REPUBLIKA HRVATSKA

P-112/2026

Trgovački sud u Zagrebu

Trg J. F. Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Goranu Iskri, u pravnoj stvari tužitelja AUTO KANTOCI d.o.o., OIB 61995520253, Zagreb, Samoborska cesta 118b, kojeg zastupa punomoćnik Aleksandar Aleksovski, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Juršetić & Aleksovski iz Zagreba, Lovrinčićeva 3, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, kojeg zastupa punomoćnica Anđelo Vunić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282 , radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 23. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, s danom objave 28. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 205,20 eura sa zateznim kamatama koje teku od 22. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 151,54 eura u roku od 15 dana.

III. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 125,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 28. svibnja 2026. do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu 21. siječnja 2026. radi isplate iznosa od 205,20 eura. U tužbi je naveo da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 21. listopada 2025. nastala šteta na vozilu u vlasništvu IF. Navodi da je za prometnu nesreću kriv osiguranik tuženika. Tužitelj je izvršio popravak vozila u skladu s cjenikom koji se primjenjuje na sve radove i popravke koje vrši tužitelj. Za izvršene popravke sukladno tuženikovom izvidu štete tužitelj je ispostavio račun u iznosu od 1.080,81 eura. Tuženik je platio račun u iznosu od 875,61 eura, a razliku od 205,20 eura nije platio navodeći da je to razlika u cijeni rada koju ne priznaje. Navodi da je tužitelj s vlasnikom vozila sklopio ugovor o ustupu tražbine kojom je predmetna tražbina ustupljena tužitelju.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem je naveo da da osporava aktivnu i pasivnu legitimaciju. Navodi da se svaka stranka ugovora o obveznom osiguranju dužna pridržavati općih načela obveznih odnosa te je oštećenik ČF mogla popraviti vozilo u drugim servisima za bitno manju cijenu. Navodi da je tuženik više puta obavijestio oštećenika o njegovim pravima i obvezama te ga obavijestio kako vozilo može popraviti u servisima u kojima je cijena niža. Osporava tužiteljev cjenik jer ga je tužitelj izdao sam sebi. Navodi da vozilo nije popravljeno sukladno izvidu štete.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja (list 7-9 spisa), dopise (list 10-16 spisa), izvid štete (list 17-18 spisa), račun (list 19 spisa), radni nalog (list 20 spisa), cjenik (list 21 spisa), dopis Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (list 22-25 spisa), račune (list 88-89 spisa).

4. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 205,20 eura sa zateznim kamatama.

6. U postupku nije sporno da se 21. listopada 2025. dogodila prometna nesreća u kojoj je oštećeno vozilo u vlasništvu IF.

7. Tuženik općenito navodi da osporava pasivnu legitimaciju. Međutim, tuženik također navodi da je ukazao oštećeniku na mogućnost popravka vozila na istom području i iste vrste i kvalitete servisa po jeftinijoj cijeni. Iz toga proizlazi da su tuženik i štetnik sklopili ugovor o obveznom osiguranju jer u protivnom ne bi imalo nikakvog smisla da tuženik ukazuje oštećeniku na mogućnost popravka vozila u pojedinim servisnim radionicama. Nadalje, iz izvida štete broj 258210514383 proizlazi da je upravo tuženik izvršio izvid štete, pa je logično da je štetnik sklopio ugovor o obveznom osiguranju s tuženikom.

8. Iz računa broj 1805/01/02 od 11. prosinca 2025. proizlazi da je tužitelj izvršio popravak vozila IF. Bilo bi nelogično da tužitelj izdaje taj račun oštećeniku sukladno izvidu štete za predmetno vozilo ako nije popravio vozilo. Tužitelj je izdao račun na iznos od ukupno 1.080,81 eura.

9. Nije sporno da je tuženik platio oštećeniku iznos od 875,61 eura na ime naknade štete. To proizlazi i iz ponude tuženika (list 14 spisa) u kojoj je tuženik naveo kako je procijenio štetu na iznos od 875,61 eura, koji iznos će platiti oštećeniku .

10. Nije sporno da se preostali iznos od 205,20 eura odnosi na cijenu radnog sata tužitelja, odnosno razliku između cijene radnog sata koju je tužitelj naplatio za popravak vozila i cijene radnog sata koju priznaje tuženik. To proizlazi iz navoda tuženika koji tvrdi da je ukazao oštećeniku na mogućnost popravka vozila na istom području i iste vrste i kvalitete servisa po jeftinijoj cijeni od one koju navodi tužitelj u tužbi.

11. Tuženik ne osporava da je njegov osiguranik odgovoran za nastanak štetnog događaja, a to proizlazi i iz činjenice da je tuženik po predmetnom štetnom događaju procijenio štetu oštećeniku i platio oštećeniku iznos od 875,61 eura. Bilo bi nelogično da tuženik procjenjuje štetu i vrši plaćanje ako nije odgovoran za štetni događaj. Kako tuženik ne osporava izričito odgovornost svog osiguranika, a sačinio je izvod štete, procijenio štetu, u ponudi oštećeniku naveo da će mu procijenjenu štetu platiti te izvršio plaćanje iznosa od 875,61 eura, pri čemu se preostali iznos odnosi samo na razliku u cijeni sata rada, to je sud utvrdio da je za predmetni štetni događaj odgovaran osiguranik tuženika.

11. Iz računa proizlazi da je tužitelj obračunao cijenu sata lakirerskih radova u količini od 4,10 sati u iznosu od 43,00 eura po satu i cijenu sata limarskih radova u količini od 5,60 sati u iznosu od 43,00 eura po satu. Suprotno tuženikovim, navodima radovi popravka vozila izvršeni su u skladu s izvidom štete s obzirom na to da je u izvidu navedeno kako je potrebno zamijeniti lijevu i srednju rešetku te popraviti prednji branik, a ti radovi su navedeni i u računu. Također, količina radova obračunata je u skladu s izvidom štete jer je i tuženik u izvidu štete naveo da je potreban količina 5,60 sati za radove limara i 4,10 sati za radove lakirera.

12. Oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo, čak niti u ovlaštenom servisu, a niti u najjeftinijem servisu ili servisu koji naplaćuje prosječnu cijenu, već je ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis naplaćuje u skladu sa svojim cjenikom na tržištu. Oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti vozilo te okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija, kako to tvrdi tuženik, ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO). Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo prema prosječnim cijenama na tržištu, kako to smatra tuženik. Iz tužiteljevog cjenika proizlazi da je tužitelj naplatio IF cijenu radnog sata koju naplaćuje na tržištu svim klijentima jer je u njegovom cjeniku od 7. siječnja 2025. navedeno da cijena sata rada limarskih i lakirerskih radova iznosi 43,00 eura uvećano za pdv. Upravu tu cijenu tužitelj je naplatio IF. Dakle, tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom te je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu. Zahtjev tuženika da oštećenici popravljaju vozilo samo u određenim servisima, a ne u bilo kojem servisu koji djeluje na tržištu, nema temelj u niti jednom propisu. Oštećena osoba može popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji djeluje na tržištu po cijenama radnog sata koje taj servis redovito naplaćuje svim svojim klijentima na tržištu sukladno svojem cjeniku usluga.

13. Sud je odbio tužiteljev prijedlog za saslušanjem tužitelja i svjedoka I te provođenjem prometnog vještačenja te pribavom police osiguranja jer nisu bili važni za odluku. Nije bilo potrebno saslušanje svjedoka IF jer nastanak prometne nesreće nije sporan između stranaka. Nije bilo potrebno saslušanje svjedoka na okolnost popravka vozila i sklapanja ugovora o cesiji jer se činjenica da je oštećenik popravio vozilo kod tužitelja može utvrditi iz isprava u spisu, kao i cijena radnog sata tužitelja. Nije potrebno saslušanje svjedoka niti na okolnost sklapanja ugovora o cesiji jer se u spisu nalazi pisani ugovor o ustupanju tražbine iz kojeg se može utvrditi odlučna činjenica da je oštećenik svoju tražbinu naknade štete prema tuženiku ustupio tužitelju. Nije bilo potrebno izvođenje prometnog vještačenja i pribave police osiguranja jer se pasivna legitimacija i odgovornost osiguranika tuženika može utvrditi iz isprava u spisu s obzirom na cjelokupne rezultate postupka, kako je obrazloženo u točkama 7. do 11. ovog obrazloženja.

14. Sud je odbio tuženikov prijedlog za saslušanjem svjedoka CF, procjenitelja tuženika jer nije bio važan za odluku. U spisu se nalazi izvid štete pa nije potrebo saslušanje svjedoka koji je kao procjenitelj sastavljao taj izvid . Nije potrebno izvođenje prometnog vještačenja na okolnost da utvrđivanja cijene sata lakirera u mjestu i u vrijeme popravka, na okolnost može li se predmetno vozilo vratiti u prvobitno stanje u servisima s područja oštećenika. Kako je već obrazloženo, tužitelj djeluje na tržištu pod jednakim uvjetima kao i drugi poduzetnici te oštećenik ima pravo na naknadu štete, uključujući i cijenu radnog sata servisa kod kojeg je popravio vozilo, neovisno o tome što vozilo nije popravljeno u servisnim radionicama koje odredi tuženik. Nije potrebno niti izvođenje financijskog vještačenja poslovnih knjiga tužitelja, a niti pribava drugih računa popravka jer se iz predmetnog računa vidi da je ispostavljen sukladno cjeniku tužitelja.

15. Iz ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja proizlazi da su IF i tužitelj sklopili taj ugovor 12. prosinca 2025. Čl. 1.1. i čl. 2.1. tog ugovora ugovorne strane su ugovorile da IF ustupa tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku za popravak vozila prema računu za popravak broj 1805/01/02 i izvidu štete broj 258210514383 u iznosu od 205,20 eura. Iz toga proizlazi da je IF ustupila tužitelju tražbinu prema tuženiku po osnovi naknade štete koja je predmet ovog sudskog postupka. Iz ugovora o ustupu proizlazi da su stranke u čl. 1.3. ugovora navele kako je tuženik platio iznos od 875,61 eura pa je predmet ustupa preostala tražbina u iznosu od 205,20 eura.

16. Prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

17. Kako je na vozilu nastala šteta i u vidu troška cijene radnog sata tužitelja, tuženik je dužan nadoknaditi štetu tužitelju u iznosu od 205,20 eura.

18. Aktivna legitimacija tužitelja proizlazi iz činjenice da je ugovorom o ustupu tražbine tužitelju ustupljena tražbina oštećenika prema tuženiku u iznosu od 205,20 eura po osnovi dijela naknade štete u vidu razlike cijene sata rada pa je neosnovan tuženikov prigovor nedostataka aktivne legitimacije.

19. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl.

20. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate. Prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Iz tuženikove ponude (list 14 spisa), proizlazi da je sam tuženik u toj ponudi naveo kako je odštetni zahtjev od 22. listopada 2025. pa zatezne kamate teku od 22. listopada 2025., od kojeg dana ih tužitelj i potražuje. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose jer oštećenik IF i tuženik nisu u odnosu koji bi proizlazio iz trgovačkog ugovora.

21. Tužitelj je uspio u parnici pa mu je tuženik dužan nadoknaditi parnične troškove sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Prilikom odlučivanja koji troškovi će se nadoknaditi tužitelju uzeti su u obzir samo troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 – dalje: Tarifa) sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a.

22. Prema Tbr. 52. t. 4. Tarife sud primjenjuje tarifu koje je na snazi u vrijeme donošenja odluke.

23. O troškovima postupka odlučeno je u granicama zahtjeva postavljenog u troškovniku, kojim granicama je sud vezan sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a

24. Vrijednost predmeta spora je 205,20 eura.

25. Tužitelju su priznati troškovi sastava tužbe u iznosu od 50,00 eura prema Tbr. 7. t. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu od 23. travnja 2026. u iznosu od 50,00 eura prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, što ukupno iznosi 100,00 eura. Tužitelju je priznat i trošak PDV-a (25%) prema Tbr. 46. Tarife u iznosu od 25,00 eura, trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 13,27 eura i presudu u iznosu od 13,27 eura pa ukupni priznati troškovi iznose 151,54 eura.

26. Tužitelju nije priznat trošak pristojbe za rješenje u iznosu od 13,27 eura sukladno odredbi čl. 156. st. 1. ZPP-a jer je taj trošak nastao krivnjom tužitelja. Ovo stoga što tužitelj nije platio pristojbu za tužbu u trenutku kada je ta obveza nastala, a to je trenutak podnošenja tužbe sukladno odredbi čl. 4. t. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18 – dalje: ZSP) pa je zbog toga moralo biti doneseno rješenje o pristojbi na koje se plaća dodatna pristojba od 13,27 eura sukladno odredbi čl. 28. st. 9. ZSP-a. Da je tužitelj platio pristojbu onako kako je propisano odredbom čl. 4. t. 1. ZSP-a, dakle, u trenutku podnošenja tužbe, tada ne bi nastao trošak dodatne pristojbe na rješenje od 13,27 eura. Zbog toga se radi o trošku koji je nastao njegovom krivnjom pa nema pravo na naknadu tog troška sukladno odredbi čl. 156. st. 1. ZPP-a.

27. Tužitelju nije priznat trošak sastava prigovora tuženiku od 16. prosinca 2025. jer nije bio potreban za vođenje parnice. Radi se o trošku koji je nastao prije pokretanja ovog postupka, u povodu postupka u smislu odredbe čl. 151. st. 1. ZPP-a. Međutim, ne radi se o trošku koji je bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a jer podnošenje prigovora na tuženikovu odluku o odbijanju isplate naknade štete u iznosu od 205,20 eura ne predstavlja procesnu pretpostavku za podnošenje tužbe.

Zagreb, 23. siječnja 2025.

Sudac

Goran Iskra

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona.

DNA:

tužitelju po punomoćniku

tuženiku po punomoćniku