR tekućom od 01.03.2013. do plateža,

- na iznos od 64,62 EUR tekućom od 02.04.2013. do plateža,

- na iznos od 63,98 EUR tekućom od 02.05.2013. do plateža,

- na iznos od 61,77 EUR tekućom od 01.06.2013. do plateža,

i to od 03.11.2008. do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 1.1.2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

VII. Utvrđuje se ništetnim odredba sadržana u članku 6. t. 6.1. Ugovora o kreditu broj: 783091 od dana 29. svibnja 2006. godine, ovjeren kod Javnog bilježnika Mladena Matoša pod brojem Ou-782/2006 od 29. svibnja 2006. godine, koja glasi: “Naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita: Jednokratno 1,10 % (slovima: jedancijelihdesetposto) od iznosa kredita, minimalno kn 500,00 (kn petsto) naplaćuje se neposredno prije isplate kredita.“.

VIII. Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, OIB 87939104217, Jurišićeva ulica 4, Zagreb, isplatiti tužitelju IB, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 125,46 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31. svibnja 2006. do 31.12.2007. godine po stopi određenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. godine do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 1.1.2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IX. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.750,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke tekućom od 28. svibnja 2026. do plateža, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 5.6.2023. godine navodi da je sa pravnim prednikom tuženika kao korisnik kredita dana 29.5.2006. godine sklopio Ugovor o kreditu broj 783091 kojim Ugovorom se tuženik obvezao staviti na raspolaganje korisniku kredita iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 18.453,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita, sa redovnom promjenjivom kamatnom stopom koja na dan sklapanja ugovora iznosi 5,10% godišnje, a koja je promjenjiva u skladu sa jednostranom odlukom tuženika. Navodi i to da je tužitelju ponuđen kredit vezano uz valutnu klauzulu CHF kao najpovoljniji kredit, s najnižom kamatnom stopom. Predmetnim ugovorom o kreditu određeno je plaćanje naknade za obradu kredita koja se naplaćuje prije isplate kredita koja odredba je također ništetna budući se radilo o unaprijed formuliranoj odredbi bez da je potrošač imao bilo kakav utjecaj na sadržaj iste, nejasno je od čega se sastoji naknada za obradu kredita te na koji je način određena njezina visina. Odredbe predmetnog ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu ugovorenu jednostranom odlukom kreditora kao i vezivanje glavnice i anuiteta uz švicarski franak kao i ugovaranje neodređenih naknada tuženik je stekao bez valjane pravne osnove te je stečeno dužan isplatiti tužitelju zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. U traženju pravne zaštite poziva se na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., presudu i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev-2221/18, presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12, odredbe Zakona o zaštiti potrošača i to odredbe čl. 81, čl. 82, čl. 90, čl. 96 i 97 Zakona o zaštiti potrošača, Zakona o obveznim odnosima te odredbu čl. 502 c Zakona o parničnom postupku. Tužbenim zahtjevom kao u tužbi predlaže da mu sud pruži pravnu zaštitu na način naveden u izreci ove presude.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da su tužba i tužbeni zahtjev neosnovani. To iz razloga što je potraživanje tužitelja u zastari, utvrđenja iz parnice potrošač ne mogu se primijeniti na konkretan predmet. Sve kada bi i presuda iz Parnice Potrošač bila primjenjiva ni tada nema mjesta izravnoj primjeni presude Visokog trgovačkog suda i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz navedene presude, kada bi presuda iz parnice potrošač i bila primjenjiva, nije opravdano ispitivati valjanost ugovornih odredbi ugovora o kreditu koje su obuhvaćene ovom tužbom budući nisu utvrđene ništetnima u Parnici Potrošač, nadalje ističe da tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama, mišljenja je da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Ističe i to da je metoda na temelju koje tužitelj postavlja zahtjev za isplatu neosnovana. Opsežno elaborira ovakva svoja stajališta te predlaže tužitelja odbiti s tužbom i tužbenim zahtjevom uz naknadu troška parničnog postupka. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva samu visinu tužbenog zahtjeva tuženik ne osporava.

3. U tijeku dokaznog postupka izvršen je uvid u presliku ugovora o kreditu, pregled uplata po kreditu, plan otplate kredita, obavijest o konačnoj otplati kredita, otplatnu tablicu, podneske stranaka te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja.

4. Saslušan tijekom postupka tužiteljica je u svojem jasnom i uvjerljivom iskazu te kao takovom i prihvaćenom od strane ovog suda navela da je sa tuženikom zaključila predmetni ugovor o kreditu 2006. godine i radilo se o kreditu za kupnju automobila koji je kupljen i korišten za osobne potrebe. Za valutu CHF odlučila se iz razloga budući je to bio najpovoljniji kredit. Ugovor je sadržajno priredila banka i radilo se o tipskom ugovoru te ni na koji način nije mogla utjecati na pojedine odredbe ugovora budući je banka odredila uvjete kreditiranja. Navela je da je kredit u cijelosti i uredno otplaćen. Ugovor je pročitala time da od strane djelatnika banke joj nije pojašnjeno značenje promjenjive kamatne stope i valutne klauzule kao ni odredbe vezane uz naplatu jednokratne naknade za obradu kredita koja je oduzeta prilikom isplate kredita i ista je bila uvjet za dobivanje kredita.

5. Vezano uz navode tuženika koji se odnose na osporavanje statusa potrošača valja reći da se u predmetnom slučaju radilo o ugovoru za kupnju motornog vozila time da iz jasnog i uvjerljivog iskaza tužitelja te takovog i prihvaćenog od strane ovog suda proizlazi da je vozilo kupljeno za njegove osobne potrebe te da je korišteno u tu svrhu. Za prosudbu svojstva potrošača mjerodavan je kriterij svrhe u koju je fizička osoba sklopila konkretni ugovor (objektivni kriterij) upravo iskaz tužitelja ukazuje da je u predmetnom slučaju riječ o ugovoru kojeg je tužitelj kao fizička osoba sklopio u privatne svrhe te da namjena kredita ni na koji način nije bila vezana za poslovnu aktivnost i u poslovnu djelatnost. Svojstvo potrošača procjenjuje se s obzirom na trenutak sklapanja ugovora što znači da eventualne naknadne promjene vezano uz svrhu ugovora ne utječu na procjenu potrošača. Predmetni kredit u cijelosti je otplaćen.

6. Nije osnovan niti prigovor zastare potraživanja budući je ništetnost valutne klauzule uz koju je glavnica vezana uz švicarski franak utvrđena pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/17 od 14.6.2018., a kako zastara počinje teći nakon pravomoćnosti takve odluke, to nije protekao petogodišnji zastarni rok budući je parnica vezano uz ništetnost valutne klauzule pokrenuta 5.6.2023. U odnosu na prigovor zastare potraživanja vezano uz ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi isti prigovor također nije osnovan budući je ništetnost kamatne stope u odnosu na Sberbank d.d., sada Nova Hrvatska banka d.d. utvrđena spomenutom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/17 od 14.6.2018. pa zastara za jednostrano promjenjivu kamatnu stopu za tuženika teče od 14.6.2018. i ističe 14.6.2023. godine. U ovom predmetu ne može se primjenjivati odredba vezana za trogodišnji zastarni rok naveden u čl. 226 ZOO-a budući je potraživanje tužitelja usmjereno na preplaćeni iznos kamata, a ne na povrat samih kamata točnije ne radi se o kamatama u smislu odredbe čl. 226 ZOO-a. Vezano uz pitanje zastare individualnih restitucijskih zahtjeva valja tuženiku ukazati na stajalište sudske prakse izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev 2245/17 od 20. ožujka 2018. u kojoj je Vrhovni sud, između ostalog zauzeo stav da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju čl. 241 ZOO-a. Stoga zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Valja reći i to da je građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. zaključio da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323 st. 1 ZOO-a/05 (čl. 104 st. 1 ZOO-a/91), kako posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Tu valja ukazati i na zaključak sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31.1.2022. godine prema kojoj ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

7. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača je između ostalog regulirano Direktivom vijeća 93/13 EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača i sada važećim Zakonom o zaštiti potrošača time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije.

8. Na temelju provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, a sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku, dalje ZPP ovaj sud smatra tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu s naslova stjecanja bez osnove zbog preplaćenih anuiteta nastalih zbog promjenjive kamatne stope, valutne klauzule i jednokratne naknade za obradu kredita vezano uz ništetnost Ugovora o kreditu.

10. Među strankama nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita dana 29.5.2006. sklopili Ugovor o kreditu broj 783091 kojim ugovorom se tuženik obvezao staviti na raspolaganje tužitelju iznos od 18.453,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate na način da je ugovorena redovna kamatna stopa od 5,10%, promjenjiva u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora te valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF). Nije sporno ni to da je tuženik tijekom trajanja ugovora o kreditu mijenjao kamatnu stopu.

11. Sporno je da li su spomenute ugovorne odredbe iz Ugovora o kreditu koji je tuženik sklopio sa tužiteljem kao korisnikom kredita, potrošačem u kojem je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica bio švicarski franak nepoštena i ništetna, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, sve u smislu odredbe čl. 81, čl. 82 i čl. 9 Zakona o zaštiti potrošača, dalje ZZP/03 tj. odredba čl. 96 i čl. 97 ZZP/07 te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, dalje ZOO te da li je posljedično navedenom tužitelju pričinjena šteta postupanjem tuženika te tužiteljevo pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tuženik bio dužan platiti da se od početka do otplate za cijelo vrijeme primjenjivala otplata bez valutne klauzule. Sporno je i to da li je naprijed spomenuta odredba ugovora kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa nepoštena odredba i slijedom toga ništetna te posljedično tome pravo tužitelja na povrat preplaćenih iznosa zbog promjene kamatne stope.

12. U ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva ovaj sud prihvaća kao osnovane navode tužitelja te tužbeni zahtjev ocjenjuje u cijelosti osnovanim. To iz sljedećih razloga. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine među ostalim i u odnosu na tuženika utvrđeno je da je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je pak imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupao protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača točnije protivno čl. 81, 82 i 90 (NN 96/03) te kasnije protivno odredbama važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/07, 79/09, 89/09 i 133/09) i to čl. 96 i 97 tog Zakona te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, dalje ZOO povrijedivši time kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru o kreditu promjenjiva u skladu sa jednostranim odlukama banke, drugim internim odlukama banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije sa korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre, metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa.

13. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske P-7129/13 od 13. lipnja 2014., presuda je potvrđena u odnosu na tuženika u dijelu u kojem je utvrđeno da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne odredbe promjenjiva i u skladu sa jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna.

14. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14.6.2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u odnosu na tuženika kojom je utvrđena ništetnost odredbi ugovora o kreditu kojim se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo niti je tuženik potrošača u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je pak suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve isključivo na štetu potrošača.

15. Navedene odluke i pravna stajališta potvrdio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev 2221/18 od 3.9.2019. Navedenom presudama u cijelosti su potvrđena ranija utvrđenja iz spora kolektivne pravne zaštite o tome kako su banke ugovorile nepoštenu i ništetnu odredbu o valuti CHF, čime je spor kolektivne pravne zaštite pravomoćno okončan i to na način da su oba bitna sastojka

1 0

ugovora o kreditu i to odredbe o jednostrano promjenjivom kamatnoj stopi (odredba o cijeni kredita) kao i odredba o valuti švicarski franak (odredba o predmetu) utvrđene nepoštenim i ništetnim. Tu valja naglasiti da je zakonska, ali i ustavna zadaća Vrhovnog suda Republike Hrvatske da osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni (čl. 20 st. 1 Zakona o sudovima i čl. 116 st. 1 Ustava RH) te da prema čl. 3 st. 1 Zakona o sudovima, sudovi osiguravaju jedinstvenu primjenu prava, ravnopravnost, jednakost svih pred zakonom. Navedenim sudskim odlukama utvrđeno je da je tuženik znao za opisani rizik koji sa sobom nosi švicarski franak kao valuta utočišta, a nije na adekvatan način, usprkos svijesti o tome da potrošači to ne znaju i da im je zbog toga odredba kojom je glavnicu vezao za švicarski franak nerazumljiva, o trome obavijestio potrošače, na način da svaki potrošač dobije i razumljivo upozorenje kako bi na temelju toga bio u mogućnosti donijeti informiranu odluku hoće li prihvatiti rizik koji nosi odredba kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak ili neće. U opisanim okolnostima tuženik nije u odnosu na osobe i interese potrošača postupao obzirno, savjesno, moralno ni pošteno te je u trenutku ugovaranja spornih odredbi kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovorih strana na štetu potrošača. Valja reći da se tužitelj u traženju pravne zaštite u ovom konkretnom slučaju poziva upravo na utvrđenja navedenih odluka. Isto tako ugovarajući promjenjivu kamatnu stopu tuženik je postupio nepošteno, a posljedica takvih nepoštenih odredbi je ništetnost, budući da kamate moraju biti određene odnosno odredive u smislu odredbe čl. 269 st. 2 i čl. 272 ZOO-a. Naime, ugovorne odredbe gdje se promjena kamatne stope čini zavisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva jer visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke, dakle jedne ugovorne strane. Odredba o promjeni kamatne stope je odlučujuća ugovorna odredba i ona je u ovom slučaju zavisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja i to tuženika, bez istovremeno jasno određenih uvjeta promjenjivosti i referentne stope za koju se veže promjena, pa stoga predmetna odredba Ugovora kojom se određuje visina promjenjive kamatne stope uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja te dovodi do toga da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, a dužnik svaku promjenu ne može predvidjeti niti provjeriti. Stoga se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka na štetu tužitelja jer je tuženik onemogućio utjecaj druge ugovorne strane na visinu kamata. Osim toga valja reći i to da su sukladno ZOO-u stranke u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa, dužne pridržavati se načela savjesnosti i poštenja odnosno da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa, a mjerilom ponašanja se ocjenjuje ponašanje prosječnog potrošača s jedne strane te urednog i savjesnog gospodarstvenika, kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti s druge strane stoga su odredbe ugovora kojima se promjena kamatne stope čini zavisnom samo o odluci banke nepoštene i ništetne. Spomenuta stajališta potvrdio je i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci od 3.2.2021. godine. Također valja reći i to da je tužitelj kao fizička osoba sklopio kredit za kupnju motornog vozila dakle sklopio posao u osobne nekomercijalne svrhe, radi se o ugovoru sklopljenom u razdoblju na koji se primjenjuju utvrđenja iz naprijed citiranih odluka iz spora za zaštitu kolektivnih interesa time da tuženik tijekom postupka nije niti tvrdio da je tužitelj kao potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj odredbe ugovora definirane od strane trgovca s posljedicom da je trgovac pokazao spremnost promijeniti sadržaj odredbe odnosno da je ispunjen uvjet prethodnog pregovaranja.

1 1

16. Utvrđenjem ugovornih odredaba ništetnim nastaje za potrošača subjektivno pravo na restituciju time da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna. Učinak ništetnosti navedenih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi pretpostavlja tužiteljevo pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tuženiku bio dužan platiti da se od početka otplate do dana konačne otplate primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa od 6,15% godišnje, a isto tako učinak ništetnosti navedenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli pretpostavlja tužiteljevo pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tuženiku bio dužan platiti da se od početka otplate za cijelo vrijeme primjenjivala otplata bez valutne klauzule, a sve sukladno odredbi čl. 1111 Zakona o obveznim odnosima, dalje ZOO. Vodeći računa o zauzetom stajalištu sudske prakse o ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi valja reći i to da i u okolnostima da švicarski franak nije čitavo vrijeme rastao, neravnoteža između prava i obveza stranaka ne nastaje ostvarenjem postojećeg rizika niti prestaje pod utjecajem sniženja tečaja švicarskog franka, već nastaje samim sklapanjem ugovora koji sadrži predmetne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a kojima je pojedini potrošač tečajni rizik preuzeo na sebe, ne znajući za njega jer ga banka o tome nije informirala. I da tečaj švicarskog franka stvarno nije narastao, neravnoteža koja je prouzročena predmetnom ugovornom odredbom u tipskim ugovorima koji su banke sastavile, unaprijed, bez pojedinačnog pregovaranja postojala bi. Neravnotežu nije prouzročila promjena tečajne valute švicarski franak, nego ugovorna odredba točnije koja traje i koristi se sve dok nije otplaćen kredit. Neravnotežu nisu prouzročile niti promjena tečaja valute švicarski franak ni promjena kamatne stope nego ugovorne odredbe. Tuženik ne prigovara visini postavljenog tužbenog zahtjeva kako u pogledu promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, tako i naplaćene naknade. Na dosuđene iznose obračunavaju se zatezne kamate za razdoblje od prvog dana nakon datuma svakog pojedinog plaćanja pa do isplate. Imajući u vidu naprijed izloženo zahtjev tužitelja valjalo je usvojiti kao osnovan te odlučiti kao u izreci ove presude. Odluka o kamatama na dosuđeni iznos temeljena je na odredbi čl. 1115 ZOO-a tekuća od dana stjecanja, a imajući u vidu nespornu činjenicu da je tuženik sastavljač predmetnog ugovora o kreditu iz čega proizlazi logičan zaključak da je tuženik nepošten stjecatelj, a u svezi s čl. 29 st. 2 ZOO-a kamata je dosuđena po stopama naznačenim u izreci ove presude.

17. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti odredbe ugovora o kreditu o plaćanju jednokratne naknade sud prihvaća kao osnovane navode tužitelja. To iz sljedećih razloga.

18. Potraživanje navedene naknade nije u zastari. Naime Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/20 održanoj dana 30. siječnja 2020. godine za pravne situacije restitucijskog zahtjeva kod ništetnog ugovora zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Navedeno znači da zastara restitucijskog zahtjeva još nije ni počela nego će početi teći tek pravomoćnošću ove presude u kojoj je odlučeno o ništetnosti. Tu valja ukazati i na

1 2

Zaključak Sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31.1.2022. godine.

19. U vrijeme zaključenja ugovora na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača iz 2003. godine sa izmjenama koji odredbom čl. 81 st. 1 propisuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača dok je u stavku 2 propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj osobito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. u st. 3 istog članka propisano je da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocjene nepoštenima ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca dok je u st. 4 propisano da ako trgovac tvrdi da se radi o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Sukladno odredbi čl. 84 Zakona o zaštiti potrošača nije dopušteno ocjenjivati da li su ugovorne odredbe o predmetu ugovora i primjerenosti cijene poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive dok je odredbom čl. 87 st. 1 citiranog Zakona predviđeno da je nepoštena ugovorna odredba ništava. U odnosu na navode tuženika da se radi o odredbama koje su jasne lako razumljive i uočljive, valja navesti da je tužitelj potrošač odnosno fizička osoba koja navedeni Ugovor o kreditu nije sklopila u svrhu koja bi bila namijenjena njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti iz čega proizlazi da nema pravnih znanja koja su potrebna da bi mu takva odredba bila jasna i lako razumljiva za razliku od tuženika koji je sklapanju predmetnog Ugovora o kreditu pristupio u okviru svoje djelatnosti. S obzirom da je tužitelj temeljem čl. 10 predmetnog Ugovora platio tuženiku naknadu za obradu kreditnog zahtjeva očito je da je ista prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ovdje tužitelja iz čega proizlazi da je navedena odredba ništetna sukladno odredbi čl. 81 st. 1 citiranog Zakona jer predstavlja nepoštenu odredbu u smislu citiranog Zakona. Nadalje valja reći da spomenuta odredba ugovora o kreditu na koju tužitelj nije mogao utjecati već je tuženik taj koji je odlučio o istoj stavlja tužitelja u neravnopravan položaj u odnosu na kreditora. I odredbom čl. 3 st. 1 Direktive 93/13/EEZ propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra nepoštenom ako je u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzročila znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlim iz ugovora. Prema odredbi čl. 5 iste Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

20. Jasan i uvjerljiv iskaz tužiteljice te kao takav i prihvaćen od strane ovog suda ukazuje da je plaćanje navedene naknade bilo već unaprijed određeno, da ga je odredila banka, što ukazuje na činjenicu neravnopravnog položaja tužitelja u odnosu na kreditora.

21. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nije postojalo zakonsko ograničenje na ugovaranje predmetne naknade već je stupanjem na snagu Zakona o stambenom potrošačkom kreditiranju (NN 1201/17) propisana zabrana naplate

1 3

naknade za obradu i / ili odobravanje stameno potrošačkog kredita koja zabrana se ne odnosi na ugovore o stambenim kreditima sklopljenim prije stupanja na snagu tog zakona dok su Pravilnikom o naknadama za potrošačke kredite (NN 15/14) kojom je izričito nedopuštena naknada za obradu kredita, preciznije definirane te naknade. Međutim tuženik koji je nesporno sastavio predmetnu ugovornu odredbu o troškovima obrade, naknadi za obradu zahtjeva i odobravanje kredita o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo nije dokazao opravdanost u postotku od odobrenog iznosa kredita ugovorene visine naknade što rezultira time da je ugovorna odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača. Imajući u vidu da je tuženik povrijedio interese i prava tužiteljice kao potrošača jer je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita i to u visini od 1,10% na iznos kredita, minimalno 500,00 kn, o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, a uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice ta ugovorna odredba kao nepoštena i ništetna rezultira time da je tuženik koji je odgovoran za ugovaranje takve ništetne odredbe jer je istu nametnuo tužiteljici, potrošaču bez mogućeg pregovaranja nepošten stjecatelj. Odredbama akata kreditora, tuženika koji reguliraju materiju kreditiranja koji su sadržani u samom ugovoru po prirodi stvari i ne može se pojedinačno pregovarati znači da se nije moglo pojedinačno pregovarati o spornoj odredbi ugovora. Iako je tuženik, trgovac prilikom obrade zahtjeva i odobravanja kredita što je isticao tuženik tijekom postupka imao određene troškove, koji se "pokrivaju" tom naknadom, u pitanju su razni operativni i materijalni troškovi (cijene uredskog materijala, informatičke opreme, trošak s osnove korištenja energenata i sl.) troškovi trećih strana koje sudjeluju u realizaciji usluge (npr. trošak poštarine) povezani regulatorni troškovi (npr. za rad djelatnika svih službi, savjetovanje klijenata, izrada ponude za kredit, provjera i unos podataka iz zahtjeva za kredit, obrada zahtjeva, odobravanje kredita, izrada i potpisivanje ugovora, isplata kredita, odlaganje i arhiviranje kreditnog spisa i sl.), sama činjenica da je trošak obrade, naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita određena u postotku od odobrenog iznosa kredita značilo bi da korisnici kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu govori u prilog tome da tako ugovornom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita nisu "pokriveni" stvarni troškovi koje tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanju kredita. Naprotiv da su zaista ugovorenom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanja kredita "pokriveni" plaćeni stvarni troškovi tada bi ta naknada bila ugovorena u nominalnom iznosu, a ne u postotku od odobrenog iznosa kredita jer troškovi koje je naveo tuženik kao što su trošak rada djelatnika banke, informatičke opreme, trošak razmjene podataka ili baze podataka nisu determinirani visinom odobrenog iznosa kredita. Isto tako nejasno je iz kojeg razloga bi se trošak rada djelatnika banke uopće isplaćivao iz predmetne naknade jer se u opis poslova radnog mjesta kreditnog referenta nesumnjivo ubraja i razgovor s klijentima, informacije o svim uvjetima kredita, ali isto tako i sama obrada kredita.

22. Slijedom svega izloženog ovaj sud prihvaća navode tužitelja o ništetnosti naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, točnije tuženik nije dokazao da se o toj odredbi pojedinačno pregovaralo, nalazi utvrđenim da se radi o standardnoj odnosno tipskoj ugovornoj odredbi, da u Ugovoru o kreditu nije jasno navedeno od čega se sastoji predmetna naknada u iznosu od 1,10% niti je jasno i nedvosmisleno predočena struktura navedenih troškova tj. od čega se isti sastoje, u kojem

1 4

konačnom iznosu što je dovelo da takva ugovorna odredba uzrokuje neravnotežu obveza na štetu potrošača te je iz svih navedenih razloga takva ugovorena naknada ništetna ugovorna odredba.

23. Odluka o parničnom trošku tužitelja temeljena je na odredbi čl. 154 st. 1 ZPP- a. Trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku određen je sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to Tbr. 7 toč. 1, Tbr. 9 toč. 1 i 2 te Tbr. 42 i 48. Trošak se sastoji od troška sastava tužbe 200,00 EUR, podnesak 16.4.2024. 200,00 EUR, ročište 5.6.2025. 200,00 EUR, podnesak 5.6.2025. 200,00 EUR, ročište 20.11.2025. 200,00 EUR, podnesak 16.12.2025. 200,00 EUR te ročište 19.5.2026. 200,00 EUR ili ukupno 1.400,00 EUR te 25% PDV- a 350,00 EUR ili ukupno 1.750,00 EUR. Odluka o kamatama na trošak temeljena je na odredbi članka 30 st. 2 Ovršnog zakona.

U Zagrebu, 28. svibnja 2026.

Sudac:

Vesna Horvat

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu u pet primjeraka.

Dna:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku