REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Erazma Barčića 5

Poslovni broj: UsI-345/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužitelja TR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Ivanu Milanoviću, odvjetniku u Umagu, 8. ožujka 6, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi utvrđivanja zastare prava na naplatu poreznog duga, 28. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-23/24- 01/93, URBROJ: 513-04-25-2 od 10. veljače 2025.

Obrazloženje

1. Osporavanom odlukom tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, KLASA: UP/I- 416-02/2020-006/72, URBROJ: 513-007-18/2024-2 od 30. srpnja 2024., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga po osnovi poreza na promet nekretnina utvrđenog rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Istra, Primorje, Lika, Ispostave Poreč, KLASA: UP/I-410-20/2014-001/01043, URBROJ: 513-007-28-07-2016-0030 od 31. listopada 2016. (dalje: I° rješenje od 31. listopada 2016.) te troškova prisilne naplate utvrđenih rješenjem o ovrsi Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-415-02/2019-001/15699, URBROJ: 513-007-01/2019-01 od 5. studenog 2019. (dalje: rješenje o ovrsi).

2. Tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povreda pravila postupka. U tužbi, izlaže kao i u žalbi. U bitnom smatra da je zastara prava na naplatu poreza na promet nekretnina počela teći od trenutka zaključenja pravnog posla te da neažurnost poreznih tijela, od trenutka nastanka porene obveze do donošenja I° rješenje od 31. listopada 2016., odnosno do donošenje drugostupanjske odluke kojom je odlučeno o žalbi protiv tog poreznog rješenja ne može ići na njegovu štetu.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja, te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

4. Među strankama ovog upravnog spora nije sporno da I° rješenjem od 31. listopada 2016. tužitelju utvrđena obveza plaćanja poreza na promet nekretnina u iznosu 135.320,92 kn; da je protiv tog poreznog rješenje tužitelj izjavio žalbu koju je tuženik odbio rješenjem, KLASA: UP/II-410-20/17-01/22, URBROJ: 513-04/18-2 od 1. ožujka 2019.; da je I° rješenje od 31. listopada 2016. postalo izvršno s danom dostave prethodno navedene drugostupanjske odluke tužitelju, odnosno 12. travnja 2019.; da je trošak prisilne naplate utvrđen rješenjem o ovrsi od 5. studenog 2019. u iznosu 200,00 kn.

5. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 36/24, 39/26; dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

6. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Odredbom čl. 108. Općeg poreznog zakona (NN br. 115/16,106/18, 121/19, 32/20, 42/20, 114/22; dalje: OPZ) propisano je da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći (st. 1.). Zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate odnosno istekom godine u kojoj je porezna obveza dospjela (st. 4.).

9. Stoga, kako iz stanja spisa proizlazi, a što je i nesporno među strankama ovog upravnog spora, da je porezno rješenje kojima je tužitelju utvrđen porezni dug postalo izvršno u 2019. to je zastara prava na naplatu poreznog duga po ovoj osnovi počela teći s danom 1. siječnja 2020. te do dana podnošenja zahtjeva (30. ožujka 2020.) kao niti dana donošenja odluke o istom nije protekao šestogodišnji zastarni rok iz čl. 108. st. 1. OPZ-a. Posljedično tome, Sud nalazi da je zahtjev tužitelja pravilno odbijen.

10. Zaključno, što se tiče navoda tužitelja da ne može odgovarati za neažurnost poreznih tijela ovaj Sud ističe da je tužitelj imao na raspolaganju pravna sredstva kojim je mogao požuriti postupanje javnopravnih tijela u predmetnoj upravno-poreznoj stvari (žalba iz čl. 105. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku, NN br. 47/09; tužba zbog šutnje uprave čl. 22. st. 2. tč. 3. u vezi čl. 3. st. 1. tč. 3. Zakona o upravnim sporovima, NN br. 20/10, 143/12, 152/14, 29/17).

11. Slijedom ovako izloženog stanja stvari, utvrđuje se da pobijanim upravnim aktima nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te je stoga, temeljem odredbe č. 116. st. 1. ZUS-a, odlučeno kao u izreci.

U Rijeci 28. svibnja 2026.

Sudac

Vedran Juričić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Ivanu Milanoviću, odvjetniku u Umagu, 8. ožujka 6

- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5