Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-829/2024-37

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Mateji Cvitić Gašparac, u pravnoj stvari tužitelja MI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Nenad Mušić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ZAGREBAČKOG ELEKTRIČNOG TRAMVAJA d.o.o., [adresa], OIB: 82031999604, koga zastupa punomoćnik Denis Bajs, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mihočević & Bajs d.o.o. u Zagrebu, radi uznemiravanja i osvete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. travnja 2026., u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika Tonija Oresta Draškovića, odvjetnika, 28. svibnja 2026.,

p r e s u d i o j e

I Odbijaju se tužbeni zahtjevi tužitelja MI koji glase:

"I. Utvrđuje se da je tuženik ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 82031999604, povrijedio pravo na jednako postupanje, odnosno uznemiravao tužitelja MI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na osnovi političkog ili drugog uvjerenja, obrazovanja te društvenog položaja, i to na način da ga je, u duljem vremenskom razdoblju, pritiskao na činjenje protuzakonitih radnji, ignorirao višekratne upite i upozorenja, premjestio ga na drugo radno mjesto, opstruirao njegov rad, propustio sankcionirati neposluh tužitelju podređenih radnika, protiv njega pokrenuo postupak otkazivanja ugovora o radu koji se temelji na očito neosnovanim razlozima te mu ponudio izmijenjeni ugovor o radu za slabije plaćeno i niže rangirano radno mjesto, zastrašivao i vrijeđao tužitelja, onemogućio tužitelju dodatak na plaću za otežane uvjete rada od 6%, pokrenuo i vodio tajni postupak pred Etičkim povjerenstvom o kojemu ga nikada nije obavijestio, kontaktirao druge radnike i Sindikat vozača i prometnih radnika ZET-a radi pribavljanja difamirajućih pisanih isprava i dopisa, propustio isplatiti regres za 2024.

II. Zabranjuje se tuženiku ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 82031999604, daljnje poduzimanje i ponavljanje radnji kojima se vrijeđa pravo na jednako postupanje odnosno uznemirava tužitelja MI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na osnovi političkog ili drugog uvjerenja, obrazovanja te društvenog položaja, na način da bi tuženik u duljem vremenskom razdoblju tužitelja pritiskao na činjenje protuzakonitih radnji, ignorirao višekratne upite i upozorenja, premjestio ga na drugo radno mjesto, opstruirao njegov rad, propustio sankcionirati neposluh tužitelju podređenih radnika, protiv njega pokrenuo postupak otkazivanja ugovora o radu koji se temelji na očito neosnovanim razlozima te mu ponudio izmijenjeni ugovor o radu za slabije plaćeno i niže rangirano radno mjesto, zastrašivao i vrijeđao tužitelja, onemogućio mu dodatak na plaću za otežane uvjete rada od 6%, pokrenuo i vodio tajni postupak pred Etičkim povjerenstvom o kojemu ga nikada nije obavijestio, kontaktirao druge radnike i Sindikat vozača i prometnih radnika ZET-a radi pribavljanja difamirajućih pisanih isprava i dopisa, propustio isplatiti regres za 2024.

III. Utvrđuje se da je tuženik ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 82031999604, poduzeo osvetu prema tužitelju MI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i to na način da ga je, u duljem vremenskom razdoblju, ignorirao, uznemiravao, zastrašivao, premjestio ga na drugo radno mjesto, opstruirao njegov rad, propustio sankcionirati neposluh tužitelju podređenih radnika, protiv njega pokrenuo postupak otkazivanja koji se temelji na očito neosnovanim razlozima te mu ponudio izmijenjeni ugovor o radu za slabije plaćeno radno mjesto, propustio isplatiti regres za 2024.

IV. Zabranjuje se tuženiku ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 82031999604, daljnje poduzimanje i ponavljanje radnji prema tužitelju MI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje imaju značaj osvećivanja i to na način da bi tuženik u duljem vremenskom razdoblju tužitelja ignorirao, uznemiravao, zastrašivao, premjestio tuženika na drugo radno mjesto, opstruirao njegov rad, propustio sankcionirati neposluh tužitelju podređenih radnika, protiv tužitelja pokrenuo postupak otkazivanja koji se temelji na očito neosnovanim razlozima te mu ponudio izmijenjeni ugovor o radu za slabije plaćeno radno mjesto, propustio isplatiti regres za 2024.

V. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 82031999604, isplatiti tužitelju MI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 10.232,26 EUR, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana."

II Nalaže se tužitelju MI naknaditi tuženiku ZAGREBAČKOM ELEKTRIČNOM TRAMVAJU d.o.o. trošak parničnog postupka u iznosu 3.375,00 EUR (slovima: tri tisuće tristo sedamdeset pet) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 28. svibnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tužitelja MI za naknadu troška postupka u iznosu 4.312,50 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate.

IV Odbija se zahtjev tuženika ZAGREBAČKOG ELEKTRIČNOG TRAMVAJA d.o.o. za naknadu troška postupka u preostalom iznosu 1.223,16 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 19. lipnja 2024. navodi da se nalazi u radnom odnosu kod tuženika te da predmetnu tužbu podnosi zbog uznemiravanja koje tuženik, kao poslodavac, kroz dulje vremensko razdoblje vrši prema njemu, kao radniku, a posljedično takvom postupanju je tužitelju prouzročena šteta narušenjem fizičkog i duševnog zdravlja, povreda dostojanstva i drugih prava osobnosti, da se uznemiravanje temelji na zabranjenim osnovama političkog i drugog uvjerenja (tužiteljevog uvjerenja o odbijanju i prokazivanju protupravnih postupanja), obrazovanja (tužitelj je osoba visokog stručnog obrazovanja, diplomirani inženjer prometa te osoba neupitnog profesionalnog i moralnog autoriteta koja predstavlja nepodobnog radnika i metu zbog nepodobnosti zbog dogovornog kršenja Zakona o javnoj nabavi koje se od njega očekivalo) i društvenog položaja (tužitelj je kod tuženika prešao na rad iz privatnog sektora, što se od početka negativno reflektiralo u odnosu kolega prema tužitelju, a dodatno je naglašeno prijezirom kolega i nadređenih prema tužiteljevoj sklonosti argumentiranoj i pisanoj komunikaciji, tužitelj očito predstavlja profesionalnu prijetnju hijerarhijski nadređenim radnicima koji ga se silom trude poslovno degradirati kao bi ga neutralizirali kao vlastitu profesionalnu prijetnju te ga na taj način potaknuli na samostalni odlazak s radnog mjesta što predstavlja tzv. organizacijsko nasilje), kao i zbog toga što tuženik nad tužiteljem provodi osvetu zbog prijavljivanja nepravilnosti interno (nadređenoj osobi i upravi tuženika) i eksterno (nadležnom tijelu i Pučkoj pravobraniteljici) na način da su na tužiteljevo prijavljivanje i prokazivanje nepravilnosti njegovi kolege i nadređeni reagirali šikaniranjem, ignoriranjem, uznemiravanjem, premještajem na drugo radno mjesto, degradiranjem tužiteljevog odjela, omogućavanjem neposluha tužitelju podređenih radnika te na kraju pokretanjem postupka otkazivanja ugovora o radu tužitelja na temelju apsurdnih razloga. Navodi da nije podnio pisanu pritužbu za zaštitu dostojanstva tuženiku prije podnošenja predmetne tužbe jer postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati da će tuženik zaštititi tužiteljevo dostojanstvo (jer u posljednje dvije godine na traženje tužitelja isto nije učinio) pa se poslužio svojim pravom na prekid rada i traženje zaštite pred sudom. Nadalje u bitnome navodi da je u razdoblju od 2015. do 2023. bio zaposlen na radnom mjestu kontrolora tehničke kontrole autobusa, da mu se posao na tom radnom mjestu sastojao od obveze da kontrolira zaprimljene auto dijelove za autobuse te provjerava odgovaraju li dijelovi koji su zaprimljeni dijelovima koji su naručeni (provjerom sadržaja narudžbenica ispisanih iz Argosy sustava i komparacijom s dostavljenom robom te dostavnicama/računima kontrolira je li tuženik zaprimio od dobavljača točno onu robu koju je naručio), da je predmetna kontrola dostavljene robe bila nužna jer je tuženik bio obveznik primjene Zakona o javnoj nabavi, da je počevši od lipnja 2022. uočio kako su se učestalo počele događati situacije da dostavljeni dijelovi za autobuse navedeni u dobavljačevoj primci, dostavnici/računu ne odgovaraju tehničkom opisu naručene robe iz narudžbenica, odnosno da su dobavljači umjesto naručenih originalnih dijelova dostavljali zamjenske dijelove upitne kvalitete ili su umjesto novih dijelova dostavljali reparirane, da su tužitelj i njegovi kolege iz tehničke kontrole autobusa, ŠI i KI, odbijali primiti takve neodgovarajuće auto dijelove te su sastavljali reklamacijske zapisnike za svaki neodgovarajući dio robe koji su uočili, da su o tome uredno, usmenim i pisanim putem, obavještavali nadređenu osobu RI te voditeljicu odjela za javnu nabavu NI, koji nisu poduzeli apsolutno ništa u svrhu rješavanja tog problema, već su ustrajno primoravali tužitelja da krši zakon na štetu poslodavca, da se slanje neodgovarajuće robe od strane dobavljača intenziviralo, tužitelj i njegovi kolege su nastavili s pisanjem reklamacijskih zapisnika i odbijanjem primanja neodgovarajuće robe i opreme, da je tužiteljevo ustrajanje na zakonitosti i poštivanju sadržaja narudžbenica te inzistiranje da dobavljači isporučuju robu koja je i naručena dovelo do uznemiravanja koje su kod tuženika počele činiti GI (koja je elektroničkom porukom od 15. lipnja 2022. poslala ime i prezime te broj telefona tužitelja i njegovog kolege ŠI radniku dobavljača MB AUTO ĆI uz opasku da ih se kontaktira "u vezi nedostataka" što predstavlja očito zastrašivanje i pritisak na tužitelja i predmetnog radnika jer kontrolori nemaju obvezu komunicirati s dobavljačima), RI (koji je vršio svakodnevni pritisak na tehničke kontrolore autobusa, ignorirao tužitelja i prijavljene pritiske,) VI i NI (koji su, zajedno sa RI, vršili pritisak na tužitelja da zaprima neodgovarajuću robu "preko suglasnosti", a potom i na temelju Protokola o zaprimanju robe, rezervnih dijelova koji nisu sukladni okvirnom sporazumu, troškovniku (dalje u tekstu: Protokol) i time krši Zakon o javnoj nabavi, a VI ga je zastrašivao na sastanku održanom 7. listopada 2022. i optužio da ugrožava funkcioniranje javnog prijevoza u Zagrebu), da su radnici KI i ŠI popustili pritisku i 29. studenog 2022. su na temelju Protokola bili primorani zaprimiti sve auto dijelove koji nisu bili sukladni narudžbenicama nagomilane u skladištima proteklih pet mjeseci, da je tužitelj za to vrijeme bio na bolovanju, a kada se vratio primijetio je očitu nezakonitost Protokola i o tome obavijestio RI, SI (kojeg je već ranije putem elektroničke pošte obavještavao o predmetnom problemu) te JI, da se tužitelju nitko od navedenih nije očitovao o bjelodanoj nezakonitosti Protokola, da je tužitelj ostao jedina osoba koja je unutar tuženika odbijala kršiti zakon i o tome se otvoreno izjašnjavao, da je tužitelj zbog toga što je odbijao kršiti Zakon o javnoj nabavi, potpisivati neistinite isprave i o problemima ostavljao pisani trag te obavještavao nadređene trpio razne i učestale pritiske o strane kolega (GI, ČI, VI), da tužitelja nakon toga u travnju 2023., umjesto da ga se zaštiti od pritisaka i da se nezakonitosti zaustave, direktor tuženika premješta na drugo radno mjesto, u drugi odjel nepovezan s javnom nabavom, da sve navedeno ukazuje na očito uznemiravanje na radnom mjestu i evidentno osvećivanje tuženika, kao poslodavca, da je tužitelj premješten i postavljen za voditelja u novoosnovani Odjel kontrole sustava video nadzora i praćenja vozila, kao jednog od četiri odjela unutar Službe tehničke kontrole, da mu je nadređeni bio RI, da su već pri formiranju odjela kojim upravlja tužitelj napravljeni propusti koji efektivno onemogućavaju obavljanje posla i tužiteljev odjel degradiraju u odnosu na ostale odjele unutar Službe tehničke kontrole (sistematizacijom su tom Odjelu dodijeljena samo dva radnika, a kasnije još jedan, iako je tužitelju SI obećao da će dobiti tim od pet-šest ljudi, radnicima u tom odjelu je dodijeljen niži koeficijent plaće i nije im dodijeljen dodatak za uvjete rada od 6% koji su imali svi ostali radnici u Službi, da je tužitelj nekoliko puta o problemima obavijestio nadređenog RI, počevši od svibnja 2023., a RI je tek 27. studenog 2023. proslijedio upravi tuženika pisani zahtjev tužitelja za ispravak pogrešaka učinjenih novom sistematizacijom, da tužitelj nikada nije dobio odgovor na svoje upite i primjedbe, niti je korekcija bilo kada izvršena, da se tužitelj mjesecima istinski trudio organizirati rad svog odjela na način da isti bude u skladu s relevantnim zakonima te efikasan (napravio prezentaciju, detaljno opisao probleme s kojima se susreće i mjere koje je potrebno poduzeti da mu se omoguće prikladni uvjeti za rad, sudjelovao je u izradi aplikacije za potrebe procesa izuzimanja snimki video nadzora iz tuženikovih vozila koja je bila privedena kraju, ali ne i završena jer je tuženik propustio definirati i propisati interne procese te je time opstruirao tužitelja u obavljaju poslova, odlučio uskladiti obradu osobnih podataka s GDPR-om, što nije bilo moguće provesti bez sudjelovanja RI i SI, a oni nisu u tome sudjelovali), da je tužitelj od strane direktora bio imenovan odgovornom osobom za sustav video nadzora unutar tuženika pa je onemogućavanjem i otežavanjem usklađivanja obrade osobnih podataka sa zakonima tuženik tužitelja potencijalno izložio i novčanim kaznama, da, iako je o svemu nekoliko puta obavještavao RI i upravu tuženika (TI i JI) nitko nikada nije odgovorio na postavljene upite niti poduzeo nešto kako bi se spriječilo kršenje zakona ili se poboljšali uvjeti rada tužitelja, da je RI u poruci elektroničke pošte od 11. prosinca 2023. vrijeđao tužitelja (nazvao ga plačljivkom) i lažno optužio (da je izbacio OI i šalje ga kao psa), da se ponovno, kao i na ranijem radnom mjestu, javlja situacija u kojoj tužitelj odbija kršiti zakone i pisanim putem traži od nadređenih da mu se omogući rad u skladu sa zakonima, a nadređeni ga baš zbog takvih uvjerenja i pisanog te argumentiranog načina komunikacije ignoriraju i šikaniraju, da, osim opstrukcije u vidu neorganiziranosti posla i ignoriranja, tužitelju je rad sustavno otežavan i od strane kolega budući da njemu podređeni radnici LI i OI konstantno onemogućavaju rad Odjela svojim neposluhom i neradom, a sve uz pomoć i "blagoslov" osoba nadređenih tužitelju (direktor tuženika je 24. kolovoza 2023. donio odluku kojom je LI imenovan odgovornom osobom za praćenje kretanja vozila, koja mu nije dostavljena i čime se tužitelju faktički čini nemogućim raditi njegov posao, da unatoč uzastopnim zahtjevima i obavijestima tužitelja, nikada niti jedan nadređeni nije reagirao na kršenje radnih obveza i izraziti neposluh radnika LI, što zapravo znači da su tužiteljevi nadređeni odobravali i omogućavali nerad i neposluh LI, a potom je isti "nagrađen" prelaskom na drugo radno mjesto unutar tuženika bez prethodne obavijesti o tome tužitelja i unatoč manjku osoblja u odjelu kojim je tužitelj upravljao, da istovremeno OI otvara i zatvara bolovanja bez obavijesti tužitelja, kao svog izravno nadređenog, ne odgovara tužitelju na e-mailove i općenito otvoreno iskazuje nezadovoljstvo i namjeru neobavljanja posla), da ZI, koja je zadužena za vođenje evidencije radnih sati, vodi i ispunjava evidenciju tužitelju podređenih radnika zaobilazeći tužitelja i bez njegovog znanja, tako da tužitelj nije znao kada je radnik njegovog Odjela na poslu, a kada je na bolovanju, da unatoč brojnim tužiteljevim molbama, ZI nije htjela tužitelju odgovoriti ima li informaciju kada OI planira zatvoriti bolovanje, a tužitelj je naknadno neformalno doznao da se OI ranije vratio na posao, bez da je tužitelja itko o tome obavijestio, da nitko nikada nije poduzeo ništa da se riješi situacija u vezi kršenja radnih obveza, nenajavljenih nedolazaka na posao te informiranja tužitelja o prisustvu OI na radnom mjestu, što znači da su tužiteljevi nadređeni odobravali i omogućavali nerad i neposluh OI, da je tužitelj mjesecima ignoriran i opstruiran u želji i mogućnosti da radi svoj posao (degradiranjem tužiteljevog odjela u startu, manjkom radnika i nižim plaćama, višemjesečnim ignoriranjem tužiteljevih molbi i prijedloga da mu se omoguće uvjeti rada koji bi bili u skladu sa zakonom i koji bi omogućili efikasnost rada te višemjesečnim odobravanjem neposluha i nerada radnicima koji su podređeni tužitelju) iz čega proizlazi neminovan zaključak kako se tuženik kontinuirano osvećuje tužitelju zbog toga što na bivšem radnom mjestu, tijekom 2022. i 2023., nije htio sudjelovati u nezakonitostima u vezi nabave auto dijelova, već je takvu praksu pisanim putem prokazivao, da se posljedično opisanom dugotrajnom uznemiravanju i osvećivanju, tužiteljevo zdravstveno stanje izrazito pogoršalo te se od 12. veljače 2024. nalazi na bolovanju, da je zbog svega navedenog tužitelj odlučio prijaviti nezakonito postupanje tuženika nadležnim tijelima (Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja, kao tijelu nadležnom za nadzor primjene Zakona o javnoj nabavi, te Pučkom pravobranitelju, kao tijelu nadležnom za zaštitu prijavitelja nepravilnosti), da nedugo nakon što je tužitelj pristao na otkrivanje identiteta u postupku pred Pučkim pravobraniteljem, tužitelj prima dopis tuženika od 9. svibnja 2024. kojim ga se obavještava kako je protiv njega pokrenut postupak otkazivanja ugovora o radu te mu se nudi premještaj na lošije rangirano i slabije plaćeno radno mjesto, što je kulminacija dugotrajnog zlostavljanja tužitelja, a argumenti koji se u dopisu tuženika navode kao razlozi za otkaz potpuno su besmisleni, paušalni i fiktivni, da tužitelj nikada nije obaviješten da se protiv njega vodio postupak pred Etičkim povjerenstvom tuženika, da nikada nije bio pozvan da se očituje na navodne prijave Etičkom povjerenstvu (koje su apsurdne, paušalno opisane i/ili izmišljene) niti mu je dostavljena odluka Etičkog povjerenstva, da ako je postupak proveden tajno, bez da je tužitelj o njemu obaviješten i bez da mu je ikada dostavljena bilo kakva odluka, riječ je o upravo nevjerojatnom, kafkijanskom postupanju tuženika, koji ruši elementarne pravne principe i podsjeća na neka davno zaboravljena vremena kada su se postupci protiv optuženika vodili u tajnosti. Zaključno navodi da kao posljedice uznemiravanja i osvećivanja od strane tuženika trpi ozbiljne zdravstvene poteškoće (zbog stresa su mu se intenzivirali problemi s kralježnicom zbog čega se od 12. veljače 2024. neprekidno nalazi na bolovanju, duševne tegobe koje ga ometaju u normalnom svakodnevnom funkcioniranju i zbog kojih je bio primoran potražiti stručnu pomoć i liječenje), da je opisanim uznemiravanjem i zlostavljanjem na radnom mjestu pretrpio i čitav niz povreda prava osobnosti uz povrede tjelesnog i duševnog zdrava. Konačno uređenim tužbenim zahtjevima iz podneska od 28. ožujka 2025. predlaže utvrditi da mu je tuženik povrijedio pravo na jednako postupanje, odnosno uznemiravao ga na osnovi političkog ili drugog uvjerenja, obrazovanja i društvenog položaja na način da ga je u duljem vremenskom razdoblju pritiskao na činjenje protuzakonitih radnji, ignorirao višekratne upite i upozorenja, premjestio ga na drugo radno mjesto, opstruirao njegov rad, propustio sankcionirati neposluh tužitelju podređenih radnika, protiv njega pokrenuo postupak otkazivanja ugovora o radu koji se temelji na očito neosnovanim razlozima te mu ponudio izmijenjeni ugovor o radu za slabije plaćeno i niže rangirano radno mjesto, zastrašivao i vrijeđao ga, onemogućio mu dodatak na plaću za otežane uvjete rada od 6%, pokrenuo i vodio tajni postupak pred Etičkim povjerenstvom o kojemu ga nikada nije obavijestio, kontaktirao druge radnike i Sindikat vozača i prometnih radnika ZET-a radi pribavljanja difamirajućih pisanih isprava i dopisa, propustio isplatiti regres za 2024., zabraniti tuženiku daljnje poduzimanje i ponavljanje navedenih radnji kojima se vrijeđa pravo na jednako postupanje, odnosno uznemirava ga se na osnovi političkog ili drugog uvjerenja, obrazovanja i društvenog položaja, utvrditi da je tuženik poduzeo osvetu prema tužitelju na način da ga je u duljem vremenskom razdoblju ignorirao, uznemiravao, zastrašivao, premjestio na drugo radno mjesto, opstruirao njegov rad, propustio sankcionirati neposluh tužitelju podređenih radnika, protiv njega pokrenuo postupak otkazivanja koji se temelji na očito neosnovanim razlozima te mu ponudio izmijenjeni ugovor o radu za slabije plaćeno radno mjesto, propustio isplatiti regres za 2024., zabraniti tuženiku daljnje poduzimanje i ponavljanje navedenih radnji prema tužitelju koje imaju značaj osvećivanja, naložiti tuženiku isplatu iznosa 10.232,26 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe do isplate, uz naknadu troška parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 8. srpnja 2024. osporava da je tužitelj bio uznemiravan i diskriminiran na radu kod tuženika te da se nad njim provodi osvećivanje. Navodi da iz činjeničnog opisa iz tužbe ne proizlazi na koji način je tužitelj navodno stavljen u nepovoljniji položaj i po kojoj osnovi pa smatra da se radi o obijesnom parničenju tužitelja, da tužitelj nije dokazao niti jednu pretpostavku odgovornosti za štetu, da razlozi promjene radnog mjesta tužitelja leže u nepravilnostima u radu tužitelja te sukobima s kolegama, da je tuženik tužitelju 8. lipnja 2015. izdao prvo Upozorenje o obvezama iz radnog odnosa (koje je stavljeno izvan snage jer je tužitelj premješten na drugo radno mjesto pa isto više nije imalo svrhu), a 11. veljače 2019. mu je izdao drugo Upozorenje o obvezama iz radnog odnosa (za korištenje službenog vozila suprotno odredbama Pravilnika o načinu u uvjetima korištenja službenih osobnih vozila tuženika i odlaženje na ručak za vrijeme radnog vremena), da dodjeljivanjem dvojice radnika u novoformiranu organizacijsku jedinicu u kojoj je tužitelj bio voditelj nije bio onemogućen njegov rad jer je dotad taj posao obavljao samo jedan radnik u okviru svojih poslova i radnih zadataka, da je neutemeljen navod tužitelja da je radnicima u predmetnoj organizacijskoj jedinici bio dan niži koeficijent plaće i nije im dodijeljen dodatak za uvjete rada jer tuženik ne određuje predmetne kategorije sam, već u postupku kolektivnog pregovaranja s reprezentativnim sindikatima, da radnici koji obavljaju administrativne poslove nemaju pravo na dodatak za otežane uvjete rada, da si je tužitelj pridavao puno veće ovlasti od onih koje su mu bile dodijeljene (angažiranje radnika MII za izradu aplikacije na što nije bio ovlašten, traženjem predsjednika uprave da izrađuje akte tuženika, obavljanje usklađenja s GDPR-om za što mu nije bila dana ovlast), u odnosu na Odluku od 24. kolovoza 2023., kojom je radnik LI imenovan za odgovornu osobu za praćenje vozila, navodi da tuženik, kao poslodavac, ima pravo donositi odluke i definirati kome koji radnik odgovara i tako organizirati proces rada, da tužitelj nije bio osoba koja stvara kolegijalnu i konstruktivnu radnu sredinu, a dokaz za to su njegovi vlastiti navodi da su određeni radnici njegove organizacijske jedinice kršili radne obveze i bili neposlušni, da je poslodavac smatrao da se u tim slučajevima radi o povredama radnih obveza tih radnika, bio bi pokrenuo postupke, što nije učinio, da je tužitelj raspoređen na drugo radno mjesto za koje je koeficijent za obračun plaće iznosio 3,75, a koeficijent za obračun plaće za ranije radno mjesto je bio 3,20, što je bilo u skladu s tužiteljevom naknadno stečenom visokom stručnom spremom, da je time tuženik tužitelju dao bolju i veću priliku za napredovanje i dokazivanje njegovih znanja i radnih sposobnosti, odnosno unaprijedio ga je, a ne uznemiravao i diskriminirao, da je tužitelj tom prilikom dobio novouređeni ured, da tuženik do podnošenja ove tužbe nije znao da je tužitelj podnosio prijave jer ga o tome nijedno tijelo nije kontaktiralo, da su motiv za promjenu radnog mjesta tužitelja bile stalne pritužbe na rad tužitelja od strane radnika njegove organizacijske jedinice (da ih maltretira, ugnjetava, nameće im nerealna pravila i obveze, napada verbalno i fizički), ali i vanjskih suradnika (policijskih službenika koji su se pritužili da si tužitelj preuzima prevelike ovlasti do te mjere da preispituje rad same policije i otežava im njihov rad), da je radnik OI podnio prijavu Etičkom povjerenstvu koje je nakon provedenog postupka donijelo mišljenje i preporuku o navedenom slučaju, da se u odnosu na potonje očitovao i jedan od reprezentativnih sindikata tražeći od tuženika smjenu tužitelja, da tužitelj nije iskoristio niti jednu zakonsku mogućnost (podnio prijave osobama za zaštitu dostojanstva ili osobi zaduženoj za nepravilnosti) iz čega proizlazi da nije poštivao legitimne i zakonom predviđene procedure, da je tužitelj u prosincu 2023. otišao na dugotrajno bolovanje, a tuženik ga nije pozvao da omogući rad u informacijskim sustavima, pristup sefu u uredu i ostale ovlasti koje je imao tužitelj, a što sve nije predao do dana podnošenja tužbe, a otežavalo je operativno postupanje tuženika, da mu tuženik nakon mišljenja Etičkog povjerenstva nije otkazao ugovor o radu, već mu je nudio drugo radno mjesto, nastavak radnog odnosa i novu priliku u novoj sredini jer je u onoj u kojoj je radio otežavao rad, stvarao tešku i neodrživu radnu sredinu. Slijedom svega navedenog, predlaže odbiti tužbu tužitelja uz naknadu troška parničnog postupka tuženiku.

3. Tužitelj je podneskom od 27. prosinca 2024. povećao prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, kojoj preinaci se tuženik usprotivio na ročištu održanom 23. siječnja 2025.

4. Budući da je, prema ocjeni ovog suda, predmetna preinaka svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama, na temelju odredbe članka 190. stavaka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje: ZPP), odlučeno je kao u rješenju donesenom na ročištu održanom 20. ožujka 2025.

5. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 26. travnja 2023. (list 17-19 spisa), Ugovora o radu od 22. rujna 2015. (list 20-21 spisa), organigrama tuženika (list 22-23, 444 spisa), e- mail korespondencije (list 24-43, 49-62, 72-118, 125-130, 133-172, 274-280, 289- 291, 293-299, 322-337, 340-345, 445-497, 564-565, 683 spisa), reklamacijskih zapisnika, primki, narudžbenica (list 44-46, 67-71 spisa), fotografija (list 47-48, 63- 66 spisa), prezentacije prijedloga novog protokola za pristup snimkama video nadzora iz studenog 2023. (list 119-124 spisa), Odluke tuženika od 28. srpnja 2023. (list 131 spisa), Odluke tuženika od 13. lipnja 2023. (list 132 spisa), poziva na iznošenje obrane – otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora od 9. svibnja 2024. (list 173-178 spisa), očitovanja na poziv za iznošenje obrane od 30. svibnja 2024. (list 179-183 spisa), obavijesti o rasporedu korištenja godišnjeg odmora za 2023. godinu (list 184 spisa), obavijesti o prekidu rada od 19. lipnja 2024. (list 185-187, 201-203 spisa), medicinske dokumentacije (list 188-197, 566-571, 573, 752-754 spisa), Dodatka ugovoru o radu od 25. svibnja 2015. (list 221 spisa), Ugovora o radu od 19. rujna 2014. (list 222-223 spisa), prijedloga za upućivanje upozorenja od 9. travnja 2015. (list 224-225 spisa), Upozorenja o obvezama iz radnog odnosa od 8. lipnja 2015. (list 226-229 spisa), Odluke tuženika od 14. rujna 2015. (list 230 spisa), Upozorenja o obvezama iz radnog odnosa od 11. veljače 2019. s ispravkom (list 231-232 spisa), Odluke o imenovanju odgovorne osobe za koordinaciju ugradnje GPS uređaja u vozila te praćenje kretanja vozila tuženika od 24. kolovoza 2023. (list 233-234 spisa), Izvješća Etičkog povjerenstva od 12. siječnja 2024. (list 235-236 spisa), dopisa OI (list 237 spisa), Etičkog kodeksa tuženika od 27. ožujka 2019. (list 238-244 spisa), Odluke o imenovanju povjerljive osobe kod tuženika i zamjenika povjerljive osobe od 26. listopada 2022. (list 245-246 spisa), Odluke o imenovanju osoba koje su ovlaštene primati i rješavati pritužbe vezane za zaštitu dostojanstva radnika od 26. travnja 2024. (list 247-248 spisa), dopisa Sindikata vozača i prometnih radnika tuženika od 24. siječnja 2024. (list 249 spisa), zapisnika od 7. svibnja 2015. (list 273 spisa), izjava (list 282-288 spisa), izvješća od 9. siječnja 2019. (list 292 spisa), odluka tuženika (list 301-305 spisa), Protokola primjene sustava video nadzora u vozilima tuženika i pregleda snimljenih podataka iz siječnja 2010. (list 306-315 spisa), prigovora OI na ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 27. travnja 2023. (list 338 spisa), poruka iz aplikacije WhatsApp (list 346 spisa), obračunskih lista za isplatu plaća (list 363-377 spisa), II. Dodatka Kolektivnom ugovoru za radnike tuženika od 26. ožujka 2024. (list 378-392 spisa), Kolektivnog ugovora za radnike tuženika iz veljače 2023. (list 393-433 spisa), evidencije radnog vremena tužitelja (list 436-441, 578-595 spisa), kartice primanja tužitelja za 2024. (list 442-443 spisa), diplomi tužitelja (list 557-560 spisa), opisa poslova u Službi tehničke kontrole (list 621-625 spisa), evidencija radnog vremena LI i OI (list 626-681 spisa), popisa radnika tuženika kojima nije isplaćen regres u 2024. (list 682 spisa), popisa radnika Službe tehničke kontrole (list 684-685 spisa), dodatka ugovoru o radu od 5. veljače 2024. (list 755-757 spisa), rješenja Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave od 12. siječnja 2026. (list 758-768 spisa), saslušani su zastupnik po zakonu tuženika JI (list 693-695 spisa), tužitelj II (list 702-706, 707-709 spisa), svjedoci ŠI (list 789-790 spisa), KI (list 790-791 spisa), ĐI (list 792-793 spisa), UI (list 794-795 spisa), NI (list 795-798 spisa), VI (list 798-800 spisa), RI (list 800-804 spisa), EI (list 806-808 spisa), OI (list 809-811 spisa), LI (list 811-813 spisa), ZI (list 814-816 spisa), GI (list 816-817 spisa) i FI (list 818 spisa).

6. Tuženik se na ročištu održanom 10. listopada 2025. odrekao prava na saslušanje zastupnika po zakonu tuženika SI, slijedom čega sud, na temelju odredbe članka 265. stavka 2. ZPP, navedeni dokaz nije izvodio.

7. Sud je na ročištu održanom 17. travnja 2026. odbio dokazne prijedloge tužitelja za saslušanje svjedoka ČI, BI, PI, ŽI, MII, AI, CI, HI i DI, pribavu daljnje dokumentacije od strane tuženika, provođenje medicinskog vještačenja i uviđaja te dokazne prijedloge tuženika za saslušanje svjedoka MM, ŠM i KM, kao nepotrebne, budući da je činjenično stanje bilo u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

8. Temeljem tako provedenog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno odredbi članka 8. ZPP, sud je utvrdio da tužbeni zahtjevi tužitelja nisu osnovani.

9. Predmet spora su zahtjevi tužitelja za utvrđenje da mu je tuženik povrijedio pravo na jednako postupanje, odnosno uznemiravao ga na osnovi političkog ili drugog uvjerenja, obrazovanja i društvenog položaja na načine navedene u stavku I tužbenog zahtjeva, zabranu tuženiku za daljnje poduzimanje i ponavljanje radnji navedenih u stavku II tužbenog zahtjeva kojima se vrijeđa pravo na jednako postupanje tužitelja, odnosno uznemirava ga se na osnovi političkog ili drugog uvjerenja, obrazovanja i društvenog položaja, utvrđenje da je tuženik poduzeo osvetu prema tužitelju radnjama navedenim u stavku III tužbenog zahtjeva, za zabranu tuženiku daljnjeg poduzimanja i ponavljanja radnji navedenih u stavku IV tužbenog zahtjeva prema tužitelju koje imaju značaj osvećivanja te naloga tuženiku za isplatu iznosa 10.232,26 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe do isplate po osnovi naknade štete i regresa za 2024. godinu.

10. Među strankama nije sporno da je tužitelj zaposlen kod tuženika od rujna 2014. te da nije koristio godišnji odmor u 2024. godini.

11. Sporno je u ovom predmetu je li tuženik povrijedio pravo na jednako postupanje tužitelja, odnosno je li ga radnjama navedenim u tužbenom zahtjevu uznemiravao po osnovi političkog ili drugog uvjerenja, obrazovanja i društvenog položaja, je li tuženik poduzeo osvetu prema tužitelju radnjama navedenim u tužbenom zahtjevu te ima li tužitelj pravo na isplatu regresa za 2024. godinu.

12. Odredbom članka 7. stavka 5. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19; dalje: ZR), koji se prema ocjeni ovog suda primjenjuje u ovom predmetu budući da je uznemiravanje prema navodima tužitelja započelo u lipnju 2022., propisano je da je poslodavac dužan zaštititi dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih, suradnika i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, ako je takvo postupanje neželjeno i u suprotnosti sa Zakonom o radu i posebnim zakonima.

13. Odredbom članka 3. stavka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine" broj: 85/08, 112/12; dalje: ZSD) propisano je da je uznemiravanje svako neželjeno ponašanje uzrokovano nekim od osnova iz članka 1. stavka 1. toga Zakona koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, a koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.

14. Odredbom članka 134. stavka 4. ZR propisano je da ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati da će poslodavac zaštititi dostojanstvo radnika, radnik nije dužan dostaviti pritužbu poslodavcu i ima pravo prekinuti rad, pod uvjetom da je zatražio zaštitu pred nadležnim sudom i o tome obavijestio poslodavca u roku od osam dana od dana prekida rada.

15. Budući da je tužitelj dopisom od 21. lipnja 2024. obavijestio tuženika o prekidu rada (list 201-203 spisa), a tužbu je u ovom predmetu podnio 19. lipnja 2024., prema ocjeni ovog suda, tužitelj je postupio sukladno odredbi članka 134. stavka 4. ZR.

16. Odredbom članka 9. stavka 1. Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti ("Narodne novine" broj: 46/22; dalje: ZZPN) propisano je da se poslodavac ne smije osvećivati, pokušavati osvećivati ili prijetiti osvetom prijavitelju nepravilnosti, povezanim osobama te povjerljivoj osobi i njezinu zamjeniku zbog prijavljivanja nepravilnosti odnosno javnog razotkrivanja.

17. Odredbom članka 12. stavka 1. ZZPN propisano je da prijavitelji nepravilnosti ostvaruju pravo na zaštitu predviđenu tim Zakonom ako su imali opravdan razlog vjerovati da su prijavljene ili javno razotkrivene informacije o nepravilnostima istinite u trenutku prijave ili razotkrivanja, da su te informacije obuhvaćene područjem primjene toga Zakona te ako su podnijeli prijavu u skladu s odredbama ovoga Zakona sustavom unutarnjeg ili vanjskog prijavljivanja nepravilnosti ili su javno razotkrili nepravilnost.

18. Iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika JI, člana uprave tuženika od 1. travnja 2023., u bitnome proizlazi da mu se tužitelj obraćao telefonskom putem, putem elektroničke pošte, te jednom u njegovom uredu, da se ne sjeća sadržaja tih razgovora, ali da je tema bila neka poslovna problematika koja je bila aktualna prije njegovog dolaska kod tuženika, da mu se u tom razdoblju obraćalo mnogo radnika koji su mu nešto željeli reći, da tuženik nikada nije kršio Zakon o javnoj nabavi niti ga može kršiti jer postupak javne nabave u ime i za račun tuženika provodi Grad Zagreb, koji kontrolira i eventualne proceduralne propuste, a koje u posljednje četiri godine nisu nađene kod tuženika, da tužitelja nije uznemiravao po osnovi njegovog političkog ili drugog uvjerenja, obrazovanja ili društvenog položaja, da kod tuženika ne postoje klanovi koji bi imali povoljnije uvjete rada od ostalih radnika, da nema saznanja o drugim relevantnim činjenicama u ovom predmetu.

19. Sud je u cijelosti povjerovao iskazu zastupnika po zakonu tuženika JI budući da je iskazivao uvjerljivo i logično. Budući da je isti član uprave tuženika od 1. travnja 2023., sud je ocijenio uvjerljivim i logičnim navode zastupnika po zakonu tuženika da se ne sjeća sadržaja razgovora i točne problematike glede koje ga je tužitelj kontaktirao jer je u to vrijeme mnogo radnika tuženika s njim razgovaralo o različitim temama te da nema saznanja o drugim relevantnim činjenicama koje je bilo potrebno utvrditi u ovom postupku.

20. Iz iskaza tužitelja MI u bitnome proizlazi da je u svibnju 2022., kada se nakon 13 mjeseci bolovanja, vratio na radno mjesto kontrolora tehničke kontrole autobusa uočio probleme s isporukom rezervnih dijelova koji nisu odgovarali narudžbenicama, o čemu je razgovarao s kolegama KI, ŠI i ĐI koji su mu rekli da se to u zadnje vrijeme počelo događati, da su tražili sastanak s nadređenim RI i o tome ga obavijestili, da se RI na tom sastanku složio s njima da ne bi trebali zaprimati takvu robu, da su na tom sastanku odlučili zatražiti sastanak s voditeljicom nabave kod tuženika NI, da je na sastanku sa NI on govorio o problemima i izlagao promjere, ali ga je NI stalno prekidala, skretala na nebitno, ponižavala ga izjavama da ništa ne razumije, sabotirala sastanak, da je on inzistirao da prezentira sve situacije kako bi znala što se događa i dala im upute kako postupati, da se na tom sastanku i RI odnosio prema njemu na isti način kao i NI, a na putu iz jedne zgrade u drugu nakon tog sastanka mu je RI rekao da što filozofira, pametuje, da ne zna komunicirati, da kako se to usuđuje razgovarati sa NI, da im je nakon toga NI poslala e-mail s uputom da ne smiju zaprimati robu ako se nije radilo o robi toga dobavljača s tim kataloškim brojem i ako nije originalno zapakirana, po čemu su onda oni postupali, pisali su reklamacijske zapisnike i vraćali neodgovarajuću robu dobavljačima, da je zbog te prakse GI, radnica u odjelu nabave, dobavljaču poslala podatke i broj telefona u uredu njega i ŠI da se njima obrate u slučaju vraćanja robe, da su oni to doživjeli kao prijetnju da su oni krivi što se dobavljačima vraća roba, da ne zna jesu li ga dobavljači kontaktirali jer su često bili na terenu, da je nakon toga u nekoliko navrata, usmeno i pisano, od RI tražio uputu trebaju li komunicirati s dobavljačima glede vraćanja robe, na što mu RI nije odgovorio pa je o tome, uz svu prepisku, putem e-maila obavijestio SI uz obavijest da to doživljavaju kao pritisak i zastrašivanje, koji nije odgovorio na njegov e-mail, da im je nakon toga nabava počela slati e-mailove sa suglasnostima od strane održavanja za zaprimanje takve nesukladne robe, po čemu kontrolori nisu željeli postupati, da je to trajalo oko četiri mjeseca za koje vrijeme se nezaprimljena roba gomilala u skladištu, da se od kolovoza 2022. glede toga putem e-mailova obraća SI i moli ga da se uključi u rješavanje tog problema, ali ništa se ne događa, a na njih se i dalje vrši pritisak samo se mijenjaju metode, da ga je VI na sastanku napadao govoreći mu da mjesecima stvara probleme tuženiku, da što mudruje, da zašto mu suglasnosti nisu dovoljne, da zašto prkosi, da ugrožava funkcioniranje javnog prijevoza u metropoli jer zbog njega stoji 20-ak nepopravljenih autobusa, da je VI bio neugodan i grub u komunikaciji, da mu je u jednom trenutku prijetio radnim mjestom i rekao da ako neće zaprimati robu, da ga tuženik ne treba, da ne treba dolaziti na posao i zbog toga neće dobivati plaću, da je rekao VI na tom sastanku da i dalje stoji kod svega što je napisao u e-mailovima i da neće zaprimati robu po suglasnostima, da je VI potom na sastanak pozvao NI kojoj je rekao da tužitelj i dalje tvrdoglavo stoji pri svome i da ima prijedlog kako riješiti situaciju, odnosno da nabava promijeni podatke u narudžbenici, na što je NI rekla da ona to ne smije jer bi time kršila zakon, na što je on rekao da zašto onda njih tjera da krše zakon, da je VI nakon toga rekao da će tuženik donijeti odluku po kojoj će morati zaprimati robu, na što je on rekao da će takvu robu zaprimati ako ih tom odlukom oslobode odgovornosti za zaprimanje nepodudarne robe, da je nakon tog sastanka bio šokiran pa je odlučio napisati e-mail VI i RI u kojem je naveo kako je neugodno iznenađen kako je protekao sastanak te je naveo neke prijetnje koje su izrečene, ali ne sve da ne ispadne da ratuje s njima, da na taj e-mail nije bilo odgovora, da u tom razdoblju nitko od kontrolora nije htio zaprimati nepodudarnu robu, da je tuženik krajem studenog 2022. donio Protokol, za koji je on smatrao da nije zakonit, da nije potpisan od ovlaštenih osoba te da njime tuženik vrši pritisak na njih, da su nakon toga kontrolori počeli zaprimati nepodudarnu robu po Protokolu, a on je ostao stava da to neće činiti nakon što je od stručnih osoba dobio potvrdu da je Protokol protuzakonit i da ga ne oslobađa odgovornosti, o čemu je obavijesti RI i SI, da je od osobe koju ne želi imenovati saznao da je RI prijetio KI i ŠI promjenom radnog mjesta ako ne počnu zaprimati robu po Protokolu pa su oni popustili pod pritiskom, da ga je, nakon što je u jednom e-mailu SI napisao da će morati zatražiti zaštitu institucija zbog pritisaka koje doživljava na poslu, isti pozvao na sastanak sredinom prosinca 2022. na kojem je na njega nekoliko minuta galamio, rekao mu da je on taj koji stvara probleme tuženiku i zbog koga se već mjesecima ne popravljaju autobusi, da što izvodi, da želi li raditi ili želi otkaz, na što mu je tužitelj odgovorio da ako je napravio nešto protuzakonito, da mu daju otkaz i riješe se problema, ako je on taj problem, da je potom objasnio SI da samo radi svoj posao i štiti interese tuženika, da je SI na taj sastanak potom pozvao NI koja mu je iznijela sasvim neku drugu priču, ali mu je on rekao da mu NI laže i to mu obrazložio dokumentacijom, da ga je SI nakon toga počeo hvaliti, govoriti da ga želi bolje iskoristiti jer ima stav, brani interese tuženika, ne da se slomiti pod prijetnjama i ucjenama, da će mu pronaći drugo, bolje radno mjesto, da mu je sredinom veljače 2023. SI ponudio novo radno mjesto koje je on odbio jer nije imalo veze s njegovom strukom i dotadašnjim iskustvom, da mu je početkom travnja 2023. SI ponudio radno mjesto voditelja u Odjelu kontrole sustava video nadzora i praćenja vozila koje se tek oformljavalo, pri čemu mu je rekao da mu je za to radno mjesto potreban netko tko će paziti da se ti osjetljivi poslovi pravilno rade, da sve treba uskladiti sa zakonom, da će služba imati dežurstvo 24/7, da ima odriješene ruke da složi ekipu od pet-šest radnika, da će mu koeficijent za obračun plaće iznositi 3,75 umjesto dotadašnjih 3,55, da je prihvatio tu ponudu, da pet mjeseci prije toga kod tuženika nije radio skoro ništa jer mu ništa nisu davali, bio je nepoželjan u skladištu u radu s tom robom, da je bio izoliran od svega, da je 1. svibnja 2023. potpisao ugovor za novo radno mjesto, a s radom počeo u lipnju 2023., da je za rad u Odjelu dobio dvojicu radnika (OI i LI) u čijem odabiru nije sudjelovao, da su mu obojica radili probleme, na način da je OI od osam mjeseci u Odjelu pet i pol mjeseci bio na bolovanju i godišnjem, nije odrađivao poslove koje mu je on nalagao, kontrirao mu je, sabotirao njegove promjene, nije želio pomoći, žalio se RI na uvjete rada, LI se nije pridržavao protokola i davao je snimke bez pisanih zahtjeva, nije odrađivao naložene poslove, izbivao je iz ureda za vrijeme radnog vremena, nije se držao rokova, svađao se, da je sve to prijavljivao RI koji na to nije reagirao i nije sankcionirao, već je davao instrukcije LI da ga provocira, da je tijekom lipnja 2023. tražio još radnika u Odjel, da je 1. srpnja 2023. u Odjel došao EI, u čijem odabiru također nije sudjelovao, da mu on nije pravio probleme, ali je od jedne osobe koju ne želi imenovati čuo da da je on ranije bio problematičan vozač tramvaja i da mu je dodijeljen u Odjel kako bi mu pravio probleme, da je RI odlučio premjestiti OI u drugu sobu da ih više ne maltretira, da mu nije bio omogućen rad u tom Odjelu, odnosno donošenje pravilnika i odjela, o čemu je obavijestio RI, da je, kao voditelj Odjela, tražio da se ukinu neke odluke koje su u konfrontaciji s njegovim Odjelom i radnim mjestom, ali tuženik to nije učinio, da je utvrdio da je LI određen kao odgovorna osoba za praćenje vozila koja ne odgovara njemu, već RI, SI i pravnoj službi, da mu je od početka ljeta 2023. ZI radila probleme na način da je s RM i LI dogovarala kada će koji koristiti godišnji odmor, ići na bolovanje ili koristiti slobodne dane, sve mimo njega i bez njegovog odobrenja, da je istu molio da to ne radi, ali ona je nastavila, da je od RI tražio da pokrene disciplinski postupak protiv LI, ali on to nije učinio, da je o tim problemima obavještavao SI, ali nije bilo reakcije, da je po odobrenju JI, a radi uređenja procesa izuzimanja snimki i davanja istih ovlaštenim tražiteljima s GDPR-om, angažirao informatičara MII da izradi aplikaciju na kojoj su njih dvojica radili nekoliko mjeseci, ali kad je taj posao priveden kraju, sve je stopirano jer RI nije htio odraditi završni dio potreban da se aplikacija stavi u korištenje, da se na to potužio JI, ali problem nije bio riješen, da su svi radnici u Službi tehničke kontrole kod tuženika imali dodatak od 6% na uvjete rada, osim njega i radnika u njegovom Odjelu, da u njegovom Odjelu nije bilo radnog mjesta kontrolora što smatra osnovnim radnim mjestom u svom Odjelu s obzirom na naziv Odjela, da je RI tek u prosincu 2023. proslijedio njegov e-mail glede problematike nižih koeficijenta i nepriznavanja dodatka za uvjete rada, da mu je 8. veljače 2024. od strane ZI proslijeđen aneks ugovora o radu za LI iz kojeg je proizlazilo da on od 12. veljače 2024. počinje raditi na novom radnom mjestu o čemu on prije toga nije imao nikakvih saznanja i od ponedjeljka je bio ostavljen sam u tom Odjelu, da je 12. veljače 2024. otišao na bolovanje te budući da je znao da će mu tuženik dati otkaz, odlučio je potražiti odvjetnika kako bi se zaštitio od mobinga, da je u travnju 2024. u dogovoru s odvjetnikom, kako bi se doveo u bolju poziciju, odlučio tuženika prijaviti Pučkoj pravobraniteljici i Ministarstvu gospodarstva radi nadzora tuženika, da je zbog svog lošeg psihičkog i fizičkog stanja i dalje na bolovanju, u tretmanu liječnika psihijatra, da je u svibnju 2024. dobio poziv od tuženika za iznošenje obrane u kojem je bilo navedeno da ga je OI prijavio te da je Etičko povjerenstvo tuženika provelo postupak i donijelo odluku u kojoj ga je proglasilo krivim, o čemu on nije imao nikakvih saznanja, da mu ta odluka Etičkog povjerenstva nije bila dostavljena, niti je on od tuženika tražio dostavu iste, da je na kraju odlučio podnijeti ovu tužbu jer je smatra da će mu tuženik "spakirati" otkaz i prekinuo je rad kod tuženika, da je u srpnju 2024. podnio prijavu AZOP-u protiv tuženika koje je izvršilo nadzor, da je iz njihovog godišnjeg izvješća vidljivo da su kaznili tuženika novčanom kaznom od 5.000,00 EUR po člancima i stavcima koje je on naveo u prijavi iz čega zaključuje da je pravilno naveo da krše zakon u Odjelu, smatra da su njega onemogućavali u radu u tom Odjelu kako bi ga kasnije okrivili što nije djelatnost uskladio sa zakonom, da mu je 15. veljače 2024. onemogućen pristup službenom pretincu elektroničke pošte, da nikada nije podnio prijavu za zaštitu dostojanstva tuženiku jer mu je SI bio drugi nadređeni i davao mu zadatke pa nije imalo smisla prijavljivati njega nekome tko je njegov podređeni.

21. Sud je povjerovao iskazu tužitelja u dijelovima u kojim iskazuje o kronologiji događaja jer su ti dijelovi u bitnome u suglasnosti s iskazima ostalih svjedoka saslušanih tijekom postupka, kojima je sud povjerovao.

22. Sud nije povjerovao iskazu tužitelja u dijelovima u kojima navodi da ga je NI na sastanku stalno prekidala, skretala na nebitno, ponižavala izjavama da ništa ne razumije, sabotirala sastanak, da se na tom sastanku i RI odnosio prema njemu na isti način kao i NI, a na putu iz jedne zgrade u drugu nakon tog sastanka da mu je RI rekao da što filozofira, pametuje, da ne zna komunicirati, da kako se to usuđuje razgovarati sa NI, da kontrolori tehničke kontrole nisu htjeli zaprimati dijelove po e-mail suglasnostima, da ga je VI na sastanku napadao govoreći mu da mjesecima stvara probleme tuženiku, da što mudruje, da zašto mu suglasnosti nisu dovoljne, da zašto prkosi, da ugrožava funkcioniranje javnog prijevoza u metropoli jer zbog njega stoji 20-ak nepopravljenih autobusa, da je VI bio neugodan i grub u komunikaciji, da mu je u jednom trenutku prijetio radnim mjestom i rekao da ako neće zaprimati robu, da ga tuženik ne treba, da ne treba dolaziti na posao i zbog toga neće dobivati plaću, da je RI prijetio KI i ŠI promjenom radnog mjesta ako ne počnu zaprimati robu po Protokolu pa su oni popustili pod pritiskom, da mu je SI na sastanku vezanom za novo radno mjesto rekao da ima odriješene ruke da složi ekipu od pet-šest radnika, da pet mjeseci prije toga kod tuženika nije radio skoro ništa jer mu ništa nisu davali, da je bio nepoželjan u skladištu u radu s tom robom, da je bio izoliran od svega, da su OI i LI radili probleme tužitelju u radu, da su bili neposlušni i sabotirali ga, da je RI davao instrukcije LI da provocira tužitelja, da je RI odlučio premjestiti OI u drugu sobu, da mu je od početka ljeta 2023. ZI radila probleme na način da je s RM i LI dogovarala kada će koji koristiti godišnji odmor, ići na bolovanje ili koristiti slobodne dane, sve mimo njega i bez njegovog odobrenja, da mu je 8. veljače 2024. od strane ZI proslijeđen aneks ugovora o radu za LI iz kojeg je proizlazilo da on od 12. veljače 2024. počinje raditi na novom radnom mjestu o čemu on prije toga nije imao nikakvih saznanja i od ponedjeljka je bio ostavljen sam u tom Odjelu budući da je sve navedeno u suprotnosti s iskazima svjedoka koji su saslušani tijekom postupka, a kojima je sud u cijelosti povjerovao.

23. Iz iskaza svjedoka ŠI, KI, ĐI, koji su obavljali posao kontrolora tehničke kontrole kod tuženika, NI, rukovoditeljice poslovnog područja nabava kod tuženika, VI, rukovoditelja poslovnog područja održavanje kod tuženika, RI, voditelja tehničke kontrole kod tuženika i nadređene osobe tužitelju, i NM, referentice nabave kod tuženika, u bitnome proizlazi da je u razdoblju pandemije COVID-19, potresa i rada u Ukrajini zbog otežanih uvjeta nabave bilo problema s isporukama rezervnih dijelova kod tuženika, ali ne u velikom broju, da su kontrolori u tim slučajevima po uputi RI pisali reklamacijske zapisnike i vraćali nesukladnu robu dobavljačima, a što je i inače bio običaj u takvim slučajevima, da su dobavljači slali odjelu nabave tuženika dokaze iz kojih je bilo vidljivo iz kojih razloga ne mogu dostaviti proizvode navedene u troškovnicima, da se zbog potrebe osiguranja funkcioniranja javnog gradskog prijevoza i sigurnosti istog taj problem rješavao na način da su šefovi servisa i direktor održavanja VI izdavali pojedinačne, pisane e-mail suglasnosti za primanje takvih dijelova, koji su bili iste ili bolje kvalitete od onih navedenih u narudžbenicama, po kojima su navedeni kontrolori tehničke kontrole, osim tužitelja, postupali, da je usporedno s tim suglasnostima ili neposredno nakon donesen Protokol kojim je uređeno postupanje u takvim slučajevima, a koji je prethodno usuglašen s upravom tuženika, da je RI na tu temu vodio više razgovora s tužiteljem, da RI nije ignorirao prigovore tužitelj jer to nije bilo moguće, niti je na tužitelja vršio pritisak da krši Zakon o javnoj nabavi jer za to nije bilo potrebe, da je kontrolor tehničke kontrole dužan sastaviti reklamacijski zapisnik i tu njegova odgovornost prestaje, a RI, kao voditelj, dalje donosi odluke i odgovara za njih, da se kod tuženika svake godine provodi postupak revizije, a prošle godine je bila i državna revizija koja nije pronašla nikakve nedostatke, niti je tuženik kažnjen od bilo koga zbog kršenja pravila Zakona o javnoj nabavi, da je nabava nekada znala dati kontakt radnika iz tehničke kontrole kada nisu znali objasniti dobavljačima razlog reklamacije, da je nekada taj podatak bio naveden i u reklamacijskom zapisniku, da je jednom prilikom GI poslala te podatke tužitelja i ŠI jednom dobavljaču, da radnici ŠI, KI i ĐI (koji je u tom razdoblju dijelio ured s tužiteljem) u tom razdoblju nisu osjetili pritisak ili ucjene od strane tuženika da zaprimaju nesukladnu robu niti su istom svjedočili prema tužitelju, da nisu svjedočili da bi RI vrijeđao tužitelja, da je ŠI ovlastio tužitelja da u njegovo ime iznese prigovore RI, ali nakon što je u dva e-maila vidio da mu navodi iz istih ne odgovaraju, rekao je tužitelju da ne želi da ga više spominje u svojim e-mailovima, da radnike ŠI, KI, ĐI nikada dobavljači nisu kontaktirali glede vraćanja robe, da je tužitelj u predmetnom razdoblju imao mogućnost raditi, ali u razdoblju od šest mjeseci prije odlaska na drugo radno mjesto nije želio primiti niti jednu primku pa su drugi radnici odrađivali njegov posao, da tužitelj u tom razdoblju nije bio izoliran, da na sastanku kojem su prisustvovali tužitelj, RI, NI i VI nije bilo povišenih tonova, neugodne komunikacije ili vrijeđanja tužitelja, već je tužitelj na tom sastanku bio arogantan, nije dozvolio da itko išta kaže i imao je monolog, da na tom sastanku VI nije zastrašivao tužitelja, da ga nije optužio da ugrožava funkcioniranje javnog prijevoza u Zagrebu, niti ga je upozorio da ne mora dolaziti na posao ako neće zaprimati nesukladno auto dijelove.

24. Sud je u cijelosti povjerovao iskazima svjedoka ŠI, KI, ĐI, NI, VI, RI i NM budući da su iskazivali uvjerljivo, logično, životno, u bitnome u suglasnosti jedan s drugim te materijalnom dokumentacijom koja je priložena spisu (list 67-71, 621-625 spisa).

25. Iz iskaza svjedoka RI, nadređene osobe tužitelju, EI, OI i LI, referenta u Odjelu kontrole video nadzora i praćenja vozila u spornom razdoblju, ZI, voditeljice evidencije radnog vremena u Službi tehničke kontrole, i FI, predsjednice Etičkog povjerenstva kod tuženika, u bitnome proizlazi da je RI, budući da je tužitelj odbijao zaprimati robu na radnom mjestu kontrolora tehničke kontrole, tražio alternativu pa je odlučio predložiti tužitelja za voditelja novog Odjela kontrole video nadzora i praćenja vozila, koji se planirao oformiti donošenjem nove sistematizacije, da je RI bio prisutan sastanku kada je SI ponudio tužitelju novo radno mjesto što je tužitelj prihvatio, da tom prilikom SI nije obećao tužitelju tim od pet-šest radnika, da tužitelj, kao voditelj Odjela, nije bio uključen u postupak izbora radnika jer to nije bila praksa kod tuženika, da je RI osigurao adekvatne uvjete za rad Odjela kojeg je tužitelj bio voditelj, da su u Odjelu, uz tužitelja, radila još trojica radnika, da je u početku rada tog Odjela kod tuženika još radio GM, koji je do tada radio taj posao i planirao je uskoro ići u mirovinu, da je GM napravio primopredaju poslova, sve pokazao i objasnio tužitelju, da su za rad tog Odjela dovoljna trojica radnika jer RI od odlaska tužitelja na bolovanje, uz svoj posao, obavlja i posao voditelja predmetnog Odjela, da je radnicima ponuđen ugovor o radu s koeficijentom za obračun plaće 2,60, na što su radnici svojevoljno i dobrovoljno pristali, a tužitelju 3,75, da radnici u Odjelu nisu imali pravo na dodatak za uvjete rada jer pravo na taj dodatak imaju samo određeni radnici koji imaju neka posebna znanja ili rade u otežanim uvjetima, a radnici u Odjelu su radili uredski posao, da taj dodatak radnici u tom Odjelu nemaju ni danas, da su radnici u Odjelu korištenje godišnjeg odmora dogovarali s tužiteljem, da je ZI vodila evidenciju radnog vremena za tužitelj i radnike u Odjelu, da su radnici u Odjelu tužitelja obavještavali o trajanju bolovanja, njemu su dostavljali izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad te s tužiteljem dogovarali korištenje godišnjeg odmora, da je tužitelj u svakodnevnom razgovoru često galamio, da je za LI tužitelj govorio da je neradnik, da je OI posao referenta video nadzora honorarno radio 20-ak godina i imao je operativnih i tehničkih znanja, da je pomagao tužitelju u njegovom radu, dostavljao mu pravilnike i smjernice, da je kod tuženika bio na snazi Pravilnik o video nadzoru koji je bio donesen 15-20 godina prije, da je tužitelj OI dva puta preselio u neodgovarajuće sobe, da tužitelj, nakon što je drugi puta preselio OI više s njim nije usmeno komunicirao, već samo putem e-maila, da mu je oduzeo pristup službenom e-mailu, da je tužitelj od OI zahtijevao da mu putem e-maila javlja je li na poslu ili ne, ali mu za to nije dao razlog, da to OI nije bilo jasno jer je postojala evidencija radnog vremena kod tuženika, da je OI u tom razdoblju, s obzirom na ophođenje tužitelja prema njemu, o razdobljima korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad obavještavao RI i ZI, da je tužitelj OI oduzeo dan godišnjeg odmora koje je radnik proveo na radu uz obrazloženje da to nije sukladno rasporedu korištenja godišnjeg odmora zbog čega je tužitelja prijavio sindikatu, da su OI i LI čuli povišene tonove od strane tužitelja i policijskih službenika iz sobe tužitelja dok je tužitelj razgovarao s policijskim službenicima, što inače nije bila uobičajena komunikacija s policijskim službenicima, da je tužitelj tom prilikom policijskim službenicima rekao da ne mogu dobiti snimku bez zahtjeva i "Hoćete nas sve hapsiti?" pokazujući pritom prekrižene ruke, da su policijski službenici uvijek tražili izuzimanje snimki nekakvim zahtjevom (pisanim ili putem e-maila), da su OI i LI odrađivali sve radne zadatke koje im je tužitelj davao, da nisu opstruirali rad tužitelja, da je tužitelj u jednom razdoblju naložio OI da prevozi diskove, kao da je poštar, što nije ulazilo u opis njegovog posla koji je administrativan, da je OI imao zdravstvenih problema sa srcem pa su mu te stresne situacije radile probleme, da je odnos tužitelj i LI u početku bio korektan, ali u jednom trenutku su nastale nesuglasice jer je tužitelj prozivao LI zbog provođenja stanki, da ga je znao pitati gdje je i što radi, pitao ga zašto mu za neki posao treba više nego nekom drugom koji nije obavljao usporediv posao, da je tužitelj nakon jedne nesuglasice fizički izbacio LI iz ureda, zvao ga je pogrdnim imenima (nazivao ga balavcem), rekao mu da ga neće zajebavati, zalupio mu vratima, da je nakon toga LI o tome obavijestio RI, zaštitu na radu tuženika i pravnu službu tuženika te tražio premještaj u drugi odjel, na što je tužitelj pristao rekavši da će sve potpisati samo da ga više ne mora gledati, da se tužitelj usmeno i pisano žalio na ponašanje LI i OI, kojima je bio nadređen, da je u početku bilo trzavica među njima, ali RI se nije htio miješati, podupirao je tužitelja i rekao mu da to riješe razgovorom jer su problemi sastavni dio posla, da RI zadnje dvije godine radi s RM i ĆM te nema s njima nikakvih problema, da nije pokretao disciplinske postupke protiv LI i OI jer to nije smatrao potrebnim, da je tužitelj imao problema u komunikaciji, da je jednom prilikom tužitelj ušao u verbalnu raspravu s policijskim službenicima koji su došli izuzeti snimke koje im tužitelj nije dao pa je zbog toga načelnik jedne policijske postaje zvao SI i prijavio takvo ponašanje tužitelja, da je tužitelj razočarao i šokirao svojom komunikacijom RI kada je u jednom e-mailu upućenom upravi tuženika naveo laži o njemu, da ga je potom RI u jednom e-mailu nazvao plačljivkom, da je podržao ideju tužitelja za izradu aplikacije za potrebe procesa izuzimanja snimki, ali za istom nije bio potrebe jer tuženik ima informatičku službu koja radi te poslove pa ista na kraju nije niti realizirana, da je RI, budući da je preuzeo posao voditelja Odjela, 15. veljače 2024. dao nalog za promjenu lozinke za pristup elektroničkoj pošti Odjela jer je tužitelj otišao na bolovanje i više se nije vratio, a on je izgubio povjerenje u njega, da je OI prijavio tužitelja, kao svog neposredno nadređenog radnika, Etičkom povjerenstvu tuženika navodeći da se neprimjereno ponaša prema njemu, da ga vrijeđa, da viče, da ne uvažava njegovo dugogodišnje stečeno znanje na tim poslovima, s da je upozorio tužitelja da je srčani bolesnik i da mu takvo tužiteljevo ponašanje teško pada, da je tužitelj krajem 2023. tražio da se jedan dan kada je OI radio izbriše iz evidencije radnog vremena OI zato što mu se nije javio da je došao na posao putem e-maila iako se prijavio putem evidencije koja se vodi kod tuženika te zbog neprimjerenog ponašanja tužitelja s policijskim službenikom, da je FI provjerila navode OI na način da je razgovarala sa RI i ZI koji su potvrdili točnog Tanodijevih navoda, da je na temelju svega toga Etičko povjerenstvo, u kojem se svi članovi poznavali tužitelja, zaključilo da takvo ponašanje tužitelja nije u redu i sastavilo je pisano izvješće koje je dostavilo upravi tuženika i pravnoj službi tuženika, da je u pisanom izvješću navedeno da su nađene povrede Etičkog kodeksa od strane tužitelja, a težina tih povreda je bila jača jer je tužitelj bio rukovodni radnik pa je tužitelj trebao biti primjer drugim radnicima i paziti da se takvo što ne događa, da Etičko povjerenstvo nema u poslovniku obvezu o tome obavještavati prijavljenog radnika jer povjerenstvo ne vodi stegovni postupak niti donosi kakve odluke, već samo pisano obavještava upravu koja odlučuje o daljnjim koracima.

26. Sud je u cijelosti povjerovao iskazima svjedoka EI, OI, LI, ZI i FI budući da su iskazivali uvjerljivo, logično, životno, u bitnome u suglasnosti jedan s drugim te materijalnom dokumentacijom koja je priložena spisu (list 235-236, 238-244, 306-315 spisa).

27. Sud nije ocjenjivao iskaz svjedoka UI budući da navedeni svjedok nema neposrednih saznanja o relevantnim činjenicama koje je bilo potrebno utvrditi u ovom predmetu jer u spornom razdoblju nije bio zaposlen kod tuženika (u mirovini je od 2019.), a sva saznanja koja ima o ovom predmetu je stekao od tužitelja u nekom lokalu, pijući kavu.

28. Tijekom postupka je iz iskaza navedenih svjedoka i materijalne dokumentacije koja je priložena spisu (list 67-71, 235-236, 238-244, 245-249, 306,315, 621-625, 682 spisa) utvrđeno da je tijekom 2022. godine u razdoblju pandemije COVID-19, potresa i rada u Ukrajini zbog otežanih uvjeta nabave bilo problema s isporukama rezervnih auto dijelova kod tuženika, ali ne u velikom broju, da su u početku kontrolori tehničke kontrole odbijali primati takvu robu, pisali su reklamacijske zapisnike te istu vraćali dobavljačima, što je njihov nadređeni RI odobravao, da se zbog potrebe osiguranja funkcioniranja javnog gradskog prijevoza i sigurnosti istog taj problem rješavao na način da su šefovi servisa i direktor održavanja VI izdavali pojedinačne, pisane e-mail suglasnosti za primanje takvih dijelova, koji su bili iste ili bolje kvalitete od onih navedenih u narudžbenicama, po kojima su navedeni kontrolori tehničke kontrole, osim tužitelja, postupali, da je uz to donesen Protokol kojim je uređeno postupanje u takvim slučajevima, a koji je prethodno usuglašen s upravom tuženika, da nitko od nadređenih osoba ili kolega nije vršio pritisak na kontrolore tehničke kontrole, uključujući i tužitelja, da zaprimaju nesukladnu robu ili krše Zakon o javnoj nabavi, da ih nitko nije zastrašivao, da je odgovornost kontrolora tehničke kontrole prestala sastavljanjem reklamacijskog zapisnika, po čemu je odgovornost za zaprimanje robe prelazila na voditelja RI, da RI nije ignorirao prijave i pritužbe tužitelja, već je povodom istih vodio nekoliko razgovora s tužiteljem te su održani sastanci na temu primitka nesukladne robe sa RI, VI, NI, na kojem sastanku je tužitelj vodio glavnu riječ, da je na tu temu tužitelj pozvan na sastanak i s SI, da tužitelj, iako mu je to bilo omogućeno, pet mjeseci na radnom mjestu kontrolora tehničke kontrole nije radio ništa budući da nije želio zaprimati robu po e-mail suglasnostima i Protokolu jer je iste smatrao nezakonitima, da ga je potom RI predložio za voditelja novoosnovanog Odjela kontrole video nadzora i praćenja vozila, koje radno mjesto mu je bilo ponuđeno od strane SI i tužitelj ga je dobrovoljno prihvatio, da tužiteljev koeficijent za obračun plaće na novom radnom mjestu bio veći od dotadašnjeg, da su u novoosnovanom Odjelu uz tužitelja u početku radila još dva radnika OI i LI koji su pristali na ponuđeni koeficijent za obračun plaće i nisu smatrali da su degradirani u odnosu na radnike u drugim odjelima Službe tehničke kontrole, da je nakon mjesec dana, u srpnju 2023., u Odjel došao još jedan radnik EI, da nitko od navedene trojice radnika nije opstruirao rad tužitelj u tom Odjelu, da je tužitelj imao problema u komunikaciji, da je često galamio na OI što je OI, koji je srčani bolesnik, uzrokovalo stres, da je tužitelj dva puta premjestio OI (iz sobe pa iz zgrade), da je tražio od OI da mu putem elektroničke pošte javlja kada dođe na posao, što nije bilo potrebno niti uobičajeno kod tuženika budući da se vodila službena evidencija radnog vremena, da je jednom prilikom tražio da se jedan dan kada je OI radio izbriše iz evidencije radnog vremena OI zato što mu se nije javio da je došao na posao putem e-maila iako se prijavio putem evidencije koja se vodi kod tuženika, da je bio verbalno agresivan prema LI, nazivajući ga balavcem, da ga je izbacio iz ureda, lupao vratima, da je tužitelj imao neprimjerenu komunikaciju s policijskim službenicima o kojoj je načelnik policijske postaje obavijestio SI, a on RI, da je tužitelj tražio od RI pokretanje disciplinskih postupaka protiv LI i OI što RI nije učinio jer nije smatrao potrebnim i opravdanim, da RI posljednje dvije godine obavlja poslove voditelja Odjela kontrole video nadzora i praćenja vozila s radnicima RM i EI s kojima nema nikakvih problema, da Odjel normalno funkcionira s tom dvojicom radnika koji su dovoljni za obavljanje poslova Odjela, da radnici u tom Odjelu nemaju pravo na dodatak od 6% za uvjete rada jer za isto ne ispunjavaju uvjete, da je kod tuženika postojao Protokol primjene sustava video nadzora u vozilima tuženika i pregleda snimljenih podataka iz siječnja 2010. kojim je bilo uređeno postupanje glede izuzimanja snimki, da nije bilo potrebe za izradom aplikacije na kojoj je tužitelj radio zajedno s MII zbog čega ista nije finalizirana, da je Etičko povjerenstvo tuženika po prijavi OI provelo propisani postupak na način da je provjerilo navode prijavitelja za koje su zaključili da su točni, da su zaključili da je ponašanje tužitelja suprotno pravilima ponašanja propisanim Etičkim kodeksom tuženika, o tome sastavilo pisano izvješće koje je dostavilo upravi tuženika i pravnoj službi tuženika, da Etičko povjerenstvo daje samo mišljenje upravi tuženika, a ne provodi stegovni/disciplinski postupak, da je zbog neprimjerenog ponašanja tužitelja predsjednik Sindikata vozača i prometnih radnika tuženika dopisom od 24. siječnja 2024. tražio smjenu tužitelja budući da mu se na to požalilo više radnika koji rade u Odjelu u kojem je tužitelj voditelj, da je tužitelj 12. veljače 2024. otišao na bolovanje te budući da je smatrao da će mu tuženik dati otkaz, odlučio je potražiti odvjetnika kako bi se zaštitio od navodnog mobinga, da je u travnju 2024. u dogovoru s odvjetnikom, kako bi se doveo u bolju poziciju, odlučio tuženika prijaviti Pučkoj pravobraniteljici i Ministarstvu gospodarstva radi nadzora tuženika, a potom podnijeti ovu tužbu i prekinuti rad kod tuženika jer je smatrao da će mu tuženik kako je naveo u svom iskaz "spakirati" otkaz.

29. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovog suda, nije utvrđeno da bi tuženik radnjama nadređenih ili podređenih osoba tužitelju povrijedio njegovo pravo na jednako postupanje, odnosno uznemiravao tužitelja na osnovi političkog ili drugog uvjerenja (tužiteljevog uvjerenja o odbijanju i prokazivanju protupravnih postupanja), obrazovanja (kako je navedeno u tužbi kao osobe visokog stručnog obrazovanja, diplomiranog inženjera prometa te osobe neupitnog profesionalnog i moralnog autoriteta koja predstavlja nepodobnog radnika i metu zbog nepodobnosti zbog dogovornog kršenja Zakona o javnoj nabavi koje se od njega očekivalo) te društvenog položaja (kako je navedeno u tužbi jer je tužitelj kod tuženika prešao na rad iz privatnog sektora, što bi se negativno reflektiralo u odnosu kolega prema tužitelju, a dodatno bi bilo naglašeno prijezirom kolega i nadređenih prema tužiteljevoj sklonosti argumentiranoj i pisanoj komunikaciji, da bi tužitelj predstavljao profesionalnu prijetnju hijerarhijski nadređenim radnicima koji bi ga se silom trudili poslovno degradirati kao bi ga neutralizirali kao vlastitu profesionalnu prijetnju i na taj način potaknuli na samostalni odlazak s radnog mjesta što predstavlja tzv. organizacijsko nasilje) na način da bi ga u duljem vremenskom razdoblju pritiskali na činjenje protuzakonitih radnji, ignorirali višekratne upite i upozorenja, premjestili ga na drugo radno mjesto, opstruirali njegov rad, propustili sankcionirati neposluh tužitelju podređenih radnika, zastrašivali i vrijeđali tužitelja, onemogućili tužitelju dodatak na plaću za otežane uvjete rada od 6%, pokrenuli i vodili tajni postupak pred Etičkim povjerenstvom, kontaktirali druge radnike i Sindikat vozača i prometnih radnika ZET-a radi pribavljanja difamirajućih pisanih isprava i dopisa, propustio isplatiti regres za 2024. jer je upravo suprotnom svemu navedenom utvrđeno tijekom postupka, a kako je to navedeno u prethodnoj točki obrazloženja ove presude.

30. U prilog zaključku suda da tuženik nije tužitelja pritiskao na činjenje nezakonitih radnji, zastrašivao ga ili ga izolirao govori i činjenica da je tužitelj u predmetnom razdoblju ured dijelio sa svjedokom ĐI koji nije primijetio da bi se isto događalo tužitelju, a što bi bilo logično za pretpostaviti budući da su dijelili ured. Naprotiv, svjedok ĐI je izjavio da je tužitelj imao mogućnost raditi, ali je odbijao raditi po uputama i pravilima danim od strane tuženika, dok su svi ostali kontrolori po predmetnim uputama radili.

31. U odnosu na navode tužitelja da nije želio postupati po, kako je smatrao, nezakonitim suglasnostima i Protokolu za zaprimanje robe navodi se da je tužitelj, s obzirom na svoje tadašnje radno mjesto kontrolora tehničke kontrole, bio dužan, na temelju odredbe članka 7. stavka 1. ZR, postupati po uputama nadređenih osoba glede zaprimanja auto dijelova, koje su bile pravovremene i dostatne, a tijekom postupka nije utvrđeno da bi na tužitelju bila odgovornost za eventualno zaprimljenu robu koja nije bila sukladna narudžbenicama budući da je RI, kao voditelj i nadređena osoba tužitelju, ovjeravao reklamacijske zapisnike koje su kontroli sastavljali i za njih odgovarao. Tijekom postupka nije bilo utvrđeno da bi koji drugi kontrolor tehničke kontrole koji je u to vrijeme radio na predmetnom radnom mjestu bio smatran odgovornim za eventualno nepravilan rad glede zaprimanja auto dijelova. Stoga, prema ocjeni ovog suda, nije opravdano odbijanje obavljanja radnih zadataka od strane tužitelja na radnom mjestu kontrolora tehničke kontrole.

32. Činjenica da je tužitelj prijavljivao predsjedniku uprave tuženika SI proceduru zaprimanja nesukladne robe koju je smatrao nezakonitom, ne znači da je tužitelj koristio zakonom propisani unutarnji kanal za prijavu nepravilnosti (članak 22. ZZPN). Naime, kraj činjenice da su kod tuženika imenovane povjerljiva osoba i osoba ovlaštena za primanje pritužbi vezanih za zaštitu dostojanstva radnika kod tuženika (list 245-248 spisa), kojima se tužitelj nije obraćao, prema ocjeni ovog suda, nije opravdano niti shvatljivo uporno, višemjesečno slanje opširnih e-mailova predsjedniku uprave tuženika u kojima tužitelj od predsjednika uprave zahtijeva uključivanje u rješavanje problematike zaprimanja nesukladne robe, što zasigurno ne ulazi u opis posla predsjednika uprave, uz opaske, između ostalog, da će slučaju nepostupanja biti prisiljen zaštitu tražiti na drugim adresama (list 72 spisa).

33. U odnosu na navode tužitelja da je tuženik ignorirao njegove višekratne upite i upozorenja, navodi se da je tijekom postupka utvrđeno da su isti bili adresirani od strane nadređene osobe tužitelja RI koji je o tome u nekoliko navrata usmeno i pisano komunicirao s tužiteljem te da su na tu temu održavani i sastanci tužitelja sa RI, VI, NI i SI pa se predmetni navodi tužitelja ocjenjuju neosnovanim.

34. U odnosu na navode tužitelja da ga je tuženik premjestio na drugo radno mjesto, navodi se da je tijekom postupka utvrđeno da je tužitelju, po preporuci RI, SI ponudio rukovodeće radno mjesto u novoosnovanom Odjelu te je na tom radnom mjestu imao i veći koeficijent za obračun i isplatu plaće, a na što je sve tužitelj dobrovoljno pristao pa se i ti navodi tužitelja ocjenjuju neosnovanim. Tijekom postupka nije utvrđeno da bi radnici u Odjelu kojeg je tužitelj bio voditelj opstruirali njegov rad niti da bi kršili radne obveze zbog kojih bi ih bilo potrebno sankcionirati, a nije niti utvrđeno da su radnici toga Odjela bili degradirani u odnosu na druge radnike u toj Službi te da im neopravdano nije dodijeljen dodatak od 6% za uvjete rada.

35. U odnosu na navode tuženika o neprimjerenoj komunikaciji tužitelja, navodi se da sud vjeruje svjedoku VI koji je u svom iskazu naveo da je tužitelj na sastanku bio arogantan u komunikaciji, da nije dozvolio da itko išta kaže i vodio monolog te svjedocima OI i LI koji su naveli da je tužitelj prema njima te prema policijskim službenicima bio grub i neprimjeren u komunikaciji jer je tužitelj, sudjelujući u ovom postupku na ročištima, i prema sudu slično postupao. Naime, tužitelj u svom višesatnom iskazivanju na ročištima održanim 2. veljače 2026. i 9. veljače 2026. nije dozvolio sudu da ga usmjeri na iskazivanje o bitnim činjenicama koje je bilo potrebno utvrditi u ovom postupku, već je zahtijevao da mu sud dozvoli da kaže sve što je naumio iskazati i nije prihvaćao nikakve upute dane od strane suda.

36. Sud nije razmatrao navode tužitelja da je tuženik protiv njega pokrenuo postupak otkazivanja ugovora o radu koji se temelji na očito neosnovanim razlozima te mu ponudio izmijenjeni ugovor o radu za slabije plaćeno i niže rangirano radno mjesto jer isto predstavlja predmet eventualnog posebnog postupka koji tužitelj može pokrenuti u slučaju da mu ugovor o radu bude otkazan, a što u ovom trenutku nije slučaj.

37. Tijekom postupka nije bilo utvrđeno da je tuženik pokrenuo i vodio tajni postupak pred Etičkim povjerenstvom tuženika, već je utvrđeno da je predmetni postupak vođen po prijavi radnika OI, da je isti proveden sukladno propisanoj proceduri te da nije pravilo da se o istom obavještava radnik protiv kojeg se postupak vodi.

38. S obzirom da iz iskaza samog tužitelja proizlazi da je 12. veljače 2024. otišao na bolovanje jer je smatrao da će mu tuženik dati otkaz te je odlučio potražiti odvjetnika kako bi se zaštitio od navodnog mobinga, a da je u travnju 2024. u dogovoru s odvjetnikom, kako bi se doveo u bolju poziciju, odlučio tuženika prijaviti Pučkoj pravobraniteljici i Ministarstvu gospodarstva radi nadzora tuženika, a potom podnijeti ovu tužbu i prekinuti rad kod tuženika jer je smatrao da će mu tuženik kako je naveo u svom iskaz "spakirati" otkaz, prema ocjeni ovog suda, tužitelj nema pravo na zaštitu sukladno članku 12. stavka 1. ZZPN kao prijavitelj nepravilnosti jer navodne nepravilnosti (za koje tijekom postupka nije utvrđeno da su zaista postojale) nije prijavio u dobroj vjeri motiviran javnim interesom, već radi, kako i sam u iskazu navodi, zbog dovođenja u bolju poziciju kod tuženika jer se pribojavao otkaza ugovora o radu.

39. Međutim, čak i kada bi se tužitelja smatralo prijaviteljem nepravilnosti sukladno odredbama ZZPN, tijekom postupka nije utvrđeno da bi tuženik poduzeo osvetu prema tužitelju na način da ga je u duljem vremenskom razdoblju ignorirao, uznemiravao, zastrašivao, premjestio na drugo radno mjesto, opstruirao njegov rad, propustio sankcionirati neposluh tužitelju podređenih radnika, protiv njega pokrenuo postupak otkazivanja koji se temelji na očito neosnovanim razlozima te mu ponudio izmijenjeni ugovor o radu za slabije plaćeno radno mjesto, propustio isplatiti regres za 2024. jer je suprotno utvrđeno tijekom postupka, kako je to navedeno u gornjim točkama obrazloženja presude.

40. Budući da tijekom postupka nije utvrđeno postojanje štetnih radnji kojima bi tuženik prouzročio štetu tužitelju niti povreda dostojanstva i drugih prava osobnosti tužitelja od strane tuženika, pa samim time niti uzročno-posljedična veza između ponašanja nadređenih i podređenih radnika tužitelju i njegovih zdravstvenih tegoba, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za odštetnu odgovornost tuženika, kao poslodavca tužitelja te da nije osnovan zahtjev tužitelja za zabranom tuženiku radnji navedenih u tužbenim zahtjevima kojima se prema navodima tužitelja povređuje pravo na jednako postupanje tužitelja, odnosno kojima ga se uznemirava po osnovi političkog ili drugog uvjerenja, obrazovanja i društvenog položaja, odnosno kojima tuženik nad tužiteljem provodi osvetu zbog prijave navodnih nepravilnosti.

41. Budući da tijekom postupka nije bilo sporno da tužitelj nije koristio godišnji odmor u 2024. godini, tuženik, prema ocjeni ovog suda, pravilno, na temelju članka 95. stavka 2. Kolektivnog ugovora za radnike tuženika iz veljače 2023. (list 393-433 spisa), nije isplatio regres tužitelju jer isti predstavlja novčanu naknadu koju poslodavac isplaćuje radniku s ciljem da mu materijalno omogući stvarno korištenje godišnjeg odmora, odnosno pomaže radniku u pokriću troškova koji nastaju ili se povećavaju za vrijeme godišnjeg odmora (putovanja, obiteljski izleti, rekreacija i sl.), koje troškove tužitelj, kako nije koristio godišnji odmor, nije imao. Napominje se da je iz popisa radnika tuženika kojima nije isplaćen regres za 2024. godinu (list 682 spisa) utvrđeno kako tuženik, suprotno svojim navodima, nije bio jedini radnik kojem tuženik nije isplatio regres za predmetnu godinu.

42. Ostali priloženi dokazi nisu posebno ocijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

43. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovog suda, tuženik je tijekom postupka dokazao da nisu počinjene radnje kojima se prema navodima tužitelja povređuje njegovo pravo na jednako postupanje, odnosno kojima ga se uznemirava po osnovi političkog ili drugog uvjerenja, obrazovanja i društvenog položaja, odnosno da je tuženik nad tužiteljem provodio osvetu zbog prijave navodnih nepravilnosti. Stoga je, na temelju odredbe članka 20. stavka 1. ZSD i članka 31. stavka 2. ZZPN, odlučeno kao u stavku I izreke ove presude.

44. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. ZPP i članka 155. stavka 1. ZPP, a trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje: Tarifa) prema vrijednosti predmeta spora od 10.232,26 EUR.

45. Tuženiku je dosuđen trošak sastava odgovora na tužbu i podnesaka od 22. studenog 2024., 10. ožujka 2025. i 22. svibnja 2025. (kojim se očituje na navode i dokaze dostavljene od strane tužitelja) od 4x100 bodova (Tbr. 8/1), sastava podneska od 4. travnja 2025. (u prilogu kojeg po nalogu suda i traženju tužitelja dostavlja dokumentaciju) od 25 bodova (Tbr. 8/4), pristupa na ročišta održana 23. siječnja 2025., 20. ožujka 2025., 3. lipnja 2025., 2. veljače 2026., 9. veljače 2026., 13. travnja 2026., 14. travnja 2026., 16. travnja 2026. i 17. travnja 2026. od 9x100 bodova (Tbr. 9/1) te pristupa na ročište održano 10. listopada 2025. od 25 bodova (Tbr. 9/5), što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54 u vezi Tbr. 52/3) i uvećano za trošak PDV-a od 25% (Tbr. 46), ukupno iznosi 3.375,00 EUR. Stoga je odlučeno kao u stavku II izreke presude.

46. Tuženiku nije dosuđen trošak sastava podneska od 19. studenog 2024. (kojim moli produljenje roka) budući da isti, na temelju odredbe članka 155. stavka 1. ZPP, nije bio potreban za vođenje ovog postupka te trošak pristupa na ročište 7. veljače 2025. budući da predmetnog dana nije bilo održano ročište u ovom predmetu. Tuženiku nije priznata razlika preko dosuđenog iznosa za sastav podneska od 4. travnja 2025. i pristup na ročište održano 10. listopada 2025. budući da su predmetni troškovi u troškovniku zatraženi u previsokom iznosu. Tuženiku, također, nije dosuđen trošak po osnovi sudskih pristojbi za odgovor na tužbu u iznosu 74,39 EUR i presudu u iznosu 148,77 EUR jer iste nisu plaćene tijekom postupka od strane tuženika, niti je isti obveznik plaćanja istih. Stoga je odlučeno kao u stavku IV izreke presude.

47. Na dosuđeni trošak parničnog postupka, tuženiku su dosuđene zatezne kamate koje teku od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP, u visini određenoj člankom 29. stavkom 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23).

48. Zahtjev tužitelja na naknadu troška postupka u iznosu 4.312,50 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate, odbijen je kao neosnovan, na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP. Stoga je odlučeno kao u stavku III izreke presude.

49. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 28. svibnja 2026.

Sutkinja

Mateja Cvitić Gašparac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP).

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte