REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj P-141/2026-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Puli - Pola, po sucu Heleni Božović Sladaković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice OUI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Josipu Valiću, odvjetniku iz Pule, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, radi utvrđenja ništetnosti, 28. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 3. Ugovora o kreditu broj: broj: 112-50- 3823075 sklopljenog 01.12.2006. godine između tužitelja kao korisnika kredita sa jedne strane i tuženika kao Banke sa druge strane, potvrđenog 04.12.2006. godine kod Divne Perković, javnog bilježnika u Puli, pod posl. br.: OU-287/2006, koja odredba glasi: ''NAKNADA: 3.30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita''

i

r i j e š i o  j e

I Utvrđuje se vrijednost predmeta spora u iznosu od 448,19 eur.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 164,81 EUR uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od 28. svibnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 22. veljače 2026. podnio tužbu u kojoj navodi da je između tužitelja kao korisnika kredita s jedne strane i tuženika kao kreditora s druge strane, sklopljen u Puli 01.12.2006. Ugovor o kreditu broj: 112-50-3823075, potvrđen 04.12.2006. od strane javnog bilježnika Divne Perković u Puli pod posl.br. OU- 287/2006. (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu). U članku 3. Ugovora o kreditu ugovoreno je da je tužitelj dužan za obradu zahtjeva i odobravanje kredita platiti naknadu i to odredbom kako slijedi: ''NAKNADA: 3.30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita'' Tuženik je od tužitelja 05.12.2006., na ime troškova obrade zahtjeva i odobravanja kredita naplatio iznos od 3.376,88 HRK/448,19 EUR. Tuženik je o predmetnom kreditnom poslu koji je potrošački ugovor, kao trgovac sam sastavio tekst Ugovora o kreditu te se radilo o tuženikovom unaprijed formuliranom standardnom ugovoru (članak 49. stavak 2. Zakona o zaštiti potrošača 2014., članak 81. Zakona o zaštiti potrošača 2003.) i kao takvog dao ga na potpis tužitelju kao potrošaču, a da se prethodno nije pregovaralo o ugovornim odredbama toga ugovora te tužitelj nije imao utjecaj na sadržaj istih, što je dovelo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, budući da tužitelj nije bio informiran, niti su u ugovoru navedeni parametri slijedom kojih je mogao znati koje troškove banka naplaćuje kao jednokratnu naknadu za obradu zahtjeva za sklapanje ugovora, odnosno, zbog čega takvi troškovi iznose upravo 3,30 % od iznosa odobrenog kredita. Stoga je odredba citirana u točki 3. ove tužbe nepoštena, odnosno ništetna (članak 87. Zakona o zaštiti potrošača 2003.) te tužitelj ovom tužbom zahtijeva utvrđenja ništetnosti navedene ugovorne odredbe.

2. Uz tužbu su kao dokaz priloženi Ugovor o kreditu i potvrda tuženika od 16. listopada 2024.

3. Dopisom od 31. ožujka 2026. tuženik je pozvan na davanje odgovora na tužbu u roku od 30 dana uz upozorenje da će sud, ukoliko u zadanom roku ne podnese odgovor, donijeti presudu zbog ogluhe temeljem čl. 331.b Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/11., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. u daljnjem tekstu ZPP).

4. Uvidom u dostavnicu utvrđeno je kako je navedeni dopis s tužbom tuženiku uručen 13. travnja 2026., no da isti na poziv nije dao odgovor na tužbu.

5. Budući da tuženik nije u ostavljenom roku podnio odgovor na tužbu, a osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica koje se temelje na dokazima, Ugovoru o kreditu i potvrdi od 16. listopada 2024., prema kojima je tužitelj s tuženikom 1. prosinca 2006. zaključio ugovor o kreditu kojim je tužitelju kao korisniku kredita odobren iznos od 22.189,00 CHF prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja, da je ugovorena naplata naknade od 3,30% od iznosa kredita, jednokratna, prilikom prvog korištenja kredita, da je tužitelju naplaćena naknada od 448,19 eur /3.376,88 kuna prilikom isplate odobrenog kredita 14. ožujka 2008., da je ugovor o kreditu sastavio tuženik na svome standardnom obrascu, a ne postoje okolnosti koje opravdavaju nepodnošenje odgovora na tužbu, sud je na temelju članka 331. b ZPP- a odlučio kao izreci presude.

6. Sukladno čl. 40. st. 3. ZPP-a sud je u točki I izreke rješenja utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosu od 448,19 eur, sve uzimajući u obzir iznos koji je tužitelju naplaćen na temelju ništetne ugovorne odredbe, a koji iznos se prema stajalištu ovoga suda ima uzeti kao vrijednost predmeta spora, obzirom je posljedica ništetnosti isplata upravo navedenog novčanog iznosa. Prema priloženoj potvrdi tužitelju je na temelju ništetne ugovorne odredbe naplaćen iznos od 448,19 eur.

7. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., 138/23., 12/24., dalje: Odvjetnička tarifa).

7.1. Tužitelju pripada nagrada za zastupanje po punomoćniku odvjetniku za sastav tužbe 50 bodova što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 EUR i PDV iznosi 125,00 eura. Za sudsku pristojbu na tužbu tužitelju je priznato 26,54 eur te za sudsku pristojbu na presudu zbog ogluhe iznos od 13,27 eur, uzimajući u obzir utvrđenu vrijednost predmeta spora i uvažavajući mogućnost polovičnog plaćanja pristojbe na tužbu i na odluku, prema članku 7. stavku 1. i 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18., 51/23).

7.1. Tužitelju nije priznat trošak sastava opomene pred tužbu i podneska od 7. svibnja 2026. obzirom sastav istih nije bio nužan za vođenje ovoga postupka, a i zahtjev za naknadu istih nije postavljen u skladu s odredbom čl. 164. st. 3. ZPP-a

7.2. Slijedom navedenog, ukupni parnični trošak priznat tužitelju iznosi 164,81 eur.

7.3. Tužitelju pripadaju zatezne kamate na trošak postupka od donošenja presude na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Puli, 28. svibnja 2026.

S u d a c

Helena Božović Sladaković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjerka (osim ako se podnosi elektroničkom komunikacijom), u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Dna:

- tužiteljici po pun. uz sp na presudu zbog ogluhe

- tuženiku