REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Z A G R E B , Kennedyev trg 11

P – 1945/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu tog suda Vjekoslavu Zaninoviću, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, kojeg zastupa punomoćnik po zaposlenju NČ, protiv tuženika GEDŽIĆ GRADNJA d.o.o., OIB: 32206210680, Hrvatski Leskovac, Povrtlarska 18, kojeg zastupa punomoćnik Marko Andrijanić, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, nakon glavne rasprave zaključene dana 06. svibnja 2026. godine u prisutnosti punomoćnika po zaposlenju tužitelja ĆČ i punomoćnika tuženika Marka Andrijanića, odvjetnika iz [adresa], na ročištu za donošenje, objavu i uručenje presude, 28. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku GEDŽIĆ GRADNJA d.o.o., OIB: 32206210680, Hrvatski Leskovac, Povrtlarska 18, platiti tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB: 84397956623, Zagreb, Mihanovićeva 3, plati iznos od 19.446,71 eur, sa zakonskim zateznim kamatama:

- na iznos od 6.334,96 eur od 03. rujna 2013. do 31.07.2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a,

- na iznos od 6.726,97 eur od 15. veljače 2018. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29.st.2. i 8. ZOO-a,

- na iznos od 6.384,77 eur od 15. veljače 2018. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a,

sve u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu radi naknade štete.

2. U tužbi iznoseći historijat predmetnog štetnog događaja u bitnome navodi da je osiguranik tužitelja HČ JČ doživio dana 22.02.2006. godine kao radnik tuženika nesreću na radu prilikom obavljanja poslova ugradnje betona u oplatu idova. Isti je ozlijeđen kada je uslijed neispravno postavljene konzolne skele pao u dubinu od 2 metra te zadobio teške tjelesne ozljede. Odgovornost tuženika za predmetni štetni događaj da je utvrđena je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Vinkovcima broj P-1554/07 od 06. svibnja 2008. godine. Prema zapisniku o inspekcijskom nadzoru od 02.03.2006. godine do nesreće da je došlo uslijed nepravilno postavljenog elementa skele. Zbog navedenog, protiv poslodavca i odgovorne osobe, Državni inspektorat da je podnio je zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka, a koji postupak je okončan. Radi posljedica predmetnog štetnog događaja tužitelj je rješenjem broj 611455 od 24.05.2010. osiguraniku HZMO-a, HČ priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, a uzrok nastale invalidnosti je 100% ozljeda na radu. Isplatom navedene invalidske mirovine tužitelj da trpi štetu. Tužitelj drži da tuženik odgovara tužitelju za štetu nastalu isplatom invalidske mirovine temeljem odredaba članka 160., a u vezi s člankom 161. Zakona o mirovinskom osiguranju . Podneskom od 15.02.2018. tužitelj predlaže nastaviti postupak budući da je sud naime prekinuo postupak cijeneći da je rješavanje spora koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem P- 7700/2010 od značaja prethodnog pitanja za ovu parnicu, a navedeni postupak je u međuvremenu pravomoćno dovršen presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Posl.broj: Pž-1026/13 od 02.03.2016. kojim je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, Posl.broj: Pž-7700/10 od 04.07.2012. te je u cijelosti usvojen tužbeni zahtjev jer iz isprava koje su priložene spisu proizlazi da nisu bila primijenjena posebna pravila zaštite na radu budući da osiguranik tužitelja nije bio osposobljen za rad na siguran način, a omogućeno mu je da obavlja poslove betonaže iako je imao ugovor na radu za obavljanje poslova radnog mjesta tesara. Tužitelj istim podneskom usklađuje tužbeni zahtjev, potražujući i isplatu nastavno isplaćenih iznosa u razdoblju od 01.12.2015. – 31.12.2017. a što za tužitelja i nastavno predstavlja štetu, pa stoga tužitelj predlaže da sud nakon provedene glavne rasprave prihvati naznačeni tužbeni zahtjev. Tužitelj iznosi pravno shvaćanje kako parnični sud nije ovlašten preispitivati odluke donesene u upravnom postupku. Upire na odnosnu sudsku praksu te spisu privija odgovarajuće rješidbe Vrhovnog suda Rh na koje se referira.

3. U potkrijepu svojih navoda dostavio je isprave kao dokaze. Dostavlja i upire na isprave kao dokaze: presuda broj P-1554/07., zapisnik o inspekcijskom nadzoru Državnog inspektorata, Područna jedinica Zagreb, Ispostava u Daruvaru, broj Klasa: 115-04/06- 01/03, Ur.broj: 556-16-17/05-06-4 od 09.03.2006. godine, rješenje tužitelja broj 611455 od 24.05.2010. godine kojim je priznato oštećeniku pravo na invalidsku mirovinu te, Nalaz i mišljenje o invalidnosti od 14.09.2009., Mišljenje stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti od 29.10.2009., obračun razmjernog iznosa invalidske mirovine od 20.08.2013., potvrda o izvršenim isplatama mirovine od 20.08.2013. i 05.01.2018., presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Posl.broj: Pž-1026/13 od 02.03.2016. te i druge odluke Vrhovnog suda RH kao odgovarajuća sudska praksa po istom pravnom pitanju.

4. U pisanom odgovoru na tužbu tuženik je u cijelosti osporio osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva.

5. Ustrajući s osporavanjem te izlažući svoje pobijajuće navode tuženik opisujući okolnosno svoje viđenje štetnog događaja u bitnome navodi da je odgovornost za štetan događaj isključivo na strani oštećenika, radnika JČ. Da je osiguranik tužitelja, dakle nastradali radnik isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja jer s obzirom na svoje radno i životno iskustvo, kvalifikaciju KV tesara te imajući u vidu činjenicu da rad na skeli ne predstavlja kompleksan i složen poslovni proces koji pretpostavlja poznavanje posebnih pravila i mjera zaštite na radu te sigurnosti te formalnu osposobljenost da obavlja poslove građevinskog radnika uključujući konkretno i poslove koje je obavljao prilikom štetnog događaja da je morao upotrijebiti dužnu pažnju prilikom rada na skeli. Da je nastradali radnik bio osposobljen za rad na siguran način, te da se tuženik stoga sukladno čl. 1067. st. 2 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, NN 41/08, NN 125/11, NN 78/15, NN 29/18, NN 126/21 i NN 114/22; dalje ZOO) treba osloboditi odgovornosti za štetni događaj budući da rad na siguran način podrazumijeva činjenicu da je osiguranik JČ znao i morao znati, jer da je prošao obuku za rad na siguran način, kako i na koju udaljenost se postavljaju daske na skelu i što je dužan svaki radnik provjeriti sam prije nego pristupi izvođenju bilo koje radne operacije. Tuženik stoga drži da osiguranik JČ nije trebao iznad sebe imati supervizora koji će kontrolirati njegov rad, te se sam osiguranik trebao pridržavati svih svojih obveza propisanim u čl. 77 Zakona o zaštiti na radu, te da je bio dužan obavljati mu povjerene mu poslove dužnom pozornošću sukladno zaštiti na radu, te da je bio dužan prije početka rada pregledati mjesto rada te o eventualnim uočenim nedostacima izvijestiti poslodavca ili njegovog ovlaštenika što osiguranik JČ nije učinio. Osiguranik JČ da je sam namontirao skelu te se samoinicijativno popeo na skelu i započeo betoniranje sa nedovršene skele iako je bio svjestan činjenice da na skelu nije postavio sve potrebne daske neophodne za sigurno kretanje po skeli, da je daske postavio na veću udaljenost od propisane, te da je prilikom kretanja na skeli svjesno stao na konzolu jer nogom nije mogao dokučiti dasku ko ju je sam postavljao, a i same konzole da je montirao upravo osiguranik JČ. Navodi da je ozlijeđeni radnik je točno 3 godine nakon što je zadobio ozljedu na radu i to isključivo zbog vlastite nepažnje je dana 22.02.2009 g kao vozač stradao u frontalnom sudaru vozila i u toj prometnoj nesreći zadobio više ozljeda , te je i u toj nesreći ponovo ozlijedio desnu potkoljenicu, nakon čega da se njegovo zdravstveno stanje pogoršalo. Ističe prigovor podijeljene odgovornosti jer da postoji doprinos oštećenog radnika nastanku štete.

6. Kao dokaze u potkrijepu svojim navodima predlaže razgled isprava na koje upire, saslušanje predloženih svjedoka i vještačenje.

7. Nakon što je prvotno donesena odluka suda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti ukinuta rješenjem Visokog trgovačkog suda RH poslovodni broj Pž - 3307/2022 od 13. rujna 2022. i predmet vraćen na ponovno suđenje tužitelj ustraje u cijelosti s tužbom i tužbenim zahtjevom dočim tuženik ustraje s osporavanjem osnovanosti utuženja.

8. Provodeći postupak ponovljenog suđenja ovaj je sud sukladno pravnim shvaćanjima izloženim u ukidnoj odluci žalbenog suda ponovno razmotrio činjenične i pravne navode parničnih stranaka te je uvažavajući navode iz odnosne odluke suda drugog stupnja izveo i ocijenio nastavno izvedene dokaze (čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91., NN 91/92., NN 112/99., NN 88/01., NN 117/03., NN 88/05., NN 84/08., NN 96/08., NN 123/08., NN 57/11., NN 148/11., NN 25/13., NN 89/14., NN 70/19., NN 80/22., NN 114/22., NN 155/23. i NN 146/25.) da bi u kontekstu ukazanog materijalnog prava ponovno zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

9. Predmet spora je dakle regresno potraživanje koje se odnosi na iznose invalidske mirovine koje je tužitelj isplatio svom osiguraniku, nastalih (prema tvrdnjama tužitelja) zbog njegovog invalidskog umirovljenja zbog ozljeda na radu, a za što je odgovoran tuženik kao poslodavac oštećenika, a zato što nije skrbio da radni postupci budu tako pripremljeni i organizirani te da se provode na način da se njima ne utječe štetno na sigurnost i zdravlje radnika. Iz činjeničnih utvrđenja u odnosu na pravnoodlučne činjenice iz stanja spisa proizlazi da je prema rješenju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje donesenog u upravnom postupku osiguraniku tužitelja JČ priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad i to zbog povreda na radu.

10. U konkretnom slučaju tužitelj potražuje naknadu stvarne štete (obračun izvršenih pojedina davanja) na ime isplaćenih invalidskih mirovina za ustvrđeno razdoblje.

11. Između stranaka dakle nije sporno da se štetni događaj desio kao i da je osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalnosti nesposobnosti za rad koje je uzrokovano (nespornim) ozljeđivanjem u odnosnom štetnom događaju.

12. Temeljem utuženog i izloženog činjeničnog osnova sud nalazi da predmetni prijepor treba razmotriti u kontekstu odnosnih odredbe čl. 160. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 130/10, 61/11, 114/11, 70/12 i 133/13; ZMO/98) i čl. 161. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13; dalje: ZMO/13). Naime, Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima predviđenim tim Zakonom, a koju štetu predstavljaju davanja na teret mirovinskog osiguranja. Sukladno st. 3. čl. 160. ZMO/98, odnosno čl. 161 ZMO/13 zahtjevom za naknadu štete može se obuhvatiti ukupna svota štete (kapitalizirana šteta) ili svota stvarne štete (pojedino davanje) koja se odnosi na određeno razdoblje (npr. kalendarska godina).

13. Budući da je i nadalje spornim, obzirom na tvrdnje parničnih stranaka, odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja, sud je u ponovljenom postupku uvažavajući pravna shvaćanja i upute sadržana u ukidnoj odluci žalbenog suda radi utvrđenja spornih i odlučnih činjenica proveo i dokaz sudskom vještaku medicinske struke te sudskom vještaku za sigurnost i zaštitu na radu nakon što je pribavljena i spisu privijena i dodatna medicinska i ostala dokumentacija a provedeno je i saslušanje svjedoka oštećenika u predmetnom štetnom događaju, bivšeg djelatnika tuženika JČ.

14. Iz vještačenja provedenog po stalnom sudskom vještaku doc. dr. sc. Jakši Muljačiću, specijalistu kirurgu, te specijalistu ortopedije i subpecijalistu traumatologije, i to pisano sačinjenog osnovnog Nalaza i mišljenja (list 281 spisa) tako i dopune istog (list 857), a koji je vještak vještačenje proveo temeljem opsežne dokumentacije koja je pribavljena i privijena spisu (list 323-387 spisa), proizlazi da je JČ pretrpio ozljede: natučenje desnog ramena, višeiverni komplicirani (otvoreni) prijelom desne potkoljenice sa pomakom i subluksaciju (iščašenje) desnog nožnog zgloba. Kao posljedica navedenih ozljeda utvrđen je deformitet distalnog dijela desne potkoljenice, postraumatska oteklina desnog gležnja i desnog stopala. Kretnje u desnom nožnom zglobu, kako gornjem tako i donjem su bitno ograničene. Zbog posljedica prijeloma došlo je i do skraćenje desne noge u odnosu na lijevu za tri centimetara. Oštećeni teže hoda i šepa pri hodu povlačeći desnu nogu. Zbog težine prijeloma koji nije ispravno zarastao tj. zarastao je i dalje sa djelomično izraženim postraumatskim pomakom, a zbog svega navedenog je došlo i do razvoja izražene artroze gornjeg nožnog zgloba. Vještak jasno i određeno ističe da su sve utvrđene ozljede i posljedice opisanog ozljeđivanja u izravnoj uzročno-posljedičnoj vezi s nesrećom na radu te da se prometna nesreća od 22. veljače 2009. ne može dovesti u vezu sa invaliditetom koji je isključiva posljedica nesreće na radu.

15. Sud je u potpunosti poklonio vjeru vještaku Muljačiću, kako obzirom na njegovu nepobitnu nepristranost u predmetu i stručnost njegova vještačenja tako i radi dojma nesumnjive vjerodostojnosti njegovih stručnih kompetencija te konačno razumne i nepobitne suglasnosti utvrđenja i zaključaka koja iz provedene ekspertize proizlaze sa sadržajem ostalih razgledanih i isčitanih isprava – medicinske dokumentacije na koje se ista referira.

16. Sud je također proveo i vještačenje po sudskom vještaku za zaštitu na radu mr. sig. Zvonku Kardumu dipl. ing. koji je po provedenom vještačenju sačinio također pisani nalaz s mišljenjem (list 833-849 spisa). Iz provedenog vještačenja navedenog vještaka proizlazi da radnik JČ koji je bio osposobljen za rad na siguran način, kako to proizlazi iz uvjerenja o njegovom osposobljavanju, na radnom mjestu tesara, no ne međutim na poslovima betoniranja, sve sukladno pozitivnim propisima koji uređuju pitanja zaštite na radu, a koja sudski vještak, vrlo akribično i pedantno kontekstualno navodi u svom nalazu. Iz njegovog vještva nadalje proizlazi da je poslodavac, ovdje tuženik rasporedio radnike, uključujući i oštećenika HČ, na poslove s posebnim uvjetima rada, bez postojećeg zdravstvenog uvjerenja o radnoj sposobnosti izdanog od nadležne zdravstvene ustanove kao i da su radnici bili raspoređeni na poslove bez odgovarajuće osposobljenosti za rad na siguran način sukladno postojećim pozitivnim propisima.

17. Sud je također u potpunosti poklonio vjeru sudskom vještaku Kardumu, temeljem dojma stručnost njegova vještačenja, imajući u vidu nesumnjivu vjerodostojnost njegovih stručnih kompetencija te stručno i životno iskustvo. Konačno, sud je uvjerenje o valjanosti provedenog vještačenja stekao i temeljem dojma neposrednog raspravnog saslušanja sudskog vještaka imajući u vidu suglasnost utvrđenja i zaključaka koja iz provedene ekspertize proizlaze sa sadržajem ostalih razgledanih i iščitanih isprava na koje se ista referira.

18. Sud je također proveo i saslušanje svjedoka – oštećenika u predmetnom štetnom događaju JČ na ročištu glavne rasprave održanoj 24. rujna 2024. (list 815 spisa) . Sud je u cijelosti prihvatio iskaz saslušanog svjedoka te istome u potpunosti poklonio vjeru kako zbog neposrednog dojma u prigodi saslušanja svjedoka – oštećenika JČ budući da je, imajući u vidu konkretne specifične posljedice na zdravlje saslušanog svjedoka, također i zbog neposrednog vizualnog dojma. Naime, iskaz svjedoka je sud ocijenio istinitim temeljem osobnog neposrednog opažanja, posebice u odnosu na iskazivanje o trajnim posljedicama po njegovo zdravlje odnosno, gdje je svjedok iskazao da mu je noga ostala kraća tri i po centimetara usprkos dugotrajnom i kompliciranom medicinskom liječenju te da zbog toga ne može potrčati, da trpi periodične bolove, a da se stanje može samo pogoršati te da je i po drugom liječničkom mišljenju od prof. N u Traumatološkoj bolnici u Zagrebu nije bilo moguće učiniti više od onog što je u njegovom slučaju učinjeno a da se stanje može samo pogoršati i da je moguća i potrebna i daljnja operacija kako bi se otklonilo daljnje smanjenje preostale funkcionalnosti desne noge. Sud je prihvatio i ocijenio istinitim i preostali sadržaj njegovog iskazivanja u pogledu opisa dinamike predmetne nesreće kao i u dijelu, obzirom na tuženikove tvrdnje, koji se odnosi na prometnu nezgodu a koja bi bila u uzročnoj vezi s narušenim zdravljem i invaliditetom svjedoka JČ. Sve navedeno cijeneći iskaz saslušanog JČ, detaljnim, logičnim , konzistentnim a također i u suglasju s sadržajem svih ostalih iščitanih i razgledanih isprava koje su privijene sudskom spisu, a posebice s provedenim vještačenjima u ovom predmetu.

19. U provedenoj parnici sud je razmatrajući stanje spisa, ocijenio izložene navode i pravna shvaćanja stranaka te je izveo navedene dokaze, također i razgledom priloženih (nespornih) isprava, uključujući i presudu Visokog trgovačkog suda RH 13. Pž-1026/2013- 4 od 02. ožujka 2016. kojom je navedeni sud prihvatio tužbeni zahtjev i ovdje tužitelja po tužbi koja se pravno i činjenično odnosi na isti štetni događaj (i izvršene isplate za drugo, različito, prethodno utuženo razdoblje), zatim presudu Općinskog suda u Vinkovcima P- 1554/2007 potvrđenu presudom Županijskog suda u Vukovaru Gž-1649/2008 a iz kojih odluka sudova proizlaze utvrđenja koja mogu dodatno prisnažiti utvrđenja pravnorelevantnih i odlučnih činjenica u ovom postupku. Naime, za zaključiti je da tuženik nije organizirao poslovni proces na način da bi se on odvijao na siguran način, drugim riječima KČ, kao voditelj gradilišta, nije provjerio je li skela valjano pričvršćena prije nego se krenulo s poslovima betoniranja te je stoga nažalost i došlo do nesreće u kojoj je nastradao JČ te u istoj pretrpio doživotne posljedice po svoje zdravlje.

20. Iz provedenog postupka proizlazi da tuženik nije dokazao postojanje nekog od ekskulpacionih razloga iz čl. 1067 ZOO-a, odnosno da bi šteta mogla nastati eventualnom radnjom ili pak doprinosom bilo oštećenika ili treće osobe.

21. Sud je stoga našao i ocijenio osnovanim zahtjev tužbe temeljem provedenog postupka uz primjenu mjerodavnog materijalnog prava na izloženo i nesporno činjenično stanje.

22. Iz provedenog postupka dakle, prema uvjerenju ovog suda, proizlazi da je tužitelj dokazao svoje tužbene tvrdnje dočim tuženik navedeno nije uspio dovesti u razumnu sumnju.

23. Sud ocijenjenim dokazima nalazi utvrđenim da je isključivo poslodavac odgovoran za nastali štetni događaj budući da radne operacije i poslovni procesi propustom poslodavca nisu bili organizirani na način da su poštivane potrebne mjere zaštite na radu.

24. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, izloženih pravnih shvaćanja ovog suda kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sud je tako našao tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim .

25. Primjenom mjerodavnog materijalnog prava, čl. 1103. u vezi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO- a tužitelju je također valjalo dosuditi i pravo na isplatu zahtijevane zakonske zatezne kamate.

26. Slijedom svega obrazloženog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 28. svibnja 2026.

SUDAC:

Vjekoslav Zaninović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave ove presude i rješenja. Žalba se podnosi ovome sudu e komunikacijom, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA

- tužitelj

- tuženik

- kal 30 dana