REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15, Sesvete

Poslovni broj: Pn-154/2025-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama po sutkinji Martini Ivanković u pravnoj stvari tužitelja ĐA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Marko Bebek i Milica Nenadović Timarac, odvjetnici u Sisku, protiv tuženika ZG Dom-stan d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 1a, OIB 90938255505, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Krišto, odvjetnik u Zagrebu , radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 14. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu i uručenje presude 28. svibnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ZG Dom-stan d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 1a, OIB 90938255505 da tužitelju ĐA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 800,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke teku: na iznos od 400,00 eura od 10. kolovoza 2024. do isplate i

na iznos od 400,00 eura od 10. rujna 2024. do isplate

kao i da mu namiri parnični trošak u iznosu od 977,32 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 29. svibnja 2026. do isplate po istoj stopi, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje isplatu iznosa od 35,08 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 10. rujna 2024. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 24. ožujka 2025. podnio tužbu Općinskom građanskom sudu u Zagrebu u kojoj navodi da je vlasnik i posjednik stana B 0.16 u stambenoj zgradi u [adresa] koja je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kao 9. suvlasnički dio: 167/10000 Etažno vlasništvo (E-6) stan oznake B 0.16 u prizemlju koji se sastoji od hodnika, dnevnog boravka s kuhinjom i blagovaonicom i kupaonice površine 19,71 m2 kojem pripada vanjsko parkirališno mjesto PM18 površine 11,50 m2, a vlasništvo je stekao na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnine kojeg je 25. travnja 2023. sklopio s tuženikom kao prodavateljem. Dalje navodi da je tuženik od 12. srpnja 2024. do 10. rujna 2024. u tom stanu vršio radove saniranja i popravka štete do koje je došlo uslijed izljeva vode zbog loše obavljenih radova postavljanja hidroizolacije u tuš kabini što je dovelo do štete na zidovima u kuhinji, hodniku, kuhinjskim elementima, pločicama i letvicama (lajsnama) oko zidova i na pločicama na podu kuhinje i tuš kabine, a tuženik je to bio dužan učiniti na temelju kupoprodajnog ugovora i garancije investitora. Za vrijeme obavljanja tih radova tužitelj nije mogao redovno koristiti stan koji mu je ponovno predan u posjed 18. rujna 2024. kad je sastavljen i primopredajni zapisnik i za to vrijeme tužitelj nije mogao iznajmljivati taj stan pa mu je nastala šteta u obliku izmakle koristi u visini najamnine za 2 mjeseca u iznosu od 800,00 eura, a pretrpio je i štetu zbog troška električne energije od 24,82 eura i troška vode od 10,26 eura što su koristili izvođači radova. Tužitelj pojašnjava da je prije započinjanja ovih radova u stanu bio najmoprimac IA na temelju ugovora o najmu stana od 24. rujna 2023. Budući da je tuženik dužan nadoknaditi tužitelju ovu štetu, tužitelj ga je pozvao opomenom od 2. studenog 2024. da to učini na što se tuženik oglušio pa tužitelj svojim tužbenim zahtjevom potražuje isplatu iznosa od 835,08 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 400,00 eura od 10. kolovoza 2024. do isplate, na iznos od 400,00 eura od 10. rujna 2024. do isplate i na iznos od 35,08 eura od 10. rujna 2024. do isplate, a potražuje i naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

2. Spor se nakon podnošenja tužbe vodi na Općinskom sudu u Sesvetama na temelju rješenja Predsjednika Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj 31 Su- 198/2025-3 od 4. travnja 2025.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Potvrđuje da su stranke 25. travnja 2023. sklopile ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine i da je istog dana izvršena primopredaja stana tužitelju. Dodaje da je predstavnik tuženika tužitelju izdao i predao Jamstvenu knjižicu za kvalitetnu izvedbu građevinskih i instalaterskih radova i opreme i da se tuženik kao prodavatelj obvezao otkloniti prijavljene nedostatke u primjerenom roku ili u roku od 7 dana od prijave obavijestiti kupca o razlozima ne uvažavanja prijave. Tuženik u odgovoru na tužbu detaljno navodi koje je sve radnje otklanjanja i saniranja štete tuženik poduzeo od 12. srpnja 2024. kad mu je tužitelj prijavio curenje vode do 18. rujna 2024. kad je stan ponovno predan tužitelju. One obuhvaćaju pregled vodoinstalatera, demontiranje kuhinje, otvaranje poda kuhinje i kupaonice i traženje mjesta curenja, isušivanje pomoću isušivača, sanaciju glazure, izvođenje hidroizolacije i postavljanje keramičkih pločica, završne keramičke radove, montiranje kuhinje, završne ličilačke radove i čišćenje i sve je to obavljeno na trošak tuženika. Tuženik navodi da je aktivno poduzimao sve radnje otkad mu se tužitelj obratio i da su radovi izvršeni stručno i da je njima u potpunosti sanirana šteta te da je za to bilo potrebno određeno vrijeme. Ističe da je tužitelj od osiguravajućeg društva naplatio iznos koji je znatno viši od iznosa štete koju sad pokušava naplatiti i od tuženika. Tvrdi da nije dužan platiti tužitelju naknadu izmakle dobiti jer nije mogao utjecati na nastanak predmetnog štetnog događaja i na razdoblje u kojem se ta šteta trebala otkloniti i sanirati s tim da se uopće ne ispituje eventualna odgovornost tužitelja kao vlasnika i posjednika nekretnine uslijed njenog pravilnog korištenja i održavanja. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev i potražuje naknadu parničnog troška.

4. U podnesku od 8. srpnja 2025. tužitelj navodi da ugovorom o osiguranju nekretnine kojeg je sklopio s osiguravajućim društvom Uniqa d.d. nije pokrivena naknada izmakle dobiti i utroška električne energije i vode prilikom sanacije. Dodaje da je šteta do koje je došlo zbog izljeva vode u njegovom stanu nastala zbog nestručno izvedenih radova te ističe da tuženik nije obrazložio svoju tvrdnju da bi tužitelj bio odgovoran zbog nepravilnog korištenja i održavanja predmetne nekretnine. Tuženik u podnesku od 1. travnja 2026. dodaje da tužitelj nije dokazao da je ostvarivao prihod od najma stana u iznosu od 400,00 eura mjesečno te da iz dopisa osiguravajućeg društva prema kojem je tužitelju isplaćena naknada od 1.762,52 eura dok je odbijen za daljnji iznos proizlazi da je tužitelj i u tom postupku pokušavao neosnovano naplatiti naknadu. U podnesku od 2. travnja 2026. tužitelj ističe da mu se najamnina isplaćivala na ruke i da iz dokumentacije Uniqa osiguranja d.d. proizlazi da se ne odnosi na naknadu štete koja je predmet ovog spora.

5. Sud je pročitao isprave u spisu i to: izvatke iz zemljišne knjige (str. 4, 5, 10-14, 16, 17), zapisnike o primopredaji stana (str. 6,7, 84-88), potvrde o plaćanju (str. 18- 36, 40-43), ispis WhatsApp poruka (str. 37-39, 101-112), ugovor o najmu stana (str. 44-46), opomenu pred tužbu (str. 47-49), račune (str. 50-63), ugovor o kupoprodaji nekretnine (str. 77-83), jamstvenu knjižicu (str. 89-100), dopis Uniqa osiguranje d.d. (str. 123), policu osiguranja imovine (str. 124, 125), procjenu naknade štete (str. 126 - 129), prijavu štete (str. 130), presliku osobne iskaznice (str. 131, 132), pritužbu (str. 133-135), odluku o odštetnom zahtjevu (str. 136, 137). Saslušani su svjedoci PA i IA te stranke s tim da je za tuženika kao stranka saslušan direktor tuženika VA.

6. Nisu saslušani svjedoci NA, ĐAF, FA i GA jer su stranke odustale od tih dokaza.

7. Na temelju tako provedenog postupka sud je, ocjenjujući svaki dokaz zasebno i u vezi s drugim dokazima, utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

8. Među strankama nije sporno da je tužitelj stekao vlasništvo predmetnog stana na temelju kupoprodajnog ugovora sklopljenog s tuženikom kao prodavateljem. Nije sporno ni da je u stanu došlo do curenja vode te da je tuženik od 12. srpnja 2024. do 18. rujna 2024. u tom stanu obavljao radove sanacije i koje je radove tuženik obavio jer je tužitelj u svojem iskazu potvrdio navode točke III. odgovora o tužbu o izvedenim radovima, a da je tuženik u tom razdoblju obavljao radove sanacije zbog izljeva vode proizlazi iz zapisnika o primopredaji stana od 18. rujna 2024. Sporno je je li tužitelj iznajmljivao predmetni stan i ima li pravo na naknadu izmakle koristi od tuženika i u kojem iznosu te ima li pravo na naknadu režijskih troškova.

9. Tužbenim zahtjevom tužitelj traži naknadu izmakle koristi jer tvrdi da za vrijeme izvođenja radova sanacije nije mogao davati taj stan u najam i potražuje naknadu troškova električne energije i vode nastalih za vrijeme dok su radnici tuženika izvodili te radove.

10. Tuženikove navode o tome da je upitno je li tužitelj pravilno koristio i održavao nekretninu sud nije ni ispitivao u ovom sporu jer tuženik nije predložio nikakve dokaze na tu okolnost, a i sam je direktor tuženika u svom iskazu naveo da ne spori sadržaj primopredajnog zapisnika od 18. rujna 2024. u kojem su tužitelj i GA kao predstavnik investitora utvrdili da je štetu izazvao izljev vode do kojeg je došlo zbog loše obavljenih radova postavljanja hidroizolacije u tuš kabini čime je tuženik priznao svoju odgovornost za nastanak štete u tužiteljevom stanu.

11. Uvidom u ugovor o najmu stana (str. 44-46) utvrđeno je da su kao stranke navedeni tužitelj kao najmodavac, IA kao najmoprimac i PA kao njegova majka i navedeno je da je taj ugovor sklopljen u Zagrebu 24. rujna 2023. U čl. 1 tog ugovora je kao predmet najma naveden stan koji je predmet ovog postupka, u čl. 4 je ugovorena najamnina u iznosu od 400,00 eura mjesečno i da se ona uplaćuje unaprijed do 10. u mjesecu za tekući mjesec na tekući račun tužitelja kao najmodavca. U čl. 5 je ugovoreno da najmoprimac i njegova majka solidarno snose sve režijske troškove i da do kraja mjeseca moraju najmodavcu dostaviti dokaze o podmirenju troškova za prethodni mjesec. Prema čl. 7 ugovor o najmu stupa na snagu 1. listopada 2023. i sklapa se na godinu dana s mogućnošću produljenja.

12. Svjedoci IA i PA su u svojim iskazima potvrdili da su s tužiteljem sklopili i potpisali taj ugovor o najmu stana i da je u stanu stanovao IA. PA je iskazala da je u ugovoru navedeno da se najamnina plaća na račun, ali je s tužiteljem dogovoreno da će on jednom mjesečno pregledati stan i da će mu se tada platiti najamnina od 400,00 eura mjesečno. Uz to su plaćani i troškovi režija. Navela je da joj je sin jednog dana poslao poruku da je izbila vlaga pri dnu zidova i da je o tome obavijestio tužitelja. Iskazala je i da je u stanu zbog toga bilo potrebno provesti radove pa se sin morao vratiti doma i tražili su mu novi stan. Nakon iseljenja raskinuli su ugovor o najmu i više nisu plaćali najamninu tužitelju. IA je također naveo da se najamnina od 400,00 eura plaćala na ruke tužitelju kad bi svaki mjesec došao pogledati stan. Dodao je da mu je novce za najamninu i za režije koje je on plaćao davala majka. Potvrdio je da je iz stana iselio u srpnju 2024. jer se u njemu pojavila vlaga i da nakon toga više nije tužitelju plaćao najam.

13. Sud je iskaze ovih svjedoka prihvatio u cijelosti jer su iskazivali životno, logično i neposredno uvjerljivo, a njihovi iskazi su u bitnom suglasni i u skladu s ispravama u spisu.

14. Tužitelj je u svojem iskazu naveo da od 12. srpnja 2024. do 18. rujna 2024. nije mogao iznajmljivati stan jer tada kupaonica i kuhinja nisu bile upotrebljive i bila je isključena voda i da mu je zbog tih radova IA usmeno otkazao ugovor o najmu. Dodao je da dok su radovi izvođeni u stanu nitko osim izvođača radova nije koristio vodu i električnu energiju. Naveo je da ne može točno reći za što mu je Uniqa osiguranje d.d. isplatila štetu, ali je istaknuo da polica osiguranja ne pokriva izmaklu dobit.

15. Na temelju ugovora o najmu, iskaza saslušanih svjedoka i iskaza tužitelja koji je u odnosu na najam stana suglasan s iskazom svjedoka sud je utvrdio da je predmetni stan u vrijeme kad se u njemu pojavila vlaga bio u najmu i to od 1. listopada 2023. kako je to navedeno u ugovoru o najmu i da je najmoprimac IA plaćao najamninu od 400,00 eura mjesečno. Također je na temelju računa za režije u spisu i potvrda o plaćanju utvrđeno da su IA i PA te treće osobe OA i SA podmirivali troškove za režije za koje je stvarni dužnik ĐA što potvrđuje navode svjedoka da su podmirivali troškove režija za predmetni stan u razdoblju prije pojave vlage u njemu, kako je to i ugovoreno u ugovoru o najmu. Sud je stoga utvrdio da je tuženikova tvrdnja da tužitelj nije dokazao da je stan bio u najmu neosnovana.

16. Iz dopisa Uniqa osiguranje d.d. (str. 123) proizlazi da je to osiguravajuće društvo isplatilo tužitelju za štetu koja je nastala 12. srpnja 2024. ukupno 1.762,52 eura i da je tužitelj prigovorio na njihovu odluku o odštetnom zahtjevu. Iz police osiguranja imovine – Dom i sreća broj 0872021794/A1 (str. 124, 125) proizlazi da je predmet osiguranja imovina tj. stan s pomoćnim objektima i da je osiguran i od potresa. U procjeni naknade štete (str. 126-129) specificirano je na što se odnosi taj isplaćeni iznos i sud je na temelju toga utvrdio da se on odnosi na radove koje je potrebno izvesti na objektu radi sanacije nastale štete. Iz navedenog proizlazi da isplatom od osiguravajućeg društva tužitelju nije nadoknađena izmakla korist i da polica osiguranja ne pokriva izmaklu korist zbog nemogućnosti davanja stana u najam.

17. Kao što je već navedeno, sud je utvrdio da je predmetni stan prije pojave vlage uslijed izljeva vode bio iznajmljen IA koji je zbog toga otkazao ugovor o najmu, a nije sporno da su radovi u stanu obavljani od 12. srpnja 2024. do 10. rujna 2024. i da je stan tužitelju ponovno predan u posjed 18. rujna 2024., kako to proizlazi iz zapisnika o primopredaji, pa stan u tom razdoblju nije bilo moguće davati u najam.

18. Izmakla korist je dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem. Budući da je tužitelj ostvarivao najamninu prije nego što su u stanu morali biti izvedeni radovi, on je u razdoblju od 12. srpnja 2024. do 18. rujna 2024., kad se stan nije mogao davati u najam jer su se u njemu izvodili radovi, pretrpio štetu u obliku izmakle koristi i to u visini dvije mjesečne najamnine od ukupno 800,00 eura pa prema čl. 1089 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 – dalje: ZOO) ima pravo na naknadu te izmakle koristi i tuženik mu je dužan nadoknaditi tu štetu jer je on odgovoran za to što je tužiteljev stan bilo potrebno sanirati. Tužitelj potražuje i zakonske zatezne kamate i to na iznos od 400,00 eura od 10. kolovoza 2024. do isplate i na iznos od 400,00 eura od 10. rujna 2024. što je u skladu s čl. 29 ZOO -a jer mu se prema ugovoru o najmu najamnina isplaćivala do 10-og u mjesecu za tekući mjesec, a ovi iznosi se odnose na kolovoz i rujan 2024.

19. Tužitelj potražuje i naknadu troškova za potrošnju vode u kolovozu 2024. prema računu od 10. rujna 2024. (str. 56) u iznosu od 10,26 eura i za potrošnju električne energije za kolovoz 2024. prema računu od 31. kolovoza 2024. (str. 54) u iznosu od 24,82 eura što je ukupno 35,08 eura. Međutim, tužitelj nije dostavio dokaz da je te troškove doista i podmirio pa je u tom dijelu njegov zahtjev neosnovan.

20. Slijedom svega navedenog, sud je u točki I. izreke naložio tuženiku da tužitelju isplati iznos od 800,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 400,00 eura od 10. kolovoza 2024. do isplate i na iznos od 400,00 eura od 10. rujna 2024. do isplate, a u točki II. odbio je zahtjev za isplatu iznosa od 35,08 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 10. rujna 2024. do isplate.

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154 st. 5 i čl. 155 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 – dalje: ZPP), a tužiteljev trošak je odmjeren prema troškovniku predanom na ročištu 14. travnja 2026. Tužiteljev trošak obuhvaća nagradu za sastav tužbe 150,00 eura prema Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, 107/25 – dalje: OT), za zastupanje na dva ročišta 14. listopada 2025. i 14. travnja 2026. po 150,00 eura za svako prema Tbr. 9/1 OT i za sastav dva obrazložena podneska od 8. srpnja 2025. i 3. travnja 2026. po 150,00 eura za svaki prema Tbr. 8/1 OT odnosno ukupno 750,00 eura čemu treba pribrojiti 25 % PDV -a u iznosu od 187,50 eura. Tužiteljev trošak obuhvaća i sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 19,91 eura i sudsku pristojbu na presudu u zatraženom iznosu od 19,91 eura. Ukupni parnični trošak tužitelja iznosi 977,32 eura pa je tuženiku naloženo da mu plati taj iznos sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate u skladu s čl. 151 st. 3 ZPP-a.

22. Tužitelju nije priznata nagrada za zastupanje na ročištu 15. siječnja 2026. jer tog dana nije bilo zakazano ni održano ročište u ovom predmetu.

U Sesvetama 28. svibnja 2026.

Sutkinja

Martina Ivanković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana kad je održano ročište za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA

1. odvjetnik Marko Bebek na broj 94/25

2. odvjetnik Domagoj Krišto