Posl. br. P-154/2025-14

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Saši Javoranu kao sucu pojedincu u građanskoj pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Zračne luke Pula, Ližnjan, Valtursko polje 210, OIB: 51946493681, zastupane po pun. Dinu Čekadi odvjetniku iz Pule, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 14.04.2026. održane u nazočnosti tužitelja i punomoćnika tuženika, na temelju čl. 335 Zakona o parničnom postupku, dana 28. svibnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Zračnoj luci Pula, Ližnjan, Valtursko polje 210, OIB: 51946493681 da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb. A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623 isplati iznos od 12.042,03 eura (slovima: dvanaest tisuća četrdeset dva eura i ti centa) zajedno za propisanom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10.12.2024.g. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od 15 dana.

II Odbija se tužitelj prema tuženiku u cijelosti sa zahtjevom za naknadom parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo da je dana 29.01.2013.g. tužiteljev osiguranik CA doživio je povredu na radu kod tuženika kod kojeg je radio kao zaštitar. Do povrede je došlo na način da je CA prilikom povratka iz WC-a, hodajući do kontejnera ulaza „A“ gdje kontrolira ulaz/izlaz radnika tuženika, posjetitelja i vozila , prilikom ulaska u kućicu kontejnera ulaza „A“, zakoračio lijevom nogom na povišeni drveni dio – paletu- , koja mu olakšava ulaz u kućicu, i pao, te je pri padu zadobio teške tjelesne ozljede – prijelom lijeve potkoljenice. Temeljem odredbi ZOMO proveden je upravni postupak u kojem su donijeta Rješenja br.75340 od dana 11.12.2017.g., 14.02.2018.g. i 15.02.2018.g. kojima je osiguraniku CA priznato pravo na invalidsku mirovinu, s osnova ozljede na radu 100% počevši od 01.09.2017.g., s time da je prva isplata izvršena u 05.2019.g. , dakle tada je za tužitelja nastala šteta. Za obračunsko razdoblje od 1.05.2019.g. do 31.3.2022.g. tuženik je u vansudskom postupku isplatio štetu koju tužitelj isplaćuje svojem osiguraniku s osnova invalidske mirovine koja mu je priznata, kao posljedica invaliditeta uzrokovanog povredama zadobivenim u predmetnom štetnom događaju. Za daljnje obračunsko razdoblje od 01.04.2022 g. do 30.9.2024.g. tužitelj se dana 26.11.2024.g. tuženiku obratio vansudskim zahtjevom, međutim tuženik se na isti oglušio , Budući se u ovom postupku imaju primjenjivati odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju i Zakona o zaštiti na radu, u konkretnoj pravnoj stvari imaju se utvrđivati činjenice koje ukazuju na propuste tuženika u provođenju mjera zaštite na radu. Iz opisa nastanka predmetne povrede na radu , a kako je to opisano u prijavo o ozljedi na radu, proizlazi da je naš osiguranik prilikom ulaska u prostor u kojem radi ( kućicu kontejner) , stao na jednu drvenu paletu koja je bila postavljena ispred ulaza, s obzirom da je ulaz bio povišen, te da je prilikom iskoraka na paletu pao i doživio teške tjelesne ozljede. Jasno je da drvena paleta koja je bila postavljena ispred ulaza u kontejer od strane tuženika, nikako ne može biti siguran pristup radnom mjestu, te da se radi o privremenom rješenju, koje se pokazalo opasno za radnike koji se njime služe. Poslodavac je dužan svojim radnicima osigurati siguran pristup radnom mjestu, a privremeno postavljena drvena paleta, koja je tamo bila stalno, sigurno ne predstavlja niti jest siguran pristup, već jednostavno improvizorno rješenje , što svakako predstavlja propust poslodavca u provođenju mjera zaštite na radu sve sukladno odredbama Zakona o zaštiti na radu. Također, u prijavi o ozljedi na radu u rubrici „uzrok ozljede“ navodi se šifra 891 što znači: viša sila – nepredvidivi uzrok (prirodni događaj ili ljudska radnja) koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ni otkloniti (primjerice potres, poplava, udar groma, nemiri i ratno stanje). Jasno je da konkretna situacija u kojoj se našao tužiteljev osiguranik nikako ne predstavlja višu silu, već je uzrok nesreće neprovođenje mjera zaštite na radu od strane poslodavca, u konkretnom slučaju nije osiguran siguran pristup radnom mjestu. Zadnje, a ne i manje bitno jest činjenica da je tuženik naknadio štetu tužitelju za prethodno obračunsko razdoblje, dakle priznao je svoju odgovornost , jer u suprotnome štetu ne bi platio, a sada se na vansudske pozive oglušava, na što ima naravno pravo, pa stoga tužitelj svoje pravo ostvaruje sudskim putem. Tužitelj kao pravna osoba trpi štetu iz predmetne prometne nezgode obzirom je po odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju (ex lege) bio obvezan priznati pravo iz mirovinskog osiguranja (pravo na invalidsku mirovinu ) zbog posljedice povreda zadobivenih u predmetnoj prometnoj nezgodi koja je po odredbama o mirovinskom osiguranju okarakterizirana kao ozljeda izvan rada za koju je odgovoran osiguranik tuženika pa slijedom navedenog predlaže prihvaćanje tube i tužbenog zahtjeva.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo kako se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja kao neosnovanom, osporava pravnu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te osporava sve činjenične navode iz tužbe, osim onih koje izrijekom priznaje. osporavaju se navodi tužitelja da bi za predmetni događaj bio odgovoran ovdje tuženik, kao poslodavac, jer da nije provodio mjere zaštite na radu tj. da radniku (osiguraniku tužitelja) nije osigurao siguran pristup do radnog mjesta. Nadalje, sve i da su istiniti svi navodi tužitelja koji se tiču ozljede na radu (a nisu), utvrđeno je da je kod tužiteljeva osiguranika nastao djelomični gubitak radne sposobnosti, a ne potpuni gubitak radne sposobnosti, odnosno nesposobnost za rad. Navedeno proizlazi iz Obavijesti Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područni ured u Rijeci, Izdvojeno radno mjesto Pula, Sektor za vještačenje od dana 09. listopada 2017. godine, KLASA: 141-02/16-01/1284, URBROJ: 426-04-04-02/1-17-9, u kojemu je donesena ocjena da kod tužiteljeva osiguranika postoji djelomični gubitak radne sposobnosti uz medicinske kontraindikacije za rad: duža statodinamička opterećenja, duže stajanje i hodanje, prenošenje težih tereta i rad na visini. Dakle, iz ovoga se da zaključiti da kod tužiteljeva osiguranika ne postoji nesposobnost za rad, već samo djelomični gubitak radne sposobnosti. Ovdje tužitelj, ali i tužiteljev osiguranik CA, od ovdje tuženika potražuju naknadu štete (tužitelj potražuje običnu štetu, dok njegov osiguranik potražuje naknadu izmakle koristi), a da pritom na strani ovdje tuženika ne postoje elementi odgovornosti, budući da on nije odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja, kao što je opisano ranije u ovom odgovoru na tužbu. Čak i kada bi tuženik bio štetnik (a nije), a tužitelj i njegov osiguranik oštećenici te kad bi postojala obveza da njima naknadi štetu u vidu izmakle zarade i obične štete, jasno je da bi se radilo o tome da je sam oštećenik (tužiteljev osiguranik) uvelike doprinesao nastanku te štete te bi se u tom slučaju primjenjivao čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima prema kojemu oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu. Tuženik je, temeljem sudske nagodbe, tužiteljevu osiguraniku isplatio imovinsku i neimovinsku štetu radi naknade štete zbog ozljede na radu. Uz to, tuženik je tužiteljevu osiguraniku uredno isplaćivao i štetu na ime izgubljene zarade, a posljednja uplata odnosila se na 2022. godinu, a što očito nije bio dužan. Isto se odnosi i na zahtjev tužitelja u ovome postupku i na prijašnje isplate koje je tuženik izvršio tužitelju na ime štete koju tužitelj isplaćuje svojem osiguraniku s osnova invalidske mirovine koja mu je priznata (za razdoblje od 01.05.2019. god. do 31.03.2022. god), što čini se nije bio dužan. Slijedom navedenog predlaže odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva.

3. U dokaznom postupku proveden je dokaz čitanjem dokumentacije na listovima: 5-38 spisa, 47-63 spisa, izvršen je uvid u spis Pr-52/24, izvršen je uvid u preslik spisa Državnog inspektorata, uvid u spis Pr-52/24 kao i zapisnik od 10.4.2026. godine, pročitana je dokumentacija na listovima 71-73 spisa, te iskaz saslušanog svjedoka sa ročišta od 14.4.2026.godine, te je izvršen uvid u skicu svjedoka kao i uvid u dokumentaciju na listovima 85-95 spisa.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja prema tuženiku temeljem postojećih dokaza u spisu osnovan je u cijelosti.

5. U ovoj pravnoj stvari tužitelj je podnio regresnu tužbu protiv tuženika za razdoblje od 1.4.2022. godine pa do 30.9.2024.godine a sve vezano za štetni događaj od 29.1.2013.godine.

6. Vezano za primjenu materijalnih propisa odredbom članka 161. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (»Narodne novine«, broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22.), je propisano da Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Nadalje, člankom 161. stavkom 2. točke 1. tog Zakona o mirovinskom osiguranju je propisano da naknada stvarne štete, koju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje ima pravo zahtijevati u slučajevima iz tog Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu.

7. Prema tome, tužitelj sukladno odredbama članka 161. stavaka 1. i 2. Zakona o mirovinskom osiguranju ima pravo potraživati od tuženika naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i to u svoti novčanih davanja isplaćenih na osnovi priznatog prava na mirovinu.

8. Naknada štete koju tužitelj potražuje zastarijeva u petogodišnjem zastarnom roku iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine« broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. dalje: ZOO). To iz razloga jer je tužiteljevo potraživanje iz ovog spora po svojoj pravnoj prirodi, neovisno o terminologiji koju koristi zakon, regresno potraživanje, a ne potraživanje s osnove naknade štete. Dakle, tužitelj po samom zakonu isplaćuje invalidsku mirovinu svom osiguraniku te na temelju prednje citiranih zakonskih odredbi ima pravo na povrat isplaćenog (regres) od štetnika, odnosno u konkretnim slučaju od tuženika ukoliko bi tuženik bio odgovoran za štetu.

9. U ovoj pravnoj stvari temeljem postojećih pisanih dokaza u spisu nije sporna činjenica da se dana 29.01.2013. dogodio štetni događaj na način da je tadašnji zaposlenik tuženika CA kako je i sam opisao pred Državnim inspektoratom područna jedinica Rijeka obavljajući svoje poslove na lokaciji Ulaz A - Tibo kućice vraćao se oko 10,15 sati iz prostora radione održavanja gdje je bio na toaletu te je dolaskom do Tibo kućice-kontejnera lijevom nogom zakoračio na paletu na podu koja se nalazila ispred ulaza u tibo kućicu i kad je podigao desnu nogu lijeva noga na kojoj je stajao se poskliznula te je pao pri čemu je zadobio prijelom kosti iako je koristio sva osobna zaštitna sredstva sukladno njegovoj izjavi od 29.1.2013. danom pred Državnim inspektoratom, Područna jedinica Rijeka. Nije sporno da tom spisu prileži i fotografija palete koja je trebala imati ulogu "stepenice".

10. Nije sporna činjenica da je sam tuženik kao poslodavac vezano za taj događaj podnio na listovima 54-56 spisa prijavu o povredi na radu ispunivši i rubriku da je radnik pao na pod kod pristupanja ulaza u tibo kućicu kontejner Ulaz A list 56 redni br. 36. Nije sporna činjenica da se zbog tog događaja vodio postupak od strane Državnog inspektorata područne jedinice Rijeka prede klasa UP/I-115-04/13-01/1 te je između ostalog u vrlo detaljno provedenom postupku od strane državnog inspektora zaštiti na radu utvrđeno citira se:

"dana 29.01.2013. radnik CA radio je na poslovima zaštitar na lokaciji Zračna luka Pula d.o.o. ulaz A (službeni ulaz za HKZP podružnica Pula kontrola leta i ime)-oznaka na tibo kućici-kontejneru. Oko 9:35 sati radnik se kretao iz smjera prostora radione održavanja prema tibo kućici-prostorija iz koje se obavlja kontrola ulazaka i izlazaka. Tibo kućica sa dvoja vrata. Na tlu ispod ulaznih vrata nalazi se ispod jednih vrata na podu drvena europaleta dimenzija 120x80cm visine 15cm, a ispod drugih vrata na podu postavljene dvije iste takve drvene europalete jedna do druge. Sa palete se kroz vrata ulazi direktno u tibo kućicu. Od gorenja ruba palete do vrha praga vrata tibo kućice izmjerena je udaljenost 25cm, a isto je u suprotnosti s odredbama 90. st 3 i 4Pravilnika o zaštiti na radu za radne i pomoćne prostorije i prostore (NN 6/84). Utvrđeno je da pod s obje strane vrata nije ravna i jednako uzdignut do udaljenosti koja je najmanje jednaka širini prolaza u vratima a što je određeno odredbom čl. 44 Pravilnika o zaštiti na radu za radne i pomoćne prostorije i prostore (NN 6/84). Prag na vratima visine 15cm. Radnik je dolaskom do palete (na mjestu gdje se nalaze dvije postavljene jedna do druge) po sada dostupnim informacijama stao lijevom nogom na istu pao i zadobio težu ozljedu na radu." završen citat.

11. Nije nadalje sporna činjenica da je zbog navedenog štetnog događaja vođen prekršajni postupak i protiv tuženika pod Pp G-197/13 te da je donesena presuda dana 8.1¸11.2016. temeljem koje je tuženik oslobođen od optužbe vezano za prekršaj iz čl. 43 st 2 kažnjivo po čl. 9 st 1 Zakona o zaštiti na radu i to samo iz razloga što je dana 19.6.2014. stupio na snagu novi zakon o zaštiti na radu kojim se propisuje da prestaje važenje radnijeg zakona o zaštiti na radu, predmetnom pravilnika o zaštiti na radu za radne i pomoćne prostorije i prostore s danom 31.3.2008. te da novi zakon ne sankcionira ovaj prekršaj zbog čega se primjenjuje čl. 3 Prekršajnog zakona koji propisuje primjenu blažeg zakona kao povoljnijeg za okrivljenika.

12. Nije sporna činjenica da je zbog navedenog tužitelj osiguraniku CA priznao povredu na radu kroz rješenje list 21 spisa utvrdivši da je nastao djelomičan gubitak radne sposobnosti pa mu je priznata počevši od 1.9.2017. invalidska mirovina. Nije sporna činjenica da na listovima 23-33 spisa prileže podaci o isplaćenim mirovinskim primanjima osiguraniku tuženika CA. Nije sporna činjenica da su na ročištu od 14.4.2026.godinelist 3 tog zapisnika stranke učinile nespornim izvršena plaćanja nakon iskaza svjedoka CA da mu se invalidska mirovina redovno isplaćuje.

13. Nije sporna činjenica da je sam tužitelj u tužbi naveo da je tuženik za obračunsko razdoblje od 1.5.2019. -31.3.2022. tuženik isplatio tužitelju štetu za to razdoblje kojeg za tužitelja nastaje isplatom invalidske mirovine CA.

14. Sve navedene okolnosti proizlaze iz postojećih pisanih dokaza u spisu.

15. Ono što je sporno u ovoj pravnoj stvari u kojem je tuženik doista osporio sve što se osporiti moglo jest osnovanost osnove i visina tužbenog zahtjeva. Sporno je i pitanje koje tuženik potencira nakon što je za prethodno obračunsko razdoblje od 1.5.2019.-31.3.2022. u izvansudskom postupku isplatio štetu tužitelju po istoj osnovi za ranije razdoblje sporno je sada pitanje odgovornosti tuženika za štetni događaj budući tuženik upire da je do ozljede došla krivnjom samog tužitelja. Sporna je i dalje povišena drvena paleta opasna za radnika budući tuženik smatra da ista nije opasna za radnika i da opisano nije uzrok štetnog događaja već je tome uzrok krajnja nepažnja radnika. Sporno je sada za tuženika da li je nastao djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti. Sporno je da li postoje poslovi koje osiguranik tužitelja CA mogao i može obavljati. Sporno je pitanje na koje ukazuje tuženik u svojoj odluci o redovitom otkazu ugovora o radu da li je do iste došlo iz razloga kako se to navodi u odluci o otkazu uslijed nespremnosti radnika za daljnjim školovanjem zbog čega je za tuženika sporno da li se osiguranik tužitelja mogao prekvalificirati za druge poslove te da zbog toga takvim postupanjem je sam sebi prouzročio štetu. Sporno je i pitanje da i je temeljem čl. 1092 ZOO-a sam osiguranik tužitelja doprinjeo nastanku štete.

16. Vezano za osporavanje odgovornosti tuženika za nastali predmetni štetni događaj nesporno je da je u trenutku štetnog događaja osiguranik tužitelja CA bio djelatnik tuženika što je vidljivo i iz odluke o redovno otkazu ugovora o radi od strane tuženika CA od 30.11.2017.godine kojim me otkazao ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 26.6.2002.godine. Nakon što je za prethodno razdoblje tuženik isplatio tužitelju po istom činjeničnom i pravnom osnovu štete tuženik sada naknadno dovodi u pitanje i svoju odgovornost za nastanak štetnog događaja od 29.1.2013.godine. Kako je već navedeno iz zapisnika državnog inspektorata od 29.1.2013. utvrđeno je da je tuženik povrijedio niz propisa te da je od prekršajne odgovornosti bio oslobođen upravo iz razloga vezano za primjenu blažeg propisa što se jasno navodi u presudi Pp G-197/13 list 61 spisa. No neovisno o navedenom sud je radi utvrđivanja svih činjenica proveo dokaz i salušanjem osiguranika tužitelja CA koji je u svom životnom i objektivnom iskazu s ročišta 14.4.2026. godina jasno iskazao kako se dogodio štetni događaj ponovivši da je izašao iz službene prostorije iz zadnje strane gdje je odlazio na toalet te da se prilikom vraćanja sa toaleta na toj paleti jednostavno zakoračio lijevom nogom i jednostavno desna noga mu nije stigla doći do palete, poskliznuo se i pao na leđa i glavu te je po njegovom sjećanju ta paleta nije bila viša od 20-25 cm a radi se o paletama koje se postavljaju u trgovačkim centrima koja paleta je stajala ispred službenog ulaza u zaštitarsku kućicu. Imenovani je i skicirao lice mjesta na ročištu ukazujući da je "sto puta zakačio tu paletu gdje nije bilo problema "ali evo ovaj put se dogodilo", list 3 zapisnika od 14.4.2026.godine, uz potvrdu da je to bio jedan jedini put gdje se mogao vraćati sa WC-a. Iako je opis događaja sa tog ročišta i opis događaja iz zapisnika pred državnom inspekcijom rada od 23.1.2013. bio malo drugačiji što je životno i logično s obzirom na protek vremena, u bitnom je razvidno što je normalno zbog proteka vremena da je poanta bila ista da se osiguranik tužitelja jednostavno poskliznuo na paleti koja je "glumila zamjensku stepenicu" umjesto pravih stepenica. Svjedok je iskazao da je imao uredno radnu obuću i sve što je trebalo te da je poslodavac dva dana nakon njegove ozljede montirao protuklizne stepenice s rukohvatom i rasvjetom.

17. Sud prihvaća u cijelosti iskaz saslušanog svjedoka vezano za način nastanka štetnog događaja. Naime, temeljem Zakona o zaštiti na radu i čl. 25 odgovornost poslodavac za štetu na radu i u vezi s radom temelji se na načelu objektivne odgovornosti za štetu. Opisano znači da se i ne traži krivanja poslodavca već poslodavac odgovara po principu kauzaliteta ili uzročnosti. Štoviše ovdje je odgovornost poslodavca po ocjeni ovog suda još i pooštrena. Naime poslodavac je očito tolerirao, a što je vidljivo iz podnesak tuženika u spisu Pr-52/24 od 20.04.2026. kojeg kao tužitelj vodi CA protiv ovdje istog tuženika a vezano za isti štetni događaj u kojem podnesku je isti tuženik doslovce naveo citira se: "jer je po toj paleti tužitelj prošao na tisuće puta te je svakako bio upoznat sa svim važnim okolnostima" što ovaj sud prihvaća jer je i sam CA na ročištu od14.4.2024.godine na upit tuženika i potvrdio da je na dan znao izlaziti po 50 puta dnevno po tim paletama. No opisano po ocjeni ovog suda ne predstavlja otegotnu okolnost za svjedoka već upravo za tuženika kao poslodavca. Naime tuženik je s takvim važnim okolnostima i činjenicom da je paleta čija je svrha nešto sasvim drugo "glumila stepenicu" dugo vremena pa je i poslodavac ovdje tuženik itekako bio upoznat i nakon tisuću puta prolaženja svog radnika da ima takvo priručno sredstvo te unatoč tome nije poduzeo ništa da radniku osigura normalne i primjerene radne uvjete. Stoga takvi navodi tuženika kao poslodavca istome i ne mogu ići u korist jer je poslodavac taj koji radniku mora osigurati normalne i sigurne radne uvjete što zasigurno i primjenom elementarne logike ne može osiguravati tv. priručnim sredstvima koja mijenjaju stepenicu. Da je tome tako razvidno je i iz dijela iskaza osiguranika tužitelja CA da nakon što se šteti događaj dogodio da je poslodavac končano percipirao da je dužan ne priručnim sredstvima već sukladno pravilima struke postaviti odgovarajuću stepenicu što je i učinio ali nakon štetnog događaja stavljanjem montažne protuklizne stepenice s rukohvatom i rasvjetom. Stoga je suprotno navodima tuženika odgovornost na štetnom događaju upravo na tuženiku kao poslodavcu te ne postoji nikakav krivanja radnika niti se ista kod principa objektivne odgovornosti za štetu uopće i primjenjuje. Isto tako čak i da je tome tako, a nije ne postaje niti eskupacioni elementi iz čl. 25 st 2 Zakona o zaštiti na radu. Naime, čak i da je radnik prošao tisuću puta po navedenom priručnom stepeniku do samog štetnog događaja nije došlo uslijed krajnje nepažnje radnika što proizlazi iz njegovog iskaza već se radi o slučaju za kojeg je poslodavaca također odgovoran po načelu objektivne odgovornosti i isto ne predstavlja eskupacioni razloga niti po članku 1067 ZOO-a o čemu će biti riječi u nastavku. No ono što je još bitnije priručni stepenik kojeg je "mijenjala paleta" koja je fotografski i snimljena od strane inspekcije rada u navedenom postupku po ocjeni ovog suda cijeneći njezinu poziciju i način postavljanja, kraj iskaza CA da su zaštitari pričali da su zakačivali paletu što ukazuje ne nefunkcionalnost iste (očito i zbog prevelike denivelacije koju je utvrdila i inspekcija rada) predstavlja i opasnu stvar sukladno čl. 1063 ZOO-a. Naime ovlaštena osoba državnog inspektorata vrlo je detaljno opisala u zapisniku o očevidu od 29.1.2013. u postupku 115-04/13-01/3 gdje su jasno navedene dimenzije te odstupanja od gornjeg ruba palete do vrha praga vrata tibo kućice gdje je udaljenost bila 25 cm što je prema odredbama tadašnjeg Pravilnika bilo u suprotnosti jer je očito ukazivano na odstupanje od normalnih gabarita vezano za visinu kojeg radnik mora "tisuću puta" savladavati u dolasku do svog radnog mjesta i „zakačivati“ kod prilaska dok u jednom trenutku ne padne. U takvom kontekstu temeljem čl. 1063 ZOO-a tuženik kao poslodavac odgovara još i pooštreno jer šteta nastala u svezi s opasnom stvarju smatra se da potječe od iste, te temeljem članka 1064 ZOO-a za štetu od opasne stvari odgovora njezin vlasnik. Stoga je valjalo odbiti prigovor tuženika da je štetni događaj nastao zbog krivnje osiguranika tužitelja. Isto tako ne postoji nikakvi relevantni dokazi u spisu koji s logičkom opstojnošću ukazivali da je sam CA doprinjeo nastanku iste.

18. Nadalje vezano za navode tuženika iz odgovora na tužbu u kojem navodi da je kod osiguranika tužitelja došlo do djelomičnog gubitka radne sposobnosti a ne potpunog te da su postojali poslovi koje je osiguranik tužitelja mogao obavljati pa da zbog toga da je te poslove prihvatio onda tužitelju ne bi nastajala šteta, ukazuje se da opisano ovaj sud ne prihvaća. Naime, treba ukazati da nije bilo štetnog događaja upravo bi tuženiku nastajala još veća "šteta" jer bi umjesto isplata invalidske mirovine koja je nesporno manja od plaće koju bi primao CA da je ostao raditi na istom mjestu da nije bilo štetnog događaja tuženik bi dakle isplaćivao svom ranijem djelatniku veće iznose s osnova plaće od onih iznosa koje je CA primao na ime invalidske mirovine.

19. No neovisno o navedenom jer opisano nije presudno za ishod ove parnice vezano za tvrdnje tuženika glede djelomičnog gubitka radne sposobnosti i glede tvrdnje da je osiguranik tužitelja mogao obavljati neke druge poslove, radi provjere takvih navoda takve tvrdnje tuženik nije ničim dokazao niti je predložio i na ročištu od 14.4.2026.godine daljnje dokaze radi dokazivanja takvih navoda. Naprotiv u predmetu Pr-52/24 u kojem je tužitelj CA tužio v istog tuženika a u kojem se traži naknada štete zbog manjih primanja koja su nastala kao rezultat istog štetnog događaja iz nalaza i mišljenja u tom postupku u kojem sudjeluje isti tuženik stalna sudska vještakinja medicine rada dr. Marija Zavalić je u svom nalazu i mišljenju od 21.9.2025. jasno utvrdila da nakon razmatranja kompletne dokumentacije u spisu uz novodostavljenu dokumentaciju te po poslodavcu ponuđena radna mjesta na kojima bi uz dodatnu edukaciju ili bez nje tužitelju bila na raspolaganju, uz uvid u zdravstveni karton tužitelja vještakinja je jasno zaključila da je tužitelj sada privremeno nesposoban za bilo koji posao, a da radi bio bi na bolovanju. Štoviše nakon odluke ortopeda, a po uvidu u nalaz scintigrafije radiofarmakom, te scintigrafije kostiju uz primjenu obilježenih leukocita, o tome hoće li biti učinjena totalna endoproteza lijevog koljena ili zbog upale u koljenu i/ili proksimalnom dijelu potkoljenice postoji kontraindikacija za operativni zahvat, nakon daljnje odluke o vrsti liječenja i završetku istog moći će se dati mišljenje može li tužitelj biti uspješno osposobljen za bilo koji od ponuđenih poslova. Naglasila je da pri toj ocjeni treba uzeti u obzir i funkciju ostalih dijelova lokomotornog sustava tužitelja ( desno koljeno, kukovi, slabinski dio kralježnice), ali i psihičke tegobe koje tužitelj ima. Nakon završenog liječenja, koje ovisi o procjeni ortopeda, preporučila je da tužitelj zatraži novo vještačenje radne sposobnosti uz zaključak da za sada tužitelj nije sposoban raditi ni jedan od poslova koje je podneskom ponudio poslodavac, ali ni jedan drugi posao u okviru svoje stručne spreme. Štoviše vještakinja je u tom predmetu Pr-52/24 koji zapisnik te njezin nalaz i mišljenje prileže u ovom predmetu iznimno detaljnoj ustrajala u svom nalazu i mišljenju te je isti obrazložila i usmeno ponovivši na ročištu od 10.4.2026. na kojem je sudjelovao i tuženik da je upravo CA osoba koja je zbog trenutnog zdravstvenog stanja privremeno nesposoban za rad što znači da ne može obavljati nijedan posao pa niti navodne jednostavne poslove ili raditi od kuće , da je imenovani 2017. i ponovno 2021.g. vještačen pri HZMO-u te mu je određena invalidska mirovina zbog djelomične nesposobnosti za rad uz kontraindikacije vezano za dužan statodinamička opterećenja što znači duža stajanja ili hodanja što je ograničeno kod poslova koje osoba obavlja pri čemu ne može kod poslova sa slobodnim ritmom rada ustati kad hoće, prošetati kad hoće, uzeti pauzu kad hoće sve zbog teške artroze koljena lijevog kao direktne posljedice navedene ozljede na radu. Vještakinja je jasno navela vezano za poslove ponuđene od strane istog tuženika da niti jedan od tih poslova CA ne može raditi jer ih ne može raditi sa slobodnim ritmom rada. Vještakinja je nadalje detaljno u tom predmetu opisala da zbog dekompenziranog statusa koljena čestih sufebrilnih temperatura, bolova u koljenu i gnojne sekrecije da je imenovani bio praktički od 12. mjeseca 2021 te svakako od 2024.g. na bolovanju i čeka eventualni operativi zahvat jer je kontraindiciran operativni zahvat ugradnje umjetnog koljena. Teška gonartroza koljena je već bila dijagnosticirana u postupku ocjene radne sposobnosti 2017. i 2021.g. Vještakinja je zaključila čak i da nema komplikacija u smislu kroničnog osteomijelitisa CA ne bi mogao raditi niti jedan od ponuđenih poslova bez eventualnog dodatnog školovanja i bez posebne prilagodbe u smislu danih kontraindikacija uz njih ne bi mogao niti jedan posao obavljati osim da ude formalno zaposlen. Vezano za rad od kuće osnovni je problem u nemogućnosti bilo kojeg položaja tijela uključujući i sjedenje u kontinuitetu koje traje duže od pola sata a bez mogućnosti mijenjanja položaja tijela i kretnje koje radi. Isto tako vještakinja je ukazala vezano za rad na kompjuteru da je s funkcionalnog stajališta nemogućnost rad u položaju sjedećem ili stojećem jer je to moguće samo uz naprijed navedene uvjete- pauze, hodanje. Vještakinja je u tom predmetu ukazala da je kod CA došlo do bitnog zdravstvenog pogoršanja nakon vještačenja radne sposobnosti iz 2021.g. Vještakinja je naglasila da je kod CA iza 2021.g. došlo do teških degenarativnih promjena koje nisu rezultat starenja ili prirodnih procesa već teškog kompliciranog prijeloma dviju potkoljenica u području koljena. Štoviše vještakinja je navela da je vezano za povredu uz 2013.g. imenovani imao ugrađene metale dijelove u kosti te je dio izvađen 2017. a dio 2024. te se kod CA razvija sve više gonartroza tzv. Sudeckova bolest koja je nerijetko posljedica kompliciranih prijeloma. Ortoped je zbog sve lošijeg stanja koljena i preporučio vađenje preostalog osteosintetskog materijala te preporuča zbog navedenih komplikacija ugradnju umjetnog koljena u jesen 2025.g. ali zbog razvoja bolova, povišene temperature i otoka u tom koljenu te postavljanja dijagnoze osteomijelitisa ne prilazi se operativnom zahvatu. Navela je da se CA po svemu pridržavao navodu liječnika, povremeno provodio ambulantnu fizikalnu terapiju ali bez značajnog uspjeha te ide kontinuirao na preporučene ortopedske kontrole. Vezano za upit istog tuženika da je CA napravio ugradnju umjetnog koljena navela je da bi to poboljšalo funkciju koljena i smanjilo bolove a vezano za upit da li bi mogao raditi na radnom mjestu imenovana je ukazala da bi ga bilo potrebno poslati na novo vještačenje radne sposobnosti jer teoretski može doći do poboljšanja funkcije koljena te do smanjenja bolova te se njegov status može procjenjivati tek nakon provedenih terapija. Također je otklonila utjecaj ostalih zdravstvenih tegoba primjerice promjene na kralježnici koje nemaju nikakve direktne veze sa zacjeljivanjem rana na području koljena ili funkcionalnog stanja kao niti dijagnoze iz 1996.g. Zaključila je da u razdoblju od 2013 do početka 2022.g. CA je mogao raditi poslove ali samo uz navedene kontraindikacije i to bez dužeg statodinamičkog opterećenja, bez dužeg stajanja i hodanja, prenošenja težeg tereta, rada na visini, štoviše imenovani ne može raditi ni 4 sata jer osoba koja je privremeno nesposobna za rad za vrijeme te nesposobnosti ne može raditi niti jedan posao. Na upit da li se moglo spriječiti pogoršanje 2022. navela je da ne vidi koji bi to bio način da se tegobe CA nakon teške ozljede koljena poboljšaju u tom smislu da ne razvije gonartrozu te sva navedena stanja.

20. Sve opisano ¸potvrđeno je kroz životan i objektivan iskaz svjedoka iskaz svjedoka ŠA a vezano za posljedice koje trpi vezano za predmetni štetni događaj na ročištu od 14.4.2026. listovi 2 i 3 iz tog zapisnika. Iz iskaza imenovanog proizlazi na upit suca da je bio na bolovanju do 2017.g. Na upit da li mu je poslodavac nudio neke poslove koje bih mogao obavljati odgovorio je dok je bio na bolovanju mu poslodavac nije nudio nikakve poslove. Dosta je vremena prošlo ali želi reći da ga je netko bio poslao u Rijeku na obradu kao na medicinu rada da mu se provjeri stanje na tri dana, to je bilo 3., 4. i 5.7.2017. godine. Nakon toga oni u Rijeci su mu rekli da bi se oni prekvalificirao za neko lakše radno mjesto, rekao je u redu i onda je njegovo pitanje bilo što ako dobije mirovinu, oni su mu rekli ako ga prekvalificiraju i ako dobije mirovinu da ako počne raditi automatski gubi pravo na mirovinu svoju ako se zaposli, ako ode na bolovanje i ako dobije otkaz da onda nema pravo na povrat na staru mirovinu i zato je odbio prekvalifikaciju u Rijeci. Na upit što mu je ponuđeno vezano za prekvalifikaciju odgovorio je ništa jer je odbio zbog ovoga. Naime još je u stanju liječenja, čeka ga operativni zahvat na koljenu, protetika koljena. Na upit suca tada kad je bio u Rijeci još se nalazio u liječničkoj obradi. Na upit 02-03 mjesec 2017. napravio je artroskopiju koljena u Lovranu u Rijeci pa je zato morao prolongirati dolazak u Rijeku u srpnju 2017.g. Nije se nalazio nikada na zavodu za zapošljavanje. Naveo je citira se: "Evo kao što vidite ja sam i danas na štakama, hodam kao pijan. Otkad mi je priznata mirovina redovno ju svakomjesečno primam." Na upit pun. tuženika da li se kad doškolovao, preškolovao nakon nezgode odgovorio je da nije. Naveo je da je imao 8 operacija, toliko liječenja, vađenja metala za pripremu koljena. Na upit pun. tuženika odgovorio je da mu je kompletno koljeno bilo smrskano. Istovremeno mu je smrskano koljeno imao je trostruki lom tibije. Nakon dva tri mjeseca kad je bio na rehabilitaciji dr. ĆA ortoped u Rovinju je primijetio da je nešto natečeno. Nije bilo grešaka u liječenju. Onda je dobio MRSU. Sad mora otići u Rijeku napraviti scintigrafiju koljena da se vidi da li je bakterija sanirana. Tek nakon toga na jesen mu je doktor rekao da bi mogao biti u planu za kompletnu protetiku koljena. Kad je bio u Rijeci radilo se u Zavodu za vještačenje.

21. Stoga na temelju analize i ocjene postojećih dokaza u spisu ovaj sud ne prihvaća navode tuženika iz odgovora na tužbu a koji su išli za tim da je osiguranik tužitelja CA mogao prihvatiti neke druge poslove odnosno da se mogao prekvalificirati pa da je uslijed njegove pasivnosti on sam sebi prouzročio štetu. Po ocjenu ovog suda takve prigovore tuženik može davati u predmetu Pr-52/2024 gdje je njega tužio CA te u tom postupku isti tuženik može prigovarati da je CA kao oštećeni propustio poduzeti sve mjere radi izbjegavanja ili smanjenja štete te po ocjeni ovog suda takve prigovore ne može upućivati ovdje tužitelju. Međutim, čak i da su ti prigovor bili osnovani, a po ocjeni ovog suda nisu, temeljem postojećih dokaza u spisu, a naročito nalaza i mišljenja vještakinje medicine rada u predmetu Pr-52/24 u kojem sudjeluje tuženik (isti nije okončan) jasno proizlazi da je kod CA vezano za predmetni štetni događaj unatoč tome što se isti uredno pridržavao svih kontrola i provodio sva potrebita liječenja i tretmane, da je zbog štetnog događaja, a ne nekih treći okolnosti, došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja na način da je došlo i do razvoja Sudeckove bolesti, gonartroze, da mu je zbog pogoršanja stanja trebalo ugraditi umjetno koljeno u jesen 2025.g. ali da zbog daljnjeg pogoršanja te pojave otoka u koljenu i dijagnostike osteomijelitisa nije došlo do operativnog zahvata uz zaključak vještaka da je CA mogao samo do početka 2022. raditi poslove ali uz što je bitno naglasiti postavljene kontraindikacije no da zbog pogoršana od početka 2022. on više ni to ne može raditi odnosno ne može raditi niti polove u trajanju od 4 sata, točnije ne može raditi niti jedan posao list 3 zapisnika od 10.4.2026. Pr-52/24. Dakle s obzirom da tužitelj potražuje regresnu isplatu za razbolje od 1.4.2022. pa do 30.09.2024. razvidno je da u tom razdoblju osiguranik tužitelja uslijed pogoršanja za koje on nije odgovoran nije mogao obavljati niti jedan jedini posao jer da radi po zaključku vještakinje bio bi na bolovanju (list 9 nalaza od 21.9.2025.godine). No čak i da tome nije tako, a jest, ostaje enigma odnosno nedokazana činjenica od strane tuženika koja se navodi u odluci o otkazu ugovora o radu list 62-63 spisa da li je ikad tuženik kao poslodavac do trenutka te odluke o otkazu ponudio svom osiguraniku CA, što je vrlo bitno naglasiti pismenim putem odgovarajuće poslove koj i su što je još bitnije poštivali sve kontraindikacije koje je vještakinja Marija Zavalić opisivala u predmetu Pr-52/24 odnosno da li je tuženik ponudio što je bitno naglasiti odgovarajuću prekvalifikaciju ili doškolovanje upravo za one poslove koji su u cijelosti poštivali one kontraindikacije koje je utvrdio tužitelj odnosno vještakinja Marija Zavalić. Dokazi o tome u spisu ne prileže. Okolnost što je svjedok C u iskazu sa ročišta od 14.4.2026.godine iskazao da kad je bio na pregledu na medicini rada u Rijeci od 3 do 5 .7.2017.godine da je odbio prekvalifikaciju od strane HZZO-a da ne bi izgubio invalidsku mirovinu ako se zaposli ne znači da je odbio tuženika vezano za prekvalifikaciju ili lakše poslove. Naprotiv isti svjedok je jasno iskazao citira se: "dok sam bio na bolovanju mi poslodavac nije nudio nikakve poslove", list 2 zap. od 14.4.2026.godine pa u kontekstu kad tuženik nije ponudio HA odgovarajuće poslove onda se tuženik ne može pozivati na odbijanje nečega što nije niti bilo ponuđeno. Bitno je naglasiti čak i da tome nije tako da sama ponuda bilo kakvih poslova od strane poslodavca CA tuženika također ne stavlja u pravno povoljniji položaj je su to morali biti samo oni poslovi koji su trebali poštivati sve one kontraindikacije na koje je ukazala i vještakinja medicine rada a ne bilo kakvi poslovi a da li su to i bili (ako jesu a o tome nama dokaza) doista takvi poslovi odgovor na to pitanje je mogao dat i samo vještak medicine rada a ne tuženik. Na ročištu od 14.4.2026. na izričit upit suca stranke su se izričito suglasile da sud sudi temeljem provedenih dokaza u spisu pa je teret suprotnog dokaza ležao na strani tuženika koji činjenicu poštovanja svih kontraindikacija za "ponuđene" poslove nije mogao dokazivati iskazima svjedoka već odgovarajući vještvom. Stoga je valjalo otkloniti prigovor tuženika da se njegov raniji zaposlenik mogao prekvalificirati ili doškolovati za neke druge poslove te da je zbog toga sam se bi prouzročio štetu. Isto tako cijeneći i iskaz CA danog na ročištu od 14.4.2026. gdje je imenovani čak i skicirao izgled lica mjesta u vrijeme predmetnog štetnog događaja ne proizlazi da je sa svoje strane na bilo koji način doprinjeo nastanku predmetnog štetnog događaja već jednostavno proizlazi da se radilo o slučaju budući je tim putem i sam priznaje prolazio 50 puta dnevno te da je išao redovnim putem prilikom vraćanja s wc-a tj. jedinim putem gdje se i mogao vraćati.

22. Na temelju utvrđeno činjeničnog stanja valjalo je tvrditi osnovanim osnov tužbenog zahtjeva. Na ročištu od 14.4.2026. a i nakon iskaza svjedoka CA koji je sam iskazao da redovito prima invalidsku mirovinu učinjena je i nespornim činjenica izvršenih isplata od strane tužitelja svom osiguraniku a nijedna od stanaka na poziv suda nije željela predlagati dokaz financijskim vještačenjem. Glede visine izvršenih isplata tužitelj je po ocjeni ovog sud sukladno recentnoj sudskoj praksi dostavio dokaz list 5 spisa iz kojih proizlazi isplata osiguraniku CA invalidske mirovine za razdoblje od 1.4.2022-30.9.2024. 12.042,03 eura a sve sukladno vremenskim razdobljima koja se navodi u toj potvrdi. Sukladno recentnoj sudskoj praksi VSRH Rev 977/2016-2 od 19.11.2019. (a što je ponovljeno i u odlukama Revt 424/17-3 od 28.1.2020., Rev 927/2021-2 od 3.11.2021. itd.) gdje je utvrđeno da određena isprava ima značaj javne isprave u dijelu u kojem je donesena u odnosu na specifičnost poslova iz nadležnosti tijela koje ju je izdalo, dakle upravo zbog te nadležnosti to tijelo je osnovano i postoji i o kojima ono vodi službenu evidenciju to je razvidno sukladno recentnoj sudskoj praksi da se radi o javnoj ispravi na listu 5 spisa koju je izdalo nadležno tijelo u propisanom obliku u granicama svoje nadležnosti. Dakle nije riječ o nekakvoj internoj evidenciji već o službenoj javnoj ispravi koja je potpisna po ovlaštenom djelatniku i pečatirana. Isto tako sukladno odlukama Vrhovnog suda primjerice Rev-2038/2019-2 od 20l7.2021.godine (isto i u Revt 275/14 od 1.4.2015. , Rev-x 294/10 od 14.7.2021. itd.) jasno je izraženo shvaćanje o vezanosti parničnog suda za konačnu i pravomoćnu odluku upravnog tijela kako u pogledu prava na mirovinu i isplatu mirovine i da se u parničnom postupku ne može preispitivati takva odluka, dakle niti rješenje tužitelja od 11.12.2017.godine, list 21 spisa.

23. U takvom kontekstu budući na poziv suda tuženik nije želio predlagati daljnje dokaze valjalo je temeljem čl. 161 ZOMO prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja prema tuženiku ne naložiti isplatu iznos od 12.042,03 eura zajedno za propisanom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10.12.2024.g. (kad je ista dospijevala) pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od 15 dana, stav I izreke ove presude.

24. U odnosu na postupovni dio ove parnice tijekom cijelog postupka je primjenjivano načelo otvorenog pravosuđenja. Na ročištu od 14.4.2026. godine tuženik nije želio predlagati vještačenja, a stranke su se na izričit upit suca decidirano suglasile da sud sudi temeljem provedenih dokaza u spisu. Na istom ročištu zakazano je ročište za objavu presude za dan 7.5.2026. ali je isto rješenjem odgođeno dan 28.05.2026. godine.

25. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a.

23. Tužitelj je uspio u cijelosti u ovoj pravnoj stvari, ali nije potraživao trošak (oslobođen je od sudskih pristojbi), pa je tuženika valjalo odbiti prema tužitelju u cijelosti sa zahtjevom za naknadom parničnog troška kao neosnovan, stav II izreke ove presude.

U Puli, 28. svibnja 2026. godine

Sudac:

Saša Javoran

POUK O PRAVNOM LIJEKU

Protiv presude je dopuštena žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka ove odluke. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležan Županijski sud.

Dna:

l. tužitelju

2. tuženiku po pun.